REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-598/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VL iz [adresa], Imprićeva ulia 17, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Ivana Zaninović Semenov, odvjetnica iz Zagreba, protiv tužene ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Zoran Galić, odvjetnik iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 4. prosinca 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, te punomoćnice Ivane Zaninović Semenov, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženice ĆL, odvjetničke vježbenice, dana 29. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I/. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa računa tužitelja, zaplijenjenih u postupku izravne naplate kod FINA-e temeljem zahtjeva tuženice od 22.11.2024. godine, a na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-224/17 od 19.10.2017. godine.

II/ Nalaže se tuženoj isplati tužitelju iznos od 4.961,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 5,95 eura od 22.11.2024. do isplate,

- 550,00 eura od 25.11.2024. do isplate,

- 550,09 eura od 25.11.2024. do isplate,

- 275,00 eura od 24.12.2024. do isplate,

- 275,00 eura od 16.01.2025. do isplate,

- 275,00 eura od 24.12.2024. do isplate,

- 275,00 eura od 16.01.2025. do isplate,

- 132,72 eura od 22.01.2025. do isplate,

- 973,23 eura od 22.01.2025. do isplate,

- 275,00 eura od 18.03.2025. do isplate,

- 275,00 eura od 18.03.2025. do isplate,

- 275,00 eura od 17.04.2025. do isplate,

- 275,00 eura od 25.03.2025. do isplate,

- 275,00 eura od 17.04.2025. do isplate,

- 275,00 eura od 25.03.2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom iznosa od 275,00 eura sa kamatom od 17.4.2025. do isplate.

IV. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 803,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.12.2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod toč. IV izreke.

O b r a z l o ž e n j e

1/ Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi da je Zaključkom ovog suda od 24.6.2025. godine, posl. br. Ovr-2950/24, upućen u roku 15 dana od primitka istog, pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštene pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne presude i to iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 9.

Ovršnog zakona, jer je tražbina prestala.

Navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-224/17 od 19.10.2017. godine naloženo tužitelju isplaćivati uzdržavanje ovdje tuženici ČL u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kn, počev od 18.1.2017. godine dok za to budu postojali uvjeti. Nadalje navodi da je taj iznos plaćao tuženoj od 2017., tako da je isplatio 30 mjesečnih davanja, a što je znatno više od zakonom propisanog perioda uzdržavanja iz čl. 298. st. 1. Obiteljskog zakona. Smatra da je njegova obveza plaćanja uzdržavanja tuženoj prestala 18.1.2018. godine, a sukladno odredbi čl. 298. st. 1. Obiteljskog zakona koji propisuje da obveza uzdržavanja može trajati do godine dana.

Također smatra da su svi iznosi koje je tužena naplatila od tužitelja 8 godina nakon isteka zakonskog roka uzdržavanja, naplaćeni bez ikakve osnove, pa da stoga tužitelj ima pravo na povrat tih iznosa, a temeljem čl. 301. Obiteljskog zakona.

Stoga konačno uređenim tužbenim zahtjevom od 11.11.2025. predlaže donijeti presudu kojom će se:

- utvrditi (pravilno proglasiti) nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja, zaplijenjenih u postupku izravne naplate kod FINA-e temeljem zahtjeva tuženice od 22.11.2024. godine, a na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-224/17 od 19.10.2017;

- isplatiti iznos od 5.236,99 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to detaljno navedeno u izreci pod II.

Potražuje tužitelj i naknadu parničnog troška sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i u osnovi i u visini. Ističe prigovor zastare. Također navodi da je uzdržavanje tužnoj određenom temeljem pravomoćne i ovršne presude u trajanju dok za isto budu postojali zakonski uvjeti, a kako je tuženica u dobi od 75 godina, nemoćna, bez sredstava za život i bez imovine, smatra da i dalje postoje uvjeti za njenim uzdržavanjem temeljem pravomoćne sudske odluke, a na teret tužitelja, a to tim više što tužitelj nije pokrenuo nikakav postupak protiv tuženice za prestanak uzdržavanja.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženoj.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao Zaključak ovog suda Ovr- 2950/2024-13 (list 6-7 spisa), Presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-224/17 od 19.10.2017. godine (list 9-20 spisa), Obavijest FINA-e (list 21 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu FINI (list 22-23 spisa), prigovor tužene i prijedlog za odgodu izravne naplate (list 24—25 spisa), mail korespondencija (list 26-27 spisa), nalozi za plaćanje i bankovni izvaci (list 33-47 spisa).

3.1. Sud nije provodio dokaze saslušanjem stranaka, jer smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno iz dokumentacije u spisu ili je nesporno.

4. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Svu naprijed navedenu dokumentaciju sud je cijenio kao vjerodostojnu, a vjerodostojnost iste niti stranke nisu dovodile u pitanje.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kojim traži da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Finom, izvršenih na temelju pravomoćne i ovršne presude utvrdi nedopuštenim iz razloga predviđenim čl. 50. st. 1. toč. toč. 9 Ovršnog zakona (NN112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24- dalje: OZ) i isplata utuženog iznosa koje je tužena stekla bez osnove u periodu od 22.11.2024. do 17.4.2025., a nakon što su prestali zakonski uvjeti za njeno uzdržavanje.

7. Nije sporno da je tužitelj Zaključkom ovog suda posl. br. Ovr-2950/2024-13 od 24.6.2025., upućen na pokretanje ove parnice upravo iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a (da je tražbina prestala na temelju činjenice koju više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe odluka).

8. Nije sporno među strankama da je ovdje tužena podnijela dana 22.11.2024. godine FINI Zahtjev za izravnu naplatu novčanu tražbinu na temelju Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-224/17 od 19.10.2017. godine.

9. Iz Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ob-224/17-14 od 19.10.2017. (temeljem koje se provodi izravna naplata uzdržavanja ovdje tuženice), utvrđeno je pod toč. II. da je ovdje tužitelj dužan plaćati za uzdržavanje BL, ovdje tužene iznos od 1.500,00 kn mjesečno, počam od 18.1.2017. pa na dalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

10. Tužitelj u podnesku od 8.7.2025. godine tvrdi da je u periodu od 2018. pa do 2021. vršio plaćanja uzdržavanja tuženoj sukladno naprijed navedenoj presude, te da joj je uplatio ukupno 7.167,03 eura. Navedeno tužena ne osporava.

11. Odredbom čl. 298 Obiteljskog zakona (NN 103/15-dalje: OBZ) je propisano da obveza uzdržavanja bračnog ili izvanbračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život (st. 1). U opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja, s tim da se tužba za produljenje obveze uzdržavanja može podnijeti do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno.

12. Imajući u vidu naprijed navedenu zakonsku odredbu prema kojoj obveza uzdržavanja bračnog ili izvanbračnog druga može trajati do godine dana, te činjenicu da je uzdržavanje ovdje tuženice na teret tužitelja određeno od 18.1.2017., pa sve dok budu postojali zakonski uvjeti, valja zaključiti da je uzdržavanje tužene na teret tužitelja moglo trajati do 18.1.2019. godine, a nakon tog datuma je po zakonu prestala obveza uzdržavanja tužene na teret tužitelja, pa je nedopuštena ovrha, izravna naplata, pljenidbom i prijenosom novčane tražbine koji se provodi kod FINA-e temeljem pravomoćne i ovršne presude POb-224/17 od 19.10.2017. godine, a temeljem zahtjeva od 22.11.2024. godine (toč. I. izreke).

13. Nadalje, sukladno odredbi čl. 301. OBZ-a tužitelj ima pravo na povrat vrijednosti danog uzdržavanja, nakon prestanka obveze uzdržavanja.

14. Iz dokaza o plaćanjima od Zagrebačke banke d.d. koje je tužitelj dostavio (list 36-41 spisa), proizlazi da je u periodu od 22.11.2024. pa do 17.4.2025. od tužitelja temeljem naprijed navedene pravomoćne presude prisilno naplaćeno sa računa tužitelja broj [broj bankovnog računa] i broj [broj bankovnog računa] iznos od:

- 5,95 eura dana 22.11.2024.;

- 0,09 eura dana 22.11.2024.;

- 550,00 eura dana 25.11.2024.;

- 550,00 eura dana 25.11.2024.;

- 275,00 eura dana 24.12.2024;

- 275,00 eura dana 24.12.2024;

- 275,00 eura dana 16.01.2025.;

- 275,00 eura dana 16.01.2025.;

- 132,72 eura dana 22.01.2025.;

- 973,23 eura dana 22.01.2025.;

- 275,00 eura dana 18.03.2025.;

- 275,00 eura dana 18.03.2025.;

- 275,00 eura dana 25.03.2025.;

- 275,00 eura dana 25.03.2025.;

- 275,00 eura dana 17.04.2025.;

- 275,00 eura dana 17.04.2025.

14.1. Dakle, ukupno je prisilno naplaćeno od tužitelja 4.961,99 eura. Navedeno tužena nije niti osporavala, već tvrdi da je prisilna naplata vršena temeljem pravomoćne i ovršne presude kojom je utvrđeno uzdržavanje tužene na teret tužitelja od 18.1.2017., pa sve dok budu postojali zakonski uvjeti, a da i dalje postoji potreba za uzdržavanjem tuženice, jer da je stara i nemoćna, te nema sredstava za život.

14.2. Slijedom navedenog, kako je utvrđeno da nakon 18.1.2017. tužitelj više nema zakonsku obvezu uzdržavati tuženicu, te kako je nedopuštena pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate temeljem pravomoćne i ovršne presude POb-224/17-14 od 19.10.2017. koja je pokrenuta Zahtjevom za izravnu naplatu 22.11.2024. godine, to je prihvaćen zahtjev tužiteljice za povratom zaplijenjenih sredstava u iznosu od 4.961,99 eura.

15. Neosnovan je prigovor zastare, jer je tužba podnesena 26.6.2025. a prisilna naplata je izvršena u razdoblju od 22.11.2024., pa nije protekao opći petogodišnji zastarni rok iz čl. 225 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 155/23-ZOO), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.

16. Slijedom navedenog, a imajući u vidu odredbu čl. 301. OBZ-a i odredbu 1111 ZOO-a, naloženo je tuženoj da tužitelju isplati iznos od ukupno 4.961,99 eura-toč. II izreke.

16.1. Tužitelj osnovano potražuje i kamatu na dosuđeni iznos imajući u vidu čl. 1115. ZOO-a, sukladno kojoj odredbi kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a ako je pošten od dana podnošenja zahtjeva.

Sud smatra da je tužena nepoštena stjecateljica, jer je morala znati da je prestala zakonska obveza njenog uzdržavanja na teret tužitelja, pa je dužna u smislu navedene zakonske odredbe platiti kamatu od dana stjecanja, odnosno kada joj je plaćen iznos uzdržavanja, a koji datum je utvrđen iz dostavljene dokumentacije o plaćanjima od Zagrebačke banke d.d. (list 36-41 spisa), kako je to navedeno u toč. 14. ovog obrazloženja.

17. Neosnovan je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 275,00 eura sa kamatom od 17.4.2025.

Naime, dana 17.4.2025. prisilno je naplaćen od tužitelja iznos od 275,00 eura sa računa HR 2723600003114682300 i isti dan 275,00 eura sa računa [broj bankovnog računa], koji iznosi su i priznati tužitelju. Međutim, daljnji iznos od 275,00 eura sa kamatom od 17.4.2025. tužitelj neosnovano potražuje, jer iz prometa po računu ZG banke HR 2723600003114682300 proizlazi da je u razdoblju od 1.4.2025. do 1.7.2025. bio jedan prijenos-prisilna naplata u iznosu od 275,00 eura (ne dvije kako to tužitelj traži).

17.1. Stoga je za iznos od 275,00 eura sa kamatom od 18.4.2025. tužitelja valjalo odbiti sa zahtjevom za isplatom (toč. III izreke).

18. Ovaj parnični sud nema ovlaštenje nalagati FINI obustavu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i daljnje isplate s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja, a kako to zahtjeva naložiti tužitelj u ovom postupku.

19. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl. 154. st. 5. i 155 ZPP-a, a temeljem odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023-dalje Tarife), imajući u vidu VPS od 1.330,00 eura i zahtjev tužitelja.

19.1. Tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za zastupanje na raspravi 11.11.2025. i 4.12.2025. u iznosu od 200,00 eura za svako (Tbr. 9/1), što iznosi ukupno 600,00 eura, uvećano za 25% PDV-a od 150,00 eura, te sudsku pristojbu na tužbu u iznos od 26,55 eura i presudu u iznosu od 26,55 eura, što je ukupno 803,10 eura.

19.2. Tužitelju nije priznat i dosuđen trošak sastava podneska od 8.7.2025., jer je u tužbi mogao iznijeti sve što je naveo u tom podnesku, isto kao i dostaviti svu dokumentaciju koju dostavlja uz isti. Podnesak od 28.7.2025., kojim tužitelj požuruje postupanje suda nije bio potreban za vođenje ovog postupka, a od podneska od 1.12.2025. je tužena odustala na ročištu 4.12.2025., odnosno isti je povukla, pa joj niti trošak za sastav tog podneska nije priznat.

20. Tužitelju su dosuđene i zakonske kamate na parnični trošak tekuće od 29.12.2025. do isplate, a sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 29. prosinca 2025.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelju uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura.

2. Punomoćniku tuženika