Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj: P-1396/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku u Rijeci, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 28. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I-Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika na temelju presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-3024/2010 od dana 15. veljače 2012. i Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika kao ovrhovoditelja koji je Financijska agencija, Regionalni centar Rijeka, zaprimila dana 30. kolovoza 2018. godine, izvršenih od 04. ožujka 2024. pa nadalje.

II-Nalaže se tuženiku ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.637,20 (tri tisuće šesto trideset sedam eura i dvadeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 150,83 eura od 05. ožujka 2024. pa do isplate

- na iznos od 8,32 eura od 06. ožujka 2024. pa do isplate

- na iznos od 168,87 eura od 05. travnja 2024. pa do isplate

- na iznos od 4,15 eura od 08. travnja 2024. pa do isplate

- na iznos od 156,84 eura od 03. svibnja 2024. pa do isplate

- na iznos od 4,40 eura od 08. svibnja 2024.pa do isplate

- na iznos od 156,84 eura od 05. lipnja 2024. pa do isplate

- na iznos od 4,22 eura od 06. lipnja 2024. pa do isplate

- na iznos od 156,84 eura od 04. srpnja 2024. pa do isplate

- na iznos od 4,22 eura od 08. srpnja 2024. pa do isplate

- na iznos od 156,84 eura od 02. kolovoza 2024. pa do isplate

- na iznos od 5,22 eura od 07. kolovoza 2024. pa do isplate

- na iznos od 188,47 eura od 05. rujna 2024. pa do isplate

- na iznos od 4,22 eura od 09. rujna 2024. pa do isplate

- na iznos od 168,95 eura od 04. listopada 2024. pa do isplate

- na iznos od 4,22 eura od 07. listopada 2024. pa do isplate

- na iznos od 168,01 eura od 05. studenog 2024. pa do isplate

- na iznos od 4,21 eura od 11. studenog 2024. pa do isplate

- na iznos od 168,01 eura od 05. prosinca 2024. pa do isplate

- na iznos od 169,13 eura od 03. siječnja 2025. pa do isplate

- na iznos od 169,19 eura od 05. veljače 2025. pa do isplate

- na iznos od 169,19 eura od 05. ožujka 2025. pa do isplate

- na iznos od 183,95 eura od 04. travnja 2025. pa do isplate

- na iznos od 174,11 eura od 05. svibnja 2025.pa do isplate

- na iznos od 174,11 eura od 05. lipnja 2025. pa do isplate

- na iznos od 174,11 eura od 04. srpnja 2025. pa do isplate

- na iznos od 174,11 eura od 04. kolovoza 2025. pa do isplate

- na iznos od 195,76 eura od 05. rujna 2025. pa do isplate

- na iznos od 184,93 eura od 03. listopada 2025. pa do isplate

- na iznos od 184,93 eura od 05. studenog 2025. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 (petnaest) dana.

III-Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.215,73 (tri tisuće dvjesto petnaest eura i sedamdeset tri centa), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 29. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV-Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu troškova parničnog postupka preko dosuđenih 3.215,73 eura pa do zatraženih 3.340,73 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je isti ovosudnim Zaključkom, poslovni broj: Ovr- 1050/2024-4, od 04. rujna 2024., u svojstvu ovršenika upućen u roku od 15 dana pokrenuti parnicu protiv tuženika kao ovrhovoditelja, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. stavku 1. točki 9. Ovršnog zakona, u svezi sa člankom 210. Ovršnog zakona.

1.1. Tužitelj dalje u bitnom navodi da je tuženik 30. kolovoza 2021. u svojstvu ovrhovoditelja podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na novčanim sredstvima tužitelja kao ovršenika, sve temeljem ovršne isprave, ovosudne presude poslovni broj: P-3024/2010 od 15. veljače 2015., kojom je tužitelju naloženo isplatiti tuženiku iznos od 31.526,26 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od 29. rujna 2011. pa do isplate. Uz zahtjev za izravnu naplatu, tuženik da je temeljem iste ovršne isprave podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave na nekretnini ovršenika, koja ovrha da je određena ovosudnim rješenjem poslovni broj: Ovr-4615/2018-4, od 26. ožujka 2019. i u kojem ovršnom postupku da je tuženik podneskom podnesenim 08. ožujka 2024. povukao predmetni prijedlog za ovrhu budući da bi tražbina tuženika bila namirena. Ovosudnim rješenjem od 14. ožujka 2024. predmetni ovršni postupak ovrhe na nekretnini je obustavljen te je ukinuto citirano rješenje o ovrsi i naloženo zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda brisanje zabilježbe i uknjižbe ovrhe upisane na 3. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom:

Etažno vlasništvo (E-3) nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao k. č. br. [katastarska čestica].

1.2. Tužitelj dalje navodi da je tuženiku cijelosti namirio tražbinu koja je predmet tuženikovog zahtjeva za izravnu naplatu i presude P-3024/2010 i to na način da je 04. rujna 2023. tužitelj tuženiku dao izjavu o djelomičnom prijeboju, kojom je tužitelj svoje potraživanje prema tuženiku u iznosu od 10.137,24 eura prebio s predmetnim potraživanjem tuženika prema tužitelju, a ostatak tražbine da je tužitelj 04. ožujka 2024. platio na račun punomoćnika tuženika i to prema specifikaciji tuženika. Potonje navedenoj uplati tužitelja da su prethodili pregovori stranaka s ciljem usuglašavanja visine duga, pogotovo imajući u vidu izjavu o djelomičnom prijeboju te činjenicu da je Financijska agencija svaki mjesec, počevši od studenog 2018., tužitelju skidala i prenosila tuženiku određene novčane iznose. Dug iz presude poslovni broj: P- 3024/2010, od 15. veljače 2015., da jest namiren, te da od 04. ožujka 2024. ne postoje uvjeti za predmetnu ovrhu kod Financijske agencije, unatoč čemu da tuženik nije povukao predmetni prijedlog za izravnu naplatu, već da je kod Financijske agencije evidentirana tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 55.634,21 eura. Zaključno navodeći da je tuženik sam u postupku poslovni broj Ovr-1050/2024 potvrdio kako je tražbina većim dijelom podmirena, te kako je Financijska agencija do dana pisanja ovopredmetne tužbe tužitelju plijenila i tuženiku prenijela novčani iznos od ukupno 1.166,06 eura, tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika na temelju ovosudne presude poslovni broj: P-3024/2010 od 15. veljače 2015. i zahtjeva za izravnu naplatu primljenog kod Financijske agencije 30. kolovoza 2018., te nalaganja tuženiku isplate tužitelju novčanog iznosa od 1.166,06 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te troškovima ovosudnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

1.3. Podneskom otpremljenim na ovosudni spis predmeta 08. listopada 2024. (list 49-50 spisa), tužitelj je naveo kako tuženik ovosudnim odgovorom na tužbu ne navodi o kojem nepodmirenom iznosu tražbine tuženika spram tužitelja je riječ, sve pod pretpostavkom kada bi tvrdnja o djelomičnom namirenju tuženikove tražbine spram tužitelja bila istinita, te da je sama činjenica evidentiranog nenaplaćenog iznosa u visini od 55.616,60 eura, dostatna za proglašavanje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Tražbina tužitelja da je utvrđena točkom I. ovosudne presude i rješenja poslovni broj: P-3024/2010, od 15. veljače 2012., koja je svojstvo pravomoćnosti stekla 23. rujna 2015., te da sukladno članku 233. Zakona o obveznim odnosima ista tražbina zastarijeva za deset godina, a i da je u specifikaciji punomoćnika tuženika dostavljenoj u ovosudni spis predmeta, navedeno da je tražbina tuženika prebijena s tražbinom tužitelja. Tužitelj zaključno navodi da odredba članka 210. stavka 4. Ovršnog zakona nije kogentne naravi jer da ista propisuje da ovršenik može, ali ne mora u posebnoj parnici ostvarivati pravo na povrat sredstava.

1.4. Tužitelj je podneskom otpremljenim na ovosudni spis predmeta 27. studenog 2025. (62-63) postavio konačni tužbeni zahtjev naveden kao u izreci ove odluke, čime je tužitelj preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva. Predmetnu preinaku tužbe ovaj sud je, unatoč tuženikovom protivljenju, dopustio raspravnim rješenjem od 28. studenog 2025. i to iz razloga svrsishodnosti istog za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno odredbi članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP), te sukladno ovlaštenju propisanom odredbom članka 56. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24-dalje: OZ).

2. U svom odgovoru na tužbu (list 45-47 spisa), tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, osobito osporavajući da bi tražbina tuženika prema tužitelju bila namirena, te ne sporeći da je pred Financijskom agencijom u tijeku postupak izravne naplate novčane tražbine koju tuženik ima spram tužitelja temeljem ovršne isprave, ovosudne presude poslovni broj: P-3024/2010, kao i da se radi naplate novčane tražbine utvrđene istom ovršnom ispravom, pred ovim sudom vodio ovršni postupak poslovni broj: Ovr-4615/2018.

2.1. Tuženik u bitnom navodi da je prijedlog za ovrhu na nekretninama tužitelja povukao jer da je tužitelj samo djelomično podmirio tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom navedenom u prethodnoj točki obrazloženja ove odluke, kako se nekretnina tužitelja ne bi prodavala na javnoj dražbi, dok se za preostali, nepodmireni dio tražbine iz predmetne ovršne isprave i dalje provodi postupak izravne naplate.

2.2. Tuženik je nadalje osporio da bi tražbina prestala prijebojem, te da izjava o prijeboju od 04. rujna 2023. na koju se tužitelj poziva, nema nikakvog učinka jer da je tražbina tužitelja spram tuženika u cijelosti zastarjela i to prije nastupanja zakonskih pretpostavki za prijeboj. Tužitelj da u predmetnoj izjavi o prijeboju navodi kako je njegovo potraživanje prema tuženiku dospjelo 09. veljače 2006., dok da je potraživanje koje tuženik ima spram tužitelja, dospjelo 29. rujna 2011. Prema odredbi članka 198. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima dug se može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije zastarjela u času kada su se stekli uvjeti za prijeboj, dok je stavkom 2. istog članka određeno da prijeboj ne nastaje ako su uvjeti za prijeboj nastali pošto je jedno od potraživanja zastarjelo, ako je dužnik zastarjelog potraživanja istaknuo prigovor zastare. Tuženik dalje navodi da je protekom općeg zastarnog roka od 5 godina od dospijeća tražbine tužitelja spram ovršenika, ista tražbina zastarjela te da je nakon nastupanja te zastare dospjela tražbina tuženika spram tužitelja, slijedom čega da izjavljeni prijeboj nema učinka.

2.3. Tuženik zaključno navodi da ovosudnim Zaključkom poslovni broj: Ovr- 1050/2024-4, tužitelj nije upućen u parnicu radi isplate pa predlaže odbaciti tužbu tužitelja jer da tužitelj eventualno pravo na povrat zaplijenjenih i prenesenih sredstava može ostvariti isključivo u posebnoj parnici, sukladno odredbi članka 210. stavka 4. Ovršnog zakona, te, navodeći da tražbina tuženika iz predmetne ovršne isprave nije podmirena u cijelosti, odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezivanje istog naknaditi tuženiku troškove ovosudnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u spisu priležeću materijalnu dokumentaciju i to: poruku elektroničke pošte punomoćnika tuženika, upućenu punomoćniku tužitelja, od 09. siječnja 2024. (list 5 spisa), s obračunom duga T (list 6-9 spisa), ovosudno Rješenje poslovni broj: Ovr- 4615/2018-74, od 14. ožujka 2024. (list 10-12 spisa), poruku elektroničke pošte punomoćnika tužitelja, upućenu punomoćniku tuženika, od 04. ožujka 2024. (list 13 spisa), te od 05. travnja 2024. i 09. travnja 2024. (list 14-15 spisa), Izjavu o djelomičnoj kompenzaciji (prijeboju), od 04. rujna 2023. (list 17 spisa), ovosudni Zaključak poslovni broj: Ovr-1050/2024-4, od 04. rujna 2024. (list 19-22 spisa), informaciju o nalogu plaćanja, nalogodavatelja JĐ, primatelja punomoćnika tuženika, od 04. ožujka 2024. (list 23-25 spisa), zahtjev tuženika za izravnu naplatu protiv tužitelja, od 06. veljače 2018., kojega je Financijska agencija zaprimila 30. kolovoza 2018. (list 26- 27 spisa), s ovosudnom Presudom i Rješenjem, poslovni broj: P-3024/10., od 15. veljače 2012. (list 28-30 spisa), ovosudno Rješenje o ovsi poslovni broj: Ovr- 4615/2018-4, od 26. ožujka 2019. (list 31 spisa), s prijedlogom za ovrhu na temelju ovršne isprave, od 15. listopada 2018. (list 32-36 spisa), Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje P-3024/10 IZ. NA, klasa: 034-011/24-07/3, ur. broj: 118-08-401, od 09. rujna 2024. (list 37-40 spisa), podnesak tužitelja otpremljen na ovosudni spis predmeta 08. listopada 2024. (list 49-50 spisa) i 27. studenog 2025. (list 62-63 spisa), Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate, za tužitelja, od 26. studenog 2025. (list 64-71 spisa). Proveden je i dokaz uvidom u ovosudni spis poslovni broj: Ovr- 1050/2024, P-3024/2010, Ovr-4615/2018, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.

4. Nakon ocjene svih dokaza u smislu članka 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja izvršenih od 04. ožujka 2024. pa nadalje, temeljem zahtjeva tuženika za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave, ovosudne presude i rješenja poslovni broj: P-3024/2010, od 15. veljače 2012., zaprimljenog kod Financijske agencije 30. kolovoza 2018., te za isplatom tako prenesenih novčanih iznosa tuženiku, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Neprijeporno je da tuženik kod Financijske agencije 30. kolovoza 2018. inicirao postupak prisilne izravne naplate protiv tuženika, a temeljem ovršne isprave, ovosudne pravomoćne i ovršne presude i rješenja poslovni broj: P-3024/2010, od 15. veljače 2012., i radi naplate tuženikove tražbine prema tužitelju iz iste, kao i da se radi naplate iste tražbine pred Općinskim sudom u Rijeci vodio ovršni postupak poslovni broj Ovr-4615/2018, u kojem ovršnom postupku je tuženik podneskom od 08. ožujka 2024. povukao predmetni prijedlog za ovrhu (list 10-12 spisa).

7. U ovom postupku je sporno je li tužitelj namirio tražbinu tuženika iz ovršne isprave, ovosudne pravomoćne presude i rješenja poslovni broj P-3024/2010, od 15. veljače 2012., odnosno, je li dio predmetne tražbine tuženika prema tužitelju prestao prijebojem, odnosno je li u trenutku tužiteljeve izjave o prijeboju, tražbina koju je prebio bila u zastari, te posljedično, je li tuženik nakon 04. ožujka 2024. bio ovlašten, odnosno je li istome bilo dopušteno i dalje provoditi postupak izravne naplate protiv tužitelja, a na temelju opisane ovršne isprave, i, posljedično potonjem, je li tužitelj ovlašten u ovom postupku potraživati tako zaplijenjene i u korist tužitelja prenesene novčane iznose.

8. Uvidom u poruku elektroničke pošte punomoćnika tuženika, upućenu punomoćniku tužitelja, od 09. siječnja 2024. (list 5 spisa), utvrđeno je da je punomoćnik tuženika 09. siječnja 2024. punomoćniku tužitelja dostavio obračun dugovanja tužitelja prema tuženiku (list 6-9 spisa), uvidom u koji obračun sačinjen od strane punomoćnika tuženika, jest utvrđeno da je temeljem ovosudne presude poslovni broj P-3024/2010, tužitelj tuženiku dugovao iznos glavnice od 31.526,26 eura, koji iznos jest umanjen za iznos iz izjave o prijeboju od 04. rujna 2023. od 10.137,24 eura, tako da je nova glavnica tuženika iznosila 21.389,02 eura, što uvećano za zakonske zatezne kamate od 29. rujna 2011. pa do isplate, odnosno obračunato zaključno s 31. prosinca 2023., a umanjeno za novčane iznose ovršene tužitelju putem Financijske agencije do 31. prosinca 2023., predstavlja dugovanje tužitelja spram tuženika od 35.367,77 eura na dan 31. prosinca 2023.

9. Uvidom u poruku elektroničke pošte punomoćnika tužitelja, upućenu punomoćniku tuženika, od 04. ožujka 2024. (list 13 spisa), utvrđeno je kako je istom punomoćnik tužitelja izvijestio punomoćnika tuženika o namjeri tužitelja za izvršenjem uplate dugovanja prema obračunu iz prethodne točke obrazloženja ove odluke tijekom dana 04. ožujka 2024., te namjeri tužitelja za podmirenjem ovršnog troška nastalog nakon donošenja rješenja o ovrsi, po donošenju rješenja o tim troškovima. Nadalje, uvidom u poruku elektroničke pošte punomoćnika tužitelja, upućenu punomoćniku tuženika, od 09. travnja 2024. (list 14-15 spisa), utvrđeno je kako je istom punomoćnik tužitelja pozvao punomoćnika tuženika na opoziv zahtjeva za izravnu naplatu, podnesenog kod Financijske agencije protiv tužitelja, temeljem ovršne isprave, ovosudne presude poslovni broj: P-3024/2010, od 15. veljače 2012., iz razloga tužiteljevog podmirenja cjelokupnog predmetnog dugovanja.

10. Uvidom u Izjavu o djelomičnoj kompenzaciji (prijeboju), od 04. rujna 2023. (list 19-22 spisa), utvrđeno je da je istom tužitelj dugovanje prema tuženiku, utvrđeno i opisano točkom V. izreke pravomoćne i ovršne ovosudne presude poslovni broj: P- 3024/2010, od 15. veljače 2012., prebio s potraživanjem prema tuženiku, utvrđenim i opisanim točkom I. izreke opisane ovršne isprave, na način da nakon prijeboja preostaje potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 21.389,02 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

11. Iz informacija o nalogu plaćanja, nalogodavatelja JĐ, primatelja punomoćnika tuženika, od 04. ožujka 2024. (list 23-25 spisa), proizlazi kako je 04. ožujka 2024. tužitelj po supruzi izvršio tuženiku uplatu dugovanja temeljem ovršne isprave, ovosudne presude poslovni broj: P-3024/2010, od 15. veljače 2012., a sukladno obračunu dugovanja sačinjenom od strane punomoćnika tuženika, opisanom u točki 8. obrazloženja ove odluke, te sukladno iskazanoj namjeri u poruci elektroničke pošte punomoćnika tužitelja, opisanoj u točki 9. obrazloženja ove odluke, i to novčani iznos od 35.367,77 eura. Istoga dana tužitelj je tuženiku putem supruge izvršio i uplatu od 1.627,76 eura s osnove troškova ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te iznos od 3.432,62 eura s osnove troškova postupka poslovni broj P-7582/2015, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve temeljem obračuna punomoćnika tuženika iz točke 8. obrazloženja ove odluke.

12. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu od 06. lipnja 2018. (list 26-27 spisa), utvrđeno je da je isti podnesen Financijskoj agenciji 30. kolovoza 2018. radi naplate tražbine utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom i rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-3024/10., od 15. veljače 2012. (list 28-30 spisa), kojom je, u točki V. izreke, naloženo tužitelju isplatiti tuženiku novčani iznos od 31.526,26 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od 29. rujna 2011. pa do isplate.

13. Uvidom u Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje P-3024/10 IZ. NA, klasa: 034-011/24-07/3, ur. broj: 118-08-401, od 09. rujna 2024. (list 37-40 spisa), utvrđeno je kako je tužitelju s danom 09. rujna 2024., temeljem zahtjeva za izravnu naplatu opisanog u točki 12. obrazloženja ove odluke, ustegnuto u korist tuženika, 265,45 eura s osnove troška, te 8.615,92 eura s osnove zateznih kamata, te kako je zadnje ustegnuće tužitelju s računa izvršeno 05. rujna 2024. u iznosu od 188,47 eura.

14. Uvidom u Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate, za tužitelja, od 26. studenog 2025. (list 64-71 spisa), utvrđeno je da je tužitelju temeljem zahtjeva za izravnu naplatu opisanog u točki 12. obrazloženja ove odluke, ustegnuto u korist tuženika 265,45 eura s osnove troška postupka, 11.087,09 eura s osnove zateznih kamata.

15. Uvidom u ovosudni spis poslovni broj: Ovr-1050/2024, utvrđeno je da je isti iniciran prijedlogom tužitelja u svojstvu ovršenika, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa izvršenog od 04. ožujka 2024. pa nadalje, temeljem zahtjeva tuženika kao ovršenika za izravnu naplatu temeljem pravomoćne i ovršne ovosudne presude poslovni broj: P- 3024/2010, od 15. veljače 2012., nedopuštenim, te kako je ovosudnim Zaključkom poslovni broj: Ovr-1050/2024-4, od 04. rujna 2024. (list 19-22 spisa), tužitelj kao ovršenik upućen u roku od 15 dana inicirati parnicu protiv tuženika kao ovrhovoditelja, radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. stavku 1. točki 9. OZ-a, u vezi sa člankom 210. OZ-a. Tužitelj je predmetni prijedlog podnio iz žalbenog razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a, odnosno da je tražbina tuženika kao ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je tužitelj kao ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

16. Uvidom u ovosudni spis poslovni broj: Ovr-4615/2018, utvrđeno je da je isti iniciran prijedlogom tuženika kao ovrhovoditelja, od 18. listopada 2018., za ovrhu na temelju ovršnih isprava: Presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: 80 P-7582/2015, od 16. prosinca 2016., te ovosudne Presude i Rješenja, poslovni broj: P-3024/10., od 15. veljače 2012., protiv tužitelja, JĐ, ČĐ i LĐ, svih kao ovršenika, i to na nekretnini u suvlasništvu JĐ, ČĐ i LĐ, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika, iz ovršne isprave poslovni broj: P-7582/2015 u iznosu od 18.256,00 HRK i novčane tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika iz ovršne isprave poslovni broj: P- 3024/10 u iznosu od 31.526,26 eura, a koji prijedlog je prihvaćen ovosudnim Rješenjem o ovrsi, poslovni broj: Ovr-4615/2018, od 26. ožujka 2019., kojim je određena predložena ovrha. Podneskom od 11. ožujka 2024. tuženik je u svojstvu ovrhovoditelja, povukao predmetni prijedlog za ovrhu, navodeći da bi tražbina istog radi koje je predmetni ovršni postupak iniciran, bila djelomično podmirena, te istovremeno potražujući trošak predmetnog ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Temeljem takve dispozicije tuženika kao ovrhovoditelja, ovosudnim Rješenjem poslovni broj: Ovr-4615/2018-74, od 14. ožujka 2024., obustavljen je postupak ovrhe određen poviše citiranim ovosudnim Rješenjem o ovrsi, poslovni broj: Ovr-4615/2018, od 26. ožujka 2019., te je isto Rješenje o ovrsi ukinuto, naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda brisanje zabilježbe i uknjižbe ovrhe na predmetnoj nekretnini, te je naloženo ovršenicima solidarno naknaditi troškove ovrhovoditelju iznosu od 3.078,68 eura. Rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž Ovr-630/2024-2, od 03. rujna 2024., ukinuto je potonje navedeno ovosudno Rješenje u točki II. izreke, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

17. Uvidom u ovosudni spis poslovni broj: P-3024/2010, utvrđeno je da je temeljem pravomoćne i ovršne ovosudne Presude i Rješenja, poslovni broj: P- 3024/10., od 15. veljače 2012., egzistira potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 10.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 09. veljače 2006., te potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 31.526,26 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 29. rujna 2011. pa do isplate.

18. Tužitelj, saslušan kao stranka u postupku (list 72-74 spisa), naveo je da je po njegovoj procjeni podmirio dug tuženiku te da je dug plaćen u cijelosti putem Privredne banke Zagreb d.d., na njegov račun. Tužitelj je dalje u bitnom naveo da je smatrao da je dug podmirio, ali da mu se i dalje uzima od mirovine skoro 200,00 eura mjesečno te da smatra da bi bilo pošteno da se ovrha skine, a da je možda i preplatio, što da je njegova paušalna procjena. Visinu duga prije uplate tužitelja da je računao tuženik.

19. Člankom 210. stavkom 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbina na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavka 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji, između ostalog, da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je u stavku 2. istog članka propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. istog članka, na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi. Stavkom 4. navedenog članka propisano je da ako prijenos sredstava s računa ovršenika bude obavljen prije nego što sud dostavi rješenje kojim prihvaća prijedlog o odgodi ovrhe ili rješenje kojim proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenim (članak 209.), ovršenik može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava, kao i pravo na naknadu štete.

20. Odredbom članka 50. stavka 1. OZ-a, taksativno su navedeni razlozi zbog kojih ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi, pa je tako pod točkom 9. navedenog članka i stavka navedeno da se istim smatra i razlog ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

21. Odredbama članka 52. stavka 1. i 3. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka od 9. do 11. OZ-a, pa ovrhovoditelj ospori postojanje kojeg od tih razloga, ili se u naloženom roku od 8 dana na takvu žalbu ne očituje, da će sud ovršenika uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. navedenog članka, zbog kojeg je ovršenik izjavio žalbu.

22. Prema odredbi članka 55. stavka 3. OZ-a, koja se primjenjuje osnovnom članka 52. stavka 5. OZ-a, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik, ovdje tužitelj, može utemeljiti samo na razlozima istaknutima u žalbi, odnosno prijedlogu povodom kojeg je upućen na parnicu.

23. Člankom 160. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje: ZOO) propisano je da obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima.

24. Odredbom članka 195. ZOO-a, propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele, pri čemu je odredbom članka 196. stavka 1. ZOO-a propisano da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju, nakon koje izjave se, sukladno stavku 2. istog članka, smatra da je učinak prijeboja nastao onog trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to.

25. Odredbom članka 198. stavka 1. ZOO-a propisano je da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom, samo ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekle pretpostavke prijeboja, a ako su pretpostavke prijeboja nastale pošto je jedna od tražbina zastarjela, sukladno stavku 2. istog članka, prijeboj ne nastaje ako je dužnik zastarjele tražbine istakao prigovor zastare.

26. Odredbom članka 233. stavka 1. ZOO-a propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijekom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

27. Odlučujući o postojanju žalbenog razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a, ovaj je sud utvrdio isti osnovanim, odnosno utvrdio je kako je tražbina tužitelja iz ovršne isprave, ovosudne presude i rješenja poslovni broj: P- 3024/2010, od 15. veljače 2012., prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik, ovdje tužitelj, više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno u predmetnom parničnom postupku, kao niti u ovosudnom ovršnom postupku poslovni broj: Ovr-4615/2018, iz razloga što ista tražbina prestala prijebojem i ispunjenjem, koje ispunjenje je djelomično izvršeno prisilnom naplatom putem Financijske agencije, a djelomično dobrovoljnom uplatom tužitelja, izvršenom nakon donošenja predmetne ovršne isprave, pa čak i nakon određivanja ovrhe u ovosudnom postupku poslovni broj: Ovr-4615/2018.

28. Naime, ovosudni ovršni postupak poslovni broj: Ovr-4615/2018, tuženik je u svojstvu ovrhovoditelja inicirao radi naplate novčanih tražbina istog, utvrđenih dvama ovršnim ispravama i to: pravomoćnom i ovršnom ovosudnom presudom poslovni broj: P-3042/10, od 15. veljače 2012. u iznosu od 31.526,26 eura i pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: 80 P- 7582/2015, od 16. prosinca 2016., u iznosu od 18.256,00 HRK. Radi naplate navedenih tražbina jest u predmetnom ovršnom postupku i određena ovrha na nekretnini.

28.1. U smislu istaknutog prigovora tuženika da je predmetni ovršni postupak poslovni broj: Ovr-4615/2018, obustavljen jer je tražbina tuženika iz istog bila samo djelomično namirena, ovaj sud iste okolnosti nije u ovom postupku utvrđivao budući da je predmet ovog postupka samo dopuštenost, odnosno nedopuštenost pljenidbe i prijenosa temeljem ovršne isprave poslovni broj: P-3042/10, od 15. veljače 2012., izvršenih od 04. ožujka 2024. pa nadalje. Činjenica jest da je tuženik u podnesku podnesenom na ovosudni spis poslovni broj: Ovr-4615/2018 11. ožujka 2024., kojim je u cijelosti povukao predmetni prijedlog za ovrhu, naveo da je tražbina ovrhovoditelja iz istog ovršnog postupka (koja dakle, obuhvaća novčane tražbine utvrđene ovopredmetnom ovršnom ispravom i ovršnom ispravom poslovni broj: P-7582/2015, koja nije predmetom ovog postupka), samo djelomično namirena. Međutim, isto ne bi bilo od odlučujućeg značaja za ovosudni postupak budući je predmet ovog postupka samo tražbina tuženika spram tužitelja, utvrđena ovosudnom pravomoćnom i ovršnom presudom i rješenjem poslovni broj: P-3042/10, od 15. veljače 2012., za koju tražbinu je ovaj sud temeljem provedenog postupka utvrdio da je u cijelosti podmirena i to sve iz razloga kako se nastavo razlaže, istovremeno nedvojbeno utvrdivši, a što stranke niti ne spore, da je ovosudni ovršni postupak poslovni broj: Ovr-4615/2018, pravomoćno obustavljen.

29. Pritom ovaj sud drži oportunim istaknuti kako dispozicije ovrhovoditelja, ovdje tuženika, učinjene u tijeku ovršnog postupka, a u smislu povlačenja i/ili djelomičnog povlačenja prijedloga za ovrhu, ne moraju biti razložno obrazložene, odnosno, iste dispozicije ne moraju nužno biti posljedica podmirenja tražbine koja je predmet postupka.

30. Sukladno prethodnoj točki obrazloženja ove odluke, postupkom provedenim kako je poviše navedeno, ovaj sud je utvrdio kako je tražbina tuženika spram tužitelja iz pravomoćne i ovršne presude i rješenja ovoga suda, poslovni broj: P-3042/10, od 15. veljače 2012., temeljem koje je tuženik inicirao kod Financijske agencije postupak izravne naplate, u cijelosti podmirena zaključno s danom 04. ožujka 2024.

31. Potraživanje tuženika spram tužitelja, utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom i rješenjem ovoga suda poslovni broj: P-3042/10, od 15. veljače 2012. utvrđeno je u iznosu od 31.526,26 eura. Među strankama nije sporno da je tuženik radi naplate navedene tražbine inicirao pred Financijskom agencijom postupak izravne naplate, temeljem kojega su vršena određena ustegnuća s računa tužitelja u korist računa tuženika, a što nesporno proizlazi i iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje P-3024/10 IZ. NA, klasa: 034-011/24-07/3, ur. broj: 118-08-401, od 09. rujna 2024. (list 37-40 spisa) te Očevidnika svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate, za tužitelja, od 26. studenog 2025. (list 64-71 spisa), a koju okolnost djelomičnog namirenja predmetne tražbine prisilnim ustegnućima putem Financijske agencije, stranke nisu niti sporile.

32. Među strankama nije niti sporno da je tužitelj sukladno odredbi članka 196. ZOO-a, 04. rujna 2023. dao izjavu o prijeboju u ukupnom iznosu od 10.137,24 eura, što proizlazi iz Izjave tužitelja o djelomičnoj kompenzaciji (prijeboju), od 04. rujna 2023. (list 17 spisa). Sporno je, a sukladno prigovoru tuženika iznesenom u odgovoru na tužbu (list 45-47 spisa), ima li ista izjava učinak, odnosno je li tražbina koju tužitelj ima, odnosno je imao, prema tuženiku, utvrđenu točkom I. izreke pravomoćne i ovršne presude i rješenja ovog suda, poslovni broj: P-3042/10, od 15. veljače 2012., zastarjela prije nastupanja pretpostavki za prijeboj.

33. Navedeni prigovor zastare, istaknut od strane tuženika, ovaj sud je utvrdio neosnovanim iz razloga što je, kako tražbina tužitelja prema tuženiku, koja je predmetnom izjavom o prijeboju stavljena u prijeboj s tražbinom tuženika prema tužitelju, tako i ta tražbina tuženika prema tužitelju, radi naplate koje je tuženik inicirao predmetni postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom (a prethodno i ovršni postupak na nekretnini), utvrđena ovosudnom presudom i rješenjem poslovni broj: P- 3024/10, od 15. veljače 2012. koja je svojstvo pravomoćnosti u odnosu na relevantnu točku I. i V. izreke iste, te u odnosu na tužitelja i tuženika, stekla 23. rujna 2015. Shodno odredbi članak 233. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano da tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, a kakve su i ovopredmetne međusobne tražbine stranaka, zastarijevaju za deset godina, uključujući i one tražbine za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare, a obzirom da je tražbina tužitelja prema tuženiku utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, kako je prethodno navedeno, to ista zastarijeva za deset godina, odnosno obzirom na datum predmetne ovršne isprave, 23. rujna 2025. Obzirom je tužitelj izjavu o djelomičnom prijeboju tražbina dao prethodno nastupanju zastare opisane tražbine tužitelja prema tuženiku, utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, to ista izjava tužitelja o prijeboju ima učinak, odnosno, suprotno navodima tuženika, ne dolazi do primjene odredbe članka 198. ZOO-a.

34. Navedeno tim više što tuženik prethodno ovosudnom odgovoru na tužbu, ni na koji način nije osporavao tužiteljevu izjavu o djelomičnom prijeboju tražbina, čak štoviše, obračunom dugovanja dostavljenom od strane punomoćnika tuženika, punomoćniku tužitelja, tuženik je priznao izvršenje predmetnog prijeboja. Naime, porukom elektroničke pošte punomoćnika tuženika, punomoćniku tužitelja, od 09. siječnja 2024. (list 5 spisa), tuženik je tužitelju dostavio obračun dugovanja tužitelja spram tuženika (list 6-9 spisa), u kojem u točki 1. istog obračuna, prilikom obračuna dugovanja tužitelja prema tuženiku temeljem ovosudne presude i rješenja poslovni broj: P-3042/10, od 15. veljače 2012., umanjuje glavnicu dugovanja tužitelja iz navedene ovršne isprave za iznos dugovanja tuženika prema tužitelju sukladno izjavi tužitelja o prijeboju od 04. rujna 2023., isto pritom na opisani način eksplicitno navodeći. Time je tuženik nedvojbeno priznao predmetni izvršeni djelomični prijeboj, učinjen predmetnom izjavom tužitelja o djelomičnom prijeboju. Nadalje, u predmetnom je obračunu, nakon umanjenja dugovanja tužitelja od 35.526,26 eura za iznos iz izjave o djelomičnom prijeboju, od 04. rujna 2023 u visini od 10.137,24 eura, tuženik je novonastalu glavnicu od 21.389,02 eura, umanjio i za novčane iznose ovršene tužitelju putem Financijske agencije do dana 31. prosinca 2023., u iznosu od 7.128,43 eura, te uvećao za pripadajuće kamate obračunate do 31. prosinca 2023. u iznosu od 21.107,18 eura, utvrdivši tako preostalo dugovanje tužitelja prema tuženiku temeljem ovosudne presude i rješenja poslovni broj: P-3042/10, od 15. veljače 2012., u iznosu od 35.367,77 eura.

35. Sukladno dostavljenom obračunu tuženika, te iskazanoj namjeri tužitelja, opisanoj u točki 9. obrazloženja ove odluke, za izvršenjem uplate dugovanja sukladno istom obračunu tuženika, tužitelj je po supruzi JĐ **.**.2024. izvršio uplatu preostalog iznosa dugovanja tužitelja po presudi i rješenju ovoga suda poslovni broj: P-3042/10, od 15. veljače 2012., sukladno obračunu tuženika u iznosu od 35.367,77 eura, i to uplatom u korist transakcijskog računa punomoćnika tuženika. Obzirom da je, sukladno obračunu tuženika od 09. siječnja 2024., tužitelju temeljem pravomoćne i ovršne presude ovoga suda poslovni broj: P-3042/10, od 15. veljače 2012., preostalo još za uplatiti iznos od 35.367,77 eura, to je uplatom navedenog iznosa, izvršenom 04. ožujka 2024., tužitelj u cijelosti podmirio tražbinu tuženika iz navedene ovršne isprave, čime je ista prestala egzistirati.

36. Slijedom svega navedenog, budući je tužitelj u tijeku postupka dokazao da je tražbinu tuženika, utvrđenu ovršnom ispravom, pravomoćnom i ovršnom presudom i rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-3042/10, od 15. veljače 2012., u cijelosti namirio i to djelomično prisilnim ustegnućima Financijske agencije, djelomično izjavom o prijeboju, te zaključno dragovoljnim uplatama izvršenima 04. ožujka 2024. prema prethodno dostavljenom obračunu dugovanja od strane tuženika, odnosno punomoćnika istog, to je isti posljedično dokazao da je tražbina tuženika iz navedene ovršne isprave prestala radi činjenice koja je nastala nakon što je tužitelj više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe predmetna ovršna isprava, niti prethodno donošenju ovosudnog rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovr-4615/2018, pa je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke i utvrditi nedopuštenima pljenidbu i prijenos novčanih sredstava tužitelja izvršenih nakon 04. ožujka 2024. pa nadalje, na temelju presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-3024/2010 od dana 15. veljače 2012. i Zahtjeva tuženika za izravnu naplatu, koji je Financijska agencija, Regionalni centar Rijeka, zaprimila dana 30. kolovoza 2018.

37. Nadalje, člankom 56. stavkom 1. OZ-a propisano je da ako se ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba iz članka 52. i 53. stavka 1. OZ-a, provede prije nego što se glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključi, ovršenik, odnosno ovdje tužitelj, može do zaključenja glavne rasprave, i bez pristanka ovrhovoditelja kao tuženik, preinačiti tužbu tako što će zatražiti od suda da ovrhovoditelju, odnosno tuženiku, naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom, te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, ostvarivao svoju tražbinu. Tužitelj je iskoristio mogućnost iz članka 56. stavka 1. OZ-a , te je postavio zahtjev za isplatu iznosa od 3.637,20 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a koji je s njegovog računa ustegnut od trenutka kada je u cijelosti namirio tražbinu tuženika iz predmetne ovršne isprave.

38. Uvidom u Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate, za tužitelja, od 26. studenog 2025. (list 64-71 spisa), utvrđeno je da je tužitelju s računa ustegnuto te preneseno na račun tuženika, ukupno 3.637,20 eura i to u iznosima i datumima kao navedenima u točki II. izreke ove odluke. Stoga, kako je ovrha nakon što je tužitelj u cijelosti podmirio tražbinu tuženika iz predmetne ovršne isprave, provedena u iznosu od 3.637,20 eura, to je sud primjenom odredbe članka 56. stavka 1. OZ-a, te članka 1111. stavka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima, naložio tuženiku isplatiti tužitelju sve iznose koje je prisilno naplatio temeljem predmetne ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-3024/10., od 15. veljače 2012. (list 28-30 spisa), nakon 04. ožujka 2024., a shodno čemu se tuženikov prigovor da tužitelj ne bi bio upućen u parnicu radi isplate, ukazuje neosnovanim. Postavljanjem zahtjeva za isplatu, na način na koji je to ovopredmetnom tužbom učinio tužitelj, isti nije izašao izvan okvira određenog ovosudnim Zaključkom poslovni broj: Ovr-1050/2024-4, od 04. rujna 2024. (list 19-22 spisa), kojim je tužitelj upućen inicirati ovu parnicu. Upravo suprotno, opisanom dispozicijom, tužitelj je postupao sukladno odredbi članka 55. stavka 3. OZ-a, prema kojoj je tuženik ovu tužbu mogao utemeljiti samo na razlozima istaknutima u predmetom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima.

39. Tužitelju su priznate i kamate na svaki pojedini iznos, od dana kada je ovrhovoditelj neosnovano stekao novčana sredstva iz njegove imovine, primjenom članka 56. stavka 3. OZ-a te članka 29. ZOO-a, sve kako stoji u točki II. izreke ove odluke.

40. U smislu potonjega, ukazuje se neosnovanim i prigovor tuženika da tuženik u smislu članka 210. stavka 4. OZ-a ne bi mogao već u ovoj parnici potraživati povrat neosnovano zaplijenjenih i prenesenih novčanih sredstava. Navedeno, osim što bi nedvojbeno bilo suprotno jednom od temeljnih načela ovršnog postupka o zaštiti dostojanstva ovršenika, te primjene mjera najpovoljnijih za ovršenika, bilo bi svakako suprotno i načelu ekonomičnosti i pravu ovršenika, ovdje tuženika propisanom odredbom članka 56. stavka 1. OZ-a, sve kako je navedeno u točki 31. obrazloženja ove odluke. Štoviše odredba članka 210. stavka 4. OZ-a već svojim izričajem ukazuje na fakultativnost opisanog postupanja ovršenika, odnosno ovdje tuženika za ostvarivanjem povrata zaplijenjenih i prenesenih novčanih sredstava u posebnoj parnici.

41. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

42. Obzirom je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, to je isti temeljem poviše navedene zakonske odredbe obvezan tužitelju u cijelosti naknaditi troškove ovosudnog postupka, sve prema podnesenom zahtjevu tužitelja za naknadu troškova ovosudnog postupka, te vrijednosti predmeta spora naznačenoj od strane tužitelja. Pritom je tužitelju priznat trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to za radnje: sastava tužbe, sukladno Tarifnom broju 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23-dalje: Tarifa) u iznosu od 500,00 eura, sastava podneska od 08. listopada 2024. i 27. studenog 2025., sukladno Tarifnom broju 8. točki 1. Tarife u iznosu od 500,00 eura za svaki podnesak, zastupanja na ročištu 20. studenog 2024. i 28. studenog 2025., sukladno Tarifnom broju 8. točki 1. Tarife u iznosu od 500,00 eura za svako ročište, sve uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost od 25%, sukladno Tarifnom broju 46. Tarife, u iznosu od 625,00 eura.

43. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu, sukladno postavljenom zahtjevu i prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), u iznosu od 90,73 eura.

44. Tužitelju temeljem članka 151. stavka 3. ZPP-a pripadaju i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troška postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a sve sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a.

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude te je tužitelju na ime ukupnih troškova ovog postupka, dosuđen novčani iznos od 3.215,73 eura.

46. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak parničnog postupka u preostalom dijelu, preko dosuđenih 3.215,73 eura pa do zatraženih 3.340,73 eura, odnosno zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude s pripadajućim iznosom poreza na dodanu vrijednost, i to iz razloga jer navedeni trošak trošak zastupanja na ročištu za objavu presude nije u smislu članka 155. ZPP-a, potreban za vođenje postupka, a obzirom na činjenicu postojanja kako e-oglasne ploče suda, tako i sustava e-komunikacije, koje su odvjetnici kao kvalificirani punomoćnici stranaka, obveznici primjene.

47. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke ove odluke.

.

U Opatiji 29. prosinca 2025.

Sudac

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi

- tuženiku po punomoćniku