REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4168/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KP OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 22. prosinca 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužitelja Igora Metelka, odvjetnika i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 29. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba ugovora o kreditu broj 016-399/2007 od 19.04.2007.g. sklopljenog između tužiteljice i tuženika, a koja:

- u dijelu čl. 5. glasi: "Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% (jedancijelihpedeset posto) iznosa kredita."

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 naknaditi tužiteljici KP OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 1.204,64 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 29. prosinca 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužiteljica i tuženik dana 06. travnja 2006.g. zaključili Ugovor o kreditu, kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita iznos od 14.340,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita. Navodi se da je člankom 5. Ugovora o kreditu, ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita. Tužiteljica navodi da o toj ugovornoj odredbi i visini naknade ugovorne strane nisu nikada pojedinačno pregovarale, tako da tuženik nije tužiteljici prethodno, a niti naknadno, jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova obrade kreditnog zahtjeva tj. od čega se iste sastoje, koje su sve radnje izvršene u obradi zahtjeva i zašto baš u tom iznosu. Navodi se da spomenuta ugovorna odredba predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu kako je definira čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, jer se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, koji je sastavio tuženik kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom. Tužiteljica navodi da joj je tuženik odobrio jedan iznos kredita, a faktički isplatio drugi, umanjen za navodne troškove obrade kredita, te je potom zaračunavao kamate na cjelokupan iznos kredita, sa uračunatom ulaznom naknadom, iako mu je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita. Tužiteljica navodi da se na taj način prouzrokovala neravnoteža u međusobnim pravima i obvezama trgovaca i potrošača, pa predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetna odredba čl. 5. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita u visini od 1,50% od iznosa kredita. Ujedno, da se naloži tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak, sa zateznim kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo nedostatak pravnog interesa za postavljanje deklaratornog zahtjeva u ovom postupku. Navodi da tužba ne sadrži koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, te ističe da je na tužitelju teret dokazivanja. Navodi da su ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita bile jasne, lako uočljive i razumljive i da je tuženik u pregovorima objasnio tužitelju sve značajke ugovora, pa i sporne odredbe. Tuženik ističe da je prema pozitivnim propisima bilo dopušteno ugovaranje naknade za obradu kredita. Prigovara da bi tužiteljica imala status potrošača, dok to i ne dokaže. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu, dokumentacije o prometu po kreditu i saslušanjem tužitelja osobno kao parnične stranke.

4. Nakon provedenih dokaza, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 06. travnja 2006. godine zaključili Ugovor o kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 14.340,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF, na dan korištenja kredita.

6. Nije sporno da je u ugovornoj odredbi čl. 5. određeno da je korisnik kredita dužan platiti davatelju kredita iznos od 1,50 % od vrijednosti kredita, na ime naknade za obradu kredita.

7. Sporno je pitanje statusa potrošača i pitanje ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kredita. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Saslušana je tužiteljica koja je izjavila da je 2006. godine zaključila ugovor o kreditu, čija namjena je bila kupnja osobnog vozila koje joj je trebalo za osobne potrebe. Naglasila je da automobil nije koristila ni za kakvo poslovanje, već isključivo za osobne i privatne svrhe. Navela je da u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, kao ni danas nije imala obrt niti trgovačko društvo. Izjavila je da je Ugovor o kreditu pročitala i uočila spornu odredbu, ali da joj zaposlenici banke nisu objasnili na što se odnosi naknada za obradu kredita niti što zapravo plaća tom naknadom. Nitko joj nije objasnio niti visinu naknade, odnosno postotka od vrijednosti kredita, koji je bila obvezna platiti. Navela je da ni danas ne zna što je zapravo platila tuženiku, plaćajući naknadu za obradu kredita. Tužiteljica je da joj zaposlenici banke nisu predočili troškovnik na ime obavljenih radova za koje je platila naknadu, te da nije sudjelovala u sastavljanju ugovora, pa ni ove ugovorne odredbe, već je cijeli ugovor bio unaprijed sastavljen, pa nije mogla pojedinačno pregovarati o pojedinim odredbama ugovora.

9. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice, koji je djelovao potpuno iskreno, istinito i uvjerljivo. Utvrđeno je da je tužiteljica zaključila ugovor o kreditu u svojstvu potrošača, jer se radi o ugovoru o kreditu za kupnju osobnog vozila koji je tužiteljici trebao za privatne, osobne potrebe, a ne za poslovanje ni profesionalnu djelatnost.

10. Iz rezultata provedenih dokaza proizlazi da je banka jednostranom odlukom unijela u ugovor o kreditu odredbu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, nametnuvši tako korisniku kredita obvezu plaćanja naknade, bez prethodno provedenog pojedinačnog pregovaranja. Naime, iz iskaza tužiteljice je razvidno da se nije mogla suprotstaviti takvoj ugovornoj odredbi, te da joj zaposlenici banke uopće nisu objasnili na što se odnosi trošak obrade kredita. Niti u ugovoru o kreditu nema objašnjenja na što se točno odnosi spomenuta naknada i koji su to troškovi banke, koje je potrošač dužan posebno plaćati prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

11. Tuženik nije pružio dokaz o opravdanosti takve odredbe, odnosno nije taksativno naveo što čini troškove obrade kredita. Tužiteljica nije mogla sklopiti predmetni ugovor o kreditu ukoliko ne bi pristala na unaprijed formuliranu odredbu o ulaznoj naknadi koja je, kako proizlazi, ugovorena po principu "uzmi ili ostavi", pa potrošač nije mogao utjecati na tu odredbu.

12. S obzirom na sve navedeno, radi se o jednostranoj odluci banke, koja je bez pregovaranja s drugom stranom, nametnula potrošaču navedenu odredbu o naknadi, pa se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, koja je ništetna, sukladno čl. 81. Zakona o pravima potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora, koji u st. 2. propisuje da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, st. 4. propisuje da, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom, standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

13. U pravu je tužiteljica kada ističe da se na predmetnu ugovornu odredbu ne odnosi isključenje testa nepoštenosti, jer ta odredba nije niti o predmetu ugovora niti o primjerenosti cijene.

14. Kao što je već rečeno, dio odredbe čl. 5. koji se odnosi na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, suprotan je načelu savjesnosti i poštenja, te je uzrokovao značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Nije u pravu tuženik kada navodi da tužitelj nema pravni interes za postavljanje deklaratornog tužbenog zahtjeva. Naime, odredba čl. 187. Zakona o parničnom postupku propisuje mogućnost tužitelja da traži od suda utvrđenje postojanja ili nepostojanja nekog prava ili pravnog odnosa, a u ovom slučaju tužitelj traži da se presudom utvrdi ništetnost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi.

16. Tužitelj ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti navedene ugovorne odredbe, jer je upravo tužitelj kao potrošač bio ugovorna strana kod predmetnog ugovora o kreditu i kao takav je zahvaćen djelovanjem ništetne odredbe o ulaznoj naknadi. Ističe se da se svatko ima pravo pozivati na nišetnost, a u ovom slučaju se na ništetnost poziva ugovorna strana, a osim toga pravo na ništetnost se ne gasi, a sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti.

17. S obzirom na izloženo, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu sadržana u čl. 5. u dijelu koji glasi: " Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% (jedancijelihpedeset posto) iznosa kredita.".

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 15,00 kn.

19. Troškovi tužiteljice obuhvaćaju: sastav tužbe – 100 bodova, sastav podneska od 26.08.2025.g. - 100 bodova, pristup na ročište 20.10.2025. g. – 100 bodova, pristup na ročište 22.12.2025.g. - 100 bodova, pristup na ročište za objavu presude - 50 bodova, što je ukupno 450 bodova, odnosno 900,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 225,00 eura, sudska pristojba na tužbu u svoti od 26,55 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura, pa sveukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 1.204,64 eura.

20. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 29. prosinca 2025. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

21. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 29. prosinca 2025. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku