REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1528/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koju zastupa punomoćnica Petra Vuljak Žugaj, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženika URIHO – Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom; OIB: 77931216562, Avenija Marina Držića 1, Zagreb kojeg zastupa punomoćnik Petar Kriste iz Odvjetničkog ureda KRISTE, Zagreb, Petrinjska 59a, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 06. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Petre Vuljak Žugaj odvjetnice i punomoćnika tuženika Petra Kriste odvjetnika, dana 29. prosinca 2025.g

p r e s u d i o  j e

I / Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, URBROJ: 1031/2025 od 11. srpnja 2025. godine kojom je tuženik URIHO – Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom; OIB: 77931216562, Avenija Marina Držića 1, Zagreb, zastupana po ravnateljici GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme UR.BR: 592/2025 sklopljen dana 09.06.2025. godine s tužiteljicom EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme UR.BR: 592/2025 sklopljen dana 09.06.2025. godine između tuženika URIHO – Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom; OIB: 77931216562, Avenija Marina Držića 1, Zagreb, zastupana po ravnateljici GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužiteljice EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s danom 19.07.2025. godine.

Nalaže se tuženiku URIHO – Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom; OIB: 77931216562, Avenija Marina Držića 1, Zagreb, zastupana po ravnateljici GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužiteljici EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza ugovora o radu, tri ugovorene mjesečne bruto plaće sa zakonskim zateznim kamatama sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, koje teku od dana presuđenja do isplate, u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku URIHO – Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom; OIB: 77931216562, Avenija Marina Držića 1, Zagreb, zastupana po ravnateljici GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknaditi tužiteljici EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, koje teku od dana presuđenja do isplate, u roku 15 dana.“

II / Nalaže se tužiteljici EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknaditi tuženoj URIHO – Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom; OIB: 77931216562, Avenija Marina Držića 1, Zagreb, zastupana po ravnateljici GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove ovog postupka u iznosu od 625,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, koje teku od dana presuđenja 29. prosinca 2025.g do isplate, u roku 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlena kod tuženika URIHO – Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom na radnom mjestu „tehnologinja/normirka u PJ konfekcija“, na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09.06.2025. godine, UR.BR: 592/2025 (dalje: Ugovor o radu). Člankom 3. Ugovora o radu ugovoren je početak obavljanja poslova od 10.06.2025. godine, te probni rad u trajanju od 5 (pet) mjeseci.

Dana 11. srpnja 2025. godine tuženik je otkazao tužiteljici Ugovor o radu Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, URBROJ: 1031/2025. U obrazloženju Odluke o otkazu je navedeno da je sukladno članku 16. Kolektivnog ugovora dana 4. lipnja 2025. godine imenovana tročlana komisija za praćenje probnog rada radnice (nerazumljivo je da je komisija imenovana prije zapošljavanja radnice), te da je dana 10. srpnja 2025. godine navedena komisija na osnovi procjene stručnih i radnih sposobnosti, utvrdila da radnica, ovdje tužiteljica, nije zadovoljila na probnom radu, odnosno da nije postigla zadovoljavajuće rezultate rada te udovoljila zahtjevima poslovanja i rada poslodavca, ovdje tuženika. Navedeno je i da radnica nije iskoristila 3 dana razmjernog godišnjeg odmora za 2025. godinu, koja će iskoristiti za vrijeme trajanja otkaznog roka, počevši od 16.07.2025. pa do 18.07.2025. Otkazni rok u trajanju od 7 dana utvrđen je temeljem članka 16. Kolektivnog Ugovora te počinje teći danom ostave odluke radnici. Odluka o otkazu je osobno uručena tužiteljici kao radnici dana 11.07.2025. godine.

Tuženik je odjavio tužiteljicu s HZZO i HZMO dana 18.07.2025. godine. Tužiteljica EĐ je kao radnica koja je uredno odrađivala sve svoje radne zadatke kod tuženika URIHO kao poslodavca bila neugodno zatečena kad su je dana 11.07.2025. godine, nakon dolaska na posao, pozvali zaposlenici tuženika, i to zamjenik ravnateljice VĐ i mentor tehnolog CĐ te joj uručili Odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu (dalje: Odluka o otkazu).

Tužiteljica smatra da je ta Odluka o otkazu nedopuštena i nezakonita obzirom da je od dana početka rada kod poslodavca 10.06.2025. godine, pa sve do dana kad joj je uručena Odluka o otkazu 11.07.2025. godine, uredno dolazila na posao, poštovala radno vrijeme, odrađivala sve poslove po Ugovoru o radu za koje je bila zadužena na svom radnom mjestu tehnologinje/normirke u PJ konfekciji te sve poslove po uputi poslodavca i nitko nikada tijekom tih mjesec dana tužiteljičina rada kod tuženika kao poslodavca nije imao nikakve primjedbe na tužiteljičin rad. U konačnici i same primjedbe na tužiteljičin rad iz Odluke o otkazu su paušalne i općenite: „nije zadovoljila na probnom radu, odnosno da nije postigla zadovoljavajuće rezultate rada te udovoljila zahtjevima poslovanja i rada poslodavca“; u toj odluci nije naveden niti jedan konkretan primjer neizvršavanja odnosno nepravilnog izvršavanja radnog zadatka tužiteljice kod tuženika, uopće nije obrazloženo na koji to način tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu odnosno na koji način tužiteljica nije postigla zadovoljavajuće rezultate rada te udovoljila zahtjevima poslovanja i rada poslodavca.

Tužiteljica je bila u potpunosti kvalificirana po svim kriterijima (stručna sprema, radno iskustvo, zdravstveno stanje i dr.) za obavljanje posla tehnologinje/normirke u PJ konfekciji kod tuženika, po struci je sveučilišna prvostupnica inženjerka tekstilnog i modnog dizajna, završila je Tekstilno tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, smjer Modni dizajn, imala je i višegodišnje radno iskustvo u tekstilnoj industriji počevši od 2018. godine, a u periodu od 2020. do 2024. godine je bila glavni tehnolog u Zlatnoj Igli-Sišcii d.o.o., gdje je stekla veliko radno iskustvo kroz sve faze proizvodnje tekstila, te je vodila proizvodnu liniju.

Obzirom da je tužiteljica kao radnica bila neugodno zatečena Odlukom otkazu, tužiteljica je s ciljem zaštite svojih radničkih prava dana 16. lipnja 2025. godine (unutar zakonskog roka od 15 dana od primitka Odluke o otkazu) podnijela tuženiku kao poslodavcu Zahtjev za preispitivanje Odluke o otkazu ugovora o radu, u kojoj je navela:

- kako smatra da ta odluka nije utemeljena na objektivnoj procjeni niti je ista u skladu s osnovnim načelima pravednosti

- kako joj je mentor u prvim tjednima prezentirao proces proizvodnje i pripreme naloga, te da je u mjesec dana rada kod tuženika obavljala niz konkretnih zadataka i aktivnosti koji su potvrđivali njezin angažman i stručnost, primjerice: izradu tehnološkog lista za model tunike E; korekciju tekstualnih opisa modela za potrebe ZET-a; pripremu osam proizvodnih naloga za kooperanta uključujući koordinaciju s odjelima konstrukcije, skladišta tkanine i skladišta sitnog pribora; izradu tehnoloških listova za model polu-kombinezona i operacijske bluze; sudjelovanje u radu pogona, uz upoznavanje strojnog parka, radnih mjesta i kapaciteta zaposlenih; provođenje kontrole kvalitete robe isporučene od kooperanta; pripremu i pregled certifikata i dokumentacije za isporuku robe HŢ-u; mjerenje vremena izrade šivaće operacije te korekciju normi izrade; izradu radnih tablica za potrebe pojedinih dijelova proizvodnje i pripreme; pripremu uzoraka po nalogu mentora

- da je sve navedene radne aktivnosti koje je obavljala odrađivala samostalno ili uz konzultaciju i zadatke mentora CĐ i tehnologije DĐ, uz redovito informiranje nadređenih o napretku

- da je aktivno sudjelovala u radu upoznavala tokove proizvodnje, analizirala procese, te temeljem vlastitog prijašnjeg iskustva prepoznavala moguće točke poboljšanja; no kako je željela postupati profesionalno i ne nametati se prerano te je prijedloge planirala iznijeti na sastanku s mentorom i voditeljicom proizvodnje (koji se sastanak iako je bi najavljivan na kraju nikada nije održao jer joj je prije njega uručena Odluka o otkazu)

- da je osim navedenih svojih zadataka, uz prethodne konzultacije i odobrenje šefice i mentora, tijekom dva dana u trajanju od jedan do dva sata pružala podršku operativnom radu u pogonu radeći na šivaćem stroju, odobrenje da privremeno obavlja i te poslove uz svoje poslove je tražila (i dobila) od šefice i od mentora nakon što je uvidjela da u proizvodnji nedostaju dvije radnice koje su bile na bolovanju, a postupak traženja odobrenja da uz svoje radi i dodatne poslove je bio motiviran isključivo željom da doprinese poslovanju tuženika, da pokaže timski duh i bude korisna i šivanjem u okolnostima nedostataka tih radnika (da ju je iznenadilo kada joj je u neslužbenom razgovoru nakon otkaza mentor rekao da joj je to bila najveća greška; obzirom da nije postupala samoinicijativno, već u dogovoru s nadređenima)

- da je svu dokumentaciju i certifikate za HŢ dovršila dan prije otkaza, te predala mentoru na sam dan otkaza

- da je tijekom cijelog razdoblja redovito obavještavala nadređene o napretku i otvoreno tražila nove zadatke kada bi završila prethodne; a u periodu kada nije imala konkretne zadatke radila je tablice za unapređenje poslovanja, razmatrala čitavu situaciju u proizvodnom pogonu, te razgovarala s poslovođama o njihovu načinu rada

- da smatra da u tako kratkom vremenskom razdoblju, bez jasnih smjernica i bez stvarnog mentorskog vođenja, te bez zakazanog razgovora koji je bio najavljen ali nije bio proveden, nije moguće donijeti vjerodostojan zaključak o (ne)zadovoljavanju na probnom radu; a uz to da nije dobila nikakvo prethodno upozorenje da nešto radi pogrešno, iako je njezin mentor bio dužan na tjednoj bazi izvještavati nadređene; te da mentorska uloga podrazumijeva podršku, savjet i smjernice zaposleniku

- da ima višegodišnje iskustvo u tekstilnoj industriji, od pripravničke pozicije tehnologa (2018.) do rada kao tehnolog na proizvodnoj liniji te kasnije kao glavni tehnolog u proizvodnji teške konfekcije sa stotinjak zaposlenih (svoj životopis i zamolbu je priložila uz Zahtjev za preispitivanje odluke o otkazu ugovora o radu)

- zaključno je zamolila da se još jednom razmotri donesena odluka, da se ista povuče i radnici omogući nastavak rada uz jasne smjernice i komunikaciju tijekom trajanja probnog roka, uz to je tražila da joj se dostavi obrazloženje zašto nije udovoljila u okviru probnog roka od pet mjeseci, uvid u tjedne izvještaje mentora te održavanje razgovora uz napomenu da će u slučaju neuvažavanja zahtjeva zaštitu svojih prava potražiti pred nadležnim institucijama.

Tužiteljica je kao radnica očekivala odgovor tuženika kao poslodavca na njezin Zahtjev za preispitivanje Odluke o otkazu ugovora o radu; međutim tuženik se oglušio na taj Zahtjev i u roku od 15 dana od dana primitka Zahtjeva se nije očitovao tužiteljici; stoga je tužiteljica u daljem roku od 15 dana podnijela ovu tužbu.

Člankom 16. Kolektivnog ugovora URIHO iz 2023. godine (dalje: Kolektivni ugovor) propisano je: „Probni rad radnika prati mentor, a ocjenjuje ga komisija od tri člana u čijem je sastavu i predsjednik sindikata. Članovi komisije ne mogu imati nižu stručnu spremu od radnika na probnom radu.“, te da probni rad za radna mjesta VII. grupe složenosti ne može trajati duže od 5. mjeseci.

Usporedbom koeficijenta plaće iz članka 4. Ugovora o radu s tablicom iz Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta ustanove URIHO - Ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, proizlazi da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu VII. grupe složenosti. Člankom 17. Kolektivnog ugovora propisano je „Ako komisija procijeni da radnik na probnom radu ne ostvaruje prosječne rezultate rada, tj. da njegove radne i stručne sposobnosti ne udovoljavaju zahtjevima za obavljanje poslova i radnih zadaća, ravnatelju će se dostaviti prijedlog za prestanak rada, najkasnije do posljednjeg dana probnog rada“

Tužiteljica smatra da je imala sve radne i stručne sposobnosti, te da je uredno odradila probni rad kod tuženika. Tužiteljica je trenutno prijavljena na HZZZ i traži novi posao u struci, a zbog tuženikove Odluke o otkazu, čiju nedopuštenost utvrđuje ovom tužbom, tužiteljica nema pravo na novčanu naknadu radi nezaposlenosti. Tužiteljica smatra da je zadovoljila na probnom radu, te da Odluka o otkazu nije dopuštena, stoga tužiteljica ovom tužbom sukladno članku 125. stavak 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) traži od Naslovnog suda da utvrdi da Odluka o otkazu nije dopuštena, da se sudski raskine ugovor o radu s danom 19.7.2025. godine (obzirom da joj nakon opisanog postupanja tuženika kao poslodavca nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod njega), te da tuženik kao poslodavac nadoknadi tužiteljici kao radnici naknadu štete u iznosu od tri ugovorene mjesečne plaće radnika, i to u brutto iznosu obzirom da ZR definira plaću u brutto iznosu.

Člankom 4. Ugovora o radu ugovorena plaća tužiteljice prema koeficijentu 2,55 utvrđenom Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta ustanove URIHO -Ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Prema tome, za utvrđivanje visine naknade štete, koja iznosi tri ugovorene mjesečne plaće tužiteljice kao radnice, potrebno je provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje po ovlaštenom stalnom sudskom vještaku ekonomske struke. Za period od 10. do 30. lipnja 2025. godine tužiteljici je isplaćena plaća sukladno IP1 obrascu.

Slijedom svega prije navedenog, tužiteljica predlaže sud tužbu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, a tuženiku naloži plaćanja troškova ovog postupka.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužiteljica nije odredila vrijednost predmeta spora. Tuženik tretira ovaj predmet kao da je vrijednost predmeta spora 6.630,00 EUR i to temeljem članka 40. stavak 5. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica navodi da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 9. lipnja 2025. (nadalje: Ugovor) bila zaposlena kod tuženika, na radnom mjestu tehnologinja/normirka u PJ konfekcija te je ugovoren probni rad u trajanju od pet mjeseci. Tuženik predmetno čini nespornim. Tužiteljica navodi da je 11. srpnja 2025. tuženik otkazao tužiteljici Ugovor i to Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljenja na probnom radu Ur. broj: 1031/2025 (nadalje: Odluka). Tuženik predmetno čini nespornim. Iz preostalih točaka tužbe tuženik može jedino razaznati da tužiteljica osporava zakonitost i dopuštenost Odluke i to jer ista osporava utvrđenja tuženika kao poslodavca da ista nije zadovoljila na probnom radu odnosno da „nije postigla zadovoljavajuće rezultate rada te udovoljila zahtjevima poslovanja i rada Poslodavca“.

Tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan. Odluka je u potpunosti zakonita i dopuštena. Tuženik je Odluku donio na temelju članka 53. stavka 8. Zakona o radu (nadalje: ZOR) koja glasi: „Nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada.“ Članak 53. stavak 9. ZOR-a dodatno propisuje: „Na otkaz iz stavka 8. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. ovoga Zakona. Tuženik je donio Odluku o otkazu koja je u pisanom obliku, a koja sadrži i obrazloženje u pisanom obliku. Odluka je osobno uručena tužiteljici te je jasno naznačeno da otkazni rok počinje teći od dana dostave Odluke tužiteljici (sukladno članku 121. stavak 1). Tuženik je poštivao i odredbe Kolektivnog ugovora. Tročlana komisija sastavljena od CĐ – VSS (mag. ing. tekstilnog i modnog dizajna); DĐ – VŠS (Inženjer odjevne tehnologije), ĆĐ – VSS (mag. iur.) je donijela ocjenu rezultata probnog rada kojom je ista utvrdila da tužiteljica nije postigla zadovoljavajuće rezultate, a s kojom ocjenom se onda usuglasila ravnateljica tuženika te je tuženik donio osporavanu Odluku. Dakle, Odluka je donesena sukladno člancima 53, 120 i 121. stavak 1 ZOR-a, kao i sukladno odredbama Kolektivnog ugovora te je ista zakonita i dopuštena. Tužiteljica tužbom pokušava osporiti ocjenu/utvrđenje tuženika da ista nije zadovoljila na probnom radu. Sud nije ovlašten ispitivati osnovanost ocjene poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu. Ocjena poslodavca o nezadovoljavanju na probnom radu je poslovna odluka te je ista isključivo i autonomno pravo poslodavca. Obzirom da se radi o poslovnoj odluci pa sve i kada bi se radilo o pogrešnoj odluci ne može time odluka biti nezakonita ili nedopuštena odnosno isto za posljedicu ne može imati nezakonitost otkaza ugovora o radu sa probnim radom.

Predlaže se sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova vođenja parničnog postupka tuženiku.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao Ugovor o radu, Informacije o obradi osobnih podataka, Izvod iz sudskog Registra, presliku osobne iskaznice, odluku od 12.05.2023.g. Aneks ugovora o radu, Pravilnik o radu, Odluku o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljenja na probnom radu, odjavu tužiteljice sa HZMO, Zahtjev za preispitivanje odluke o otkazu, životopis tužiteljice, KU tuženika, Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta ustanove URIHO, Ocjenu rezultata probnoga rada

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09.06.2025. godine, UR.BR: 592/2025, sa ugovorenim trajanjem probnoga rada. Nesporno je da je dana 11. srpnja 2025. godine Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, URBROJ: 1031/2025 tužiteljici otkazan Ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom roku.

6. Članak 53. stavka 8. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14. dalje: ZR) određuje da „Nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada.“ Članak 53. stavak 9. ZR-a dodatno propisuje: „Na otkaz iz stavka 8. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. ovoga Zakona. Sud nije ovlašten ispitivati osnovanost ocjene poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu (osim u slučajevima šikane i zlouporabe instituta otkazivanja ugovora o radu sa probnim radom). Ocjena poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu je autonomno pravo poslodavca. Ta je Odluka u sferi poslovne odluke pa i sve kada bi se radilo o pogrešnoj ocjeni to ne može imati za posljedicu nedopuštenost otkaza ugovora o radu.

7. slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove Presude.

8. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su tuženoj priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje OT), a prema vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu. Tužitelju je priznat trošak jednokratne naknade u iznosu 250 bodova što uz 25% PDV sveukupno iznosi 625 eura.

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 29. prosinca 2025.

Sudac:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove djelomične presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku