Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-195/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nikolini Mijolović Jakšetić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2307/19 od 17. prosinca 2024.,u sjednici vijeća održanoj 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2307/19 od 17. prosinca 2024. u točkama I.-IX. te točki XI. izreke do iznosa od 5.835,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom, uz ispravak presude na način da se u točki IX. izreke u predzadnjem retku iza "1.srpnja te godine", dodaje "a koja na navedeni iznos teče počev od 1. listopada 2015. do isplate"

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u točki XI. izreke na način da se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 1.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9010721325 od 13. rujna 2005. sklopljenog između stranaka, u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom Banke o kreditiranju građana.

1.1.Točkom II. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe čl. 4. navedenog Ugovora koji se također odnosi na promjenjivu kamatnu stopu kako je to pobliže navedeno u izreci presude. Točkama III., IV. i V. i VI. izreke utvrđene su ništetnim odredbe čl. 4., 6., 7. i 12. Ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula kod obračuna kamata, otplate kredita, te da je banka tužitelja informirala o posljedicama i eventualnim rizicima promjene tečaja CHF, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.

1.2. Točkom VII. izreke naloženo je tuženiku s osnove preplaćene razlike u kamatama isplati tužitelju iznos od 7.726,71 eura, točkom VIII. izreke s osnove preplaćene valutne klauzule iznos od 11.362,36 eura, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose, po stopi i za razdoblje kako je pobliže navedeno u izreci.

1.3. Točkom IX. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju s osnove razlike u glavnici nastale konverzijom kredita u valutu eura isplati iznos od 3.698,11 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi i za razdoblje kako je pobliže navedeno u izreci.

1.4. Točkom X. izreke odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnim dijela odredbe 1. i 5. navedenog Ugovora, pobliže navedeno u izreci.

1.5. Točkom XI. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 6.835,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u švicarskim francima (CHF) te zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 19.089,07 eura na ime preplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule u CHF, kao i zahtjev za isplatu preplaćene razlike u glavnici prilikom konverzije kredita u eur, u iznosu od 3.618,11 eura, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

6. U fazi žalbenog postupka sporna je ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, te da li tužitelju s obzirom na izvršenu konverziju kredita pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, kao i zastara novčane tražbine tužitelja.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da suprotno žalbenim navodima razlozi o odlučnim činjenicama nisu međusobno proturječni pa se presuda može ispitati.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Sud prvog stupnja utvrđuje da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj 9010721325 od 13. rujna 2005. kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 146.637,74 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, na rok otplate od 228 mjeseci. Istim je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta temeljem odluke o kamatnim stopama banke, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,75% te se tijekom otplate kredita mijenjala odnosno povisivala. Također je ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, s time da se početni anuitet tijekom otplate mijenjao, odnosno povisivao. Stranke su sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu od 18. prosinca 2015. kojim je izvršena konverzija kredita u kredit sa valutnom klauzulom u EUR.

10. Sud prvog stupnja nadalje utvrđuje da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima, pa cijeneći da je pozivom na čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., dalje: ZZP/14) u ovom postupku vezan pravnim utvrđenjima iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, kao i pozivom na čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje: ZZP/03), odnosno čl. 49. ZZP/14 te da tuženik s obzirom na iznesene tvrdnje i predložene dokaze nije doveo u pitanje navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, zaključuje da su navedene odredbe predmetnog ugovora o kreditu nepoštene i ništetne, te prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi kao osnovan.

11. Na temelju rezultata provedenog financijskog vještačenja utvrđuje da unatoč konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, jer da je protivno načelu savjesnosti i poštenja takvim ugovornim odredbama tužitelj stavljen u neravnopravni položaj, kao slabija ugovorna strana, pa zauzima stav da tužitelju kao potrošaču pripada pravo na utvrđenje nepoštenosti ugovorenih odredbi i pravo na restitucijski zahtjev.

12. U odnosu na zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi, prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđuje da razlika koja je nastala uslijed promjene kamatne stope iznosi 7.726,71 eura, a tečajna razlika 11.362,36 eura, te da tužitelju prilikom konverzije nije priznata razlika u glavnici od 3.698,11 eura, pa zaključuje da je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove navedene iznose, pa pozivom na čl. 1111. st. 1. u vezi s čl. 323. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO), prihvaća tužbene zahtjeve za isplatu u cijelosti.

13. Prigovor zastare smatra neosnovanim pozivom na čl. 241. ZOO-a, kao i pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., jer je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Pri tome cijeni da je kolektivni spor u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnu valutnu klauzulu donošenjem presude Visokog Trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 17. svibnja 2019.

14. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na čl. 1115. ZOO- a pa tužitelju dosuđuje zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate.

15. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa tuženika obvezuje na naknadu troškova postupka tužitelju u visini odmjerenoj prema Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142./12., 103./14., 118./14., 107./15., 37./22., 126./22., 138./23. - dalje Tarifa), uz trošak vještačenja i sudskih pristojbi.

16. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli ništetne te da tužitelju pripada pravo na restituciju preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

17. Naime, s obzirom na direktan učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP/14, sud je u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači vezan za utvrđenja o ništetnosti spornih ugovornih odredbi u ugovorima o kreditu i to u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., kao što je predmetni, pri čemu tuženik nije pružio dokaz da su tužitelju dane odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu koje bi bile od utjecaja na određivanje njegove novčane obveze i da je unatoč takvoj obaviještenosti tužitelj pristao na sklapanje tog ugovora, pa je pravilan stav prvostupanjskog suda da je riječ o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama. Sukladno Direktivi vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.; u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13) nepoštenost ugovornih odredbi ima za posljedicu neobvezujući karakter tih odredbi za tužitelja kao potrošača od trenutka sklapanja ugovora (ex tunc) i ponovnu uspostavu ravnoteže između ugovornih strana odnosno ponovnu uspostavu činjenične i pravne situacije u kojoj bi tužitelj kao potrošač bio da nepoštene i ništetne ugovorne odredbe nisu postojale. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na povrat iznosa koje je preplatio po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi. Radi navedenog bez utjecaja su na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

18. Naime, sporna odredba među strankama sklopljenog Ugovora kojim je ugovorena mogućnost promjene kamatne stope prema odluci tuženika ne sadrži bilo kakav ugovoreni parametar, kriterij koji prati promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 4,75 %, kojima bi tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran, već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao slabijoj ugovornoj strani, potrošaču, da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope, zbog čega je ista nepoštena te posljedično tome ništetna.

19. Osim toga, tuženik u ovom postupku nije dokazao da je kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima te elementima koje dovode do promjene valutnog tečaja tijekom otplate kredita jer tuženik kao trgovac nije informirao tužitelja o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je predmetna ugovorna odredba nepoštena te kao takva ništetna.

20. Odluka o ništetnosti odredaba spornog potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tuženik je u konkretnom slučaju bio ovlašten dokazivati da je u postupku sklapanja predmetnog Ugovora od 13. rujna 2005. dao odgovarajuću obavijest potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi koje su od utjecaja na određivanje njegove novčane obveze i da je unatoč punoj obavijesti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, koje okolnosti tuženik u ovom postupku nije dokazao.

21. Žalbeni navodi kojima tuženik ističe da valutna klauzula nije nepoštena s obzirom da je izričito dopuštena čl. 22. st. 1. ZOO-a, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, odredbom čl. 22. st. 1. ZOO-a dopušteno je ugovaranje valutne klauzule, ali takva ugovorna odredba nije isključena od ocjene nepoštenosti u smislu čl. 1. st. 1. Direktive 93/13/EEZ.

22. Također, suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa neovisno o izvršenoj konverziji, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

23. Naime, konverzija kredita izvršena je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.s toč.6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR.

24. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja sa potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano, odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi pa protivno tvrdnjama tuženika istima nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.

25. S obzirom na prethodno navedeno, prama pravnom stavu ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

26. Dakle, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu od 18. prosinca 2015. kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj dodatkom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju takvih odredbi. Osim toga, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi prilikom izračuna konverzije i sklapanja dodatka ugovora tužitelju bio dostavljen izračun u kojem se navodi promjenjiva kamatna stopa kredita u valuti CHF niti da bi u tom izračunu bio izvršen obračun preplaćenog iznosa nastalog povećanjem početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostrane odluke tuženika, odnosno promjenama početnog tečaja CHF tijekom trajanja otplate kredita. Stoga, prema stavu ovog suda tužitelju unatoč sklopljenom dodatku ugovora kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

27. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., BA protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmetu riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK-a predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) pa je bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a potrošači su sklapali dodatke ugovora iz razloga što su uslijed nepoštenih ugovornih odredbi njihove obveze toliko povećane da je bila dovedena u pitanje njihova egzistencija.

28. Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., XZ protiv Ibercaja Banco,SA, C-452/18, ECLI:EU:C:2020:536, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

29. Osim toga, bilo bi protivno načelu pravičnosti i diskriminirajuće da potrošači koji su sklopili dodatak ugovora o konverziji nemaju pravo na obeštećenje u odnosu na potrošače koji isti nisu sklopili. Naime, time što je sukladno odredbi čl. 19.b. i 19.s. toč. 6. ZID ZPK sklopljen Dodatak Ugovora o konverziji tužitelj nije u potpunosti obeštećen jer istim nije regulirano pitanje preplaćenih kamata te razlike u tečaju valute CHF uslijed ništetnih ugovornih odredbi već je regulirano pitanje nakon njihova sklapanja i ne odnosi se na restitucijski zahtjev korisnika kredita prema tuženiku na ime stjecanja bez osnove, a odnosi se na razdoblje od početka otplate kredita do sklapanja Dodatka ugovora.

30. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u CHF, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

31. I ovaj sud smatra da sklapanjem Dodatka Ugovoru tužitelj nije izgubio pravo na tražbinu koja se sastoji u razlici između početno ugovorene kamate i tečaja u CHF na dan isplate kredita i neotplaćene glavnice konvertiranog kredita u visini od 3.698,11 eur. Iz nalaza vještaka i utvrđenja suda proizlazi da je konvertirana glavnica kredita na dan 30. rujan 2015. viša za iznos od 3.698,11 eur od neotplaćene glavnice prema početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi na isti dan. To znači da primjenom pravila o konverziji nije došlo do uspostavljanja ravnoteže u ugovornom odnosu stranaka budući nisu otklonjene posljedice ništavosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu. Naime, prilikom konverzije nije se polazilo od izračuna prema početnoj kamatnoj stopi i početnom tečaju jer to nije predviđeno odredbom 19. c ZID ZPK , pa je time obračunata glavnica u višem iznosu od onog po početnom otplatnom planu. Utoliko je i ovaj iznos u otklanjanju posljedica ništetnosti iz odredbe čl. 323. ZOO ušao u imovinu tuženika pa je istog prema čl. 1111. ZOO dužan vratiti radi uspostavljanje ekonomske ravnoteže u odnosima stranaka i otklanjanju posljedica svojih postupanja koja su potrošača kao slabiju stranu dovela u nepovoljniji položaj. Kako se radi o iznosu koji je dospio do dana izračuna konverzije, to tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od 1. listopada 2015. kako je zatražio tužbenim zahtjevom.

32. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91).

33. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, s obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banaka postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule 14. lipnja 2018., te da je tužba u ovom postupku podnesena 11. lipnja 2019., pravilan je stav prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare.

34. S obzirom na ishod postupka sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife odlučio o troškovima postupka, jer tužitelj nije uspio samo sa razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

35. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe članka 155. ZPP-a kod odmjeravanja troškova potrebnih za vođenje spora na ime zastupanja tužitelja. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je sukladno troškovniku tužitelja (list 256 spisa) osim zastupanja na ročištima, sud prvog stupnja odmjerio tužitelju na ime sastava podneska od 26. rujna 2019. iznos prema Tbr. 8. toč. 1 Tarife, zatim za sastav podneska od 19. prosinca 2019., podneska od 20. siječnja 2020. i podneska od 16. ožujka 2023., za svaki iznos od po 500,00 eura kako je i zatraženo, dok na ime podneska od 15. prosinca 2023. i 9. srpnja 2024. dosuđuje iznos od po 200,00 eura.

36. Ovaj sud kod odluke o troškovima postupka na pravilnost primjene materijalnog prava pazi isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenim u žalbi, pa je utvrđeno da je za sva ročišta pravilno odmjeren trošak s obzirom da se na istima raspravljalo o glavnoj stvari sukladno Tbr. 7. toč.1. Tarife.

37. Nadalje, pravilno su odmjereni troškovi primjenom Tbr. 8. toč.1 za sastav podneska od 26. rujna 2019. kojim tužitelj uređuje i dodatno činjenično obrazlaže tužbeni zahtjev nakon što mu je tuženik (po podnošenju tužbe )dostavio svu potrebnu dokumentaciju. Isto se odnosi i na podnesak od 19. prosinca 2019. kojim se tužitelj očituje na navode odgovora na tužbu tuženika. Pravilno je odmjeren tužitelju trošak na ime sastava podneska od 9. srpnja 2024. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka te precizira tužbeni zahtjev o kojem je konačno i odlučeno sukladno rezultatima vještačenja, s time da mu suprotno tvrdnjama tuženika nije dosuđen i za podnesak od istog dana uz koji dostavlja sudsku praksu koju omaškom nije dostavio uz prethodni. Međutim, osnovano tuženik tvrdi da sukladno odredbi članka 155. ZPP-a tužitelju ne pripada trošak sastava podneska od 20. siječnja 2020. u kojem ponavlja već iznesene navode u tužbi i očitovanju na odgovor na tužbu, što se odnosi i na podnesak od 16. ožujka 2023., jer istim također iznosi već navedene pravne stavove, a precizira tužbeni zahtjev (prije dostavljenog nalaza i mišljenja vještaka).

38. Iz navedenog proizlazi da su tužitelju nepripadno odmjereni troškovi u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura (trošak zastupanja i PDV-a).

39. Stoga je odluka o troškovima postupka potvrđena za iznos od 5.835,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu odluka preinačena i zahtjev za navedeni iznos odbijen.

40. Kako je tužitelj zatražio isplatu zakonske zatezne kamate na utuženi iznos o kojem je odlučeno točkom IX. izreke počev od 1. listopada 2015., očitom omaškom prilikom pisanja, to nije u odluci navedeno, pa je sukladno odredbi članka 342. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.

41. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka nije osnovan, jer je uspio samo sa neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 5. ZPP-a).

42. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

43. Presuda suda prvog stupnja u točki X. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 29. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak