Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-315/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Srok Lopar, odvjetnici iz Rijeke, protiv tužene Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-695/2021 od 11. prosinca 2023., 29. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

1. Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki V. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-695/2021 od 11. prosinca 2023. na način da se tuženiku nalaže isplatiti tužiteljici na ime troškova postupka daljnji iznos od 302,49 eura sa zakonskom zateznom kamatom, koja na navedeni iznos teče počev od 11. prosinca 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 39,05 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 582/05 sklopljenog 17. svibnja 2005. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, koje odredbe se odnose na odluku o kamatnim stopama, pa da kao takve ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

1.1. Točkom II. utvrđene su ništetnim odredbe navedenog Ugovora koje se odnose na otplatu kredita koja se vezuje uz valutnu klauzulu švicarski franak, pobliže navedene u izreci te da ne proizvode kao takve pravne učinke između ugovornih stranaka.

1.2. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.560,98 eur/79.571,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznose i za razdoblje kako je to navedeno u izreci, dok je točkom IV. izreke zahtjev tužiteljice za isplatu u preostalom dijelu za iznos od 18.524,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom odbijen.

1.3. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.708,28 eur / 12.871,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen ali je to propušteno navesti u izreci.

2. Rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbe.

3. Protiv navedene presude u odluci o troškovima postupka i to sadržajno odbijajućeg dijela, tužiteljica podnosi žalbu pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. u vezi sa čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana odluka preinači na način da joj sud dosudi cjelokupni zatraženi trošak kao i trošak žalbenog postupka.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je osnovana.

7. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu odluku, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužiteljice kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava tvrdeći da se radi o neznatnom neuspjehu, zbog čega da odmjereni iznos nije trebalo umanjivati prema postotku uspjeha sa restitucijskim zahtjevom. Naime, sud prvog stupnja navedenu odluku donosi pozivajući se na odredbu čl. 154 st. 1. ZPP-a iako istu donosi primjenom st. 2. te odredbe i čl. 155. ZPP-a dosuđujući tužiteljici troškove zastupanja po odvjetniku za pristupe na ročišta, sastav podnesaka te PDV-a cijeneći da je tužiteljica uspjela u sporu sa 81%, pa od ukupno priznatih troškova zastupanja po odvjetniku od 1.592,00 eura dosuđuje joj iznos od 1.289,52 eura, trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 86,96 eura te vještačenja u iznosu od 331,81 eura u cijelosti, odnosno ukupno iznos od 1.708,28 eura, dok u preostalom dijelu zahtjev odbija.

9. Međutim, valja istaći da je tužiteljica u konkretnom slučaju ustala tužbom radi utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koji je sklopila sa tuženikom, a odnose se na odluku o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te restitucijskim zahtjevom radi isplate, i označila vrijednost predmeta spora (za sve zahtjeve) sa iznosom od 96.037,42 kn.

10. Po provedenom financijskom vještačenju tužiteljica je ustrajala kod zahtjeva za utvrđenje ništetnim navedenih odredbi (točka I. i II. tužbenog zahtjeva, odnosno izreke presude), dok je djelomično preinačila tužbeni zahtjev glede visine zatraženog iznosa.Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu poričući u prvom redu osnov tužbenog zahtjeva smatrajući da se ne radi o ništetnim ugovornim odredbama, pa da je stoga neosnovan i restitucijski zahtjev radi povrata onog što je stečeno na temelju takvih odredbi.

10. Po provedenom financijskom vještačenju tuženik je i dalje ostao kod svih prigovora i dokaznih prijedloga koji su se odnosili na okolnost pregovaranja prije sklapanja ugovora, a matematičkom izračunu vještaka nije prigovarao ali je i dalje ustrajao kod osporavanja potraživanja tužiteljice, dakle poricao osnov tužbenog zahtjeva. U takvoj situaciji je dokazni postupak u pretežitom dijelu proveden upravo radi ocjene pravnog osnova tužbenog zahtjeva, pa s pravom tužiteljica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod donošenja odluke o troškovima postupka.

11. Naime, tužiteljica je u cijelosti uspjela sa točkom I. i II. tužbenog zahtjeva kojim su utvrđene ništetnim odredbe ugovora o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dakle u cijelosti sa osnovom tužbenog zahtjeva, pa time što je po provedenom vještačenju i nakon što je tuženik dostavio dokumentaciju, precizirala restitucijski zahtjev sa kojim djelomično nije uspjela, prema mišljenju ovoga suda nije uspjela samo u neznatnom dijelu, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

12. Stoga je prema mišljenju ovoga suda odluku o troškovima postupka valjalo donijeti primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, tako da tužiteljici iznos utvrđen od strane suda prvog stupnja koji tužiteljica žalbenim navodima ne poriče, pripada u cijelosti, a ne u omjeru od 81 %, sa kojim je tužiteljica uspjela u odnosu na restitucijski zahtjev, jer je sa ostalim zahtjevima uspjela u cijelosti.

13. Slijedom iznesenog, valjalo je uvaženjem žalbe tužiteljice odluku suda prvog stupnja u sadržajno odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke V. izreke preinačiti na način naveden u točki 1. izreke ove odluke, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

14. Kako je tužiteljica uspjela sa žalbom, to joj primjenom odredbe Tbr. 10. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23) uz daljnju primjenu odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada iznos naveden u točki 2. izreke, s obzirom na vrijednost pobijanog dijela, dok je u preostalom dijelu zahtjev neosnovan.

15. Presuda suda prvog stupnja u točkama I-IV izreke, te dosuđujućem dijelu točke V. izreke i rješenje kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci, 29. prosinca 2025.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić