Poslovni broj: 82P-2267/2022-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji Korneliji Dodig, u pravnoj stvari tužitelja HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kod [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Višić i partneri d.o.o. u Šibeniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, nakon javne glavne rasprave zaključene 13. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Jurice Višića, odvjetnika u Šibeniku i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice ZM, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude, 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj HM pok. UM, iz [adresa] kod [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], za cijelo, pa se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine, za cijelo, uz istodobni izbris s imena Republika Hrvatska, sve bez daljnjeg sudjelovanja tuženika.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na kojoj je u Z. U. [broj ZK uloška] pravo vlasništva upisano u korist tužene, a koji upis da je pogrešan.

1.2. Predmetna nekretnina da je stotinama godina u vlasništvu prednika tužitelja, a tužiteljevom ocu UM pok. EM da je pripala diobenim ugovorom od 25. srpnja 1961., sklopljenim među nasljednicima tužiteljevog djeda EM. Nekretnina da je ograđena sa sjeverne strane suhozidom, s istočne strane graniči s cestom, a na zapadnoj strani graniči s nekretninom katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica], koja je stvarno i upisano vlasništvo tužitelja, za cijelo, te zajedno s njom čini cjelinu narodnog naziva „Jadrinica“.

1.3. Tužitelj da je u katastarskom operatu upisan kao posjednik na predmetnoj nekretnini, za cijelo.

1.4. Nadalje navodi da je sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku prema tuženoj uputio zahtjev za mirnim rješenjem spora, koji je odbijen dana 22. rujna 2022. godine.

1.5. Slijedom navedenog, predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će ga utvrditi vlasnikom predmetne nekretnine kako je pobliže opisano u izreci ove presude.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu protivila tužbi i tužbenom zahtjevu jer da iako iz diobenog ugovora proizlazi da bi predmetna nekretnina pripala tužiteljevom ocu, nije poznato kako ju je stekao tužiteljev djed, pa da tužitelj nije ponudio dovoljno dokaza na okolnosti stjecanja predmetne nekretnine, stoga da predlaže odbiti njegov zahtjev kao neosnovan.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda za K. O. [katastarska općina] (Z. U. [broj ZK uloška]), Diobenog ugovora od 25. srpnja 1961. (list 4 i 5 spisa), posjedovnog lista broj 264, K. O. [katastarska općina] (list 6 i 7 spisa), Odgovora Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku posl. br. N-DO-208/22 od 22. rujna 2022. (list 8 spisa), skice mjesta očevida od 25. srpnja 2025. s prilozima (list 24-36 spisa), uviđaja na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika BM, saslušani su svjedoci GM i OM, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužitelja nalazi osnovanim.

6. Tužitelj svoj zahtjev na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine, sadržajno temelji na institutu izvanredne dosjelosti.

7. Nesporno je među strankama, a kako je to razvidno i iz zemljišnih knjiga da je tužena upisani zemljišnoknjižni vlasnik čest. br. 1269/2, K. O. [katastarska općina], pa je dakle ispravna pasivna legitimacija, dok je sporno stjecanje prava vlasništva iste od strane tužitelja, nastavno na njegove prednike.

8. Uviđajem na mjestu spora, pregledom skice mjesta uviđaja te iz usmenog nalaza i mišljenja vještaka, te fotografija sačinjenih za vrijeme uviđaja proizašlo je da se nekretnina pokazana po tužitelju identificira kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], da se nalazi u zaseoku [adresa] u [adresa], da je položena uz makadamski put koji je ucrtan u katastarske mape, sa sjeverne i jugoistočne strane da je ograđena suhozidom, a sa zapadne strane dijelom suhozidom, a dijelom granica na terenu nije vidljiva s tim da s te strane graniči sa čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja je vlasništvu tužitelja, te zajedno sa čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] čini jedan jedinstveni posjed, na njoj da se ne zatiče poljoprivrednih kultura, već nisko raslinje i makija, a po navodima tužitelja da je služila za ispašu stoke, a iz uklopa iste na ortofoto snimke DGU priložene uz skicu mjesta uviđaja, da su na istima vidljivi tragovi posjeda, ogradni zidovi, kakvi su i danas na terenu.

9. Pregledom i čitanjem:

- diobenog ugovora od 25. srpnja 1961. proizašlo je da nasljednici pok. EM pok. H među sobom vrše diobu naslijeđenih nekretnina te da predmetna nekretnina sukladno istom pripada UM pok. EM (ocu tužitelja),

- posjedovnog lista broj 264, K. O. [katastarska općina], da je kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nekretnine upisan tužitelj za cijelo,

10. Iz iskaza svjedoka GM (star 73 godine) proizašlo je da od rođenja stanuje u blizini predmeta spora, te da je još 1958., otkad datiraju njegova sjećanja, predmetna nekretnina izgledala jednako kao i danas i bila ograđena suhozidima. On da je viđao tužitelja da ju koristi za držanje životinja – ovaca i koza, kao i njegovog pok. oca Z. Djed tužitelja da je bio pok. EM i njega se slabije sjeća jer je umro kad je on bio dijete. Koliko zna da je tužitelj predmetnu nekretninu naslijedio od njegova oca Z, a ovaj od njegova oca EM. Uz predmetnu nekretninu da se s lijeve strane nalazi još jedna nekretnina koja je u vlasništvu tužitelja, a dijeli ih put. Pretpostavlja da je Mladenkov djed gradio ogradne zidove. Koliko je njemu poznato nikad nije bilo nikakvih sporova vezano za predmetnu nekretninu niti bi tko tužitelju ili njegovim prednicima što osporavao. Pokojni otac tužitelja da je rođen 1909., a preminuo 1970., a pokojni djed tužitelja da je umro s navršenih osamdeset godina života.

10.1. Iz iskaza svjedoka FM (stra 63 godine) proizašlo je da stanuje u blizini predmeta spora od rođenja i da predmetna nekretnina danas izgleda jednako onako kako je izgledala otkada sežu njegova sjećanja. On da je viđao HM da ju koristi za ispašu životinja i sječu stabala, kao i njegova oca pokojnog Z. Prema onome što su njemu pričali stariji za vrijeme kraljevine su se na tom području mještanima dodjeljivale zemljišne parcele koje su oni po dodjeljivanju počeli ograđivati i obrađivati pa bi tako predmetna pripala pokojnom EM, djedu tužitelja, koju je naslijedio pokojni UM, otac tužitelja, a njega tužitelj. U njihovoj obitelji da je provedena dioba i da se točno zna što je kome pripalo i koliko on zna da im nitko nikada nije osporavao pravo vlasništva ili korištenja. Pored predmetne nekretnine tužitelj da ima u vlasništvu još jednu nekretninu i one da su međusobno spojene, a između njih prolazi put. Misli da je pokojni djed tužitelja preminuo pedeset i neke godine prošlog stoljeća, a otac sedamdeset i neke prošlog stoljeća, u dobi od preko osamdeset godina.

11. Na iskaze saslušanih svjedoka stranke nisu imale prigovora, a sud je iste cijenio kao vjerodostojne budući da su jasni, detaljni i logični, suglasni kako međusobno tako i s ostalim u postupku izvedenim dokazima.

12. Nadalje, u svezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnih prednika tužitelja kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90., odnosno „Narodne novine“ br. 53/91., 9/92. i 77/92.) tj. 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u tadašnjem društvenom vlasništvu,

- da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

12.1. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije donošenja naprijed citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske) u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju u svezi sadržaja izvorne odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

13. Cijeneći sve naprijed navedene i izvedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, proizlazi da su prednici tužitelja u posjedu predmeta spora još i prije 50-ih godina prošlog stoljeća (djed tužitelja rođen oko 1880.-preminuo 1958., otac tužitelja rođen 1909.-preminuo 1970., za koje iz iskaza svjedoka kao i materijalnih dokaza proizlazi da bi bili posjednici predmetne nekretnine), a nastavano na njih i tužitelj (upisan u katastru kao vlasnik susjedne nekretnine koja s predmetnom čini cjelinu), pa da je s obzirom na sve okolnosti (od nikoga ne osporavano vršenje posjeda u smislu obrađivanja i ograđivanja zemlje, ispaše stoke, sječe drva, a tragovi kojeg posjeda su vidljivi i na DOF-u, bilo tužitelju bilo njihovim prednicima) proizašlo da su tužiteljevi posjedi pošteni (čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i NN 94/17 – Ispravak zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pročišćeni tekst) - dalje: ZV), a koju okolnost tužena nije niti osporavala, odnosno da su prije pokretanja ove parnice (podnošenja zahtjeva za mirno rješenja spora) već bile ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva putem instituta izvanredne dosjelosti, pa je temeljem članka 159. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), a imajući u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u nizu odluka (Rev-2177/2017-2 od 01. rujna 2020.g., Rev 2021/2014-2 od 17. prosinca 2019., Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018.), odlučeno kao u izreci.

14. Suviše, a s obzirom na životnu dob u postupku saslušanih svjedoka, te kako isti obzirom na to ne mogu ni imati neposredna saznanja o stanju na terenu od vremena kad su prednici tužitelja došli na to područje u [adresa], valja reći da ZPP ne isključuje kao dokazna sredstva svjedoke koji imaju posrednih saznanja o pravno odlučnim okolnostima (Rev-1414/2014-2 od 13. lipnja 2018., Rev-104/1993-2 od 7. travnja 1993., Rev-577/1998-2 od 28. veljače 2001.).

15. Temeljem članka 2. u svezi s članka 164. stavaka 1.-4. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), ova presuda ne sadrži odluku o parničnom trošku budući da stranke do zaključenja glavne rasprave nisu postavile zahtjeve za njihovom naknadom. Tim više, iste su nakon što im sud na nedvojben način dao do znanja da slijedi zaključenje raspravljanja i donošenje odluke o glavnoj stvari, te ih i pozvao na podnošenje zahtjeva za naknadu parničnih troškova, izričito na zapisnik izjavile da trošak ne popisuju.

U Šibeniku, 29. prosinca 2025.

S U T K I NJ A

Kornelija Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od obavljene dostave iste. Stranci uredno obaviještenoj o ročištu objave rok za žalbu teče od dana objave, dok stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu objave rok za žalbu teče od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuju Županijski sud iz čl. 4 st. 3. Zakon o područjima i sjedištima sudova (NN 128/14) i čl. 51 st. 3. Pravilnika o radu u sustavu e Spis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a:

- sadržana na zapisniku objave odluke