REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

21000 SPLIT

Pr-434/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB:51401063283 21000 Split, Spinčićeva 1., kojeg zastupa punomoćnik Ivica Zaradić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 27. studenoga 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dne 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 5. 2018.g. do 30. 4. 2023.g. u ukupnom iznosu od 163,86 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 29,81 EUR teče od 15. lipanj 2018.

- 8,59 EUR teče od 15. siječanj 2019.

- 47,35 EUR teče od 15. veljača 2019.

- 14,41 EUR teče od 15. rujan 2019.

- 3,60 EUR teče od 15. kolovoz 2020.

- 16,62 EUR teče od 15. veljača 2021.

- 13,24 EUR teče od 15. lipanj 2021.

- 9,27 EUR teče od 15. kolovoz 2022.

- 1,69 EUR teče od 15. siječanj 2023.

- 19,27 EUR teče od 15. veljača 2023.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023.g. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 756,25 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 29. prosinca 2025. do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 24. svibnja 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike naknade troškova prijevoza. U tužbi se navodi kako je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu administrativnog referenta – kontrolora na Kliničkom zavodu za patologiju sudsku medicinu i citologiju, te ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena od mjesta rada 31,57 km. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada IV. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 570,00 kuna mjesečno, a koji iznos tužiteljici nije isplaćivan već umanjeni. Stoga tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što bi joj trebalo biti plaćeno sukladno odredbama čl. 66. TKU-a. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u neto iznosu za razdoblje od 1. travnja 2018. do dana dostave podataka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 27. rujna 2023. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru u radu kojeg je s njom sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora, dok tužiteljica ničim nije dokazala svoje tvrdnje, a financijski vještak može vještačiti samo visinu, a ne i osnovu tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik ističe kako je sukladno čl. 66. točki 16. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama imao pravo tužiteljici umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došla na radno mjesto. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

3. Podneskom od 23. listopada 2024. tužiteljica je, sukladno rješenju ovog suda od 22. listopada 2024., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.386,00 eura za razdoblje od 1. 5. 2018. do 30. 9. 2024. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečni iznos od po 18,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s time da isplata ide na račun punomoćnice tužiteljice.

4. Na ročištu od 20. siječnja 2025. tuženik navodi kako više ne osporava osnovu tužbenog zahtjeva, ali osporava visinu potraživanja.

5. Podneskom od 6. kolovoza 2025., tužiteljica ističe kako ima pravo na naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru, a ne tzv. "kombinirani prijevoz", te nakon provedenog financijskog vještačenja uređuje tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 5. 2018. do 30. 4. 2023. u iznosu od 96,90 eura s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, dok podneskom od 30. listopada 2025. nakon provedene dopune vještačenja postavlja glavni tužbeni zahtjev kojim potražuje od tuženika na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza, a za tzv. "kombinirani prijevoz" isplatu iznosa od 163,86 eura s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, dok podrednim tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza prema prijeđenim kilometrima u iznosu od 96,92 eura s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

6. Podnescima od 9. rujna 2025. i 20. studenoga 2025. tuženik ističe kako je se protivi povlačenju tužbe u pogledu osnova, u pogledu visine i u pogledu razdoblja, dakle protivi se djelomičnom povlačenju tužbe. Navodi kako je tuženik donio nekoliko pisanih odluka o troškovima prijevoza i prema kojima je tuženik tužiteljici isplaćivao troškove prijevoza, a tužiteljica nije tuženiku podnijela pisani zahtjev, niti je priložila vozni red i raspored radnog vremena stoga ne može potraživati razliku troškova prijevoza.

7. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće, HAK mape, cjenika usluga prijevoza u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava i cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata od 15. 4. 2012., te obavijesti Prometa d.o.o., odluke tuženika od 3. 9. 2014., 6. 6. 2018., 24. 5. 2022. i 18. 8. 2022., 12. 8. 2021., od 24. 5. 2022. i 18. 8. 2022., prikaza polazaka autobusnih linija prigradskog područja Prometa d.o.o. Split, financijsko- knjigovodstvenom vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Zlatku Cvitanoviću, dipl.oec. od 10. lipnja 2025., dopune vještačenja vještaka Zlatka Cvitanovića 11. listopada 2025., pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

8. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu administrativnog referenta-kontrolora na Kliničkom zavodu za patologiju, sudsku medicinu i citologiju;

- da tužiteljica ima neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa];

- da je udaljenost od tužiteljičina mjesta prebivališta do mjesta rada 31,57 km, a sve prema planeru putovanja HAK-a;

- da je odlukom tuženika tužiteljici priznato pravo na naknadu troškova prijevoza po prijeđenim kilometrima i visini mjesečne pokazne karte tvrtke Promet d.o.o. Split za II. tarifnu zonu (tzv. "kombinirani prijevoz").

9. Prijeporna je između parničnih stranaka visina tužbenog zahtjeva.

10. Ovaj sud smatra glavni tužbeni zahtjev osnovanim.

11. Tužiteljica glavnim tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od svibnja 2018. do travnja 2023., a prema tzv. kombiniranom prijevozu, dok podrednim tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od svibnja 2018. do travnja 2023. prema prijeđenim kilometrima.

12. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama.

13. Odredbom čl. 66. st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (Narodne novine br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno 65. st.1. TKU (Narodne novine broj 56/2022) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

13.1. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU/17, odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br. 56/2022) je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

13.2. Odredbom čl.66.st.9.TKU/2017, te čl.65.st.11.TKU/2022 propisano je kako redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

13.3. Odredbom čl.66.st.12.TKU/2017 propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom iz čl.65.st.14.TKU/2022 koji se primjenjuje od 1. 5. 2022. prethodno navedena naknada je povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru.

13.4. Odredbom čl.66.st.16.TKU/2017, te čl.65.st.21.TKU/2022 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

13.5. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/2017, odnosno čl. 65. st.23 TKU/2022 je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

13.6. Odredbama čl.66.st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

14. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, da joj je adresa stanovanja [adresa], a mjesto rada u Splitu, Spinčićeva 1, te da joj tuženik za relaciju od mjesta prebivališta ([adresa]) do mjesta rada (Split) isplaćuje troškove prijevoza prema tzv. kombiniranom prijevozu, sukladno donesenim odlukama tuženika, a koji troškovi se po tvrdnja tužiteljice isplaćuju u umanjenom iznosu.

15. Prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke Zlatka Cvitanovića, dipl.oec. od 10.lipnja 2025. proizlazi da je isti razliku po osnovi manje isplaćenih naknada troškova prijevoza za tužiteljicu u utuženom razdoblju od svibnja/2018. do travnja/2023. izvršio na 2 načina (kako je to predloženo u podnesku tužiteljice od 23.10.2024.). Kod oba načina je vidljivo da je naknada troškova prijevoza, koju je tuženik isplaćivao tužiteljici, samo u pojedinim mjesecima bila manja od iznosa te naknade koju za te mjesece potražuje tužiteljica. U većini slučajeva te su razlike bile negativne, odnosno tuženik je po toj osnovi prema tužiteljici bio u preplati pa tužiteljica može potraživati neisplaćene razlike troškova prijevoza samo za one mjesece u kojima je ta razlika zaista i nastala.

Vještak je utvrdio za 1. način - prema prijeđenim kilometrima (Tablica br. 1) ukupan iznos za naknadu troškova prijevoza kojeg u utuženom razdoblju potražuje tužiteljica iznosi 56.891,78 kn i 420,69 EUR (stupci 6 i 10), ukupan iznos naknada troškova prijevoza isplaćenih od strane tuženika iznosi 61.190,23 kn i 416,64 EUR (stupci 7 i 11), razlika po osnovi manje isplaćenih naknada troškova prijevoza prikazana je pojedinačno mjesečno i iznosi ukupno -1.536,61 kn i -16,22 EUR (stupci 8 i 12), razlika po osnovi neplaćenih naknada za troškove prijevoza iskazana u protuvrijednosti EUR iznosi pojedinačno mjesečno kako je to prikazano u stupcu 13, odnosno sveukupno - 199,89 EUR. Za 2. način - tzv. „kombinirani prijevoz“ (Tablica br. 2) vještak je utvrdio ukupan iznos za naknadu troškova prijevoza kojeg u utuženom razdoblju potražuje tužiteljica iznosi 55.651,16 kn i 432,86 EUR (stupci 8 i 14), ukupan iznos naknada troškova prijevoza isplaćenih od strane tuženika iznosi 61.190,23 kn i 416,64 EUR (stupci 9 i 15), razlika po osnovi manje isplaćenih naknada troškova prijevoza iznosi ukupno –2.777,23 kn i 16,22 EUR (stupci10 i 16), razlika po osnovi neplaćenih naknada za troškove prijevoza iskazana u protuvrijednosti EUR iznosi pojedinačno mjesečno kako je to prikazano u stupcu 17, odnosno sveukupno –352,38 EUR.

15.1. S obzirom na primjedbe tužiteljice i tuženika na vještačenje vještaka Cvitanović, isti vještak u dopuni vještačenja od 10. listopada 2025. navodi kako je sve obračune u predmetnom vještačenju izvršio prema pravilima financijske struke te striktno prema danim nalozima, uvažavajući pritom odredbe TKU glede načina obračuna troškova prijevoza, stoga je u tablicama br. 1 i br. 2 (u stupcu 13 i stupcu 17) iskazao pojedinačno po mjesecima nastalu razliku troškova prijevoza, tj. razliku između traženog iznosa i isplaćenog iznosa (u protuvrijednosti EUR), a ujedno je zaključio da sveukupna razlika po osnovi neplaćenih naknada za troškove prijevoza iznosi: a) za 1. način (prema prijeđenim kilometrima) -199,89 EUR i b) za 2. način (tzv. „kombinirani prijevoz“) - 352,38 EUR.

Iz priloženih tablica je razvidno da u promatranom razdoblju (svibanj/2018. – travanj/2023.) nije u svim mjesecima došlo do „manje plaćenih troškova prijevoza“, već su u većini mjeseci te razlike bile negativne, što znači da je tuženik u tim mjesecima prema tužiteljici bio u preplati, a činjenica da su u pojedinim mjesecima nastale i „negativne razlike“ to ne znači da se tu radi o nekakvom „vršenju prijeboja“ od strane vještaka, već o matematički potpuno ispravnom izračunu. Ističe kako je tu okolnost (da je bilo i pozitivnih i negativnih razlika) posebno istaknuo, pa je u tablicama crvenom bojom označio „manje plaćene troškove prijevoza“, također je na str. 7 (pasus 5) svog vještačenja dao dodatno obrazloženje za ovu specifičnu situaciju, s napomenom za koje mjesece iz promatranog razdoblja se u daljnjem postupku mogu utuživati i ukamaćivati neisplaćene razlike po osnovi troškova prijevoza i to: a) za varijantu 1 (Tablica br. 1 - prema prijeđenim kilometrima) 96,92 EUR i b) za varijantu 2 (Tablica br. 2 - tzv. „kombinirani prijevoz“) 163,86 EUR.

16. Podneskom od 30. listopada 2025. tužiteljica, a sukladno provedenom vještačenju, glavnim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 5. 2018. do 30. 4. 2023., po tzv. kombiniranom prijevozu isplatu iznosa od 163,86 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a podrednim tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 5. 2018. do 30. 4. 2023., po prijeđenim kilometrima u iznosu od 96,92 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok se tuženik protivi povlačenju tužbe u pogledu osnova i visine, kao i razdoblja, odnosno protivi se djelomičnom povlačenju tužbe, jer podneskom od 23.10.2025. tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 1.386,00 eura za razdoblje od 1. 5. 2018. do 30. 9. 2024. s pripadajućim kamatama, a podneskom od 30.10.2025. glavnim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 163,86 eura s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a podrednim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 96,92 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

17. Po mišljenju ovog suda tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak i odlazak s posla po tzv. kombiniranom prijevozu (kombinacija prijeđenih kilometara za udaljenost od mjesta prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza u Klisu od 42,48 km (2 x 21,24 km) i mjesečne karte za II. tarifnu zonu kako je istoj odlukom tuženika od 6. 6. 2018. i priznato, na koju odluku tužiteljica nije uložila zahtjev za zaštitu prava, a ne naknada troškova prijevoza po prijeđenim kilometrima.

18. Naime, člankom 66. st.15. TKU-a/17 određeno je kako o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika. Isto tako i čl. 65. st.19. TKU/2022 propisuje kako o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika, a st. 20. istog članka zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje ima li ili nema organiziran javni prijevoz, odnosno da mu javni prijevoz omogućuje ili ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla u skladu s odredbama iz st.11. ovog članka.

19. U konkretnom slučaju, tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava Upravnom vijeću KBC-a Split na odluke tuženika (niti na odluku od 3. 9. 2014. niti na odluku od 6. 6. 2018.) o naknadi troškova prijevoza, niti je pisanim putem tražila od tuženika promjenu korištenja prava prijevoza uz prilaganje dokaza o prebivalištu, voznom redu i rasporedu radnog vremena, to onda u ovome sudskom postupku ne može od tuženika potraživati razliku troškova prijevoza počev od 11. 5. 2018. do 30. 4. 2023. po prijeđenim kilometrima.

19.1. Dakle, tužiteljica stvarne troškove prijevoza od tuženika kao poslodavca nije tražila, a poslodavac nema saznanja o načinu dolaska radnika na posao, kao ni o mogućnosti ili nemogućnosti korištenja javnog prijevoza, ukoliko ga radnik o tome ne izvijesti. Naime, sama činjenica da radnik ima prijavljeno prebivalište u određenom gradu automatski ne znači da mu se za tu relaciju trebaju naknaditi troškovi prijevoza ako ih radnik nije sam zatražio. U svom zahtjevu radnik treba navesti od kuda putuje, način na koji putuje, je li koristi osobni automobil ili međumjesni prijevoz, jer poslodavac o tome nema saznanja ako ga radnik ne obavijesti. Tužiteljica te podatke nije dostavila tuženiku niti je stavila zahtjev za naknadu stvarnih troškova (tužiteljica se nije pisano izjasnila tuženiku kao poslodavcu da je došlo do promjene u načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, niti mu je dostavila dokaze /vozni red i raspored radnog vremena/ kojima dokazuje da nema organiziranog prijevoza, odnosno da joj isti ne omogućuje redoviti dolazak na posao i dolazak s posla radi čega dolazi na posao osobnim automobilom) stoga se glavni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za utuženo razdoblje po tzv. kombiniranom prijevozu ukazuje osnovanim.

20. Kako iz vještačenja vještaka Cvitanovića proizlazi da je tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje isplatio manju naknadu troškova prijevoza po tzv. kombiniranom prijevozu (varijanta 2) za razdoblje od 1. svibnja 2018. do 30. travnja 2023. u visini od 163,86 eura, navedeni iznos tužiteljica i potražuje glavnim tužbenim zahtjevom te joj je isti i dosuđen. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

21. S obzirom na to da je sud prihvatio glavni tužbeni zahtjev, to onda o podrednom tužbenom zahtjevu nije ni odlučivao.

22. Tuženik je u podnesku 20.11 2025. prigovorio kako je tužiteljica povukla tužbeni zahtjev, a kojem djelomičnom povlačenju se on izričito protivi, a koje protivljenje povlačenju dijela tužbenog zahtjeva ovaj sud smatra neosnovanim.

23. Naime, u konkretnom slučaju tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog financijskog vještačenja, a u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagala sa svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva kao ovdje isplata razlike troškova prijevoza, koje nije realno mogla postaviti bez prethodnog financijskog vještačenja kada je moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu troškova prijevoza koju tuženik osporava pa nedopuštanje uređenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo nakon vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st.1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućuje zlouporabu procesnih prava u svrhu ubrzanja parničnog postupka, a smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka. Imajući u vidu da je tuženik tijekom postupka osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva (poslije samo visinu), smanjenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica nije promijenila identitet spora niti iznosi nove činjenice, radi čega se tuženikovo protivljenju smanjenju tužbenog zahtjeva ukazuje neosnovanim.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa).

24.1. Tužiteljici pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 50,00 eura, za sastav podneska od 7. 8. 2025. i 31.10.2025. po 50,00 eura, za zastupanje na ročištu od 20. 1. 2025., 26. 9. 2025. i 27.11.2025. po 50,00 eura, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 25,00 eura, ukupno 325,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 81,25 eura,te na ime troškova vještačenja iznos od 350,00 eura, sveukupno 756,25 eura, a koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice.

24.2. Naime, u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

24.3. U punomoći od 20. 5. 2023. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun.

24.4. Nadalje, tuženik ističe kako se protivi preinaci tužbe u točki II izreke, glede isplate troškova postupka na račun punomoćnice tužiteljice, međutim, protivljenje tuženika je neutemeljeno, jer se ne radi o preinaci tužbe. Naime, odredbom čl. 194.st.1. ZPP-a određeno je da parnica počinje teći dostavom tužbe tuženiku. U pogledu zahtjeva koji je stranka postavila u tijeku postupka parnica počinje teći od časa kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka (čl. 194. st. 2.ZPP). Dakle, parnica ne počinje teći podnošenjem zahtjeva za naknadu parničnih troškova nego samo u pogledu tužbenog zahtjeva. Zahtjev za naknadu parničnog troška nije sastavni dio predmeta spora, niti o tom zahtjevu teče parnica. Parnične troškove čine samo izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st.1 ZPP) i o njemu odlučuje sud u presudi ili rješenju kojim se završava postupka pred sudom. Stoga se ne radi o preinaci tužbe kada je u zahtjevu za naknadu parničnog troška zatraženo da se isti isplati na račun punomoćnice tužiteljice.

24.5. Na dosuđeni iznos parničnog troška od 756,25 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 29. prosinca 2025., kao dana presuđenja, do isplate.

24.6. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 24.10.2024. budući da se ne radi o uređenju tužbenog zahtjeva, već o tužbenom zahtjevu koji je već trebao biti postavljen u tužbi, a nije, već ga je tužiteljica postavila sukladno rješenju ovog suda od 22. listopada 2024.

U Splitu 29. prosinca 2025.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika