Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž Ovr-409/2025-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Hana Lukić Hob, odvjetnica u Vinkovcima, protiv ovršenika IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Berislav Knez, odvjetnik u Vinkovcima, radi iseljenja, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2217/2025-2 od 30. lipnja 2025., dana 29. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovršenika IĆ kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2217/2025-2 od 30. lipnja 2025. u točkama I, II i III izreke u kojem je određena ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine te u dijelu u kojem je određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 266,64 eura.
II Uvažava se žalba ovršenika IĆ kao djelomično osnovana, ukida rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2217/2025- 2 od 30. lipnja 2025. u točki IV izreke kojim je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika i odbacuje se kao nedopušten ovršni prijedlog ovrhovoditeljice VĆ od 18. lipnja 2025. u dijelu kojim je predložena ovrha na novčanoj tražbini po računima ovršenika.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja je, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-158/2023-31 od 13. lipnja 2024., određena ovrha na način da će sudski ovršitelj udaljiti ovršenika i druge osobe iz stana u [adresa], na adresi [adresa], i to stana na II katu, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 36,74 m[2] neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine upisane u A, upisan kao etažno vlasništvo (E-6) u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi zgrada mješovite uporabe, [adresa] i pomoćna zgrada ukupne površine 476 m[2] i nekretninu predati u posjed ovrhovoditeljici te je radi namirenja troškova ovršnog postupka određena ovrha na novčanim računima ovršenika. Određen je trošak ovršnog postupka u iznosu od 266,64 eura.
2. Protiv tog rješenja o ovrsi žali se ovršenik navodeći da se žali zbog bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž- 899/2024 kojom je potvrđena presuda poslovni broj Ps-158/2023 (odnosno ovršna isprava) te je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revc- 2854/2025 od 20. kolovoza 2025. dopustio podnošenje revizije u odnosu na pravno pitanje: Da li je osoba koja je pošteni posjednik ima pravo zadržavanja stvari dok mu ne budu nadoknađeni nužni i korisni troškovi koje je imao. Ističe da je ulagao u predmetnu nekretninu i da je ovrhovoditeljici naloženo plaćanje 7.737,84 eura sa zateznom kamatom od 19. svibnja 2018. na ime nužnih troškova ovršeniku.
3. U odgovoru na žalbu, ovrhovoditeljica navodi da žalba nema argumente. Ističe da je ovršeniku dala izjavu o prijeboju međusobnih tražbina. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određeno ispražnjenje i predaja nekretine, u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nije našao postojanje ni jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Međutim, u dijelu u kojem je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.
6. Naime, ovršni postupak je pokrenut i rješenje o ovrsi doneseno na temelju valjane ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. toč. 1. OZ-a – pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-158/2023-31 od 31. lipnja 2024., kojom je naloženo tuženiku (ovdje ovršeniku) da preda tužiteljici (ovdje ovrhovoditeljici) stan na II (drugom) katu koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 36,74 m[2] neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine upisane u A, upisan kao etažno vlasništvo (E-6) u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi zgrada mješovite uporabe, [adresa] i pomoćna zgrada ukupne površine 476 m[2] .
7. S obzirom na to da ovršenik svoju obvezu nije izvršio, to ovrhovoditeljica u ovršnom postupku zahtijeva predaju nekretnine u posjed.
8. Ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine regulirana je odredbama čl. 255. - 259. OZ-a te je prvostupanjski sud, na temelju potpuno i valjano utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje o ovrsi.
9. Žalbeni navod ovršenika da je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio reviziju, ne utječe na pravilnost i zakonitost donesenog rješenja o ovrsi. Naime, presuda kojom je naloženo ovršeniku da preda ovrhovoditeljici predmetnu nekretninu je pravomoćna (potvrđena presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-899/2024-3 od 27. veljače 2025.) i sadrži potvrdu o pravomoćnosti/ovršnosti (stranica 14 spisa) i sve dok navedena potvrda ne bude ukinuta, ovrhovoditeljica može pokretati i voditi ovršni postupak radi ispunjenja tražbine koja proizlazi iz te ovršne isprave.
10. O prijedlogu za odgodu ovrhe, sukladno čl. 65. st. 1. OZ-a, odlučuje prvostupanjski sud.
11. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu pobijanog rješenja u kojem je radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 266,64 eura sa zateznim kamatama, odredio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika.
12. Naime, prema čl. 209. st. 1. OZ-a ovrhovoditelj je ovlašten izravno zatražiti od Financijske agencije da, između ostalog, na temelju ovršne odluke domaćeg suda, koja glasi na ispunjenje novčane tražbine, provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, dok će u tom i drugim slučajevima iz citirane odredbe Financijska agencija postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.
12.1. Nadalje, na temelju čl. 211. OZ-a sud će odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. tog zakona na temelju kojih se može od Financijske agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Financijske agencije, o čemu će agencija izdati potvrdu.
13. Uvažavajući prethodno navedene odredbe, kao i činjenicu da je odredbom čl. 259. st. 1. OZ-a, propisano da ovrhovoditelj može u prijedlogu za ovrhu zatražiti da se zajedno s ovrhom iz čl. 255. OZ-a odredi ovrha na ovršenikovim pokretninama koje treba ukloniti s nekretnine radi naplate troškova ovršnog postupka, pogrešno je prvostupanjski sud odredio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika radi namirenja troškova ovršnog postupka, umjesto da takav prijedlog odbaci kao nedopušten u skladu s čl. 211. OZ-a.
14. Stoga je trebalo, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi suda prvog stupnja kao što je riješeno u točki I izreke ovog drugostupanjskog rješenja. Također je trebalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a istu uvažiti kao djelomično osnovanu i pobijano rješenje ukinuti u dijelu u kojem je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika i u tom dijelu zahtjev ovrhovoditelja odbaciti kao nedopušten (točka II izreke ovoga drugostupanjskog rješenja).
U Velikoj Gorici 29. prosinca 2025.
Sudac
Goran Škugor