REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1474/2021-79

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda mr.sc. Leonu Širiću, u pravnoj stvari tužitelja ARPLANE d.o.o., Bistrica ob Sotli, Zagaj 53, Slovenija, OIB: 23894233522, kojeg zastupa punomoćnik Siniša Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić, Brborović & partneri j.t.d., Zagreb, protiv tuženika NOVA KREDITNA BANKA MARIBOR d.d., Maribor, Ulica Vita Kraigherja 4, Slovenija, OIB: 58602216763, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Kokot, odvjetnik u MAMIĆ PERIĆ REBERSKI RIMAC Odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 12. studenoga 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Tamare Brborović Vuletić, odvjetnice i punomoćnika tuženika Nikole Kokota, odvjetnika, dana 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku NOVA KREDITNA BANKA MARIBOR d.d., Maribor, Slovenija isplatiti tužitelju ARPLANE d.o.o., Bistrica ob Sotli, Slovenija iznos od 12.247.538,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, i to počevši od 1. siječnja 2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim počevši od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te najzad počevši od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku NOVA KREDITNA BANKA MARIBOR d.d., Maribor, Slovenija naknaditi tužitelju ARPLANE d.o.o., Bistrica ob Sotli, Slovenija troškove parničnog postupka u iznosu od 206.950,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počevši od 29. prosinca 2025,. do isplate, sve u roku 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika NOVA KREDITNA BANKA MARIBOR d.d., Maribor, Slovenija za naknadu troškova, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj ARPLANE d.o.o., Bistrica ob Sotli, Slovenija je podnio ovom sudu dana 19.6.2018. tužbu protiv tuženika NOVA KREDITNA BANKA MARIBOR d.d., Maribor, Slovenija, radi isplate naknade štete zbog tuženikovog iskorištavanja utjecaja u zajedničkom trgovačkom društvu stranaka, u bitnome navodeći:

- kako je tužitelj bio član danas brisanog društva Zadar projekt d.o.o. (ranije: Istra projekt d.o.o.) s udjelima u omjeru od 50%, koji je svoje udjele stekao od svog prednika MTB d.o.o.,

- kako je tuženik izravno i putem svojih povezanih društava Multiconsult d.o.o., Multiconsult leasing d.o.o. i KBM Fineko d.o.o. bio član danas brisanog društva Zadar projekt d.o.o. u omjeru od preostalih 50%,

- te kako je tuženik iskoristio svoj utjecaj u tom zajedničkom društvu i tužitelju kao drugom članu tog društva načinio štetu time što je, nelojalno se ponašajući isključivo kao kreditor, a ne i kao član društva Zadar projekt d.o.o., svjesno sklopio za zajedničko društvo nepoštene, štetne, čak možda i ništetne ugovore o kreditu

slijedom čega smatra kako mu je tuženik temeljem čl. 273. st. 1. i 2. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13 i 110/15, dalje: ZTD) dužan tu štetu i naknaditi. Detaljnije navodi kako je tuženik dana 19.12.2006. zaključio s društvom Zadar projekt d.o.o., čiji su udjeličari tada bili samo njegovi osnivači GD i BD, Ugovor o kreditu na iznos od 4.970.000,00 EUR te da je potom dva dana kasnije, odnosno 21.12.2006. tuženik s društvom MTB d.o.o. potpisao Pismo namjere u kojem su utvrdili kako društvo Zadar projekt d.o.o. prema kojem potpisnici tog Pisma namjere namjeravaju preuzeti društvo Zadar projekt d.o.o. u svrhu realizacije projekta izgradnje „Stambenog naselja Murvička“ te da će to društvo od osnivača GD i BD preuzeti društvo MTB d.o.o. u polovici udjela, a tuženik putem svojih povezanih društava u preostaloj polovici udjela, kao i da će društvo putem budućeg člana MTB d.o.o. potom kupiti zemljište ukupne površine 29.293 m² za neto cijenu od 380,00 EUR/m², odnosno ukupno 11.131.340,00 EUR i ishoditi potrebnu građevinsku dokumentaciju (uključujući i dozvole), a za koju kupnju se budući član tog društva MTB d.o.o. obvezao osigurati 1.500.000,00 EUR vlastitih sredstava, dok će preostali iznos kupovnine biti osiguran kreditom tuženika, a da procijenjena ukupna vrijednost svih troškova izgradnje iznosi oko 64.000.000,00 EUR te da tužitelj slijedom svega navedenog smatra kako je tuženik kao banka svjesno ušao u partnerski odnos s drugim članom tog društva MTB d.o.o. (koji je prednik tužitelja) s ciljem preuzimanja društva Zadar i ostvarivanjem zajedničkog cilja - izgradnje „Stambenog projekta Murvička“. Tužitelj navodi kako je riječ o izgradnji ukupno oko 540 stanova, dakle vrlo vrijednoj investiciji od ukupno kojih 50 do 60 milijuna eura i da je društvo MTB, koje je prednik tužitelja, nakon potpisivanja Pisma namjere poduzelo sve radnje na koje se obvezalo pa da je tako:

- osiguralo 1.500.000,00 EUR zajedničkom društvu Zadar projekt d.o.o. za kupnju zemljišta vrijednog 11.131.340,00 EUR te

- po kupnji zemljišta izradilo svu potrebnu građevinsku dokumentaciju i ishodilo sve potrebne dozvole,

dok je tuženik sa svoje strane, nakon početnog ugovaranja (hipotekarnog) kredita u iznosu 4.970.000,00 EUR danog u svrhu kupnje zemljišta, a koristeći svoj utjecaj na članove društva koji su svi bili u zavisnom položaju u odnosu prema tuženiku:

- u razdoblju od 2007. do zaključno 2012. u svrhu kupnje zemljišta sa zajedničkim društvom Zadar projekt d.o.o. neopravdano zaključio još ukupno 9 (devet) dodataka tom osnovnom ugovoru po kojima je ukupni iznos kredita bez ikakve svrhe i ikakvog razloga naposlijetku narastao na konačnih 19.510.873,05 EUR, i to iako je tuženiku sigurno još od dana sklapanja Pisma namjere 21.12.2006. bilo poznato kako cijena zemljišta koje društvo Zadar projekt d.o.o. kupuje iznosi samo 11.131.340,00 EUR,

- u razdoblju od 2007. do zaključno 2012. sklopljenim dodacima osnovnom ugovoru u kreditu kredit višestruko osigurao i hipotekom na kupljenom zemljištu,

- u razdoblju od 2007. do zaključno 2012. sklopljenim dodacima osnovnom ugovoru o kreditu protivno tržišnim uvjetima ugovarao previsoku ugovornu kamatu te, k tome, zaračunavao kamatu na obračunatu i uglavničenu kamatu

- zaračunavao zatezne kamate i za razdoblje u kojem je Pismom namjere predviđen dvogodišnji poček na glavnicu kredita, odnosno jednogodišnji poček na ugovornu kamatu,

a što je sve dovelo njihovo zajedničko društvo Zadar projekt d.o.o. do nemogućnosti vraćanja kredita tuženiku i posljedičnog stečaja tog društva, i to koje otvaranje stečaja je upravo tuženik predložio nadležnom sudu, vodeći pritom računa da direktorica njihovog zajedničkog društva Zadar projekt d.o.o. koja je u isto vrijeme bila i visokopozicionirana djelatnica tuženika ništa ne poduzima kako bi se projekt pokrenuo, nego da ostane pasivna, ne prigovara ni osnovu ni visini duga prema tuženiku i dopusti da postupak do otvaranja stečaja nad društvom Zadar projekt d.o.o. protekne glatko pa da zbog ovih štetnih radnji ovom tužbom od tuženika zahtijeva naknadu štete, u visini izmakle dobiti koju je osnovano očekivao obzirom je pretpostavljena dobit društva da je projekt izgradnje i prodaje spornih 540 stanova stanova u stambenom naselju Murvička trebala iznositi oko 32.756.000,00 EUR, a kad se ovaj iznos umanji za porez na dodanu vrijednosti i porez na dobit ostaje iznos dobiti od 23.584.680,00 EUR pa bi iznos dobiti društva koji je trebao biti isplaćen tužitelju kao imatelju 50% udjela zajedničkog društva iznosio 11.792.340,00 EUR isplatu kojeg iznosa sada temeljem čl. 273. st. 1. i 2. ZTD- a sada zahtijeva od tuženika kao naknadu štete, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je izrijekom osporio postojanje bilo koje od kumulativno postavljenih pretpostavki za naknadu štete. Izrijekom je prigovorio kako ne postoji štetna radnja tuženika niti protupravnost bilo koje tuženikove radnje, kao i da tužitelj uopće ne ukazuje koja je to konkretna radnja ili propuštanje tuženika uzrok štete, s tim da po tuženiku eventualna nelojalna radnja ne znači automatizmom da je ta radnja i protupravna, kao i da je tuženik postao član zajedničkog društva tek 19.12.2014. te da je od tada pa nadalje poduzeo sve što je mogao kako bi očuvao vrijednost zajedničkog društva i projekta pa da je tako primjerice direktorica G, koju je upravo tuženik postavio, produžila valjanost Potvrde glavnog projekta temeljem kojeg se moglo započeti s izgradnjom stambenog naselja, a da krivnja za odustajanje od projekta leži isključivo na drugom članu tog društva, predniku tužitelja MTB d.o.o. koji je i formalno kroz funkciju predsjednika uprave Zadar projekti d.o.o. upravljao ovim zajedničkim društvom i koji je još puno prije tuženikovog ulaska u vlasničku strukturu zajedničkog društva zapao u financijske probleme i nad kojim je naposlijetku 23.3.2011. pokrenut stečajni postupak zbog kojeg je to društvo u stečajnom postupku i prodalo svoje poslovne udjele u Zadar projekti d.o.o. ovdje tužitelju dana 9.5.2013. Nadalje je naveo kako je prema Pismu namjere tuženikova jedina obveza bila osigurati sredstva za kupnju zemljišta, a što je i učinio, dok njegova obveza nije bila osigurati i sredstva za izgradnju. Dodao je i kako je društvo Zadar projekti d.o.o. i tuženiku ostalo dužno jer nije vratilo primljeni kredit. U odnosu na visinu štete tuženik je prigovorio kako društvo ne bi ostvarilo dobit u tolikoj visini,

3. Sud je tijekom postupka proveo sve po strankama predložene dokaze; i to izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju te saslušao svjedoka ID Žirovnik i proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Aljoši Šestanoviću i građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Andreju Babiću, kao i usmenim očitovanjem istog građevinskog vještaka na ročištu dana 12. studenoga 2025.

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud je došao do uvjerenja kako je u podnesku od 25. rujna 2025. konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5. Prije svega je potrebno reći kako sud nije ocijenio osnovanim tuženikov prigovor apsolutne nenadležnosti hrvatskih sudova iz čl. 16. ZPP-a. Naime, riječ je o tužbi za naknadu štete kojom tužitelj koji je pravna osoba iz inozemstva (Slovenija) tuži kao član hrvatskog društva Zadar projekt d.o.o. tuženika kao drugog člana tog hrvatskog trgovačkog društva, a koji tuženik je također pravna osoba iz inozemstva (Slovenija), na isplatu naknade štete zbog protupravnog, nelojalnog postupanja tuženika kao člana tog društva, a štetno postupanje je povezano s upravljanjem, odlučivanjem ili djelovanjem unutar tog društva pa je temeljem čl. 7. st. 2. Uredbe (EU) 1215/2012 (Bruxelles I bis) (izvanugovorna odgovornost) nadležan hrvatski sud jer je mjesto nastanka štete Republika Hrvatska, i to obzirom na sjedište hrvatskog trgovačkog društva čiji su članovi ovdje parnične stranke i korporativni kontekst štete.

6. Nadalje, u odnosu na meritum spora, sud kod donošenja ove odluke polazi od odredbe čl. 273. st. 1. i 2. ZTD-a kojom je propisano kako je onaj tko s nakanom koristeći svoj utjecaj u društvu navede članove uprave, odnosno nadzornog ili upravnog odbora, prokuristu ili punomoćnika da poduzmu nešto na štetu društva ili njegovih dioničara, odgovara za štetu koja mu time bude pričinjena. Ta osoba odgovara za štetu i dioničarima, ako im je ona nastala, neovisno o šteti koja je pričinjena društvu. Prema odredbi članka 430. ZTD-a, odredba članka 273. ZTD-a se primjenjuje i na društvo s ograničenom odgovornošću.

7. Dakle, kad se radi o zahtjevu dioničara (odnosno ovdje sukladno čl. 430. ZTD-a udjelničara), udjelničar taj zahtjev može postaviti prema odredbi čl. 273. st. 1. i 2. ZTD- a prema svim osobama koje mogu odgovarati za štetu zbog iskorištavanja utjecaja u društvu. Radi se o šteti koja je nastala samom dioničaru, odnosno udjelničaru, neovisno o šteti koja je nastala društvu. Radnja zbog koje je šteta nastala mora biti protupravna.

8. U konkretnom slučaju tužitelj kao član društva Zadar projekt d.o.o. tvrdi da mu je tuženik kao osoba koja je iskoristila utjecaj u društvu načinila štetu u iznosu od 11.792.340,00 EUR (odnosno 12.247.538,10 EUR prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu) time što je kao kreditor, a ne član društva Zadar projekt d.o.o. (što tuženik i jest) svjesno sklopio nepoštene, štetne, moguće i ništetne ugovore s društvom te je ovaj sud sukladno uputi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u ranijoj ukidnoj odluci posl.br. Pž-- 3247/2019-2 od 3.9.2021. bio dužan u ovom ponovljenom prvostupanjskom postupku provesti predložene dokaze na okolnost postojanja tuženikove odgovornosti za štetu tužitelju kao članu društva Zadar projekt d.o.o.

9. Sud je iz spisu priložene dokumentacije, poglavito Pisma namjere, Izvadaka iz sudskog registra, Ugovora o kreditu i njegovih dodataka, utvrdio kako slijedi:

- da je tuženik 19.12.2006. zaključio s društvom Zadar projekt d.o.o., čiji su udjeličari tada bili samo njegovi osnivači GD i BD, Ugovor o kreditu na iznos od 4.970.000,00 EUR,

- da je tuženik potom dva dana kasnije, odnosno 21.12.2006. potpisao zajedno s društvom MTB d.o.o. Pismo namjere prema kojem su ova društva kao potpisnici potvrdili da su upoznati s detaljima projekta izgradnje „Stambenog naselja Murvička“ u Zadru te kako stoga upravo u svrhu realizacije projekta izgradnje „Stambenog naselja Murvička“ namjeravaju preuzeti društvo Zadar projekt d.o.o. od osnivača GD i BD, i to na način da društvo MTB d.o.o. bude nositelj polovice poslovnih udjela, a tuženik putem svojih povezanih društava nositelj preostale polovice poslovnih udjela u tom zajedničkom društvu, a nakon čega će to zajedničko društvo putem budućeg člana MTB d.o.o. kupiti zemljište u Zadru ukupne površine 29.293 m² za neto cijenu od 380,00 EUR/m², odnosno za ukupno 11.131.340,00 EUR i ishoditi potrebnu građevinsku dokumentaciju (uključujući i dozvole), a za koju kupnju zemljišta se budući član tog društva MTB d.o.o. obvezao osigurati 1.500.000,00 EUR vlastitih sredstava, dok se preostali iznos kupovnine za zemljište tuženik obvezao osigurati putem kredita kojeg će dati tom zajedničkom društvu Zadar projekt d.o.o., a utvrdili su i kako procijenjena ukupna vrijednost svih troškova izgradnje iznosi oko 64.000.000,00 EUR,

- da su prednik tužitelja MTB d.o.o. u polovici udjela i tuženik putem svoja tri povezana društva u preostaloj polovici sukladno namjeri iskazanoj u Pismu namjere potom preuzeli sve poslovne udjele tog, sada zajedničkog društva Zadar projekti d.o.o.,

- da su potpisnici Pisma namjere zatim isprva poduzeli sve radnje na koje su se Pismom namjere obvezali pa da je tako:

a) MTB d.o.o. isplatio 1.500.000,00 EUR vlastitih sredstava zajedničkom društvu  Zadar  projekt  d.o.o.  za  kupnju  zemljišta  vrijednog 11.131.340,00 EUR,

b) tuženik sklopio sa zajedničkim društvom Zadar projekt d.o.o. dodatke osnovnom Ugovoru o kreditu kojim je tom zajedničkom društvu kreditom  isplatio  preostali  iznos  potreban  za  kupnju  zemljišta vrijednog 11.131.340,00 EUR,

c) da je zajedničko društvo Zadar projekti d.o.o. dobivenim sredstvima potom kupilo zemljište i po kupnji zemljišta izradilo svu potrebnu građevinsku dokumentaciju i ishodilo sve dozvole potrebne za početak gradnje

pa je razvidno kako je tuženik u toj prvoj fazi, kao banka koja je, pored bankarskog posla, kroz Pismo namjere i posljedični ulazak u vlasničku strukturu zajedničkog društva Zadar projekt d.o.o. zapravo svjesno ušla i u partnerski odnos s drugim članom tog zajedničkog društva - MTB d.o.o. (koje je prednik tužitelja) te da je tuženik ispočetka poštivao deklarirane zajedničke interese članova društva i radio na ostvarenju zajedničkog cilja obojice članova društva – projektu izgradnje „Stambenog projekta Murvička“.

10. Međutim, iz navedenih isprava sud je utvrdio i kako je tuženik imao izravan utjecaj na sve postavljene direktore zajedničkog društva jer su do otvaranja stečajnog postupka nad Zadar projekt d.o.o. svi direktori imali prebivalište u [adresa] i to u istom gradu Mariboru u kojem je bilo registrirano sjedište tuženika (BD, GD, ĆD, VD, FD, AD i ID) te jer su bili postavljeni od strane tuženika ili su bili u zavisnom odnosu prema tuženiku (ili je barem njihov poslodavac MTB d.o.o. bio zbog vlastitih kredita u financijski zavisnom odnosu prema tuženiku kao kreditoru), a što je omogućavalo tuženiku isključivi utjecaj na direktore društva i upravljanje društvom. Ovu činjenicu izrijekom u svom iskazu, kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru jer je o onom što joj je bilo poznato iskazivala logično i životno uvjerljivo te u suglasju s ostalim provedenim dokazima, posredno potvrđuje i svjedok ID, direktorica Zadar projekta d.o.o. u razdoblju od 2013. pa do otvaranja stečaja nad zajedničkim društvom 2018. godine, koja u svom iskazu potvrđuje kako je bila u poslu dokazani djelatnik tuženika te kako je upravo po uputi tuženika 2013. bila postavljena za direktoricu zajedničkog društva Zadar projekti d.o.o., ali da joj unatoč tome po stupanju na funkciju nije bila dostupna dokumentacija tog društva, nego je tuženik istu držao kod sebe, u sjedištu tuženika u Mariboru i odbijao joj je kao novoj direktorici istu na njen zahtjev predati ili barem pokazati, dok je istovremeno prema direktorici imao višekratne usmene upute i zahtjeve da taj jedini projekt društva Zadar projekt d.o.o. – Stambeni projekt Murvička miruje i da po njemu ništa ne radi uz tvrdnje kako je društvo Zadar projekt d.o.o. spremno za stečaj, dok je svjedokinja kao direktorica istovremeno tvrdila tuženiku kako Zadar projekt d.o.o. nije za stečaj, nego da može potpuno normalno raditi jer u poslovnim knjigama nema nikakvih minusa, a da kredit koji je tuženik dao društvu Zadar projekt tada nije ni bio dospio jer je tako bilo usmeno dogovoreno, a koje dospijeće je bilo i ponovno razjašnjeno na početku njenog mandata direktorice u zajedničkom društvu Zadar projekt d.o.o., kao i da je tuženik isto tako od nje tražio da ne traži druge partnere ili financijere izgradnje stambenog naselja, nego da pusti taj jedini projekt zajedničkog društva Zadar projekt d.o.o. potpuno na miru i da odustane od ponuda tada ozbiljnih ponuđača koje je prikupila, a koji utjecaji su naposlijetku kulminirali tuženikovom pisanom prijetnjom u dopisu iz 2018. u kojem je tuženik od nje tražio da ništa ne poduzima glede projekta izgradnje Stambenog naselja Murvička istovremeno prijeteći joj ukazujući na odredbe Zakona o obveznim odnosima iz kojih bi proizlazila njena osobna odgovornost u slučaju ako se ne bi držala tuženikovih uputa. Sud je nadalje iz iskaza ove svjedokinje te poglavito iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije Aljoše Šestanovića, kojeg je sud u cijelosti prihvatio jer je nalaz izrađen stručno, jasno i potpuno, utvrdio kako je Zadar projekt d.o.o. bezrazložno, a uslijed nedopuštenog utjecaja tuženika na upravu društva, na štetu tog zajedničkog društva sklapao s tuženikom ukupno devet dodataka osnovnom Ugovoru o kreditu kojima je zajedničko društvo bez ekonomski opravdanog razloga, isključivo uslijed nedopuštenog utjecaja tuženika na upravu društva, zapadalo u sve težu financijsku situaciju obzirom je:

- od sklapanja Ugovora o kreditu pa do uključivo 4. Dodatka (tj. od siječnja 2007. do lipnja 2009.) bila ugovarana varijabilna kamatna stopa vezana uz 6M Euribor koja je po visini prihvatljiva za ovakvu vrstu klijenta i kreditnog plasmana, dok je

- od 5. Dodatka pa nadalje (tj. od srpnja 2009. do predviđenog datuma otplate 1.7.2012.) na štetu zajedničkog društva Zadar projekt d.o.o. ugovarana fiksna kamatna stopa (najprije 6,70% godišnje, a potom 6,00% godišnje) koja je značajno nadmašivala i onu prvotno ugovorenu, ali isto tako i tadašnje tržišne uvjete

pa da je tako za razdoblja obračuna fiksne kamatne stope razlika između ranije varijabilne i nove fiksne kamatne stope iznosila 2,6844 postotna boda odnosno da je fiksna kamatna stopa bila prosječno čak 72,30 % veća, što je dovelo društvo Zadar projekt u značajno nepovoljniji položaj nego li da se kamata nastavila obračunavati po početno ugovorenoj varijabilnoj stopi, a da tome još treba pribrojiti i nepovoljnu činjenicu kako je tuženik svakim dodatkom obračunatu kamatu pripisivao glavnici slijedom čega je obračun po tako ugovorenoj fiksnoj kamatnoj stopi zahvatio i povećanu glavnicu uslijed prethodne pripisanih kamata čime je dug zajedničkog društva prema tuženiku bezrazložno još više rastao.

11. Dakle, iz tako provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi:

- kako je tužitelj (odnosno ranije prednik tužitelja MTB d.o.o.) još od 2007. bio član društva Zadar projekt d.o.o. kao imatelj 50% poslovnih udjela,

- kako je tuženik još od 2007. (najprije isključivo preko svojih povezanih društava, a potom dijelom i izravno( bio član društva Zadar projekt d.o.o. kao imatelj preostalih ukupno 50% poslovnih udjela,

- kako je do tog preuzimanja društva Zadar projekt d.o.o. i podjele poslovnih udjela tog društva na jednake dijelove došlo temeljem Pisma namjere kojeg su prednik tužitelja i tuženik potpisali, a kojim su ugovorili kako će preuzeti poslovne udjele tog društva te kako će to društvo sredstvima koja će potpisnici potom u to zajedničko društvo uložiti, i to:

a) 1.500.000,00 EUR vlastitih sredstava MTB d.o.o. te

b) tuženikovim kreditom do visine preostalog iznosa kupovnine za

zemljište,

kupiti zemljište površine 29.293 m² za neto cijenu od ukupno 11.131.340,00 EUR i potom ishoditi potrebnu građevinsku dokumentaciju (uključujući i dozvole) te krenuti u izgradnju Stambenog naselja Murvička s oko 540 stanova, što je investicija vrijedna oko 60.000.000,00 EUR i prodaju stanova kako bi tim projektom ostvarili dobit, te

- kako je prednik tužitelja MTB d.o.o. sukladno dogovorenom uložio 1.500.000,00 EUR vlastitih sredstava u Zadar projekt d.o.o., kao i da je tuženik odobrio zajedničkom društvu Zadar projekt d.o.o. hipotekarni kredit kojim je „pokrio“ preostali iznos potreban za kupnju zemljišta na kojem će se graditi nakon čega je to zajedničko društvo ishodilo i potrebne dozvole za gradnju, ali da je tuženik nakon toga iskoristio svoj utjecaj na direktore društva Zadar projekt d.o.o. koji su uslijed takvog protupravnog tuženikovog utjecaja odnosno protupravnog naloga tuženika kao jednog od članova društva povrijedili svoju dužnost savjesnog i lojalnog vođenja poslova zajedničkog društva Zadar projekt d.o.o. time što su: a. ostali pasivni i prestali dalje raditi na projektu te su još, k tome b. bez ekonomski opravdanog razloga na štetu društva Zadar projekt d.o.o., a na korist tuženika s tuženikom u više navrata potpisivali štetne dodatke osnovnom ugovoru o kreditu kojima je početno ugovorena kamata na kredit društvu Zadar projekt d.o.o., protivno prvotno ugovorenom i protivno tadašnjim tržišnim uvjetima, ugovarana po oko 73% većoj (sada fiksnoj) stopi od početno ugovorene, k tome pristajući i da tuženik dospjelu kamatu obračuna i pripiše glavnici slijedom čega je obračun po tako ugovorenoj fiksnoj kamatnoj stopi na štetu zajedničkog društva zahvatio i tada uslijed pripisanih kamata povećanu glavnicu, kao i

c. ostali pasivni na kasnije ozbiljne ponude trećih osoba za financiranje ili prodaju projekta,

ostajući pritom po nalogu tuženika pasivni i na činjenicu kako je tuženik zanemario Pismom namjere između budućih članova društva ugovoreni poček na otplatu kredita (2 godine na glavnicu i 1 godinu na kamate), kao i usmeno dogovoreni još duži poček koji je trebao trajati sve do dovršetka projekta i početka prodaje stanova, a što je sve tuženik poduzeo s ciljem da zajedničko društvo Zadar projekt d.o.o. takvom po tuženiku kontroliranom pasivnošću direktora i štetnim odlukama direktora društva dovede društvo Zadar projekt d.o.o. u stečaj koji je nad ovim društvom pokrenut po prijedlogu tuženika i u kojem se tuženik na temelju tako štetnim odlukama direktora zajedničkog društva uvećanog duga očito namjeravao kao razlučni vjerovnik domoći vrijednog zemljišta na kojem onda kao jedini vlasnik može sam započeti isti taj projekt izgradnje stambenog naselja Murvička te neće morati s nikim (pa tako niti s tužiteljem odnosno ranije njegovim prednikom MTB d.o.o.) dijeliti takvim projektom ostvarenu dobit, nego je u cijelosti može zadržati za sebe. Dakle, prednik tužitelja MTB d.o.o., odnosno danas tužitelj kao njegov sljednik je uslijed takvog protupravnog utjecaja tuženika na direktore zajedničkog društva koji su zbog takvog utjecaja tuženika poduzimali radnje štetne za društvo kao član društva oštećen za iznos pretpostavljene dobiti koju je to zajedničko društvo kroz isplatu ostvarene dobiti članovima društva objektivno moglo ostvariti da nije bilo protupravnog utjecaja tuženika na članove društva i posljedično za zajedničko društvo štetnih odluka direktora tog društva koje su to društvo naposlijetku odvele u stečaj iz kojeg se samo tuženik kao razlučni vjerovnik s hipotekom na vrijednom zemljištu mogao okoristiti. Dakle, utvrđeno je kako projekt Stambenog naselja Murvička zaustavljen i nije izveden isključivo zbog protupravnog utjecaja tuženika kao jednog od članova društva na direktore društva da donose odluke u interesu tuženika, kao samo jednog člana zajedničkog društva, a na štetu zajedničkog društva i posljedično drugog člana društva, zbog čega zajedničko društvo nije ostvarilo objektivno moguću dobit, nego je umjesto toga u konačnici završilo u stečaju i brisano je iz sudskog registra, dok je vrijedna imovina, tj. zemljište štetnim odlukama direktora zajedničkog društva navođenim od strane tuženika pripalo isključivo tuženiku. Time su sukladno čl. 273. st. 1. i 2. ZTD-a utvrđeni štetnik, štetna radnja, protupravnost, uzročna veza, oštećenik i osnov štete.

12. Visinu štete sud je utvrdio uvidom u spisu priložene isprave te poglavito iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo Andreja Babića, koji nalaz je sud prihvatio jer je dan stručno, sukladno pravilima struke, a jezgrovito, razumljivo, jasno i potpuno, dok je usmenim očitovanjem na ročištu dana 12. studenoga 2025. vještak otklonio sve prigovore tuženika. Iz nalaza proizlazi kako bi:

- troškovi izvedbe projekta (tržišna vrijednost zemljišta, troškovna vrijednost građenja, vrijednost vodnog i komunalnog doprinosa, vrijednost izrade projektne dokumentacije, trošak izdavanja dozvola, trošak nadzora) ukupno iznosili 67.850.539,83 EUR s PDV-om, a

- dok bi procijenjena tržišna vrijednost projekta ukupno iznosila 80.098.077,92 EUR,

slijedom čega proizlazi kako razlika između stvarnih troškova koji bi bili potrebni da se projekt završi i procijenjene vrijednosti projekta iznosi 12.247.538,10 EUR te je time sukladno čl. 273. st. 1. i 2. ZTD-a utvrđena visina štete i odlučeno je kao u toč. I izreke ove presude.

13. Kako odredbama ZTD-a nije posebno uređeno pitanje tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete, to tužitelju zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos pripadaju primjenom odredaba čl. 1046., 1086. i 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) kao općenitijeg zakona počevši od dana nastanka štete, a to je dan kad je prvi puta mogao osnovano očekivati ostvarenje te dobiti. Kako tužitelj traži isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos počevši od 1. siječnja 2021., a što je datum preko 10 godina nakon početka projekta i time u svakom slučaju datum nakon što je tužitelju šteta nastala odnosno nakon što je tužitelj mogao realno očekivati ostvarenje dobiti od tog projekta, to je sud, sudeći u granicama postavljenog zahtjeva sukladno čl. 2. st. 1. ZPP-a, tužitelju dosudio i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete od 12.247.538,10 EUR počevši od 1. siječnja 2021. do isplate, kako je zatraženo, te je stoga odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

14. Prigovor tuženika kako je njegova jedina obveza bila dati zajedničkom društvu Zadar projekt d.o.o. kredit (dio povrh 1.500.000,00 EUR koliko je iznosio dio vlastitih srestava koja se obvezao uložiti drugi član društva) kojim će se osigurati sredstva za kupnju zemljišta, a koju obvezu je ispunio sud nije ocijenio osnovanim. Ovo stoga jer je iz sadržaja Pisma namjere jasno vidljiva svrha preuzimanja društva Zadar projekt d.o.o. od strane tuženika i prednika tužitelja, a to je izvedba projekta Stambenog naselja Murvička“ koju vrijednost troškova su stranke u tom pismu procijenile i bile svjesne i cilja i svrhe društva i procjene troškova izvedbe tog projekta pa je tuženik svakako odgovoran za tužiteljevu izgubljenu dobit koju bi tuženik ostvario da nije bilo kasnijeg tuženikovog nedopuštenog utjecaja na direktore društva da postupaju protivno svrsi i ciljevima tog zajedničkog društva (kojem je to bio jedini projekt) koje postupanje je naposlijetku dovelo do stečaja društva i gubitka vrijednog zemljišta u stečaju te potom i prestanak društva, sve kako je ranije u ovoj presudi detaljnije obrazloženo.

15. Prigovor tuženika kako je do odustanka od projekta došlo zbog financijskih teškoća, a potom i stečaja prednika tužitelja MTB d.o.o. koji je bilo član društva, sud nije ocijenio osnovanim obzirom je iz u ovom postupku provedenih dokaza kako je upravo tuženik, ponašajući se isključivo u svom vlastitom interesu, odnosno kao kreditor, a zanemarujući svoj status člana društva, deklarirane ciljeve i svrhu zajedničkog društva, kao i obveze koje iz tog članstva za njega proizlaze, svojim protupravnim utjecajem na direktore društva koju su u odnosu na tuženika bili u zavisnom odnosu ishodio:

- bespotrebno i protivno ekonomskoj logici za zajedničko društvo štetno zaključivanje niza dodataka osnovnom ugovoru o kreditu kojim dodacima je zajedničko društvo doveo u financijski nepovoljni položaj i nad kojim je na kraju, upravo na prijedlog tuženika, otvoren stečajni postupak

- bezrazložno odustajanje od svakog rada na izvedbi projekta i umjesto toga zaduživanje zajedničkog društva i dovođenje do stečaja u kojem će tuženik kao razlučni vjerovnik moći preuzeti isključivo vlasništvo nad vrijednim zemljištem,

što su sve protupravne radnje koje su u uzročnoj vezi s propašću projekta, dok niti tuženik obrazlaže niti sud nalazi kako bi to činjenica da je prednik tužitelja kao drugi član društva također nakon nekog vremena zapao u financijske teškoće i posljedični stečaj imala bilo kakav utjecaj na štetne odluke direktora zajedničkog društva.

16. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik stoga dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23 i 107/25; dalje: OT) sukladno odredbi čl. 151. i 155. ZPP-a.

17. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo priznati sukladno čl. 164. st. 1., 2. i 3. u svezi čl. 2. st. 1. ZPP-a određeno postavljeni zahtjev za naknadu troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku, i to za sastav tužbe u iznosu od 13.272,28 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastav podnesaka od 30.11.2021. i 14.10.2022. u iznosu od po 13.272,28 EUR za svaki (Tbr. 8/1 OT), za pristup na ročišta 7.12.2021., 12.4.2022., 4.10.2022. u iznosu od po 13.272,28 EUR za svako (Tbr. 8/1 OT), za sastav žalbe od 17.4.2019. u iznosu od 13.272,28 EUR (Tbr. 10/1 OT), potom za sastav podnesaka od 18.9.2023. i 25.9.2025. u iznosu od po 20.000,00 EUR za svaki (Tbr. 8/1 OT) i za pristup na ročište 12.11.2025. u iznosu od 20.000,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), odnosno ukupno 152.905,96 EUR. Navedeni iznos valjalo je sukladno Tbr. 45. OT uvećati za trošak PDV-a od 25 % odnosno za iznos od 38.226,49 EUR slijedom čega ukupni iznos naknade troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku iznosi 191.132,45 EUR. Također, tužitelju pripada i naknada troškova sudskih pristojbi, i to pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 EUR, pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR, pristojbe na žalbu u iznosu od 663,61 EUR te predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 1.327,23 EUR i za građevinsko vještačenje u iznosu od 12.500,00 EUR slijedom čega je tužitelju valjalo dosuditi naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 206.950,51 EUR, kao i na ovu naknadu troškova postupka dosuditi zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZPP-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, počevši od presuđenja do isplate te je stoga odlučeno kao u toč. II izreke ove presude.

18. Tužitelj je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sudske pristojbe na presudu u ponovljenom prvostupanjskom postupku u cjelokupnom zatraženom iznosu od 663,61 EUR jer mu ovaj trošak nije nastao niti mu može nastati. Ovo stoga jer je Napomenom br. 3. uz Tbr. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23) propisano kako se, u slučaju kad viši sud ukine odluku nižeg suda i predmet vrati na ponovno raspravljanje nižem sudu, ne plaća pristojba za novu odluku.

19. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, to je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u cijelosti odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka te je odlučeno kao u toč. III izreke ove presude.

U Zagrebu, 29. prosinca 2025.

Sudac:

mr. sc. Leon Širić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika