REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-72/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Smoljanoviću, odvjetniku iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 16, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Borisa Smoljanovića, odvjetnika, dana 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 917,91 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 230,63 eur od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 228,97 eur od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 213,16 eur od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 245,15 eur od 16. ožujka 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.521,88 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 29. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine, te je zbog načina organizacije rada tužitelj u svakom mjesecu kroz utuženo razdoblje ostvario određeni broj prekovremenih sati. U utuženom razdoblju na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN, 143/13, 29/18 i dr.), kojim je regulirana plaća, i sukladno odredbama citiranog Kolektivnog ugovora plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Pritom osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće.

2. Sukladno odredbi čl. 51., 57., 58. te 59. Kolektivnog ugovora propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i obračunavaju se, prema njegovom stavu, za svaki efektivno odrađeni sat rada od osnovne vrijednosti tog sata (u konkretnom slučaju radilo bi se o dodatku za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj), u kojem smislu tužitelj navodi da mu za svaki odrađeni sat valja isplatiti osnovnu plaću, kao i uvećanja i dodatke na koje je ostvario pravo.

3. U utuženom razdoblju tužitelj je kontinuirano radio na predmetnom radnom mjestu, dakle i za vrijeme redovnog kao i prekovremenog rada, u kojem smislu mu za sve odrađene sate rada pripadaju spomenuti dodaci. Kako tuženik nije plaćao dodatak za posebne uvjete rada za sve odrađene sate rada, kao što tuženik nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj, za sve sate koje je odradio, već samo za dio odrađenih sati, iako je tužitelj svaki sat rada, i redovnog i prekovremenog, radio na poslovima svog radnog mjesta, dakle u posebnim uvjetima odnosno imao je iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te znanstveni stupanj, to se slijedom navedenog traži isplata razlike plaće na ime naprijed navedenih neisplaćenih dodataka (za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj) za sve sate rada, a koji dodaci se računaju u odnosu na osnovnu plaću, s tim da je tužbenim zahtjevom iz podneska od 25. rujna 2025., koji uključuje i iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, tužitelj potraživao ukupan iznos od 917,91 eur bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, uz nadoknadu parničnih troškova.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavao tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, navodeći da je prilikom obračuna i isplate plaće u cijelosti postupio u skladu s relevantnim propisima, ističući da spominjani dodaci tužitelju pripadaju samo na osnovnu plaću, a ne i za vrijeme provedeno na prekovremenom radu (kako to tuženik pobliže navodi npr. u odgovoru na tužbu od 12. veljače 2025. kao i u daljnjem tijeku postupka), kojim slijedom je onda predloženo odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

5. Tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu u svom podnesku od 15. travnja 2025., ustrajavajući na navodu da bi tužitelju pripadali predmetni dodaci i za prekovremeni rad.

6. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka proveo financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković - Centar za financijska vještačenja d.o.o. (nalaz i mišljenje od 19. kolovoza 2025., str. 23-36 spisa).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika, kao što nije sporno da su mu naprijed navedeni dodaci isplaćivani u utuženom razdoblju, ali ne u odnosu na sve odrađene sate rada tj. nisu isplaćivani u odnosu na prekovremeni rad. Proizlazilo bi da je predmet spora u navedenom dijelu zahtjev tužitelja s naslova razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj, i to za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, a koji dodaci se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću.

9. Pritom je valjalo prihvatiti argumentaciju tužitelja u kojoj ističe da je čitavo utuženo razdoblje radio na istim poslovima, što niti tuženik ne osporava, te da mu stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada, s obzirom da je tužitelj radio u posebnim uvjetima, odnosno imao je iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te znanstveni stupanj tijekom čitavog radnog vremena, dakle kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu, dok nije utvrđeno postojanje propisa koji bi isključivali takvo pravo tužitelja.

10. U tom smislu tužitelj je u pravu kada ističe, kako je prethodno spomenuto, da su se ispunili uvjeti za isplatu dodataka na plaću i u razdoblju prekovremenog rada, obzirom da je i u tom razdoblju bio izložen posebnim uvjetima, odnosno imao je iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te znanstveni stupanj, što je sukladno i odredbi čl. 94. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), koja odredba također spominje mogućnost uvećanja plaće, kojim slijedom onda nema mjesta isključenju isplate predmetnih dodataka na koje tužitelj ima pravo i za rad koji je ostvario u režimu prekovremenog rada, u odnosu na koji tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži elemente propisane odredbom čl. čl. 91. st. 3. Zakona o radu (u tom smislu i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzeto na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019., poslovni broj Su-IV-56/19).

11. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je temeljem provedenog financijskog vještačenja, i kojem stranke nisu prigovarala, iz kojeg proizlazi da razlika plaće tužitelja zbog neisplaćenih dodataka za utuženo razdoblje u odnosu na prekovremene sate, uz zbog pogrešnog obračuna nastalu razliku plaće za vrijeme godišnjeg odmora te privremene nesposobnosti za rad, iznosi ukupno 917,91 eur (430,64 eur + 246,08 eur + 230,71 eur + 10,48 eur).

12. Na taj način valjalo je prihvatiti navedeni tužbeni zahtjev u cijelosti, te naložiti tuženiku isplatu konačno utuženog iznosa od ukupno 917,91 eur bruto, što je podudarno i sa stajalištem iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Revr 206/2012 od 2. travnja 2014. (iz koje proizlazi da ako tužitelj ima pravo na određene dodatke na plaću, ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad), sve bez izvođenja dodatnih dokaza.

13. Tužitelju na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16-og u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u izreci ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega nije osnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, kako je i sam tužitelj naveo u svom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

14. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

16. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav tužbe te podnesaka od 15. travnja 2025., 25. rujna 2025. i 24. listopada 2025., za svaku radnju po 75 bodova, te za podnesak od 29. travnja 2025. nagrada od 18,75 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 25. travnja 2025. i 20. studenog 2025., za svako ročište po 75 bodova, što je ukupno 468,75 bodova, odnosno 937,50 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (234,38 eur) iznos od 1.171,88 eur, kao i uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova financijskog vještačenja od 350,00 eur, ukupno 1.521,88 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

17. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 29. prosinca 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku