Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-112/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Maravić Mariu, odvjetniku u Ogulinu, protiv tuženica 1. CL, [adresa] kbr. 228, 2. ĐL, [adresa] kbr. 228 i 3. AL, [adresa] kbr. 53, sve sada nepoznatog boravišta, zastupane po privremenoj zastupnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 663,61 eura, nakon održane glavne javne rasprave 23. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja te tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvane privremene zastupnice tuženica 1 – 3, dana 29. prosinca 2025. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj PL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica], oranica veliki lapat u rudinui, površine 1212 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su mu 1. tužena CL, [adresa] kbr. 228, 2. tužena ĐL, [adresa] kbr. 228 i 3. tužena AL, [adresa] kbr. 53 dužne priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi uz istodobno brisanje prava vlasništva sa svoga imena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika 1 – 3 radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci ove presude. U tužbi se navodi da se tužitelj po svojim pravnim prednicima nalazi preko 70 godina u nesmetanom posjedu utužene nekretnine te smatra da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na prijeporu te se predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Privremena zastupnica tuženika 1 – 3 nije dostavila odgovor na tužbu, a nije pristupila ni na zakazano ročište, dostava poziva je uredno iskazana.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, list 5 spisa, u Izvod iz posjedovnog lista, list 6 spisa, Katastarski plan, list 7 spisa, saslušani su svjedoci TL, ČL, VL, IL te tužitelj u svrhu dokazivanja, list 45 - 48 spisa, izvršen je uvid u Ugovor o darovanju nekretnina, list 49 – 53 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Ovaj Sud drži da utvrđeno činjenično stanje valja podvesti pod odredbu čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17).

6. Citirana odredba, između ostalog, propisuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

7. Cijeneći sve izneseno, ovaj Sud drži da je posjed tužitelja i njegovih prednika barem pošten budući kad su ga stekli nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjedovanje.

8. Po ocjeni ovoga Suda nedvojbeno je da je riječ o samostalnom i neprekidnom posjedovanju prijepora od strane tužitelja i njegovih prednika, a koje traje zasigurno duže od 20 godina.

9. Sud je punu vjeru poklonio iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi uvjerljivi i logični, međusobno podudarni te podudarni sa ostalim izvedenim dokazima, a svjedoci su sumještani te životne dobi zbog koje mogu imati relevantna saznanja.

10. Tako svjedok TL navodi da se predmetna čestica zove "lapat", a da se nalazi uz samu cestu koja vodi kroz [adresa] i to preko puta tužiteljeve kuće. Navodi da bi to mogao pokazati i na planu i u naravi te nakon što mu je pokazan katastarski plan na računalu, prepoznaje ovu česticu kao i tužiteljevu kuću koja je broj 87A. Pojašnjava da je njegova kuća udaljena cca 1 km od prijepora, no, da mu je to područje poznato jer da je dolazio kod tužitelja, a da je prodao tužiteljevom ocu i jednu česticu koja se nalazi "treća od ceste". Od kad pamti da je prijepornu nekretninu uživao tužiteljev otac RL na način da bi na njoj napasao blago, a da je tužiteljeva majka P živa te da živi s tužiteljem. Osim tužitelja navodi da njegovi roditelji imaju još jedno dijete, kći HL. Ističe da je dobro poznavao sada pok. PL C te da mu je on pričao da je za života svu svoju imovinu darovao sinu. Također navodi da tužiteljeva sestra nikada nije prijepor uživala, dok da je tužitelj nakon očeve smrti to nastavio uživati.

11. Istovjetno prethodnom svjedoku, svome bratu, iskazuje i svjedokinja ČL navodeći još da je njezin brat, ovdje svjedok TL, prodao tužiteljevom ocu čkbr. [katastarska čestica]. Prijeporna čestica da se nalazi uz samu cestu koja vodi kroz mjesto [adresa] i pruža se od puta koji vodi prema Tonkovićima, Glušcima i prema šumi. Pojasnila je da je rodna kuća njezine majke druga kuća od tužitelja te da je od djetinjstva dolazila kod bake pa da joj je poznato posjedovanje te pamti da su ovu česticu uživali tužiteljev otac RL, a da pamti i tužiteljevog djeda Đ. Sjeća se da je najčešće na ovoj čestici paslo blago jer da je tužiteljeva obitelj oduvijek imala stoku. Sjeća se priče, a ističe da su se njihovi roditelji posjećivali i radili zajedno na zemlji, da će tužiteljev otac RL sve ostaviti tužitelju, a poznato joj je da tužitelj ima sestru ČL. Poslije da je čula da je RL doista i napravio ugovor kojim je sve ostavio PL. Nakon Petrove smrti da je sve to uživao tužitelj, a da sestra ČL nije niti dolazila na ovu zemlju.

12. Svjedok VL potvrđuje navode prethodno saslušanih svjedoka te pojašnjava da su on i tužitelj zajedno išli u školu, posjećivali su se, da pamti tužiteljevog oca C, sa nadimkom " A". Tužiteljev otac da je ovu česticu uživao na način da bi držao blago, odnosno napasao ga je.

13. Svjedok IL navodi pak da je znao pomagati tužitelju u branju šljiva na ovoj čestici.

14. Tužitelj u svome iskazu potvrđuje navode svjedoka te navodi da je utuženu nekretninu koju zove "više ceste" kupio njegov djed T sa svojom ženom Č negdje 50-ih godina i to od ĐL udane DL ili ĐL. Pojašnjava da je ista najprije djedu iznajmljivala ovu česticu, da je to trajalo par godina, a onda djed to više nije htio iznajmljivati nego kupiti pa mu je ona to prodala. To mu je poznato iz pričanja oca SL koji se oženio za njegovu majku 1963. godine te je majka te godine posadila šljive na ovoj čestici. Otac da ju je uživao na način da bi držao blago na njoj, a da su se brale i šljive. Osim njega da roditelji imaju i kćerku ČL, a da je otac želio sve za života ostaviti njemu te je napravio Ugovor o darovanju nekretnina te je sve što je bilo na ocu "prešlo" na njega s tim da odvjetnica nije u ugovor naznačila vanknjižnu imovinu iako je on to predlagao. Međutim, da je njemu otac ostavio svu svoju imovinu i knjižnu i vanknjižnu te da se zato iza njega nije vodila ostavinska rasprava, a da sestra ČL zna za predmetni ugovor, odnosno da je otac sve ostavio njemu. Također navodi da sa sestrom nije u dobrim odnosima, a da nisu bili dobri ni dok je otac bio živ. Naposljetku navodi da je njemu otac SL predao u posjed svu svoju zemlju pa i ovu vanknjižnu kada je teško obolio, a da je to bilo 2012. ili 2013. godine te je išao na dijalizu i više nije mogao obrađivati zemlju. Iz tog razloga da je sve njemu predao u posjed. Otac da je preminuo 2018. godine, a da je isključivu brigu o njemu vodio upravo on. Zaključuje još da spomenuti Ugovor o darovanju nekretnina nije pravi Ugovor o darovanju već zapravo o uzdržavanju jer da je on "dodržao" svoga oca upravo kao što sada uzdržava i majku. Isto tako, da kada je on sve to počeo posjedovati još za života oca, da sestra ČL nije to osporavala niti je tražila suposjedovanje.

15. Iz Posjedovnog lista proistječe da je tužiteljev otac RL, [adresa], upisan posjednikom utužene nekretnine.

16. Iz Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog između tužiteljevog oca UL kao darovatelja i ovdje tužitelja kao daroprimatelja proistječe da je isti zaključen 3. srpnja 2013. godine te da je darodavatelj uredno ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika. Iz točke I. predmetnog Ugovora razvidne su nekretnine koje su predmetom darovanja s tim što nije naznačena i ovdje utužena nekretnina, očito iz razloga jer ista nije bila formalno upisana kao samovlasništvo darovatelja.

17. Temeljem svega iznesenog očito je riječ o samostalnom, savjesnom i nesmetanom posjedovanju prijepora koje traje znatno duže od 20 godina imajući u vidu i posjedovanje pravnog prednika tužitelja, tj. oca i djeda. Proizilazi stoga da je tužitelj putem svojih pravnih prednika stekao pravo vlasništva na prijeporu putem dosjelosti.

18. Sud je cijenio okolnost i da je tužitelju njegov prednik, sada pok. SL predao u posjed prijepornu nekretninu još za života, a kako su to suglasno iznijeli saslušani svjedoci te sam tužitelj, a nakon što je RL obolio te više nije mogao vršiti posjedovne čine na istoj. Proistječe da je tužitelj samostalno posjedovao prijepor još za života svoga oca, a potom i nakon njegove smrti, da je riječ o nesmetanom i neprekidnom posjedovanju, što se ukazuje i logičnim budući se prijepor nalazi odmah preko puta tužiteljeve kuće.

19. Temeljem iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 29. prosinca 2025.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Mario Maravić, odvjetnik u Ogulinu

2. privr. zastupnica Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti