Poslovni broj: P-2778/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja LN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Ivana Sury, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. (87939104217), Zagreb, Jurišićeva 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 9. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točka 1. Ugovora o kreditu broj 600595 od dana 18. listopada 2007. godine, potvrđen kod Javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice pod brojem OV-21902/2007 od 19. listopada 2007. godine, koji glasi: “promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točka 4. Ugovora o kreditu broj 600595 od dana 18. listopada 2007. godine, potvrđen kod Javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice pod brojem OV-21902/2007 od 19. listopada 2007. godine, koji glasi:“promjenjiva po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. isplatiti tužitelju LN iznos od 334,03 EUR sa zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 9,47 EUR od dana 02.01.2009.,

- iznos od 9,09 EUR od dana 02.02.2009.,

- iznos od 8,97 EUR od dana 02.03.2009.,

- iznos od 8,43 EUR od dana 01.04.2009.,

- iznos od 8,83 EUR od dana 02.05.2009.,

- iznos od 7,97 EUR od dana 01.06.2009.,

- iznos od 7,97 EUR od dana 01.07.2009.,

- iznos od 7,83 EUR od dana 01.08.2009.,

- iznos od 7,76 EUR od dana 01.09.2009.,

- iznos od 11,88 EUR od dana 01.10.2009.,

- iznos od 11,94 EUR od dana 02.11.2009.,

- iznos od 11,08 EUR od dana 01.12.2009.,

- iznos od 11,71 EUR od dana 02.01.2010.,

- iznos od 10,84 EUR od dana 01.02.2010.,

- iznos od 10,89 EUR od dana 01.03.2010.,

- iznos od 10,85 EUR od dana 01.04.2010.,

- iznos od 11,20 EUR od dana 03.05.2010.,

- iznos od 9,64 EUR od dana 01.06.2010.,

- iznos od 10,65 EUR od dana 01.07.2010.,

- iznos od 10,53 EUR od dana 02.08.2010.,

- iznos od 10,03 EUR od dana 01.09.2010.,

- iznos od 9,78 EUR od dana 01.10.2010.,

- iznos od 9,56 EUR od dana 02.11.2010.,

- iznos od 9,15 EUR od dana 01.12.2010.,

- iznos od 10,07 EUR od dana 03.01.2011.,

- iznos od 8,25 EUR od dana 01.02.2011.,

- iznos od 8,50 EUR od dana 01.03.2011.,

- iznos od 7,99 EUR od dana 01.04.2011.,

- iznos od 7,91 EUR od dana 02.05.2011.,

- iznos od 7,49 EUR od dana 01.06.2011.,

- iznos od 7,40 EUR od dana 01.07.2011.,

- iznos od 7,45 EUR od dana 01.08.2011.,

- iznos od 6,85 EUR od dana 01.09.2011.,

- iznos od 6,19 EUR od dana 01.10.2011.,

- iznos od 5,96 EUR od dana 02.11.2011.,

- iznos od 5,14 EUR od dana 01.12.2011.,

- iznos od 5,12 EUR od dana 02.01.2012.,

- iznos od 3,65 EUR od dana 26.01.2012.,

pa sve do isplate, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržane u članku 4. Ugovora o kreditu broj 600595 od dana 18. listopada 2007. godine, potvrđen kod Javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice pod brojem OV-21902/2007 od 19. listopada 2007. godine, koji glasi: "u valuti“.

V. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržane u članku 8. Ugovora o kreditu broj 600595 od dana 18. listopada 2007. godine, potvrđen kod Javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice pod brojem OV-21902/2007 od 19. listopada 2007. godine, koji glasi: “Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu CHF 330,70 (tristotrideset i 70/100 CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća“.

VI. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. isplatiti tužitelju LN iznos od 2.579,27 EUR sa zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 1,90 EUR od dana 01.12.2007.,

- iznos od 2,09 EUR od dana 02.01.2008.,

- iznos od 5,36 EUR od dana 01.02.2008.,

- iznos od 8,39 EUR od dana 01.03.2008.,

- iznos od 11,11 EUR od dana 01.04.2008.,

- iznos od 5,19 EUR od dana 02.05.2008.,

- iznos od 3,21 EUR od dana 02.06.2008.,

- iznos od 5,88 EUR od dana 01.07.2008.,

- iznos od 1,62 EUR od dana 01.08.2008.,

- iznos od 2,25 EUR od dana 01.09.2008.,

- iznos od 5,13 EUR od dana 01.10.2008.,

- iznos od 22,12 EUR od dana 03.11.2008.,

- iznos od 9,64 EUR od dana 01.12.2008.,

- iznos od 19,55 EUR od dana 02.01.2009.,

- iznos od 21,86 EUR od dana 02.02.2009.,

- iznos od 22,95 EUR od dana 02.03.2009.,

- iznos od 21,19 EUR od dana 01.04.2009.,

- iznos od 20,45 EUR od dana 02.05.2009.,

- iznos od 17,70 EUR od dana 01.06.2009.,

- iznos od 14,52 EUR od dana 01.07.2009.,

- iznos od 15,76 EUR od dana 01.08.2009.,

- iznos od 18,19 EUR od dana 01.09.2009.,

- iznos od 15,12 EUR od dana 01.10.2009.,

- iznos od 13,73 EUR od dana 02.11.2009.,

- iznos od 17,64 EUR od dana 01.12.2009.,

- iznos od 19,89 EUR od dana 02.01.2010.,

- iznos od 23,80 EUR od dana 01.02.2010.,

- iznos od 22,95 EUR od dana 01.03.2010.,

- iznos od 28,10 EUR od dana 01.04.2010.,

- iznos od 26,43 EUR od dana 03.05.2010.,

- iznos od 30,56 EUR od dana 01.06.2010.,

- iznos od 44,03 EUR od dana 01.07.2010.,

- iznos od 40,86 EUR od dana 02.08.2010.,

- iznos od 53,72 EUR od dana 01.09.2010.,

- iznos od 47,45 EUR od dana 01.10.2010.,

- iznos od 42,76 EUR od dana 02.11.2010.,

- iznos od 58,08 EUR od dana 01.12.2010.,

- iznos od 66,39 EUR od dana 03.01.2011.,

- iznos od 61,52 EUR od dana 01.02.2011.,

- iznos od 62,25 EUR od dana 01.03.2011.,

- iznos od 57,96 EUR od dana 01.04.2011.,

- iznos od 59,52 EUR od dana 02.05.2011.,

- iznos od 76,26 EUR od dana 01.06.2011.,

- iznos od 78,64 EUR od dana 01.07.2011.,

- iznos od 96,66 EUR od dana 01.08.2011.,

- iznos od 90,70 EUR od dana 01.09.2011.,

- iznos od 81,15 EUR od dana 01.10.2011.,

- iznos od 81,11 EUR od dana 02.11.2011.,

- iznos od 80,81 EUR od dana 01.12.2011.,

- iznos od 84,55 EUR od dana 02.01.2012.,

- iznos od 860,59 EUR od dana 26.01.2012.,

pa sve do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. naknaditi tužitelju LN troškove parničnog postupka u iznosu od 1.475,29 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1.Prednica tužitelja UN u tužbi je navela da je s prednikom tuženika Volksbank d.d. 18.10.2007. sklopila Ugovor o kreditu br. 600595 kojim se banka kao kreditor obvezala staviti na raspolaganje istoj iznos od 17.397,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, dok se prednica tužitelja naznačeni iznos obvezala vratiti s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Prema odredbama čl. 2. i 8. predmetnog ugovora, prednica tužitelja obvezala se predniku tuženika iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti, uz redovnu kamatnu stopu koja je određena kao promjenjiva, a u trenutku ugovaranja iznosila je 5,30 % godišnje. Prednik tuženika je tijekom otplate kredita u više navrata jednostrano mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, a rastao je i tečaj za CHF. U kolektivnom sporu vođenom između ostaloga i protiv prednika tuženika utvrđeno je da je isti u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, kao i da je razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. S obzirom da je sve navedeno postojalo i u konkretnom kreditnom odnosu stranaka, prednica tužitelja se pozivala na ta utvrđenja. S osnova povećanja kamatne stope i rasta tečaja prednica tužitelja je tuženiku isplatila veći iznos od onoga koji bi isplatila da tog povećanja i promjene nije bilo, zbog čega je tuženik u obvezi vratiti prednici tužitelja tako stečeno bez osnove. Slijedom toga, prednica tužitelja je predlagala donošenje presude kojom će se uz prethodno utvrđenje ništetnosti osporenih ugovornih odredbi naložiti tuženiku isplata ukupnog iznosa od 2.913,30 EUR (s osnova preplaćenih kamata iznos od 334,03 EUR te s osnova rasta tečaja iznos od 2.579,27 EUR) sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istakao prigovor zastare. Nastavno je u bitnom naveo da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne mogu primijeniti na ovaj konkretan predmet, već bi prednica tužitelja trebala dokazati odnose li se ta utvrđenja na istu kao prosječnog potrošača, odnosno postoje li pretpostavke za eventualno utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli. Tuženik navodi da su takve odredbe u ugovoru bila jasne, uočljive i razumljive zbog čega njihovu ništetnost nije niti moguće utvrđivati, dok je prednik tuženika kamatnu stopu mijenjao u skladu sa svojim internim aktima na čiju primjenu je prednica tužitelja pristala te prema vladajućim tržišnim uvjetima, odnosno prednica tužitelja je prilikom sklapanja ugovora bila informirana i upoznata s promjenljivošću tečaja CHF i rizicima nevoljnog tečaja. Stoga osporene odredbe nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja, odnosno nisu uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana. Predlagao je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka **.**.2024. umrla je ranija tužiteljica UN, a postupak je kao njezin nasljednik preuzeo sada tužitelj LN. Isti je u cijelosti ostao kod svih ranije iznijetih navoda i postavljenog tužbenog zahtjeva, dok se tuženik nastavno nije upuštao u raspravljanje.

4. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 600595 od 18.10.2007. s potvrdom javnog bilježnika, elektronički zapis iz matice vjenčanih za prednicu tužitelja i tužitelja, otplatnu tablicu po kreditu i karticu prometa po kreditu, rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 3.7.2023. br. Tt-23/25802-2, rješenje o nasljeđivanju iza pok. UN javnog bilježnika Ranke Spevec iz Velike Gorice od 17.1.2025. br. O-916/2024, UPP/OS-O-Velika Gorica-61/2024, saslušan je tužitelj.

5. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Između stranaka nije sporno da su prednica tužitelja UN (tada s prezimenom L) i prednik tuženika Volksbank d.d. 18.10.2007. sklopili Ugovor o kreditu br. 600595 potvrđen po javnom bilježniku Ivanu Malekoviću iz Velike Gorice 19.10.2007. pod br. OV-21902/07, kojim je prednik tuženika kao banka stavio na raspolaganje prednici tužitelja kao korisnici kredita iznos od 17.397,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. U čl. 4. ugovorena je valutna klauzula, a rok otplate kredita bio je 60 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 330,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti po gornjem tečaju, a anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1.-og u mjesecu počev od 1.12.2007. U čl. 2. ugovora ugovorne strane su odredile da je redovna kamatna stopa 5,30 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, odnosno da je redovna kamatna stopa po dospijeću također promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Kredit je bio namijenjen za kupnju vozila. Nadalje, nije sporno da je tuženik doista u skladu sa svojom Odlukom tijekom trajanja ugovornog odnosa povećao redovnu kamatnu stopu u odnosu na početnu i tako je naplaćivao prednici tužitelja, kao i da je u tom razdoblju dolazilo do rasta tečaja. Nesporno je i da je prednica tužitelja kredit u cijelosti otplatila. Isto tako, nije sporno da izvršena pretplata u otplati kredita s osnova promjene kamatne stope u odnosu na početnu, kao i s osnova rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, ukupno iznosi 2.913,30 EUR (s osnova kamata 334,03 EUR, a s osnova tečaja 2.579,27 EUR.

8. Također nije sporno da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. br. P-1401/12 između ostaloga utvrđeno da je ovdje tuženik tada pod nazivom Sberbank d.d. (još ranije Volksbank d.d.) u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, odnosno da je spomenuta banka u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je sklapala ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke spomenute banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP 03 u razdoblju od 10.9.2003. do 6.8.2007., a od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP 07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Citirana presuda u tim bitnim dijelovima potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14.6.2018. br. Pž-6632/17-10 te je stoga glede istih pravomoćna, dok je revizija ovdje tuženika protiv naznačene drugostupanjske presude odbijena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3.9.2019. br. Rev-2221/18. Sukladno odredbi čl. 138. ZZP 07 i odredbi čl. 502. c ZPP- a takve odluke obvezuju i ovaj sud u predmetnom postupku te se tužitelj može ovdje pozivati na pravna utvrđenja iz te odluke koja onda vezuju i sud, što tužitelj i čini u ovom postupku.

9. Cijeneći izloženo, a uzimajući u obzir da je ugovor o kreditu između prednika tuženika i prednice tužitelja sklopljen u razdoblju na koji se odnosi gornja presuda Trgovačkog suda u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a ovdje tuženik ničim ne dokazuje da je u konkretnom slučaju prednica tužitelja prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora bila od strane istoga informirana o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede ugovorene valute uz koju je vezana glavnica CHF, odnosno da su prednik tuženika i prednica tužitelja prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate (upravo suprotno proizlazi i iz iskaza tužitelja koji sud prihvaća kao iskren i uvjerljiv te u skladu s gornjim utvrđenjima iz kolektivnog spora, a koji je kao tadašnji momak njegove prednice zajedno s njom sudjelovao kod kupnje vozila i sklapanja predmetnog ugovora), a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu prednice tužitelja kao potrošača, sud odredbe ugovora o kreditu od 18.10.2007. koji se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivost ugovorene redovne kamatne stope jednostranim odlukama i internim aktima tuženika, nalazi nepoštenim i stoga ništetnim (čl. 102. ZZP 07). Ovdje je glede valutne klauzule za istaknuti i da zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač moru tu odredbu razumjeti u pogledu njezinog konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da i može procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Stoga u nedostatku drugih dokaza kojim bi tuženik potvrdio takve svoje navode, sama formalna ugovorna odredba da je prednica tužitelja upoznata s pravima i obvezama te pravnim posljedicama iz tog Ugovora, a cijeneći da se radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika, ne ukazuje da je prednica tužitelja u vrijeme sklapanja ugovora bila adekvatno informirana glede ugovorene valutne klauzule. Nadalje, a u odnosu na spornu ugovornu odredbu kojom je bila predviđena promjena ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate sve u skladu s važećim odlukama tuženika, za dodati je da u spomenutom ugovoru o kreditu nema nikakvih pobližih odredaba o načinu utvrđivanja promjene kamatne stope odnosno parametara na temelju kojih se ista mijenja i utvrđuje, što pak ukazuje da je tuženik prema svom vlastitom nahođenju mogao donositi odluke i mijenjati kamatnu stopu, pa stoga takva odredba nije razumljiva te nedvojbeno dovodi do zaključka da je u konkretnom slučaju visina kamatne stope isključivo ovisila o odluci jedne ugovorne strane – ovdje tuženika. Prednici tužitelja su u ugovoru morali biti određeno predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogla predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje iz ugovora mogu proizaći (stoga nije dovoljno da je ista općenito znala i bila svjesna da je kamatna stopa promjenjiva), pa kako je odredba ugovora o promjenjivosti kamatne stope u skladu s odlukama tuženika od bitnog značaja i u konačnici ovisi isključivo o odluci jedne ugovorne strane - tuženika, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti promjenjivosti, to predstavlja odredbu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednice tužitelja jer nastaje situacija da tuženik, kao vjerovnik, jednostrano određuje obvezu prednice tužitelja koju ista nije mogla predvidjeti, na nju utjecati niti provjeriti pravilnost promjene zbog nedostatka potrebnih jasnih i razumljivih kriterija, što je sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.

10. S obzirom na utvrđenje da se stoga radilo o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu citiranih odredaba ZZP 07 koje su ništetne (čl. 102. ZZP 07 u svezi odredaba čl. 322. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", br. 35/05. - dalje: ZOO/), pri tome shodno valja primijeniti odredbu čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prema nalazu suda tuženik nepošten stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenoj i stoga ništetnoj odredbi), to je isti u obvezi vratiti sada tužitelju kao nasljedniku korisnice kredita nepripadno stečene iznose koji predstavljaju razliku između iznosa uplaćenih kamata po povećanoj kamatnoj stopi i iznosa kamata koji su trebali biti isplaćeni po prvotnoj kamatnoj stopi iz ugovora, odnosno iznose po osnovi rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, sve sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja.

11. Slijedom svega toga, valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbene zahtjeve te uz prethodno utvrđenje ništetnosti osporenih odredbi naložiti tuženiku isplatu zatraženih iznosa i to s osnova povrata zbog ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope iznos od 334,03 EUR, a s osnova povrata zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli iznos od 2.579,27 EUR. Zatezne kamate u skladu s gore izloženim i traženju tužitelja teku od dana stjecanja svakog pojedinačno isplaćenog iznosa pa je tako i odlučeno u izreci presude. Stopa zatezne kamate temelji se prvotno na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", br. 72/02. i 153/04.), a nakon 1.1.2008. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZO).

12. Tuženik svojim navodima nije uspio osporiti osnovu potraživanja tužitelja. Za ovaj sud nije sporno da u naznačenom ugovoru o kreditu nije bila ugovorena fiksna već promjenjiva kamatna stopa, no s obzirom na gornja utvrđenja o ništetnosti tih odredaba u dijelu u kojem je ista promjenjiva na način da se mijenja u skladu s odlukama tuženika, za istaknuti je da odredba o početnoj redovnoj kamatnoj stopi nije nepoštena i time ništetna (to stranke niti ne tvrde), zbog čega nema razloga da se ta valjana odredba ovdje ne primjenjuje. Prema odredbama čl. 327. i čl. 328. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (što prednica tužitelja kao ugovorna strana, a sada tužitelj kao njezin nasljednik svakako jesu), dok se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pri čemu je za napomenuti da predmet spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije niti bila ocjena valjanosti odredaba konkretnih pojedinačnih ugovora kao u ovom postupku. Posljedice ništetnosti ugovora regulirane su odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a u smislu vraćanja onoga što je primljeno po tom ugovoru, konkretno ovdje vraćanja novčanih iznosa primljenih po odredbama predmetnog ugovora o kreditu koje su utvrđene ništetnima i koja kao takve stoga kao da nisu niti postojale, slijedom čega nisu od utjecaja navodi tuženika kojima naknadno opravdava izvršene promjene kamatnih stopa. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan, budući da je u odgovarajućem smislu odredbe čl. 241. ZOO-a zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4.4.2012. u predmetu br. P-1401/12 te je ponovno počela teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14.6.2018. br. Pž-6632/17-10, a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 17.2.2023., to je razvidno da zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO- a) koji se ovdje primjenjuje svakako nije protekao, dakle zastara nije nastupila.

13. Trošak tužitelja odnosi se na trošak zastupanja njegove prednice i njega po punomoćnici odvjetnici i to: za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za sastav podnesaka od 18.5.2023. i 30.1.2025. (koji iako su podneseni bez prethodnog odobrenja sud smatra svrsishodnim u ovom postupku) - 2 x 100 bodova = 200 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 6.10.2025. i 9.12.2025. – 2 x 100 bodova = 200 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 25.7.2023. – 25 bodova (Tbr. 8. t. 4. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za pristup na ročište za objavu ove presude – 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), sve prema vrijednosti predmeta spora od 2.913,30 EUR, što ukupno čini 575 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 1.150,00 EUR, odnosno uvećano za trošak PDV-a od 25 % iznos od 1.437,50 EUR. Sud je tužitelju priznao i zatraženi trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,79 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18. – dalje: ZSP) i tada važećoj Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 53/19. i 92/21.), što čini sveukupno određeni trošak tužitelja u iznosu od 1.475,29 EUR. Sud tužitelju kao nepotreban nije priznao zatraženi trošak sastava podneska od 4.9.2024., odnosno kao nepostojeći i trošak sastava podneska od 17.9.2024. (punomoćnica tužitelja tada više nije imala punomoć za zastupanje).

14. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio da mu tuženik naknadi gornje troškove postupka u cijelosti, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova zbog potpunog neuspjeha u parnici odbijen.

15. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZO-a.

U Zagrebu 29. prosinca 2025.

SUDAC:

MARIJAN GLAVAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku