REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-462/2018-166

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Nikoli Klaiću odvjetniku u odvjetničkom društvu Klaić & Klaić u Kutini protiv I. tuženika Republike Hrvatske OIB: 52634238587 zastupanog Općinskog građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu i II. tuženice CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Kristini Rakuša, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 14. studenoga 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Nikole Klaića, odvjetnika, zastupnik I. tuženika IJ, zamjenika OGDO i zamjenice punomoćnika II. tuženice UJ, odvjetnice, dana 29. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Nalaže se I. tuženiku Republika Hrvatska OIB: 52634238587 i II. tuženici CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da solidarno plate tužiteljici ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadu štete u iznosu od 14.912,26 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 29. prosinca 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te se nalaže I. i II. tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 18.083,67 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 29. prosinca 2025. godine do isplate, po navedenoj kamatnoj stopi, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi se navodi da je dana 26. kolovoza 1998. godine prilikom turističkog obilaska spomenika prirode Cerovačke pećine, kod mjesta Gračac, u samoj pećini došlo do štetnog događaja u kojem je tužiteljica kao posjetiteljica parka zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu kompliciranog prijeloma desne bedrene kosti. Navodi se da su Cerovačke pećine geomorfološki spomenik prirode pod zaštitom i upravom javne ustanove Park prirode Velebit, tadašnji II. tuženik, dok je I. tužena Republika Hrvatska osnivač javne ustanove Park prirode Velebit te odgovora za njezine obveze solidarno i neograničeno temeljem članka 15. st. 2 Uredbe o osnivanju Javne ustanove Park prirode Velebit. Tužiteljica navodi da su tadašnjem III. tuženiku ŠJ, prvo i drugo tuženici povjerili na iskorištavanje spomenik prirode Cerovačke pećine i da je on organizirao i provodio turističke posjete koje je naplaćivao. Tužiteljica je navela da je do štetnog događaja došlo na mjestu na kojem nije postojala zaštitna ograda i rukohvat iako su je tuženici bili dužni postaviti radi sigurnosti posjetitelja koji se kreću po strmoj i glatkoj površini. Tužiteljica navodi da se odgovornost tuženika za naknadu štete koje je pretrpjela temelji na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da ju je III. tuženik doveo u zabludu jer je prilikom kupnje ulaznice bilo izričito rečeno da je kupnjom ulaznice osigurana od posljedice nesretnog slučaja za vrijeme posjeta pećini, što proizlazi i iz cjenika III. tuženika. Tužiteljica navodi da je pretrpjela fizičke bolove i strah, da trpi duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i zbog naruženja, te da joj je nakon ozljeđivanja trebala pomoć druge osobe. Tužbom potražuje naknadu štete od I., II. i III. tuženika solidarno u iznosu od 155.000,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate i uz naknadu parničnog troška.

2. U podnesku od dana 27. studenog 2023. godine, tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev, te ga je uskladila s obzirom na promjenu valute i promjenu vladajućih kriterija sudske prakse utvrđenih Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tako da potražuje da joj tuženici solidarno plate pravičnu novčanu naknadu i to:

- s osnova pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 2.900,00 EUR

- s osnova pretrpljenog straha u iznosu od 2.400,00 EUR

- s osnova pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 6.600,00 EUR

- s osnova duševnih bolova zbog naruženosti u iznosu od 2.200,00 EUR, odnosno ukupno na ime nematerijalne štete pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 14.100,00 EUR,

- s osnova tuđe pomoći i njege (za ukupno 408 sati x 1,99 EUR, prije 15,00 kn) traži iznos od 812,26 EUR, odnosno po svim osnovama ukupan iznos od 14.912,26 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, te uz naknadu parničnog troška, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu I. tuženik Republika Hrvatska (list 90 spisa) se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Osporava osnov i visinu štete, te odgovornost za štetu. Navodi se da nema zakonskog osnova za odgovornost Republike Hrvatske, te da u vrijeme nastanka štetnog događaja 26. kolovoza 1998.g. nije postojala javna ustanova za upravljanje Parkom prirode Velebit, već je upisana u registar ustanova 05. veljače 1999.g., pa navedena javna ustanova nije mogla, prije početka rada, stjecati prava i obveze u pravnom prometu. Tuženik ističe da to znači isključivanje svake odgovornosti Republike Hrvatske, jer u to vrijeme, RH nije upravljala niti koristila Cerovačke pećine, niti bila u neposrednom posjedu tih pećina. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

4. Naknadno (list 209 spisa) se tuženik poziva na Ugovor o nadzoru i skrbi Cerovačkih pećina od 11.11.1997.g. sklopljenog između Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulture i prirodne baštine i ŠJ, gdje se u čl. 3. tuženik ŠJ obvezao da će skrbiti o zaštiti, održavanju i promicanju Cerovačkih pećina, a osobito da će urediti prilaznu stazu od motela do ulaza u pećine, obnoviti vrata, po potrebi postaviti čuvara, popločati kamenom ulazni dio terase u dužini cca 30 m, obnoviti električne instalacije po postojećoj trasi u dijelu koje će se turistički posjećivati. Stoga I. tuženik tvrdi da Republika Hrvatska u vrijeme štetnog događaja nije upravljala niti koristila Cerovačke pećine, niti bila u neposrednom posjedu istih.

5. U odgovoru na tužbu tadašnji II. tuženik Javna ustanova Park prirode Velebit ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da u ovom sporu nema zakonskog osnova za njeno utuženje. Naime, iz izvoda Sudskog registra trgovačkog suda u Karlovcu, vidljivo je da je II tužena upisana u registar Ustanova dana 05. veljače 1999. godine. Navodi da se štetni događaj dogodio 26. kolovoza 1998. godine, pa da II tuženica nije odgovorna za štetu.

6. U odgovoru na tužbu III. tuženik ŠJ je najprije istaknuo prigovor nenadležnosti Općinskog suda u Velikoj Gorici. Porekao je navode tužbe u pogledu štetnog događaja u cijelosti. Naveo je da se i priloženih preslika dviju karata (ulaznica) ne vidi da je tužiteljica doista bila posjetitelj i koja je njezina karta za posjet. Protivi se i visini tužbenog zahtjeva po svim osnovama. Predlaže da se sud oglasi mjesno nenadležan, te podredno da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Tijekom cjelokupnog postupka provedeni su dokazi pregledom medicinske dokumentacije, ulaznica za turistički posjet Cerovačkim pećinama, Cjenika, Ugovora sklopljenog 11. studenog 1997.g., rješenja o nasljeđivanju, izlista s oglasa za prodaju nekretnina, medicinskim vještačenjem, speleološkim vještačenjem, očevidom na licu mjesta, saslušanjem svjedoka TJ, DJ i PJ, te saslušanjem tužiteljice osobno kao stranke.

8. Na ročištu dana 03.02.2010.g. tužiteljica je povukla tužbu protiv tuženika Javne ustanove Velebit, o čemu je doneseno rješenje koje je postalo pravomoćno istoga dana, jer su se stranke odrekle prava na žalbu.

9. Nakon provedenih dokaza i ocjene istih, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev koji je preciziran u podnesku od dana 27.11.2024.g., osnovan u cijelosti.

10. Nije sporno da je dana 26. kolovoza 1998. godine, prilikom turističkog obilaska Cerovačkih pećina, tužiteljica pala i zadobila tešku tjelesnu ozljedu. Nije sporno da je II. tuženik ŠJ obavljao turističku djelatnost obilaska Cerovačkih pećina i naplaćivao ulaznice posjetiteljima. Nije sporno da je CJ, zakonska nasljednika iza pokojnog ŠJ, koja se prihvatila nasljedstva.

11. Sporna je pasivna legitimacija I. i II. tuženika, te pitanje odgovornosti I. i II. tuženika za štetu koja je nastala tužiteljici.

12. Sporno je pitanje vrijednosti naslijeđene imovine II. tuženice CJ, pravne slijednice iza pokojnog ŠJ, s obzirom da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

13. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

14. Radi utvrđivanja spornih činjenica i okolnosti, provedeni su brojni, već navedeni dokazi.

15. Pregledan je Cjenik ulaznica za posjetitelje Cerovačkih pećina u 1998. godini (list 7 spisa) u kojem, između ostalog, piše: "U cijenu je uključen stručni vodič, parkiranje osobnog vozila ili autobusa, osiguranje posjetitelja i porez".

16. Pregledan je Ugovor sklopljen 11. studenog 1997. godine između Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, s jedne strane i ŠJ s druge strane, kojim ugovorom spomenuto Ministarstvo prepušta, a ŠJ preuzima na čuvanje i skrb Cerovačke pećine uz uvjete utvrđene ovim ugovorom na vrijeme od pet godina. Člankom 3. Ugovora ŠJ se obvezao skrbiti o zaštiti, održavanju i promicanju Cerovačkih pećina, a osobito urediti (osposobiti) prilaznu stazu, obnoviti vrata, popločati kamenom ulazni dio Donje pećine, organizirati samo skupno posjećivanje, obnoviti električne instalacije.

17. Upravo iz tog Ugovora proizlazi da je Republika Hrvatska prije štetnog događaja, te u vrijeme štetnog događaja upravljala geomorfološkim spomenikom prirode Cerovačkim pećinama, a Ugovorom od 11, studenog 1997.g. Republika Hrvatska je (po MInistarstvu kulture, Uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine) predala Cerovačke pećine na čuvanje, skrb i uporabu ŠJ.

18. Osim toga, Republika Hrvatska je 26. ožujka 1998.g. donijela Uredbu o osnivanju javne ustanove - JAVNA USTANOVA "PARK PRIRODE VELEBIT" (NN 44/98) sa sjedištem u [adresa], pod čiju zaštitu je kao posebno zaštićeni dio prirode ušao i navedeni spomenik prirode. Zadarska županija nije bila osnivač navedene javne ustanove, pa ne stoji navod I tuženika da su Cerovačke pećine bile pod zaštitom i vlasništvom zadarske županije. Naprotiv, one su osnovane od strane Republike Hrvatske u čijem su vlasništvu.

19. Proveden je očevid na licu mjesta, kojom prilikom je sud utvrdio da su stepenice i ograda novopostavljeni i da je još uvijek vidljiv ostatak materijala kojim se gradilo. Tužiteljica radi hoda sa štakama nije mogla stupiti na lice mjesta, odnosno ući u spilju. Svjedokinja TJ pokazala je mjesto događaja koje je vještak Srećko Božičević fotografirao. Svjedokinja je navela da je mjesto događaja u bitnome izmijenjeno od vremena kada se dogodio štetni događaj, jer je postavljena ograda i napravljene stepenice. Svjedokinja je pokazala gdje je tužiteljica pala i poskliznula se nizbrdo, te je navela da je njeno daljnje klizanje zaustavljeno nakupinom siga koje je vještak fotografirao, a da toga nije bilo, da bi pala u ponor jer nikakve ograde nije bilo.

20. Proveden je dokaz speleološkim vještačenjem po vještaku dr. sc. Srećku Božičeviću, dipl. ing. geologije. Iz zaključka vještaka proizlazi da u vrijeme štetnog događaja Cerovačke pećine nisu bile potpuno i na svim mjestima osigurane za siguran posjet i turističko obilaženje.

21. Svjedokinja TJ (list 69 spisa) je navela da je u vrijeme štetnog događaja radila kod tuženika ŠJ kao vodič za posjetitelje koji su htjeli vidjeli Cerovačke pećine. Kako je rekla, ponekad je i sama izdavala ulaznice koje su se naplaćivale, tako da je cijena za odrasle bila je 40 kuna, dok je za djecu bila 30 kuna, odnosno za grupe je cijena bila nešto niža. Izjavila je da je na mjestu gdje su ulaznice prodavane stajala obavijest i upozorenje za posjetitelje, na kojem je pisalo da su posjetitelji osigurani, kao i njihova vozila koja su ostajala na parkiralištu. Spornoga dana vodila je grupu od desetero posjetitelja, te im je objašnjavala o nastanku pećina, o tome tko ih je otkrio te općenito sve što zna o Cerovačkim pećinama. Navela je da je hod kroz gornju pećinu dugačak oko 600 metara, da je bila na čelu kolone, jer da se na nekim dijelovima može ići samo u koloni, radi širine staze. Na povratku iz gornje pećine čula je pad i glas tužiteljice koja je vrisnula "pukla mi je noga". Posjetitelji su je propustili da se vrati natrag do mjesta gdje se nalazila ozlijeđena tužiteljica, koja joj je rekla da je čula lom svoje noge i da je sigurna da joj je "pukla noga". Svjedokinja je navela da je u toj grupi bilo troje djece, a među njima i desetogodišnji unuk tužiteljice. Svjedokinja je opisala kako je reagirala da bi zbrinula ozlijeđenu posjetiteljicu. Navela je da je pozvana hitna pomoć i da je liječnica odmah po pregledu tužiteljice utvrdila da se radi o prijelomu noge ili kuka, nakon čega su tužiteljicu na nosilima iznijeli iz pećine do kola hitne pomoći, koja su bila na parkiralištu. Svjedokinja je navela da je pećina bila osvijetljena reflektorima, ali da u pećini nema nikakvih ograda oko staza kojima su prolazili, niti nekih drugih držača. Cijela staza od ulaza do dolaska na kraj gornje pećine bila je djelomično suha, djelomično sklizava, djelomično je bilo i blata i vode. Navela je da je tužiteljica pala prilikom povratka, na jednoj strmini i da na tom mjestu nije bilo ograde niti rukohvata, kao što nije bilo ni na ostalom dijelu staze. Navela je da je rasvjeta bila oskudna. Svjedokinja je izjavila da je prilikom ulaza u pećinu pregledala karte posjetiteljima i da su svi imali karte, pa tako i tužiteljica i njezin unuk. Navela je da je tužiteljica na nogama imala mokasinke koje su prikladne za hod po pećini. Izjavila je da na upozorenju koje se nalazilo kod mjesta prodaje karata nije pisalo kakva treba biti obuća, već da su vodiči upozoravali posjetitelje na temperaturu koja je u pećinama stalno oko plus 8 stupnjeva C, te da moraju odjenuti duge hlače, jakne i obuću adekvatnu za teren. Nisu precizirali kakva je to obuća, bilo je bitno da je to obuća koja nema povišenu petu, a mokasinke tužiteljice nisu imale povišenu petu. Svjedokinja je objasnila da je tužiteljica pala na mjestu koji je zapravo vapnenački preljev koji izgleda kao dvije kugle sladoleda i tako se to mjesto u pećini i naziva. Rekla je da je to najklizaviji dio pećine.

22. Svjedokinja DJ (list 66 spisa) je navela da je u vrijeme štetnog događaja bila dežurna liječnica u Gračacu i da je pozvana u Cerovačke pećine jer se dogodio nesretan slučaj. Izjavila je da je tužiteljicu zatekla u jednoj udubini kraj staze u samoj pećini, te je bilo vidljivo da je tužiteljica sa staze upala u udubinu. Navela je da je ta udubina bila nepristupačna i da tužiteljicu nakon pada nitko nije dirao, niti se ona mogla samo podići. Izjavila je da na mjestu pada nije postojala nikakva zaštitna ograda niti rukohvat. Do mjesta pada došli su pomoću vodiča tako da su osvjetljavali put jer je u pećinama bilo mračno, zapravo vrlo slabo osvjetljenje, a staze po kojima se hodalo bile su vlažne i skliske. Sjetila se da je tužiteljica na nogama imala mokasine.

23. Svjedok NJ (list 66 spisa) je naveo da je upravljao vozilom hitne pomoći kada su pozvani na intervenciju povodom ove nezgode u Cerovačkim pećinama. S njim su u vozilu bile liječnica i medicinska sestra, a u pećine ih je vodila voditeljica, dok je on nosio nosila. Svjedok je iskazao da u pećini, na putu do mjesta nezgode nije bilo nikakvih rukohvata niti ograda, da je bilo dosta mračno, da je put bio sklizak. Napomenuo je da je na nogama imao tenisice i da se dva puta poskliznuo i pao na mjestu događaja. Naveo je da su tužiteljicu zatekli kako leži na putu, da nije pala ni u kakvu udubinu pokraj puta, odnosno da ju nije tamo zatekao, a ne sjeća se je li tužiteljicu netko micao prije njegova dolaska. Svjedok je izjavio da na mjestu gdje su zatekli tužiteljicu, nije bilo ograde niti rukohvata, a to je bilo u dubini od 800 metara unutar pećine. Rekao je da nisu trebali baterije jer je pećinsko svjetlo bilo dovoljno.

24. Tužiteljica (list 105 spisa) je izjavila da je kritične zgode krenula u obilazak Cerovačke pećine, da je kupila kartu na ulazu i kada se oformila grupa od desetak ljudi, voditeljica za obilazak spilje ih je upoznala s tim kako trebaju biti odjeveni i obuveni, da moraju pažljivo hodati, te im je dala informacije o temperaturi u spilji. Tužiteljica je navela da je kritične zgode na nogama imala ravne mokasine i da joj je voditeljica rekla da je adekvatno odjevena za ulazak u spilju. Navela je da su se uputili u spilju u kojoj je put za kretanje ljudi bio improviziran, na nekim mjestima i blatan, a preko blatnih dijelova postavljene su daske da bi se preko njih moglo prijeći. Izjavila je da je spilja bila osvijetljena rasvjetom, ali da je voditeljica prilikom obilaska osvjetljavala pojedine dijelove puta, gdje je rasvjeta bila slabija. Ponavlja da je staza kojom su se kretali bila improvizirana, bez rukohvata i ograda, da su se spuštali jedan po jedan niz strminu i da se poskliznula i pala. Tvrdi da se kretala laganim hodom cijelo vrijeme. Izjavila je da je prilikom pada slomila nogu, da se nije mogla uhvatiti ni za što sa strane jer nije bilo rukohvata, a s obje strane su bile rupe. Istaknula je da je na mjestu gdje je kupila kartu bio postavljen znak da je svatko tko kupi kartu osiguran od nezgode za vrijeme obilaska spilje.

25. Prema rezultatima provedenih dokaza, utvrđeno je da je tužiteljica kupila kartu / ulaznicu za razgledavanje Cerovačke pećine, da je razgledavanje vršila u turističkoj grupi (a ne samostalno) i to uz vodstvo turističkog vodiča TJ. Utvrđeno je da je na nogama imala prikladnu obuću (mokasinke s ravnim potplatima), da je hodala uobičajenim hodom, po stazi, ne odvajajući se od grupe, te je na dijelu puta, koji dio je turistički vodič ocijenio kao najklizaviji, tužiteljica pala i ozlijedila nogu.

26. Nadalje je utvrđeno da II. tuženik ŠJ nije osigurao posjetitelje, iako je objavio i obavijestio posjetitelje da su osigurani. Osim toga, utvrđeno je da uz stazu u Cerovačkoj pećini, u blizini mjesta pada, nije bilo rukohvata ni ograde. II. tuženik ŠJ se opravdavao da nije mogao samoinicijativno postaviti ograde i rukohvate, već da mu je za to trebalo odobrenje nadležnog tijela, koje odobrenje nije dobio.

27. U pravu je tužiteljica koja navodi da se obilazak Cerovačkih pećina treba smatrati opasnom djelatnošću, dok se skliska i strma staza pećine, bez ograde i rukohvata, treba smatrati opasnom stvari. Naime, utvrđeno je da u vrijeme kada je tužiteljica stradala prilikom obilaska, Cerovačke pećine nisu bile prilagođene turističkim obilascima, jer staze za posjetitelje nisu bile uređene, već vlažne a djelomično i blatnjave, nisu postojali rukohvati niti držači, a niti rasvjeta nije bila najbolja. Razgledavanje takve neuređene i za turističko razgledavanje ne pripremljene pećine, doista predstavlja opasnu djelatnost, a skliska staza pećine, bez ograde i rukohvata jest opasna stvar.

28. Naglašava se da je tužiteljica bila u obilasku pećine sa svojim, u to vrijeme desetogodišnjim unukom, da se nalazila u turističkoj grupi u kojoj su bila i druga djeca, dakle, radilo se o turistima, bez ikakvog speleološkog znanja, iskustva i vještina. Prednik II. tuženice je preuzeo obvezu čuvanja i skrbi o Cerovačkim pećinama, u cilju obavljanja turističke djelatnosti obilaska pećina, koje je naplaćivao i stjecao dobit. Iako je objavio posjetiteljima da ih je osigurao za slučaj nezgode ili nesretnog slučaja, on to nije učinio, odnosno nije ih osigurao.

29. S obzirom na izloženo, postoji odgovornost prednika II. tuženika, kao organizatora razgledavanja Cerovačkih pećina, dakle osobe koja organizira i obavlja opasnu djelatnost, za štetu koja je nastala tužiteljici.

30. Odgovornost I. tuženika Republike Hrvatske proizlazi iz činjenice da je vlasnik geomorfološkog spomenika prirode - Cerovačkih pećina, pa je I. tuženik kao vlasnik bio dužan zaštiti posjetitelje odgovarajućim ogradama, rukohvatima i osvjetljenjem, odnosno omogućiti im razgledavanje pećina u sigurnim uvjetima. Naime, I. i II. tuženici nisu smjeli dopustiti turističke obilaske Cerovačkih pećina sve do trenutka kada su posjetiteljima mogli pružiti standardne uvjete sigurnosti, odnosno adekvatnu i primjerenu zaštitu za obilaske takvih objekata, a u konkretnom slučaju takvi uvjeti nisu bili ostvareni niti je posjetiteljima pružena ikakva zaštita.

31. U ovom slučaju se primjenjuju odredbe čl. 173. i čl. 174. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, dalje: ZOO/91). Odredba čl. 173. propisuje da šteta koja je nastala u vezi s opasnom stvarju odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Odredba čl. 174. ZOO/91 propisuje za štetu od opasne stvari odgovara njezin imalac, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njom bavi.

32. Sud nije našao okolnosti na strani tužiteljice temeljem kojih bi se moglo zaključiti da je ona skrivila ili svojim radnjama doprinijela nastanku štetnog događaja, jer je tužiteljica hodala po stazi, u grupi posjetitelja, imala je adekvatnu obuću i hodala uobičajenim hodom.

