Poslovni broj Gž-1696/2025-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VD- MONT d.o.o., Imotski (Grad Imotski), Ulica Vlade Gotovca 10, OIB:32209788969, zastupan po punomoćniku Krešimiru Biočiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-167/2020-56 od 11. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-167/2020-56 od 11. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.656,60 eur sa zateznim kamatama od 7.5.2020. do isplate, točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 456,40 eur sa zateznim kamatama od 7.5.2020. do isplate, dok je točkom III. izreke tuženik obvezan na naknadu parničnog troška tužitelju u iznosu od 1.997,89 eur sa zateznim kamatama od 11.7.2025. do isplate, u roku od 15 dana.
2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu pobijajući presudu suda prvog stupnja u usvajajućem dijelu iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) te prijedlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.
2.1. Tuženik u žalbi navodi da tužitelj nije dostavio dokaz da je predmetno potraživanje postojalo te da nikada nije dobio opomenu ili usklađeni izvod otvorenih stavaka od strane ovrhovoditelja. Ustraje kod tvrdnji da je sukladno Ugovoru o nagodbi i jamstvu od 13.6.2019., ukupni dug od 92,329.65 HRK, u cijelosti podmiren tužitelju te da su navodi tužitelja o preostalom dugovanju nejasni i ničim argumentirani. Tuženik u žalbi ne osporava specifikaciju materijala po navedenom Ugovoru o nagodbi i jamstvu, ali osporava isporuku robe o čemu da postoje čak 3 otpremnice, tvrdeći da je roba isporučena prema specifikaciji te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije kao i prigovor zastare.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.920,43 kuna na ime razlike u isporuci stvarne vrijednosti isporučene robe od iznosa dogovorenog prema Ugovoru o jamstvu i nagodbi od 13. lipnja 2019.
6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:
- da je nesporno je da su tužitelj, kao vjerovnik i tuženik, kao jamac 13.6.2019. sklopili Ugovor o jamstvu i nagodbi temeljem kojeg se tuženik obvezao da će umjesto isplate duga dužnika FA u iznosu od 92.329,65 kn dati tužitelju u vlasništvo i posjed građevinsku robu na skladište,
- da je sporno je li tuženik isporučio manju količinu robe od ugovorene i to u iznosu od 15.920,43 kn, je li transport bio uračunat u cijenu kao i pasivna legitimacija tuženika,
- da su Ugovorom o nagodbi i jamstvu od 13.6.2019. tužitelj kao vjerovnik, FA, kao dužnik te KA ovdje tuženik, kao jamac suglasno utvrdili da FA vlasnik obrta "Građevinarstvo" duguje tužitelju kao vjerovniku iznos od 92.329,65 kn na temelju izdanih računa za izvršene usluge, a koji dug će tužitelju biti podmiren na način da će ga tuženik kao jamac umjesto dužnika isplatiti tužitelju na način da će tužitelju isporučiti i predati u vlasništvo građevinsku robu koja je specificirana u prilogu ugovora, na skladište tužitelja, a koji dug se jamac obvezuje isplatiti vjerovniku s potpisom predmetnog Ugovora,
- da je uvidom u prijem robe broj: 19-100-000009 od 28.6.2019. utvrđeno kako vrijednost zaprimljene robe evidentirane kod tužitelja iznosi 76.409,22 kn,
- da je prema e-mail dokumentaciji utvrđeno kako je GA **.**.2019. poslao na e mail adresu "Građevinarstva Stipić" dopise da je vozač s robom stigao, ali da ima manje materijala od dogovorenog te da su utvrdili da se ne slažu otpremnice i stvarno isporučena roba radi čega nije potpisana otpremnica vozaču već samo prijevoznica, te mole da se razlika iz tablice isporuči prema dogovoru,
- da je 21.6.2019. sa e-mail adrese "Građevinarstva Stipić" tužitelj zaprimio odgovor kako će provjeriti stanje te dati povratne informacije,
- da je 2.7.2019. ponovno GA na adresu ureda "Građevinarstvo Stipić" poslao e-mail da je jučer vozač dovezao samo 4 palete GK ploča, dok su određene količine profila za suhu gradnju za isporučiti pa moli da se to riješi,
- da je prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića utvrđeno da je ukupno isporučeno robe u iznosu od 79.848,00 kn/ 10.597,65 eur te da proizlazi razlika neisporučene robe u iznosu od 12.481,65 kn/ 1.656,60 eur,
- da je na prigovore tuženika saslušan financijski vještak Zrinko Ručević koji je ustrajao kod pisanog nalaza i mišljenja te pojasnio kako je isti sačinio sukladno knjigovodstvenoj dokumentaciji koja se odnosi na prijem robe kod tužitelja i specifikaciji materijala priloženoj predmetnom Ugovoru o nagodbi i jamstvu od 13.6.2019.,
- da je financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama evidentirao ulaz artikala u količinama kako su iskazani na otpremnicama, pri čemu je naveo tuženika kao dobavljača s naznakom da se radi o isporuci o ugovoru o nabavi te da je sva navedena roba kako je iskazana na otpremnicama upravo ona kojom se djelomično ispunila obveza tuženika prema tužitelju po predmetnom ugovoru o nagodbi i jamstvu,
- da je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika neosnovan što proizlazi iz članka 3. predmetnog Ugovora o nagodbi i jamstvu od 13.6.2019. iz kojeg jasno proizlazi kako se ukupni dug iz prethodnog članka jamac obvezuje isplatiti vjerovniku istovremeno s potpisom predmetnog Ugovora, a kao jamac potpisan je KA, ovdje tuženik,
- da je prema iskazima svjedoka ĆA i GA, koje je sud prihvatio kao vjerodostojne u cijelosti, utvrđeno da je tuženik isporučio manju količinu robe od dogovorene i kako otpremnice nisu bile potpisane jer količina robe nije bila odgovarajuća te da je transport bio uračunat u cijenu što proizlazi iz čl. 2.
Ugovora o nagodbi i jamstvu.
6.1. Sukladno izloženim utvrđenjima, sud prvog stupnja pozivom na odredbu članka 9. i članka 65. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) djelomično usvaja tužbeni zahtjev i obvezuje tuženika da isplati tužitelju iznos od 1.656,60 eur kao razliku vrijednosti između dogovorene i stvarno isporučene robe, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 7.5.2020. do isplate, dok u preostalom dijelu u iznosu od 456,40 eur sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev te primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a obvezuje tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju u iznosu od 1.997,98 eur s pripadajućim kamatama.
7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.
8. Protivno žalbenim navodima tuženika utemeljeno je prvostupanjski sud otklonio prigovor promašene pasivne legitimacije pozivajući se na odredbe Ugovora o nagodbi i jamstvu od 13.6.2019., koji pravni posao među strankama nije sporan, a kojeg je tuženik potpisao u svojstvu jamca te se obvezao umjesto dužnika FA platiti ukupan iznos duga tužitelju i to potpisom Ugovora. Osim toga, tuženik niti ne spori da je po navedenom Ugovoru i postupio na način da je isporučio tužitelju građevinsku robu prema specifikaciji kao sastavnom dijelu Ugovora.
9. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da tužitelj nije dostavio dokumentaciju glede osnovanosti utuženog potraživanja i preostalog dugovanja te da je tužitelju u cijelosti roba isporučena sukladno specifikaciji materijala po Ugovoru o nagodbi i jamstvu od 13.6.2019. Naime, utuženo potraživanje tužitelja prema tuženiku proizlazi iz prednje navedenog nespornog Ugovora o nagodbi i jamstvu sklopljenog 13.6.2019., sukladno kojem se tuženik kao jamac obvezao isplatiti tužitelju ukupan iznos duga od 92.329,65 kn i to predajom u vlasništvo i posjed građevinsku robu, prema specifikaciji materijala po vrsti, količini i cijeni u koju je uračunat i transport do skladišta tužitelja. Polazeći od specifikacije materijala te otpremnica, dvije od 18.6.2019. i jedne od 28.6.2029., stalni sudski vještak financijske struke Zrinko Ručević, utvrdio je da je tuženik isporučio građevinsku robu tužitelju u ukupnom iznosu od 79.848,00 kn pa da stoga preostaje razlika do neisporučene vrijednosti robe u iznosu od 12.481,65 kn/ 1.656,60 eur.
9.1. Stoga je, cijeneći svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno prvostupanjski sud utvrdio preostalo dugovanje tuženika prema tužitelju po predmetnom Ugovoru te obvezao tuženika na isplatu iznosa od 1.656,60 eur tužitelju sukladno mjerodavnim odredbama ZOO-a. U odnosu na žalbene navode tuženika treba reći da je otpremnica dokument koji se koristi u postupku otpreme robe i služi za evidenciju i kontrolu isporuke. Prema provedenim dokazima prvostupanjski sud je u konkretnome utvrdio da je prilikom isporuke robe po otpremnici broj 742/19 od 18.6.2019. utvrđen manjak između isporučene robe u odnosu na robu navedenu u otpremnici radi čega otpremnicu tužitelj nije potpisao već je odmah putem e maila obavijestio o nedostacima pri isporuci. Potom je tuženik ponovo isporučio robu po otpremnici broj 767/19 te je tužitelj mailom upozorio na daljnji nedostatak robe, o čemu se tuženik više nije očitovao. Netočno tuženik u žalbi navodi da nikada nije primio opomenu jer ista prileži spisu, a dostavljena je uz tužbu.
9.2. Slijedom navedenog te primjenom odrede članak 76. ZOO-a pravilno je prvostupanjski sud utvrdio osnovanim novčano potraživanje tužitelja prema tuženiku temeljem Ugovora o nagodbi i jamstvu, u visini razlike ugovorenog ukupnog duga i vrijednosti isporučene robe, utvrđene financijskim vještačenjem.
10. U odnosu na istaknuti prigovor zastare u žalbenoj fazi postupka, sukladno odredbi članka 352. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije odlučivao budući da ga je tuženik iznio tek u žalbi.
11. Iz navedenih razloga žalbu tuženika trebalo je kao neosnovanu odbiti te primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
12. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 29. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić
