Posl.br. P-1248/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Petroneli Jakobušić, u pravnoj stvari tužitelja KZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb OIB: 02535697732, koje zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne glavne rasprave zaključene dana 15. prosinca 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Antuna Missonija, odvjetnika u Dubrovniku i zamjenika punomoćnika tuženika Dina Hadžiomerovića, odvjetnika u Dubrovniku, dana 29. prosinca 2025.godine

presudio je

I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl.1 Ugovora o kreditu br. 9011138683 od 7. travnja 2006.g. potvrđenog (solemniziranog) kod javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika pod posl. br. OV- 418/2006. g. dana 18. travnja 2006.g ., između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, a koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF, a koja glasi:

„Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 95.000,00 CHF (slovima: devedesetpettisuća CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“

II. Utvrđuje je da su ništetni i bez pravnog učinka dijelovi odredbe čl. 4.1., čl. 4.2. i čl. 7.2 Ugovora o kreditu br. 9011138683 od 7. travnja 2006.g. potvrđenog (solemniziranog) kod javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika pod posl. br. OV- 418/2006. g. dana 18. travnja 2006.g ., kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana, a koji glase:

„ Na kredit u otplati Korisnik kredita se obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana……

…Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita i to na dan 1. 01 (prvi siječnja), a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. do 30.06. tekuće godine i na dan 01.07. ( prvog srpnja), a primjenjuje se za razdoblje od 01.07 do 31.12 tekuće godine.

….Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuieta, te se obvezao plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmijenjenom iznosu banka će pisano obavijestiti tužitelja korisnika kredita, te se pisana obavijest upućena poštom smatra dokazom o izmijenjenom iznosu anuiteta…..”

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljici ukupan preplaćeni iznos s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi od 14.752,53 EUR-a,sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 12.937,45 eura počev od 01. listopada 2015.g., pa do isplate,

- na iznos od 1.815,08 eura od 25. studenog 2025. godine pa do isplate,

a koje se obračunavaju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12. 2022.g. koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do 31. prosinca 2023.g., a od 1.siječnja 2024.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV Odbija se tužbeni zahtjev za iznos zateznih kamata koje teku na iznos od 1.815,08 eura od 01. listopada 2025. godine, pa do24. studenog 2025.godine.

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka od 6.325,00 eura sa zateznom kamatom po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je s tuženikom Privrednom bankom Zagreb d.d., dana 07. travnja 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 9011138683 solemniziran pred Javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem iz Dubrovnika OV-418/2006. Navedenim Ugovorom je tužitelju odobren stambeni kredit u iznosu glavnice od 95.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na vrijem otplate 0d 240 mjeseci .Člankom 4. Ugovora je ugovorena kamatna stopa od 4,75 % koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, te čl.7.st2. da je tužitelj pristaje na tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta i da će banka o izmijenjenom anuitetu obavijestiti pismenim putem. Navodi da je Dodatkom Ugovora o kreditu 9011138683 solemniziran pod brojem OV-542/16 od 21. siječnja 2016. godine regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju. Navodi da je tužiteljica uredno vraćala mjesečne obroke kredita sve od 31. kolovoza 2007. godine kada je banka jednostrano promijenila visinu kamatne stope. Navodi da predmetni ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja kamatne stope, te da je tuženik koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva jednostrano određuje prema odluci banke čime je banka postupala jednostrano i nepošteno, protivno načelu savjesnosti i poštenja u pravom prometu. Navodi da tuženik nije pregovarao s tužiteljem o promjeni visine kamatne stope čime su mu povrijeđeni prava i interesi tužitelja kao potrošača. Ističe da ugovor o kreditu ne sadrži precizan način promjene kamatne stope, niti su tužitelju na transparentan način bili objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao ni odnosi sa drugim odredbama ugovora o kreditu čime bi mu bilo omogućeno da na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz tog ugovora.Stoga čl.4.st.1. i 2, te čl.7. st.2. ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika smatra nepoštenom, suprotnom načelu savjesnosti i poštenja odnosno ništetnom. Nadalje, tužitelj se poziva na utvrđenja iz parnice potrošač vođenu pred Trgovačkim sudom u zagrebu P-1401/12. Predlaže sukladno čl. 112. Zakona o zaštiti potrošača, a s obzirom da je u navedenim presudama utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača-korisnika kredita od strane tuženika, a koje su obvezujuće i za ovaj sud, utvrditi da je tuženik koristeći ništetne ugovorne odredbe postupao protivno odredbama čl. 81,82 i 90 Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine odnosno čl. 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine, dok tužitelja nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, da se o visini stope nije pojedinačno pregovaralo tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj navedenih odredbi. Radi navedenog smatra da ima pravo tražiti utvrđenje ništetnim predmetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te isplatu s osnove povrat više uplaćenih iznosa od i troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je točno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu ali da su iste stranke sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje u tekstu ZID ZPK) zaključile dana 20. siječnja 2016. godine . Dodatak Ugovoru o kreditu. Sporazumi o konverziji u RH sklopljeni su temeljem Zakona, i prihvatom konverzije na strani tužitelja prestalo je ikakvo potraživanje. Navodi da je zakonom bila došpušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, te da je tužiteljica pristala na klauzulu o promjeni kamatne stope. Ističe i prigovor zastare potraživanja. Tuženik predlaže, tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao u cijelosti neosnovanima, a istome naložiti podmirenje nastalog troška vođenja postupka.

