Poslovni broj: Us I-1429/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Katije Stermšek kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TRINDUS EKSPERT d.o.o., OIB: 77583789735, [adresa], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, OIB: 59951999361, Zagreb, Radnička cesta 80, radi upisa u Očevidnik sakupljača i oporabitelja, nakon javne i usmene rasprave zaključene 3. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Klasa: UP/II-351-02/24-21/99, Urbroj: 517- 09-2-25-2 od 7. travnja 2025., te da sud usvoji zahtjev tužitelja za upis u Očevidnik sakupljača i oporabitelja – kao skupljača otpada na lokaciji u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], podredno da sud poništi citirano rješenje tuženika i predmet mu vrati na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja zaprimljenoj kod Upravnog suda u Zagrebu 10. lipnja 2025. po kojoj je oformljen spis tog suda poslovni broj: Us I-2220/2025, a koji je rješenjem Ureda predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-17 od 13. lipnja 2025. ustupljen Upravnom sudu u Splitu pred kojim je zaveden kao spis poslovnog broja Us I-1429/2025, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Klasa: UP/II-351-02/24-21/99, Urbroj: 517-09-2-25-2 od 7. travnja 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da se odbija žalba tužitelja u odnosu na prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja za upis u Očevidnik sakupljača i oporabitelja – kao skupljača otpada na lokaciji u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] uz obrazloženje da tužitelj nije dostavio važeće financijsko jamstvo niti je dokazao da je pravo raspolaganja skladištem otpada stekao od subjekta koji mu je to pravo imao ovlast prenijeti. Dokaz raspolaganja građevinom reguliran je odredbom članka 32. stavka 4. Zakona o gospodarenju otpadom (u daljnjem tekstu: ZGO) koju tužitelj citira, pa navodi kako su ZGO-om jasno propisani uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se podnositelju izdala dozvola i jedan od uvjeta između ostalog je i dokaz o raspolaganju građevinom u kojoj će se obavljati postupak gospodarenja otpadom. Tijekom postupka, tužitelj je dostavio prvostupanjskom tijelu svu dokumentaciju kojom raspolaže, a kojom između ostalog dokazuje da raspolaže građevinom u kojoj će se obavljati postupak gospodarenja otpadom, a tu dokumentaciju između ostalog predstavlja: - Ugovor o zakupu zaključen dana 10. siječnja 2021. između zakupodavca društva UNICLEAN d.o.o. [adresa] i zakupnika društva TRINDUS EXPERT d.o.o. u odnosu na građevine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], u kojima će se obavljati postupak gospodarenja otpadom; - Aneks Ugovoru o zakupu sklopljen 1. ožujka 2023. između zakupodavca društva UNICLEAN d.o.o. i društva TRINDUS EXPERT d.o.o.; - Rješenje o izvedenom stanju, KLASA; UP/l-350-05/2013-007/5327, URBROJ: 251-13- 22/151-2014-7 od 28. studenog 2014. kojim se ozakonjuje nezakonito izgrađena manje zahtjevna, gospodarska zgrada - garaža, spremište - skladište neopasnog otpada i radionica izgrađena bez odobrenja za gradnju na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa]; - Izvadak iz zemljišne knjige odnosu na zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Prvostupanjsko tijelo odbija zahtjev podnositelja, a tuženik potvrđuje da je prvostupanjsko tijelo to ispravno učinilo, uz obrazloženje da iz sve dostavljene dokumentacije, tužitelj nije dokazao zemljišnoknjižno vlasništvo zakupodavca za predmetnu građevinu. Tužitelj osporava tvrdnje tuženika i ističe: 1) ZGO-om nigdje nije ni propisano da podnositelji zahtjeva moraju dokazati zemljišnoknjižno vlasništvo nad građevinama unutar kojih namjeravaju obavljati djelatnost gospodarenja otpadom, već je propisana obveza da raspolažu građevinom na lokaciji na kojoj namjeravaju obavljati djelatnost gospodarenja otpadom. U tom kontekstu tužitelj je tijekom postupka dostavio Ugovor o zakupu sklopljen između tužitelja i društva UNICLEAN d.o.o. kao zakupodavca kojim društvo UNICLEAN d.o.o. daje na raspolaganje (zakup) tužitelju gospodarsku zgradu, građevinu na lokaciji kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Da je društvo UNICLEAN d.o.o. vlasnik građevine koja čini predmet zakupa proizlazi iz rješenja o izvedenom stanju, KLASA; UP/l-350-05/2013-007/5327, URBROJ: 251-13-22/151- 2014-7 od 28. studenog 2014. Kao što iz predmetnog rješenja proizlazi prilikom provođenja postupka ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], pozvani su na očitovanje i vlasnici susjednih čestica na uvid u spis i radi izjašnjenja, nitko od pozvanih se nije protivio da se u interesu predlagatelja, društva UNICLEAN d.o.o. predmetna zgrada ozakoni, te da se rješenje o izvedenom stanju izda na zahtjev društva UNICLEAN d.o.o. kao zainteresirane osobe. Također je u spis dostavljeno i rješenja SRH, Grad Zagreb. Broj:

UP/l-07/1-4993/3-1970 od 7. siječnja 1971. kojim se poduzeću Feniks iz Zagreba izdaje sanitarna suglasnost za izgradnju novog pogona poduzeća „Feniks” na lokaciji u Zagrebu, Žitnjak na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pravni slijednik društva „Feniks„ je upravo društvo UNICLEAN d.o.o., a kako to proizlazi iz Potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R3-1560/23 od 28. veljače 2023. iz koje je vidljivo da je pravnim preoblikovanjem slijednik društva „FENIKS" društvo UNIJAMETALI d.o.o., a koje društvo je zajedno s društvom TERMOCLEAN, Ugovorom o osnivanju društva u mješovitom vlasništvu broj 79/93 osnovalo društvo UNICLEAN d.o.o. Kao što je iz čl. 11. Ugovora vidljivo, društvo UNIJA-METALI d.o.o., je u temeljni kapital društva prilikom osnivanja unijelo baš predmetnu poslovnu zgradu izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. S obzirom da tužitelj kao dokaz raspolaganja građevinom dostavlja Ugovor o zakupu poslovnog prostora/građevine, a da za građevine kao takve nije propisan „očevidnik vlasništva„ kao za nekretnine zemljišnoknjižni izvadak ili za brodove izvadak iz registra brodica, tužitelj je dostavio dovoljno dokumentirane isprave iz kojih jasno proizlazi vlasništvo poslovnog prostora/građevine zakupodavca koja se daje u zakup. Tuženik odbija žalbu tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja uz obrazloženje da tužitelj nije pravno valjanim dokumentima dokazao vlasništvo predmetne građevine. S obzirom da je ranije citiranom zakonskom odredbom propisano da podnositelj zahtjeva treba dokazati pravo raspolaganja vidljivo je da je ovakav zaključak tuženika neosnovan. Neosnovan je iz dva razloga, kao prvi razlog navodi se činjenica da nigdje zakonom nije propisan uvjet dokazivanja zemljišnoknjižnog vlasništva predmetne građevine, a drugi razlog je činjenica da se vlasništvo nad građevinom ni ne dokazuje zemljišnoknjižnim izvatkom. Zemljišnoknjižni izvadak je dokaza vlasništva nad nekretninom. Međutim, i to je tužitelj dokazao. Tužitelj nije u posjedu čistog zemljišnoknjižnog vlasništva u vidu zk. izvatka iz kojeg bi proizlazilo vlasništvo zakupodavca nad nekretninom na kojoj se nalaze građevine koje su predmet ovog postupka, ali je tužitelj tijekom postupka dostavio isprave iz kojih u dovoljnoj mjeri proizlazi vlasništvo zakupodavca i nad nekretninama na kojima se nalaze poslovni prostori/građevine koje su predmet postupka. Tužitelj je dostavio u spis Izjavu društva Žitnjak d.o.o. od 4. listopada 1991. te Izjavu od 24. rujna 1991. kojom izjavljuju da društvo Žitnjak d.o.o. već tada (1991.) nije u posjedu, a niti ima pravo korištenja na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] 7070/9. Navedena Izjava je od važnosti upravo iz razloga što naslov u pobijanom rješenju navodi da je iz zk. izvatka vidljivo da je vlasništvo nad česticom upisano kao Općenarodna imovina, organ upravljanja GNO u Zagrebu, a iz Posjedovnog lista od 16. srpnja 2024. vidljivo je da je kao jedini posjednik katastarske čestice upisano društvo Žitnjak d.o.o. koje se ranije navedenom Izjavom izjasnilo da ne polaže nikakva prava nad predmetnim česticama. Radi zemljišnoknjižnog upisa vlasništva i uređenja vlasništva i u zemljišnim knjigama, zakupodavca, društvo UNICLEAN d.o.o. je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, a temeljem odredbi čl. 208. do 216. Zakona o zemljišnim knjigama podnio prijedlog radi pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka unutar zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina]. Postupak se pred zemljišnoknjižnim odjelom vodi pod poslovnim brojem Z-4214/2024. Navoditi da jedan od razloga odbijanja zahtjeva predstavlja i činjenica da je tužitelju isteklo jamstvo je bespredmetno i komentirati s obzirom da je tužitelj tijekom cijelog postupka imao i dostavio traženo jamstvo propisano odredbama čl. 36. ZGO-om. Međutim, tužitelj navodi da je ZGO-om propisano da podnositelj zahtjeva dužan za cijelo vrijeme obavljanja djelatnosti i godinu dana nakon prestanka obavljanja imati traženo jamstvo, a tužitelj je odmah uz zahtjev dostavio traženo, međutim zbog dugotrajnosti postupka ishođenja isto je isteklo. To nije opravdan razlog za odbijanje zahtjeva tužitelja, jer je tužitelj dokazao da je voljan, da je u mogućnosti jamstvo dostaviti, međutim uslijed dugotrajnosti postupka isto je izgubilo svoj smisao. Ishođenje jamstva tužitelja financijski iscrpljuje, a s obzirom na dugotrajnost postupka nije izvjesno do kada bi tužitelj trebao ishoditi novo jamstvo, do zaključno kojeg datuma. Tužitelj je dostavom jamstva sukladno odredbi čl. 36. ZGO-om uz sam zahtjev ispunio traženi uvjet i istek jamstva se ne smije tumačiti tužitelju na štetu. Tužitelj navodi da je neosnovan zaključak tuženika kako prvostupanjsko tijelo nije postupilo protivno odredbi čl. 13. Zakona o općem upravnom postupku, a sve iz razloga kako slijedi. Načelo razmjernosti, zaštite stečenih prava (čl. 13. Zakona o općem upravnom postupku) i legitimnih očekivanja stranaka temeljna su načela upravnog postupovnog prava. lako načelo zaštite legitimnih očekivanja ZUP nije izrijekom propisao, Ustavni sud RH potvrdio je postojanje toga načela u svojoj odluci br. U-lllB/4366/2005 od 5. travnja 2006. Budući da je u toj odluci odlučivao o ustavnoj tužbi podnijetoj protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva donesenom u upravnom postupku, time je načelo zaštite legitimnih očekivanja stranaka izričito ustanovljeno kao jedno od načela koje se mora poštivati u okviru upravnog postupka. Iz relevantne prakse Ustavnog suda RH, vidljivo je da navedena temeljna načela upravnog postupka ne treba promatrati samo kao opća načela pojedine grane prava (upravno-postupovnog prava) već i kao ustavnopravna načela. Osim toga, postupovna pravila upravnog postupka, koja su sadržana u ZUP-u, neodvojiva su sastavnica postupovnih jamstava pravičnog suđenja, zaštićenih Ustavom RH. Čl. 13. Zakona o općem upravnom postupku, Načelo zaštite stečenih prava stranaka - kaže; "Odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom.” Svako drugačije tumačenje je suprotno svim zakonskim propisima. Tumačenjem zakona na način kako to čini prvostupanjsko tijelo čini se povreda načela legitimnog očekivanja stranke/tužitelja. Legitimno očekivanje tužitelja u konkretnoj upravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 32. Zakona o gospodarenju otpadom, koju odredbu tužitelj citira, pa navodi kako je tužitelj dostavom svih ranije navedenih isprava dokazao da raspolaže građevnim u kojoj namjerava obavljati postupak gospodarenja otpadom. Da je tužitelj imao valjan razlog da vjeruje da dostavom ranije navedene dokumentacije udovoljava svim zakonskim odredbama, proizlazi iz činjenice da tužitelj na predmetnoj lokaciji već posjeduje dozvolu za gospodarenje otpadom KLASA: UP/l-351-02/20-008/1, URBROJ: 251-09-32-001-20-43 izdanu od naslova 16. studenog 2020. Predmetna dozvola izdana je tužitelju za obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom u [adresa], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Kao što iz obrazloženja navedene dozvole proizlazi, naslov je tužitelju izdao dozvolu, nakon što je tužitelj dostavio u cilju dokazivanja činjenice da raspolaže građevinom u kojoj će se obavljati djelatnost gospodarenja otpadom, Ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen 1. rujna 2019. između UNICELEAN d.o.o. i tužitelja. Napominje se da iako je navedena dozvola izdana temeljem odredbi ranijeg Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 98/19), a u predmetom postupku se primjenjuju odredbe Zakona o gospodarenju otpadom (NN 142/23), odredbe u pogledu sadašnjeg čl. 32. ZGO i ranijeg čl. 88. st. 1. i 3. Zakona o održivom gospodarenju otpadom se nisu mijenjale. Tužitelj potom citira odredbu članka 88. st. 3. tadašnjeg Zakona o održivom gospodarenju otpadom pa navodi kako je u dozvoli za gospodarenje otpadom KLASA: UP/l-351-02/20-008/1, URBROJ: 251-09-32-001-20-43 jasno navedeno da tužitelj raspolaže građevinom na adresi [adresa]. Tužitelj, ujedno navodi da on nije jedina stranka koja na istoj lokaciji, [adresa] na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] posjeduje dozvolu za gospodarenje otpadom. Takvu dozvolu ranije su na istoj lokaciji posjedovala i društva Termoclean d.o.o., Kemis termoclean d.o.o., te i sam Trindus ekspert d.o.o. i to sve temeljem Ugovora o zakupu sklopljenog s društvom UNICLEAN d.o.o. Iz navedenog proizlazi razumno očekivanje tužitelja da u situaciji kad nije bilo izmjena zakonskih odredbi, kad se činjenično i pravno stanje nije mijenjalo da će i postupanje javnopravnih tijela biti isto i ujednačeno. Svakim drugačijim tumačenjem stvara se pravna nesigurnost stranaka. Ustavnopravni okvir zaštite ljudskih prava su odredbe članka 16. Ustava, prema kojima se slobode i prava pojedinaca mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, s tim da svako ograničenje mora biti razmjerno naravi potrebe za njime u svakom pojedinom slučaju. To su, ujedno, i pravila za primjenu načela razmjernosti, koje se ostvaruje kroz tzv. test razmjernosti kojim se zakonitost ograničenja prava ocjenjuje uspoređivanjem (vaganjem) općeg (javnog) interesa i interesa pojedinca da zaštiti svoje pravo. Pretjerani ili ekscesivni pravni formalizam postoji u slučaju kad se kod tumačenja i primjene prava kao mjerodavno uzima u obzir samo ono što je i kako je izrijekom propisano u zakonu ili drugom propisu. Naime, osim propitivanja svrhe zakona (ratio legis) te smisla i cilja zakonskih odredbi, mjerodavnih za konkretni slučaj, u obzir se moraju uzeti sve odlučne i specifične činjenične i pravne okolnosti predmeta. U protivnom može doći do nepravilne primjene ili pogrešnog tumačenja propisa, što može prouzročiti nejednakost pred zakonom te nepravično i arbitrarno suđenje (postupanje). Upravo se isto ogleda u predmetnoj pravnoj stvari. Nesporno je da javnopravna tijela u postupanju moraju poštovati odredbe zakona, ali ujedno se mjerodavno pravo treba primjenjivati sukladno zahtjevima pravičnog suđenja odnosno, odlučivanja. Predmetna pravna situacija predstavlja primjer nefleksibilnog tumačenja propisa te mehaničku primjenu pravne norme, koja se između ostalog u predmetnoj situaciji i pogrešno i tumači i primjenjuje što čini osnov arbitrarnog i nepravičnog odlučivanja na štetu pravne sigurnosti i povrede zakonom zaštićenih prava. Traženjem dokaza u vidu vlasništva nad nekretninama zakupodavca u situaciji kad to nije zakonom propisano je egzaktan primjer pretjeranog pravnog formalizma na štetu stranke. Traženjem dokaza u vidu vlasništva nad nekretninama zakupodavca, zatim nemogućnost prepoznavanja dostavljenih dokaza, kako od strane prvostupanjskog tijela tako i od strane drugostupanjskog tijela, u smislu da je istim udovoljeno traženjima prvostupanjskog tijela i u tom dijelu, je čisti primjer pretjeranog formalizma. Načelno ustavnopravno stajalište o nedopuštenosti pretjeranog formalizma u primjeni zakona navedeno je u Odluci broj: U-III-5989/13 od 9. veljače 2016. (Nar. nov., br. 25/16), pa dakle, s obzirom da je tužitelj pribavio svu zakonom propisanu dokumentaciju, tuženik je pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tužitelj nije dostavio dokaze potrebne za udovoljavanje podnesenom zahtjevu za izdavanje dozvole za gospodarenje neopasnim otpadom na lokaciji [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odnosno tuženik je nedvojbeno donio nezakonitu odluku kada je odbio naznačeni zahtjev tužitelja. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu na način kako je to precizirano u izreci ove presude, a također predlaže i da sud naloži tuženiku da mu naknadi trošak spora.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu u bitnom usprotivio tužbi i svim tužbenim navodima kao neosnovanima, pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom.

3.U sporu je održana rasprava 3. prosinca 2025. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju je pristupila opunomoćenica tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.Sud je odbio prijedlog tuženika iz podneska od 26. studenog 2025. za odgodom rasprave, to iz razloga što tuženik uopće nije naveo, niti je bilo kojom dokumentacijom potkrijepio razloge zbog kojih je zatražio odgodu rasprave, odnosno zbog čega nije u mogućnosti pristupiti na zakazanu raspravu, slijedom čega je takav prijedlog sud ocijenio neosnovanim, te je rasprava održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se u ovom sporu u svojstvu stranke sasluša zakonskog zastupnika tužitelja, BŠB, na adresi tužitelja, te da sud po službenoj dužnosti pribavi i pregleda dozvole za gospodarenje otpadom izdane društvima TERMOCLEAN d.o.o. i KEMIS TERMOCLEAN d.o.o., to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, a sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, prvostupanjskim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje, Sektora za ekološku održivost KLASA: UP/I-351-02/23-028/1, URBROJ: 251-06-23-001-24-26 od 8. srpnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za upis u očevidnik sakupljača i oporabitelja - kao sakupljača otpada na lokaciji u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Klasa: UP/II- 351-02/24-21/99, Urbroj: 517-09-2-25-2 od 7. travnja 2025., odbijena je žalba tužitelja iz ovog spora izjavljen protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i prvostupanjsko tijelo u svom rješenje, odnosno što je i tuženik stajališta da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke da se tužitelj upiše u očevidnik sakupljača i oporabitelja - kao sakupljač otpada na lokaciji u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

12.Među strankama ovog spora se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da se tužitelj upiše u očevidnik sakupljača i oporabitelja - kao sakupljač otpada na lokaciji u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u svezi s čim je li u tom pogledu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

13.Odredbom čl. 4. st. 1. toč. 61. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine, br. 84/21 i 142/23) propisano je da su postupci gospodarenja otpadom: sakupljanje otpada i sakupljanje otpada u reciklažnom dvorištu, postupci oporabe, postupci zbrinjavanja otpada, trgovanje otpadom, posredovanje u gospodarenju otpadom i prijevoz otpada

Odredbom članka 10. stavka 1. istog Zakona propisano je da je gospodarenje otpadom djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku.

Odredbom članka 27. stavka 1. točka 3. istog Zakona propisano je da je pravna i fizička osoba - obrtnik ovlaštena preuzeti pošiljku otpada u posjed ako je upisana u Očevidnik osoba koje obavljaju djelatnost gospodarenja otpadom kao sakupljač otpada ili oporabitelj bez dozvole ili kao trgovac otpadom koji može preuzeti otpad u posjed.

Odredbom članka 29. stavka 3. točka 1. istog Zakona propisano je da pravna i fizička osoba -obrtnik, nakon što je u upisana u Očevidnik sakupljača i oporabitelja može: kao sakupljač otpada, započeti i obavljati djelatnost sakupljanja otpada postupkom sakupljanja otpada na cijelom području Republike Hrvatske. Odredbom članka 36. stavka 1. točka 2. istog Zakona propisano je da je pravna i fizička osoba obrtnik dužna je raspolagati financijskim jamstvom, za cijelo razdoblje obavljanja i godinu dana nakon prestanka obavljanja djelatnosti sakupljanja otpada. Odredbom članka 46. stavka 1. istog Zakona propisano je da nadležno tijelo županije odnosno Grada Zagreba vodi Očevidnik sakupljača i oporabitelja. Odredbom članka 46. stavka 3. istog Zakona propisno je da Očevidnik iz stavka 1. ovoga članka sadrži podatke o osobama koje obavljaju djelatnost sakupljanja otpada i oporabe otpada postupkom oporabe za koji se ne izdaje dozvola, lokacijama gospodarenja otpadom te vrstama i količinama otpada.

Odredbom članka 46. stavka 4. točke 1. istog Zakona propisano je da će se u očevidnik sakupljača i oporabitelja upisati pravna osoba ili fizička osoba obrtnik koja podnese zahtjev za upis putem mrežne aplikacije Registra djelatnosti gospodarenja otpadom (u daljnjem tekstu: Registar) ili pisanim putem koja je: 1. sakupljač otpada ako raspolaže skladištem otpada za koje je izdan akt kojim se dozvoljava uporaba i financijskim jamstvom u skladu s člankom 36. ovoga Zakona.

Odredbom članka 46. stavka 5. istog Zakona propisano je da zahtjev za upis u očevidnik rješava nadležno tijelo županije odnosno Grada Zagreba prema adresi skladišta odnosno građevine u kojoj se obavlja oporaba otpada.

Odredbom članka 46. stavka 6. istog Zakona propisano je da nadležno tijelo o zahtjevu za upis u očevidnik iz stavka 1. ovoga članka donosi rješenje.

Odredbom članka 46. stavka 10. istog Zakona propisano je da se protiv rješenja iz stavaka 6. i 9. ovoga članka može izjaviti žalba Ministarstvu.

Odredbom članka 130. stavka 1. točka 2. istog Zakona propisano je da Registar djelatnosti gospodarenja otpadom vodi Ministarstvo, a sadrži podatke o aktima koji se odnose na pravne i fizičke osobe - obrtnike u svezi gospodarenja otpadom: Očevidnika sakupljača i oporabitelja.

Odredbom članka 26. stavka 2. točka 2. Pravilnika o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 106/22, u daljnjem tekstu: POGO) propisano je da zahtjev za upis u Očevidnik sakupljača i oporabitelja, za sakupljača sadrži: podatke o podnositelju zahtjeva, vrste i količine otpada koje će se sakupljati, podaci o lokaciji na kojoj će se obavljati skladištenje otpada (adresa, katastarska općina i čestica), način ispunjavanja općih uvjeta gospodarenja otpadom iz članka 13. ovoga Pravilnika i posebnih uvjeta gospodarenja otpadom iz članaka 14., 15., 16., 17., 18. i 19. ovoga Pravilnika, obrazloženje iznosa financijskog jamstva.

Odredbom članka 2. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZV) propisano da su nekretnine čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno. Odredbom članka 119. stavka 1. istog Zakona propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Odredbom članka 119. stavka 2. istog Zakona propisano je da se odredbe ovoga Zakona o stjecanju vlasništva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući se način primjenjuju I na promjene i prestanak vlasništva na temelju pravnih poslova.

Odredbom članka 120. istog Zakona propisano da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje de se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

Odredbom članka 121. stavka 1. istog Zakona propisano je da ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje zemljišnoknjižno pravo zahtijeva za uknjižbu, a zatražena je uknjižba prava vlasništva, stjecanje prava vlasništva će se predbilježiti, ako su ispunjene barem one pretpostavke pod kojima ta pravila dopuštaju predbilježbu.

Odredbom članka 122. stavka 1. istog Zakona propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

Odredbom članka 122. stavka 2. istog Zakona propisano je da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

Odredbom članka 115. stavka 2. istog Zakona propisano je da se na temelju pravnoga posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio i time potvrdio prvostupanjsko rješenje, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke da se tužitelj upiše u očevidnik sakupljača i oporabitelja - kao sakupljač otpada na lokaciji u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako to u vidu imaju mjerodavne naprijed citirane zakonske odredbe, uslijed čega sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Sud nadalje primjećuje da su tužbeni prigovori koje tužitelj ističe u tužbi u bitnom identični onima koje je već istaknuo u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, a koje je pak tuženik pravilno otklonio u obrazloženju svog akta, koje obrazloženje je u cijelosti prihvatljivo i ovom sudu, kod kojeg stanja stvari tužbeni prigovori tužitelja koje ističe u ovom sporu nisu, niti mogu biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnoj upravnoj stvari, slijedom čega se tužitelja u pogledu identičnih prigovora koje opetovano navodi i u predmetnoj tužbi radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na obrazloženje osporenog rješenja tuženika.

16.Nadalje, vezano za tužbene navode tužitelja u kojima ističe razloge zbog kojih su po njegovom mišljenju u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene pretpostavke za da ga se upiše u očevidnik sakupljača i oporabitelja - kao sakupljača otpada na lokaciji u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa kako je prvostupanjskim rješenjem takav zahtjev odbijen, a koje rješenje da je potvrdio tuženik kada je osporenim rješenjem odbio njegovu žalbu izjavljenu protiv tog rješenja uz razloge koji su u istom obrazloženi, time da je donio nezakonito rješenje, za kazati je kao sud ovakve navode ne nalazi osnovanima.

17.Naime, s prethodnim u vezi najprije je za navesti kako je u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom, gospodarenje otpadom djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku, s tim da iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, kao i iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tužiteljev zahtjev da ga se upiše u očevidnik sakupljača i oporabitelja - kao sakupljača otpada na lokaciji u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u bitnom odbijen iz razloga što tužitelj nije dokazao da ima pravo raspolagati građevinama za gospodarenje otpadom, kao i zbog toga što do donošenja osporenog rješenja tuženika nije dostavio važeće financijsko jamstvo, a koje razloge za odbijanje tužiteljevog zahtjeva kao opravdane u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

18.U svezi izloženog, a vezano za tužiteljevo problematiziranje zemljišnoknjižnog vlasništva predmetne nekretnine, dodatno je za navesti kako je zemljišnoknjižno vlasništvo nekretnine u predmetnoj upravnoj stvari isključivo relevantno u kontekstu dokazivanja ovlasti raspolaganja građevinom u kojoj će se gospodariti otpadom. Pored toga, u tom pravcu za naglasiti je kako bilo koja pravna ili fizička osoba ne može pravnim poslom prenijeti na drugoga više prava nego što sama ima, što pak znači da se bilo kojim pravnim poslom ne može prenijeti ovlast raspolaganja građevinama preko otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, a što neprijeporno proizlazi iz odredbe članka 15. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koja odredba se osim na pravo vlasništva primjenjuje i na sva ostala vlasnička ovlaštenja, kao što je to i pravo raspolaganja stvari. Međutim, u ovoj upravnoj stvari od odlučne je važnosti što tužitelj kako tijekom upravnog postupka, tako niti tijekom ovog spora nije dokazao da je on stekao pravo raspolaganja građevinom za gospodarenje otpadom, ovo iz razloga što u situaciji kada je nesporno da tužitelj nije vlasnik nekretnine u kojoj će se gospodariti otpadom, tada je on neupitno u smislu odredbe članka 46. stavka 4. točke 1. Zakona o gospodarenje otpadom trebao dostaviti dokaz da raspolaže skladištem otpada, a na koji način tužitelj nesumnjivo nije postupio, što je dostatan razlog da se tužitelja odbije sa zahtjevom za da ga se upiše u očevidnik sakupljača i oporabitelja.

19.Nadalje, tužitelj neosnovano navodi kako građevine nisu nekretnine i da se njihovo vlasništvo ne dokazuje zemljišnoknjižnim izvatkom, to pak stoga što je odredbom članka 2. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da su nekretnine čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno, pa s obzirom da je građevina neupitno dio nekretnine, potpuno je logično i pravno utemeljeno da se i vlasništvo građevine dokazuje zemljišnoknjižnim izvatkom, te je ujedno nedvojbeno i da su građevine za gospodarenje otpadom sastavni dio nekretnine, kao i da raspolaganje nekretninom utječe i na same građevine ako se ne dokaže da su od nekretnine odvojene posebnim pravnim temeljem. Međutim, iz dokumentacije koja prileže upravnom spisu i koju je tužitelj dostavio u spis ne proizlazi da je pravo raspolaganja stečeno od osobe koja je vlasnik nekretnine ili osobe koja je imala ovlaštenje da pravo raspolaganja građevinom prenese na tužitelja, kod kojeg stanja stvari nije ni razjašnjeno samo vlasništvo nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj će se gospodariti otpadom. S tim u vezi, u cijelosti je neutemeljena tvrdnja tužitelja da je UNICLEAN d.o.o. vlasnik građevine koja čini predmet zakupa jer da to proizlazi iz rješenja o izvedenom stanju, KLASA; UP/l-350-05/2013-007/5327, URBROJ: 251-13-22/151-2014-7 od 28. studenog 2014., to pak stoga što je odredbom čl. 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19) propisano da rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena, kod kojeg stanja stvari je potpuno jasno da navedeno rješenje nikako nije dokaz da bi UNICLEAN d.o.o. bio vlasnik predmetne građevine.

20.Pored toga, u svezi prethodno iznesenog, za kazati je i kako je odredbom članka 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu te eventualni pravni posao, ako je uopće valjan predstavlja samo titulus (pravni temelj) za stjecanje prava vlasništva, dok se samo pravo vlasništva stječe, a odgovarajućim upisom valjanog pravnog posla se ostvaruje akvizicija nekretnine.

21.Također, u cijelosti su neosnovani i tužbeni navodi tužitelja u kojima ističe da je donošenjem osporenog rješenja došlo do povrede njegovih legitimnih očekivanja, to pak iz razloga što je iz podataka upravnog spisa razvidno da je prvostupanjsko tijelo pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje i potom na isto pravilno primijenilo relevantno materijalno pravo i to upravo na način kako to u vidu ima odredba članka 9. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), odnosno na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te je i po stajalištu ovog suda tuženik pravilno ocijenio kako tužitelj nije dokazao, odnosno da nije dostavio relevantan dokaz da bi stekao pravo raspolaganja predmetne građevine od vlasnika ili druge ovlaštene osobe, kod kojeg neprijepornog stanja stvari tužitelj nije ni mogao imati nikakva opravdana legitimna očekivanja da će njegov zahtjev za upisom u očevidnik sakupljača i oporabitelja - kao sakupljača otpada na lokaciji u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] biti usvojen.

22.Glede tužiteljevog pozivanja na načela razmjernosti i zaštite stečenih prava iz članka 13. Zakona o općem upravnom postupku, pri čemu se poziva na činjenicu da za navedenu lokaciju već posjeduje dozvolu za gospodarenje otpadom KLASA: UP/I- 351-02/20-008/1, URBROJ: 251-09-32-001-20-43 od 16. studenoga 2020., najprije je za navesti kako predmetna dozvola nije od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, koja nije bila ni premet upravnog postupka u kojemu je donosno osporeno rješenje, a koja od strane tuženika nije ni izdana tužitelju. No, kao još važnije za navesti je kako se načelo zaštite stečenih prava u konkretnom slučaju može odnositi isključivo na navedenu dozvolu za gospodarenje otpadom, ali nikako ne na upis tužitelja u Očevidnik sakupljača i oporabitelja - kao sakupljača otpada na lokaciji u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s obzirom da je za upis u predmetni Očevidnik potrebno ispuniti zakonske pretpostavke koje tužitelj nedvojbeno nije ispunio, slijedom čega ovaj sud ne nalazi nikakvu poveznicu između dozvole na koju se tužitelj poziva sa načelima razmjernosti i zaštite stečenih prava.

23.Ujedno, neutemeljeno je i tužiteljevo pozivanje na pretjerani formalizam od strane upravnih tijela, to stoga što je nesporno da tužitelj ne ispunjava pretpostavke da ga se upiše u Očevidnik sakupljača i oporabitelja, s čim u vezi je dodatno za navesti kako da bi se tužitelja upisalo u navedeni Očevidnik nije dostatno da on posjeduje formalni dokument o pravnom poslu kojim mu se prividno daje pravo raspolaganja građevinom za gospodarenje otpadom, to kod činjenice kada drugi ugovorni subjekt uopće ima ovlast tužitelju prenijeti pravo raspolaganja građevinom za gospodarenje otpadom, slijedom čega upravna tijela u upravnom postupku nisu postupala pretjerano formalistički, već su postupala upravo na način kako to imaju u vidu mjerodavne odredbe članka 2. i 9. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno predmetna upravna stvar riješena je na temelju zakona, drugih propisa i općih akata koji uređuju upravno područje, uz utvrđenje pravog stanja stvari kroz potpuno utvrđene činjenice i okolnosti bitne za pravilno i zakonito rješavanje upravne stvari i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, pri čemu su upravna tijela s pravom uzela u obzir i da je gospodarenje otpadom djelatnost od interesa Republike Hrvatske kako je to propisano odredbom članka 10. Zakona o gospodarenju otpadom, pa se pretjeranim formalizmom nikako ne može smatrati odbijanje tužiteljevog zahtjeva u okolnostima kada on nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za upisom u predmetni Očevidnik.

24.Stoga, nedvojbeno je da je tužitelj bio u prilici urediti pravne odnose u vezi nekretnine na kojoj planira gospodariti otpadom te da uz zahtjevu dostavi odgovarajuću dokumentaciju koja dokazuje da ima pravo raspolagati građevinom, što je on propustio učiniti, s tim da nije dokazao da je stekao pravo raspolaganja građevinom za gospodarenje otpadom od osobe koja bi mu imala ovlast takvo pravo prenijeti, pa kako je nesporno da je djelatnost gospodarenja otpadom od javnog i općeg interesa, tužitelj je sasvim jasno bio dužan dostaviti potpunu i nedvojbenu dokumentaciju koja dokazuje njegovo pravo raspolaganja građevinom za gospodarenje otpadom, na koji način on nije postupio, s čim u vezi je dodatno za napomenuti kako tužitelj u bilo kojem trenutku, a nakon što riješi pravne odnose, ima na dispoziciji podnijeti novi zahtjev, koji će biti usvojen ukoliko dostavi dokaze da ispunjava sve propisane uvjete.

25.Konačno, vezano za tužbene navode tužitelja kako je zahtjevu priloženo financijsko jamstvo zbog dugotrajnosti postupka isteklo te da se istek jamstva ne može tumačiti na štetu tužitelja, za kazati je kako je odredbom članka 46. stavka 4. točkom 1. Zakona o gospodarenju otpadom propisano da je važeće financijsko jamstvo preduvjet za upis u Očevidnik od čega nije predviđena nikakva iznimka, pa je jasno da trajnost postupka ne oslobađa tužitelja da ima važeće jamstvo kao preduvjet upisa u očevidnik, a ovo tim prije što je upravo tužitelj svojim propustom da dostavi ispravnu i potpunu dokumentaciju neupitno i sam doprinio trajnosti postupka. Kod izloženog stanja stvari, u okolnostima kada tužitelj nije dostavio odgovarajuće dokaze o pravu raspolaganja građevinama za gospodarenje otpadom, kao niti važeće financijsko jamstvo, po shvaćanju ovog suda nije bilo osnove da se tužitelja upiše u Očevidnik, pa je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je svojim rješenjem odbilo takav zahtjev tužitelja, kao i što je tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, na koji način nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

26.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

27.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u prvostupanjskom rješenju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

28.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

29.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 29. prosinca 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, Zelinska 4, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80, uz zapisnik od 3. prosinca 2025. i zapisnik o objavi,

- u spis.