33. Što se tiče prigovora vrijednosti naslijeđene imovine, navodi se da je II. tuženica CJ, nakon smrti svog pravnog prednika ŠJ, naslijedila kuću i dvor u Tisnom u 1/2 dijela, a uz to i novčana potraživanja. S obzirom na prosječne vrijednosti nekretnina u Republici Hrvatskoj, naročito nekretnina uz more, iznos naknade štete koji se traži ovom tužbom (oko 14.000,00 EUR) zasigurno je znatno niži od vrijednosti koje postižu nekretnine na tržištu. Čak i suvlasništvo nekretnine u omjeru od 1/2 dijela kuće i dvora, površine 326 m2, zasigurno je veći od utuženog iznosa, posebno s obzirom da se radi o nekretnini u mjestu Tisno. Ni u kom slučaju nije realno ni životno da je vrijednost predmetne nekretnine tj. kuće i dvora, površine 326 m2, manja od 30.000,00 EUR, odnosno da suvlasnički dio od 1/2 dijela vrijedi manje od 14.912,26 EUR, u kojem slučaju bi utuženi iznos bio viši od naslijeđene imovine, iako je II. tuženica naslijedila i drugu imovinu.

34. Naime, tužiteljica je priložila u spis fotografiju kuće koja se nalazi u Tisnom, prvi red do mora za koju navodi da je u suvlasništvu II. tuženice, međutim osim tvrdnje tužiteljice, taj navod nije dokazan ni na koji način. Međutim, tužiteljica je priložila izlist oglasa za prodaju nekretnina koje se nalaze u mjestu Tisno, iz kojeg su vidljive visoke cijene oglašenih nekretnina u mjestu Tisno. Osim toga, u pravu je tužiteljica kada navodi da je II. tuženica naslijedila i novčana sredstva po HZMO. udjele u investicijskim fondovima i da kao nasljednica vodi nekoliko sporova kod Općinskog suda u Gospiću.

35. S obzirom na navedeno, a uzimajući u obzir iznimno dugo trajanje ovog postupka, načelo ekonomičnosti postupka i nerazmjerne teškoće oko provođenja građevinskog vještačenja u ovoj fazi postupka, a naročito jer se nekretnina ne nalazi u Zagrebu već izvan mjesta sjedišta suda, dakle u Tisnom, ovaj sud nije prihvatio dokazni prijedlog II. tuženice da se provede građevinsko vještačenje radi utvrđivanja visine vrijednosti naslijeđene nekretnine, već je na temelju slobodne ocjene, primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku, utvrdio da je vrijednost naslijeđene imovine II. tuženice veća od utuženog tužbenog zahtjeva.

36. Stoga, temeljem odredbe čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju, II. tuženica kao nasljednica pokojnog ŠJ, odgovara za ostaviteljeve dugove. Stavak 3. istog članka, propisuje da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Kako je već navedeno, sud je primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku, po slobodnoj ocjeni utvrdio da je vrijednost naslijeđene imovine II. tuženice veća od cjelokupnog tužbenog zahtjeva .

37. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske štete i tuđe pomoći i njege, provedeno je medicinsko vještačenje koje je povjereno stalnim sudskim vještacima neurologu dr. Davorki Paladino i ortopedu - traumatologu dr. LJ.

38. Prema nalazu i mišljenju vještaka dr. Davorke Paladino, i dr. LJ, proizlazi da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila sljedeću ozljedu:

- višeiverni pertrohanterni prijelom desne natkoljenične kosti

39. Po utvrđenju vještaka, tužiteljica je pretrpjela fizičke bolove jačeg intenziteta u trajanju od 6 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana ukupno i manjeg intenziteta u trajanju od daljnjih 2 mjeseca ukupno, dok su bolovi koje tužiteljica sada trpi ocijenjeni kao dio trajnih posljedica.

40. Vještak dr. Davorka Paladino je utvrdila da je tužiteljica pretrpjela strah. Navela je da je tužiteljica pretrpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan za vrijeme ozljeđivanja. U daljnjem tijeku liječenja, tužiteljica je pretrpjela tzv. sekundarni strah, karakteriziran brigom za zdravlje i ishod liječenja, kao i zbog upućivanja na dva operativna zahvata u općoj anesteziji. Takav strah je trajao 10 dana u jačem intenzitetu, u srednjem intenzitetu 15 dana, te u manjem intenzitetu mjesec dana.

41. Po nalazu i mišljenju vještaka, kod tužiteljice su nakon zadobivenih ozljeda, zaostale trajne posljedice koje iznose 30%. Naime, unatoč provedenom adekvatnom liječenju, zaostale su trajne posljedice nakon ozlijede desne potkoljenice, u vidu posttraumatske artroze desnog kuka uz ograničenje opsega pokreta desnog kuka u srednjem stupnju. Problemi s lumbosakralnom kralježnicom nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa štenim događajem, pa nisu ocijenjeni u okviru ocjene trajnih posljedica, već su izuzeti od toga.

42. Prema nalazu i mišljenju vještaka, kod tužiteljice je zaostalo naruženje srednjeg stupnja. Naruženje se ogleda u vidljivom postoperativnom ožiljku u području desne natkoljenice, dužine 30 cm, te ožiljka u području kriste ilijake dužine 8 cm. Osim toga, u vrijeme vještačenja 2010. godine, dakle 12 godina nakon štetnog događaja, tužiteljica je hodala uz podlaktičnu štaku u lijevoj ruci.

43. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega i to: po otpustu sa stacionarne rehabilitacije u trajanju od dva mjeseca, u opsegu od 4 sata dnevno, a u daljnjem tijeku naredna dva mjeseca tuđa pomoć tužiteljici je bila potrebna u opsegu od 2 sata dnevno. Potom je sljedeća dva mjeseca tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od dva puta po 3 sata tjedna, za obavljanje težih poslova.

44. Tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka, navodeći da su duševni boli zbog smanjenja životne aktivnosti prenisko ocjenjeni kao i potreba za tuđom pomoći. Tužiteljica smatra da se njezine tegobe s kralježnicom i koljenom nedvojbeno mogu dovesti u vezu s ozljedom koju je zadobila u štetnom događaju. Smatra da duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti koje trpi, iznose barem 40%.

45. II. tuženik nije prigovarao nalazu i mišljenju vještaka osim u pogledu opsega trajnih posljedica za koji smatra da je previsoko ocijenjen. Smatra da posljedice ne mogu biti veće od 20%.

46. Na ročištu 20. rujna 2011. godine vještaci dr. Davorka Paladino i dr. LJ su se usmenim putem očitovali na istaknute prigovore. Naveli su da su ocijenili sve trajne posljedice iz štetnog događaja, dok su probleme s lumbalnom kralježnicom isključili iz ocjene trajnih posljedica, jer smatraju da su uzrokovane degenerativnim promjenama što potkrjepljuje nalaz CT-a iz 1999. godine. Smatraju da su svi vidovi štete adekvatno ocjenjeni.

47. Nakon usmenog očitovanja vještaka, tužiteljica je i dalje mišljenja da su vještaci prenisko ocijenili sve aspekte štete. Tuženik nije prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, a kako su po mišljenju ovog suda, nalaz i mišljenje izrađeni prema pravilima struke, objektivno i jasno, sud ih je u cijelosti prihvatio.

48. Odmjeravajući visinu naknade nematerijalne štete, sukladno odredbi čl. 200. st. 1. i 2. ZOO/91, sud je uzeo u obzir težinu ozljede koju je zadobila tužiteljica, jačinu i trajanje fizičkih bolova, te okolnost da je tužiteljica bila dvaput operirana (pod potpunom anestezijom) i da je imala neugodnosti prilikom hospitalizacije i dugotrajnih fizikalnih terapija, te joj je s osnova fizičkih bolova dosuđena naknada u iznosu od 2.900,00 EUR.

49. Sud je cijenio jačinu, trajanje i karakter pretrpljenog straha kod tužiteljice, na koji je, između ostalog, utjecao i način kao i mjesto ozljeđivanja (prema opisima svjedoka očevidaca, tužiteljicu su vrlo teško na nosilima izvukli iz spilje), te joj je s tog osnova dosuđena naknada štete u iznosu od 2.400,00 EUR.

50. S osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, tužiteljici je dosuđena naknada u iznosu od 6.600,00 EUR, a prilikom odmjeravanja visine naknade sud je uzeo u obzir obim i trajnost posljedica u omjeru od 30%, te način na koji se posljedice ispoljavaju i tužiteljici značajno otežavaju brojne životne aktivnosti radi čega je primorana ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu. Tim više što je u vrijeme ozljeđivanja, tužiteljica bila u srednjoj životnoj dobi od 47 godina, pa će u predvidivo dugom vremenskom razdoblju biti primorana ulagati pojačane napore i trpjeti zaostale posljedice i tegobe.

51. Kod tužiteljice su zaostala dva posttraumatska ožiljka na nozi, a prema mišljenju vještaka predstavljaju naruženje srednjeg stupnja. S obzirom na mjesto, vidljivost i vrstu ožiljka, te neugodnosti koje izazivaju tužiteljice, dosuđena joj je naknada s te osnove u visini od 2.200,00 EUR.

52. Na ročištu dana 11. travnja 2016. godine, među strankama je nesporno utvrđena cijena sata tuđe pomoći njege u iznosu od tadašnjih 15,00 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 1,99 EUR. S obzirom na to, tužiteljici je za potrebnih 408 sati tuđe pomoći i njege dosuđena naknada materijalne štete u iznosu od 812,26 EUR.

53. Prema tome, tužiteljici je dosuđena naknada nematerijalne štete u iznosu od 14.100,00 EUR, te s osnova materijalne štete (tuđa pomoć i njega) iznos od 812,26 EUR, što je sveukupno 14.912,26 EUR.

54. Dosuđene su tužiteljici zatezne kamate na dosuđeni iznos nematerijalne i materijalne štete, koje teku od dana donošenja presude, dakle od 29. prosinca 2025. godine do isplate, jer je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svog novčanog dugovanja, pa je u obvezi isplatiti tužiteljici i zatezne kamate, temeljem člana 277. st. 1. ZOO/91.

55. Kamate teku po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

56. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na troškove zastupanja tužiteljice po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

57. Troškovi tužiteljice obuhvaćaju: sastav tužbe - 250 bodova, sastav sljedećih podnesaka (tbr.8): od dana 20.04.2000.g. - 25 bodova, od dana 27.06.2001.g. - 25 bodova, od dana 04.10.2002.g. - 250 bodova, od dana 25.11.2003.g. - 25 bodova, od dana 11.04.2005.g. - 25 bodova, od dana 10.06.2005.g. - 25 bodova, od dana 13.02.2005.g. - 100 bodova, od dana 06.03.2006.g. - 100 bodova, od dana 14.07.2006.g. - 25 bodova, od dana 21.02.2007.g. - 100 bodova, od dana 16.04.2007.g. - 25 bodova, od dana 17.10.2007.g. - 250 bodova, od dana 04.02.2008.g. - 250 bodova, od dana 06.11.2008.g. - 100 bodova, od dana 22.01.2009.g. - 250 bodova, od dana 19.07.2010.g. - 250 bodova, od dana 17.10.2011.g. 25 bodova, od dana 01.02.2012.g. - 250 bodova, od dana 19.02.2013.g. - 250 bodova, od dana 08.07.2016.g. - 100 bodova, od dana 26.07.2018.g. - 100 bodova, od dana 22.11.2022.g. - 100 bodova, od dana 31.05.2023.g. 50 bodova, od dana 05.06.2023.g. - 25 bodova, od dana 27.11.2023.g. - 250 bodova,

te pristup na sljedeća ročišta (tbr. 9):

od dana 17.05.2001.g. - 50 bodova, od dana 06.02.2002.g. - 250 bodova, od dana 14.03.2002.g. - 250 bodova, od dana 06.11.2002.g. - 250 bodova, od 14.11.2003.g. - 250 bodova, od dana 20.01.2005.g. - 125 bodova, od dana 09.12.2005.g. - 125 bodova, od dana 07.02.2006.g. - 250 bodova, od dana 08.06.2006.g. - 25 bodova, od dana 18.11.2008.g. - 250 bodova, od dana 03.02.2010.g. - 250 bodova, od dana 10.11.2010.g. - 50 bodova, od dana 20.09.2011.g. - 50 bodova, od dana 12.09.2013.g. - 125 bodova, od dana 09.04.2015.g. - 50 bodova, od dana 23.02.2016.g. - 50 bodova, od dana 11.04.2016.g. - 250 bodova, od dana 09.05.2018.g. - 50 bodova, od dana 02.09.2019.g. - 50 bodova, od dana 07.09.2020.g. 125 bodova, od dana 26.10.2023.g. - 125 bodova, od dana 04.12.2023.g. - 250 bodova i od dana 14.11.2025.g. - 250 bodova, te pristup na očevid dana 18.05.2007.g. - 250 bodova, što je ukupno 6925 bodova, odnosno 13.850,00 eura.

58. Dosuđen je PDV u iznosu od 3.462,50 eura, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 291,99 EUR, trošak speleološkog vještačenja u iznosu od 265,44 EUR, trošak pristupa na očevid (putovanje Zagreb - Gračac- Zagreb, odnosno 244 km x 2 =488 km x 3,30 kn/km, što je 1.610,40 kn tj. 213,74 eura, pa ukupan parnični trošak koji su I. i II. tuženici dužni naknaditi tužiteljici iznosi 18.083,67 EUR.

59. Dosuđene su tužiteljici zakonske zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana presuđenja, dakle od 29. prosinca 2025. god. do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju shodno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, a kamate teku po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 29. prosinca 2025. god.

Sudac

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi pismeno u četiri primjeraka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje županijski sud.

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Pun. I. tuženika

3. Pun. II. tuženika