3. Sud je rješenjem od 13. studenog 2020. prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari do donošenja odluke Suda Europske unije o zahtjevu za prethodnu odluku Vrhovnog suda RH od 30.rujna 2020. godine pod brojem C-474/20.

4. Podneskom od 17. travnja 2023. godine preinačen je tužbeni zahtjev na način da tužiteljica traži utvrđenje ništetnim i odredbi vezan ih za tečaj CHF đ, te isplatu s te osnove.

5. Rješenjem od 21. kolovoza 2023. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari pod novim posl.br. P-704/2019 .

6. Tuženik se podneskom od 24. kolovoza protivio preinaci, te osporio osnovu i visinu preinačenog tužbenog zahtjeva, jer se radilo o dopuštenoj klauzuli đ, kao i da je korisnik kredita bio upoznat s eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.

7. Iako se tuženik protivio preinaci, sud je istu dopustio rješenjem od 11. ožujka 2024. godine sukladno čl. 190.st.3. ZPP-a, smatrajući da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, pa je odlučeno kao u toč. I izreke rješenja.

8. Tuženik podneskom od 11. prosinca 2023. godine u bitnome ponavlja ranije navode i se Dodatak ugovora o kreditu radi o novom sporazumu koji predstavlja novu osnovu, te da tužiteljica ni po ranijoj osnovi ne može potraživati bilo kakvu isplatu.

9. Tužitelj podneskom od 30. listopada 2025. predlaže dopunu vještačenja razlike nastale zbog promjene tečaja CHF.

10. Vještakinja je dana 24. studenog 2024. godine izradila Dopunu Nalaza i mišljenja.

11. Tužitelj nakon izrade dopune Nalaza i mišljenja podneskom od 25. studenog 2025. godine specificira tužbeni zahtjev u toč. III konačno potražuje iznos 14,752,53 eura sa zateznim kamatama od 01. listopada 2015. godine pa do isplate.

12. Tuženik se podneskom od 03. prosinca 2025. godine usprotivio preinaci – povišenju tužbenog zahtjeva.

13. Sud je istu dopustio rješenjem od1 5. prosinca 2025. godine, iako je podnesena nakon zaključenja prethodnog postupka smatrajući da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama sukladno čl.190. st.3. ZPP-a (tako i Vrhovni sud RH u zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. studenoga 2021. "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.")

14. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to:

-ugovor o kreditu broj 9011138683 od 07. travnja 2006. ovjeren pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem, OU-418/2006. (l.s.9-14)

-dodatak ugovora o kreditu od 21. siječnja 2016. solemniziran pred javnim bilježnikom Lucom Bronzan iz Dubrovnika, posl. broj OV-542/16 (l.s.15-20)

-plan otplate (l.s.21-25)

-plan uplata po kreditu na dan 03. svibnja 2019. (l.s.26-30)

-plan otplate (l.s.31-35)

-obračun prema ugovoru o kreditu (l.s.36-38)

-sudska praksa (l.s.51-54)

-informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljnih odluka nadležnih tijela banke (l.s.55-63)

-sudska praksa (l.s.90-133)

-sudska praksa (l.s.154-184, 193-245, 252-294)

-konverzije kredita po ugovoru o kreditu broj 9011138683 (l.s.302-304)

-izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. (l.s.305-313)

-izvadak otvorenih stavaka na dan 30. rujna 2015. (l.s.314)

-prijedlog dodatka ugovora o kreditu broj 9011138683 (ls..315-319)

-obavijest korisnika kredita o prihvatu izračuna konverzije (l.s.320)

-knjigovodstvena kartica (l.s.321-386)

-nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Smiljane Čučuković od 22. listopada 2025. (l.s.387-414)

-dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Smiljane Čučuković od 24. studenog 2025. (l.s.426-444)

10. Sud je saslušao tužiteljicu KZ, i saslušao vještakinju za računovodstvo i financije Smiljanu Čučuković radi davanja usmenog Nalaza i mišljenja.

13. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik imali sklopljen predmetni Ugovor o kreditu, te da je sklopljen Dodatak 1. Ugovoru o kreditu.

15. Među strankama je sporno je li ništetna odredba iz Ugovora o kreditu vezana za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju ono što je temeljem takvih ugovornih odredbi primio, je li konverzijom kredita tužitelj konačno uredio svoja prava i obveze iz tog ugovornog odnosa, je li potraživanje tužitelja u zastari.

15. Iz stanja spisa proizlazi:

- da su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tužene banke kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj9011138683 od 07. travnja 2006. godine solemniziran 18. travnja 2006. godine kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 95.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju banke kreditora važećem za CHF na dan korištenja kredita za stambeni kredit za adaptaciju stambenog prostora,

- da je ugovorena kamatna stopa od 4,75% godišnje s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana,

- da je tuženica u nekoliko navrata za vrijeme otplate povećavala kamatnu stopu te se mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu što je dovelo do povećanja mjesečnih anuiteta,

- da je provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR, da će se ta preplata koristiti za namirenje budućih uzastopnih anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj:

Revt-249/14 od 9. travnja 2015., a u odnosu na ugovorenu valutu CHF presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.

- da je izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženica, odnosno njezin prednik, u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31 prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tuženica odnosno njezina prednica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- da naprijed navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 - dalje u tekstu: ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika dok je člankom 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati da naprijed navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 - dalje u tekstu: ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika dok je člankom 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati,

- da u pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja bio upoznat s posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i kamata za trajanja kreditnog odnosa, ali da tuženica nije predlagala dokaze saslušanjem svojih djelatnika koji su sudjelovali od strane banke u sklapanju predmetnog ugovora na okolnost da je tužitelj u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora znao i mogao znati za rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak i za rizik vezan uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu kao i procijeniti sve posljedice koje bi takve odredbe mogle imati i utjecati na visinu otplate kredita dok iz iskaza tužitelja proizlazi da ga kod sklapanja ugovora o kreditu nitko u banci nije upozorio na mogućnost značajnog rasta CHF i kamate, pa imajući u vidu navedeno zaključuje da se obvezujući učinak pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača primjenjuje u ovom postupku jer se radi o potrošačkom ugovoru sastavljenom po tuženici na unaprijed pripremljenom tipskom ugovoru i u vrijeme obuhvaćenom tom pravomoćnom presudom i koje i koje odredbe su imale za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u vidu povećanja kamatnih stopa i znatnog povećanja anuiteta zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu,

- da iz iskaza tužiteljice KZ u bitnome proizlazi da je kredit podigla za adaptaciju stambenog prostora odnosno kupnju stana. Ona se raspitivala o kreditima te došla u banku tuženika, te budući je njoj bila mala plaća ona je mogla podići kredit samo sa valutnom klauzulom u CHF, te je za taj kredit morala imati i sudužnika i hipoteku. Djelatnici u banci su pripremili ugovor o kreditu na obrascu koji je ona i potpisala, djelatnik u banci nije joj ništa pojašnjavao u vezi promjenjive kamatne stope odnosno koji su parametri koji će utjecati na promjenu kamatne stope niti pojašnjavali rizike vezano za eventualnu promjenu tečaja u CHF. Njoj nije bilo baš jasno što znači promjenjiva kamatna stopa a niti vezanost mjesečne rate kredita za valutu CHF. Djelatnici banke su rekli da je valuta švicarski franak stabilna valuta i najpovoljnija. Ona ih nije ništa posebno pitala za pojašnjenja pojedinih odredbi kredita. Jedino što je znala kolika je početna kamatna stope i koliko će iznositi mjesečna rata kredita što je za nju bila podnošljiva mjesečna rata a iznosila 2.850,00 kuna. Rate su rasle te je u jednom trenutku mjesečna rata kredita iznosila 4.400,00 kuna odnosno više od njezine tadašnje plaće. Ona je prihvatila konverziju jer joj je to bio izlazak i barem privremeno olakšanje. Na upit suda odgovara da kod sklapanja dodatka ugovora o kreditu (konverzije) njoj u banci nije bila obračunata pretplata sa osnove promjene kamatne stope i s osnove promjene tečaja CHF. Nakon provedene konverzije smanjena joj je mjesečna rata kredita na nekih 3.230,00 kuna, da kredit još uvijek otplaćuje te joj kredit istječe 2026. godine. Javni bilježnik joj također ništa nije pojašnjavao o pojedinim odredbama kredita nego je samo potpisala ugovor i platila naknadu.

- da iz Nalaza i mišljenja 22. listopada 2025. stalnog sudskog vještaka financijskog-knjigovodstvene struke Smiljana Čučuković, kao i dopune od 24. studenog 2025. godine proizlazi da preplata kamate iznosi 4.308,49 eura, pretplata tečaja iznosi 8.628,96 EUR, da zatezne kamate na više plaćenu kamatu iznosi 2.763,36 eura, da zatezna kamata na razliku tečaja iznosi 2.751,24 eura,a koje su tekle do dana provedene konverzije 30. rujna 2015 godine, da preplata u konverziji iznosi 3.699,52 eura. Nadalje proizlazi da je vještakinja prebila iznos zateznih kamata 5.514,60 eura (2.763,36 eura+2.751,24 eura) sa iznosom utvrđene preplate u konverziji od 3.699,52 eura, čime je preostao iznos preplate u konverziji od 1.815,08 eura, kojeg je pribrojila iznosu preplate kamate i tečaja (4.308,49 eura i 8.628,96 eura) i dobila preostali iznos od 14.752,53 eura.

16. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 24. studenog 2025. godine na način da potražuje 14.752,53 eura sa zateznim kamata od 01. listopada 2015. godine, pa do isplate.

17. Iz provedenog dokaznog postupka sud nalazi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno Odluci banke, kao i odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna i protivna odredbi članka 81. stavak 1. i 2. ZZP-a budući da je tuženik prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF propustio informirati tužitelja u cijelosti o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti tijekom pregovora, a i kasnije u vezi sa zaključenjem samog Ugovora o kreditu, zbog čega smatra da su odredbe o valutnoj klauzuli korištene protivno svrsi čime su izazvale neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, te da je navedeni Ugovor sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama čime je tužitelj, kao potrošač, stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku pa zaključuje da su te odredbe ništetne. Tako u bitnome proizlazi i iz iskaza samog tužiteljice KZ čiji iskaz sud nalazi uvjerljivim i logičnim i podudarnim sa sadržajem pregledanih isprava, pa je odlučeno kao u toč. I i II izreke.

18. Člankom 323. stavak 1. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.

19. Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO). Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju.

20. Ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO), te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO). Dakle, ništetne odredbe ugovora o kreditu, nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.

21. Sud EU je u presudi broj: C-452/18 zauzeo stajalište da se potrošač (korisnik kredita) mogao nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi pod uvjetom da su potrošaču bili poznati u cijelosti svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora, cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

22. Tuženik, tijekom postupka u bitnome smatra da potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/ankes i kojim je provedena konverzija kredita u skladu s ZIP Zakona o potrošačkom kreditiranju nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredbi o načinu promjene ugovorne redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu.

23. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Dodatkom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano Dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona, a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

24. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju i ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz odredbi ZIDZPK/15 proizlazi da bi mu to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO-a. Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi, pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

25. Polazeći od stajališta Suda Europske unije (Sud EU) izraženog u predmetima C-452/18 i C-118/17 ovaj sud je mišljenja da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer aneksom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer ni odredbama ZID ZPK-a, a ni aneksom Ugovora izrekom nije naveden način rješavanja posljedica ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli. Protivno shvaćanju tuženika ovaj sud smatra da tužitelj sklapanjem Aneksa ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZIDZPK/15 nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, koje potraživanje valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.

26. U konkretnom slučaju tužitelj je, dakle, stekao pravo na restituciju preplaćenih svota s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF zbog ništetnosti tih odredbi u ugovoru o kreditu, a koje iznose je obračunala vještakinja financijske struke.

27. Stoga se sud rukovodio s Nalazom i mišljenjem vještaka i Dopunom kojeg je u cijelosti prihvatio kao stručnog i obrazloženog prema kojem je utvrđeno da je iznos preplate kamate 4.308,49 eura, preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike) 8.628,96 eura, zatezne kamate na više plaćenu kamatu 2.763,36 eura i zatezne kamate na pozitivne tečajne razlike 2.751,24 eura,a koje su tekle od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do konverzije 30. rujna 2015. godine kojeg je sukladno čl. 56. ZOO-a prebila s iznosom preplate utvrđenim u konverziji 3.69,52 eura, dok je preostali iznos nakon prebijanja zateznih kamata od 1.815,08 eura. Preostali iznos od 1.815,08 eura je pribrojila utvrđenom iznosu preplate kamate i tečaja (12.937,45 eura) i dobila iznos od 14.752,53 eura.

28. Preplata utvrđena konverzijom kredita u valutu EUR u biti predstavlja djelomično ispunjenje tuženikove obveze po osnovi ništetnih odredbi, a kako je tuženik pored glavnice dugovao i zatezne kamate koje teku od preplate svakog pojedinačnog iznosa do dana konverziji time su namirene kamate jer sukladno odredbi članka 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) kada dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica, sve kako je to obračunala vještakinja u svom Nalazu i mišljenju.

29. Vještakinja je u svom usmenom iznošenju Nalaz i mišljenja ustrajala u cijelosti kao u pisanom Nalazu, a stranke nisu imale primjedbi na isti , pa ga je sud u cijelosti prihvatio kao objektivnog, obrazloženog i izrađenog u skladu s pravilima struke.Stoga je za taj iznos prihvaćen tužbeni zahtjev (toč. III izreke presude).

30. Istaknuti prigovor zastare potraživanja nije osnovan.

31. Sukladno čl. 214. st. 1. do 3. ZOO-a zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze te da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Čl. 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

32. Naime, podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.godine, prema stavu ovog suda zastarni rok je prekinut u smislu odredbe čl. 338. ZOO-a. Sukladno odredbi čl. 392. st. 1. i st. 3. ZOO-a, za utvrđenja vezana za valutnu klauzulu rok je počeo teći od odluke VTS RH Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine.

33. U konkretnom slučaju tužitelj je predmetni postupak pokrenuo 07. lipnja 2019. godine, a dana 17. travnja 2023. godine preinačio isti na utvrđenje i isplatu s osnove valutne klauzule u CHF, odnosno sve prije isteka nanovo započetog tijeka općeg zastarnog roka od pet godina iz čl. 225.ZOO-a, koji se primjenjuje za tražbine stečenog bez osnove.

34. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da se kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. Kao dan početka tijeka zakonske zatezne kamate utvrđen je dan kad je tužitelj preplatio dužni iznos budući je tuženik nepošten od dana stjecanja tog iznosa. Naime, ocjena je ovog suda da je tuženik od trenutka stjecanja, odnosno od trenutka uplate anuiteta koje je sam obračunao primjenom ništetnih odredbi ugovora znao ili morao znati da nema pravo na isplatu istih, pa do konverzije 30. rujna 2015. godine. Zatezne kamate teku na iznos od 12.937,45 eura od 01.listopada 2015. godine pa do isplate dok zatezne kamate na iznos od 1.815,08 eura (preostala zatezna kamata iznad preplate u konverziji) teče od 25. studenog 2025. godine pa do isplate sukladno čl.31. st.2. ZOO-a. (toč. III izreke), dok je za razdoblje od 01. listopada 2015. godine pa do 24. studenog 2025. godine valjalo odbiti (toč. IV izreke).

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5.ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT) jer tužitelj u cijelosti uspio osnovom,a s visinom samo u neznatnom dijelu radi kojeg nisu nastali posebni troškovi. Stoga sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužitelja i konačno postavljenoj vrijednosti predmeta spora:za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženih podneska od 17. travnja 2023,24.veljače 2025. godine i 25. studenog 2025. za svaki po 250 bodova (Tbr 8/1 OT), za pristup na ročišta od 11. ožujka 2024., 24. lipnja 2025., 24. studenog 2025. godine i 15. prosinca 2025., za svako po 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), 2.250 bodova uz vrijednost 1 boda od 2,00 eura, 4.500,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a,5.625,00 eura. Na navedeni iznos valjalo je priznati i plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 100,00 EUR i dopune od 300,00 eura, ukupno 6.325,00 eura.

36. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl.151.st.3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude do isplate (toč. II izreke rješenja).

U Dubrovniku, 29. prosinca 2025.godine

Sutkinja

Petronela Jakobušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju, putem punomoćnika

- tuženiku, putem punomoćnika

* Fiksni iznos tečaja 1 EUR = 7.53450 kuna