Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž-1321/2025-2
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Mandić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić, Osijek, protiv tuženika OTP Leasing d.o.o. Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, OIB:23780250353, zastupanog po punomoćniku Ivanu Topiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić jtd., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-720/2025-4 od 25. lipnja 2025., 29. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-720/2025-4 od 25. lipnja 2025.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da se odbija kao neosnovan prigovor tuženika u odnosu na stvarnu i mjesnu nenadležnost Općinskog suda u Osijeku.
2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP).
3. Navodi tuženik da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a jer da je sud u povodu prigovora tuženika pogrešno odlučio da je mjesno nadležan, da rješenje suda prvog stupnja ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito da je izreka rješenja nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima rješenja, da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
4. Nadalje navodi u žalbi da je počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 20. st. 1., čl. 59. i čl. 70. ZPP-a jer da se radi o ugovorenoj nadležnosti koja je ugovorena u čl. 9. Ugovora o operativnom leasingu i točkom 25. Općih uvjeta Ugovora o operativnom leasingu te da je za predmetni ugovor ugovorena nadležnost suda u Zagrebu pa da se stoga ne može primijeniti odredba čl. 59. ZPP-a.
5. Tuženik u žalbi tvrdi da je ugovor sklopio odvjetnik KT iz čega proizlazi da se radi o vozilu za službene potrebe obavljanja slobodne djelatnosti odvjetnika, što se i porezno tretiralo pa da se stoga ne radi o potrošaču niti potrošačkom ugovoru, pa da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je tužitelj potrošač.
6. Nastavno u žalbi navodi da je Ugovor o operativnom leasingu takav ugovor na koji se ne primjenjuje Zakon o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16 - dalje ZPK) sve sukladno čl. 3. st. 1. tog Zakona.
7. Stoga je predložio da se pobijano rješenje preinači na način da se predmet uputi na rješavanje mjesno i stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.
8. Odgovor na žalbu nije podnesen.
9. Žalba nije osnovana.
10. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 6. Ugovora o operativnom leasingu broj [broj kredita] od 24. listopada 2007. temeljem kojeg je tuženik financirao pribavljanje objekta leasinga a za vozilo Audi A4 1,9 TDI premium te da je ugovorena i naknada za leasing u ukupnom iznosu od 43.225,93 CHF.
11. Sud prvog stupnja utvrđuje da su stranke navedeni Ugovor zaključile u Podružnici tuženika u Osijeka, u Ulici Hrvatske Republike 31, da je tuženik prije upuštanja u raspravljanje istakao prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja jer da je predmetni ugovor sklopio tužitelj kao odvjetnik, da se radi o trgovačkom ugovoru pa da je sukladno čl. 34. b st. 1. t. 1. ZPP-a propisana nadležnost trgovačkog suda te budući da je sjedište tuženika u Zagrebu da je stvarno i mjesno nadležan Trgovački sud u Zagrebu.
12. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da je prigovor tuženika o stvarnoj i mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku neosnovan. Primjenjuje odredbu čl. 1. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 1111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08 – dalje: ZTD) u kojoj je odredbi regulirano tko se smatra trgovcem te da je trgovac pravna i fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarenja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu ako tim Zakonom nije drugačije određeno te da je nadalje u čl. 1. st. 2. propisano kako se trgovcima u smislu citirane odredbe smatraju osobe koje se bave slobodnim zanimanjem uređenim posebnim propisom, samo ako je tako određeno tim propisima. Navodi da je Zakonom o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21 - dalje ZO) nije propisano da se odvjetnik smatra trgovcem ili pravnom osobom već je taj status propisan za odvjetnička društva i odnosi se za slučaj kada dva ili više odvjetnika koja su upisana u imenik odvjetnika Komore osnivaju odvjetnički ured sa svojstvom pravne osobe kako je to propisano u čl. 27. st. 1. tog Zakona. Stoga da sukladno čl. 2. Zakon o odvjetništvu tužitelj nije trgovac. Zakon o odvjetništvu, kao poseban zakon ne određuje odvjetnika pojedinca odnosno odvjetnički ured kao trgovca ili drugu osobu predviđenu odredbama članka 34. b točka 1. ZPP, odnosno ne sadrži takve odredbe iz kojih bi proizlazila stvarna nadležnost trgovačkog suda u konkretnom predmetu.
13. Zaključak je suda da tužitelj u ovoj parnici ima status fizičke osobe koja se kao odvjetnik bavi pružanjem odvjetničkih usluga a isto tako i status potrošača koji je sklopio pravni posao izvan svoje poslovne djelatnosti.
14. Sud prvog stupnja primjenjuje odredbu čl. 34. st. 2. ZPP-a u kojoj odredbi je propisano da Općinski sudovi sude u prvom stupnju u svim drugim sporovima iz čl. 1. tog Zakona koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova te da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 34. b st. 1. ZPP-a da bi bio nadležan trgovački sud jer da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, a ako nije riječ o sporovima u kojima prema zakonu uvijek sude općinski sudovi, odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda.
15. Stoga utvrđuje da tužitelj ima status fizičke osobe koja se kao odvjetnik bavi pružanjem odvjetničkih usluga, da ima i status potrošača jer je sklopio pravnim posao izvan svoje poslovne djelatnosti, da je u sporovima protiv pravnih osoba propisana i izberiva mjesna nadležnost pa da tužitelj može pokrenuti postupak pred sudom pred na čijem se području nalazi registrirano sjedište pravne osobe ili ako spor nastane u povodu djelatnosti poslovne jedinice pravne osobe i pred sudom na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi a u konkretnom slučaju da je podružnica tuženika u Osijeku Ulica Hrvatske Republike 31. Stoga primjenom odredbe čl. 48. st. 1. i 59. ZPP-a utvrđuje da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište odnosno da je čl. 59. ZPP-a propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koji ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području nalazi ta poslovna jedinica.
16. Navodi sud prvog stupnja da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci pod poslovnim brojem Gr 1-143/2019 naveo pravno shvaćanje da je mjesno nadležan i sud prebivališta potrošača, da je potrošaču prebivalište u [adresa] te da je stoga i mjesno nadležan i sud u Osijeku.
17. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a i to odredbe iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je i da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a jer nije pogrešno odlučio da je mjesno nadležan sud prvog stupnja niti je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer rješenje suda prvog stupnja nema nedostataka, ne može se ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječna sama sebi ni razlozima rješenja, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama i o njima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
18. Nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 20., čl. 59. i čl. 70. ZPP-a jer tuženik prvi put u žalbi navodi da je između stranaka zaključen sporazum o nadležnosti suda u Zagrebu a isticanje novih činjenica nije dozvoljeno u žalbi sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a.
19. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je tužitelj potrošač jer je sud prvog stupnja pravilno sukladno čl. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj " broj 100/15 i 67/18; dalje ZSP) utvrdio da je tužitelj potrošač jer je potrošač svaka fizička osoba koja na tržištu sklapa pravne poslove izvan svoje poslovne djelatnosti.
20. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj kao odvjetnik nije trgovac jer prema čl. 2. ZO-a tužitelj obavlja odvjetničku djelatnost kao samostalnu profesiju.
21. Isto tako sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da se ne radi o trgovačkom ugovoru sukladno čl. 14 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) prema kojemu bi bio stvarno nadležan trgovački sud jer trgovački ugovori su ugovori koje sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti. Stoga samo odvjetničko društvo koje je osnovano kao javno trgovačko društvo imalo bi status trgovca te stoga sukladno čl. 3. ZTD-a trgovački ugovori su ugovori koje sklapaju trgovci što u konkretnom slučaju nije ispunjeno.
22. Stoga je sud prvog stupnja a protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno primijenio odredbu čl. 59. ZPP-a jer za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice pored suda opće mjesne nadležnosti je nadležan i sud na čijem području ta poslovna jedinica se nalazi a u tom slučaju poslovna jedinica tuženika nalazi se Osijeku gdje je i zaključen ugovor o operativnom leasingu kako to proizlazi iz priloženog Ugovora na listu 9 spisa.
23. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio navedene odredbe ZPP-a kada je odbio prigovor tuženika o stvarnoj i mjesnoj nenadležnosti pravilno utvrđujući da je takav prigovor neosnovan. Napominje se da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju jer se prema odredbi čl. 3. st. 1. odredbe tog zakona ne odnose na ugovore o operativnom leasingu kada u ugovoru nije ugovorena obaveza kupnje predmeta leasinga a iz sadržaja ugovora ne proizlazi da je ugovorena kupnja vozila.
24. Slijedom obrazloženog žalbu tuženika kao neosnovanu je trebalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP- a odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
25. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Rijeci 29. prosinca 2025.
Sutkinja
Filka Pejković