Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-478/2022-15

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima u OD Lozo & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Promet Sinj d.o.o. Sinj, Miljenka Buljana 2, 21230 Sinj, OIB: 88867996815, zastupanog po Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-918/2020 od 2. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužen ika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-918/2020 od 2. veljače 2022. u točki I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 58.701,43 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose, točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće iz točke I. izreke, dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 10.750,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude u odnosu na točku I. i III. izreke pravovremenu žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja uz obvezu na naknadu parničnog troška tuženiku sa troškovima žalbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

2.1. Tuženik u žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud propustio cijeniti dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, posebice nalaz i mišljenje vještaka temeljem kojeg je sud utvrdio visinu potraživanja tužitelja, a da je pri tom zanemario točku 2. mišljenja što da pobijanu presudu čini kontradiktornom. Žalitelj navodi da je sud neosnovano odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanje predloženih svjedoka na okolnost obračuna plaće i tumačenja štifrarnika i koeficijenata poslova. Također ističe da je, suprotno obrazloženju prvostupanjske presude, tuženik imao primjedbe na provedeno financijsko vještačenja radi čega je izrađena dopuna istog na koju se tuženik očitovao, a koju dopunu prvostupanjski sud nije analizirao. Tvrdi da je vještak naveo dva mišljenja glede obračuna razlike plaće, prema usporednim radnicima i prema koeficijentima radnog mjesta, a koje metode obračuna se međusobno isključuju te da po ispravnoj metodi prema koeficijentima radnog mjesta razlike u plaći nema.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava kao neosnovane žalbene navode tuženika, usmjerene na onemogućavanje ostvarivanja prava tužitelja, a kojima se netočno tvrdi da prvostupanjski sud nije dao obrazloženje za svoju odluku pa predlaže žalbu odbiti i potvrditi kao pravilnu i zakonitu pobijanu prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće koju bi tužitelj ostvario radeći kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa u razdoblju od 10.3.2013. do 30.11.2019.

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je nesporno da je tužitelj bio zaposlen kod poslodavca Autoprijevoz – Sinj d.o.o. [adresa], temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme,

- da je tužitelj radio kod Autoprijevoza- Sinj d.o.o. do 13.11.2016. kada mu je prestao radni odnos temeljem poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu zbog smanjenja obima poslovanja,

- da je tužitelju u razdoblju od 14.11.2016. do 26.4.2017. priznato pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti koje mu je prestalo zbog zaposlenja u tvrtki Paić Tours Dicmo gdje je radio do odlaska u mirovinu,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, broj Pr-287/2017 od 2.3.2018., potvrđenom odlukom Županijskog suda u Osijeku, broj Gž R-176/2018-2 od 7.11.2019., utvrđeno da je društvo Autoprijevoz - Sinj d.o.o. [adresa], na novog poslodavca, ovdje tuženika Promet Sinj d.o.o. [adresa] , prenio tužiteljev ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme od 20.2.2007. za radno mjesto vozača autobusa, počevši od 1.3.2013.,

- da iz obrazloženja prednje citirane pravomoćne presude proizlazi da je nakon prijenosa tužiteljevog ugovora o radu na novog poslodavca, ovdje tuženika 1.3.2013., došlo i do prijenosa poslova linijskog prijevoza te da je zbog toga obim posla u društvu Autoprijevoz – Sinj d.o.o. znatno smanjen tako da su Autoprijevoz – Sinj i Promet Sinj d.o.o. sklopili 1.1.2014. ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji i najmu vozača kojim je bilo ugovoreno da će određeni vozači društva Autoprijevoz – Sinj d.o.o, među kojima i tužitelj, obavljati poslove za Promet Sinj d.o.o. u okviru radnog vremena u ime i za račun društva te je na poslove prijevoza tužitelja i druge vozače raspoređivao dispečer VŠ,

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka Dalibora Krkleca utvrđeno da razlika između plaća usporednih radnika tuženika vozača autobusa (LŠ, ŽŠ, ĐŠ i FŠ) i plaće koju je tužitelj ostvario kod društva Autoprijevoza-Sinj i Paić tours Dicmo te naknade za vrijeme nezaposlenosti, odnosno u utuženom razdoblju, iznosi ukupno bruto 58.701,43 kn,

- da je vještačenjem utvrđeno da je ta razlika nastala jer su usporedni radnici tužitelja radeći kod tuženika vozili drukčije linije u odnosu na linije koje je tužitelj vozio radeći u Autoprijevozu Sinj d.o.o. iako su svi ostvarivali isti koeficijent radnog mjesta 1,45,

- da tužitelju pripada nastala razlika plaće u utvrđenom bruto iznosu od 58.701,43 kn koja je nastala iz razloga što su se kod tuženika vozile drugačije linije u odnosu na linije koje su se vozile u Autoprijevozu Sinj pa stoga neovisno o tome što su tužitelj i usporedni radnici tuženika u spornom razdoblju ostvarivali isti koeficijent radnog mjesta 1,45, tužitelju pripada razlika plaće nastala s osnove vožnje na drugačijim linijama od linija koje su se vozile u Autoprijevozu Sinj,

- da tuženik ničim nije dokazao da bi tužitelj odbio obavljati poslove prijevoza za tuženika temeljem prednje navedenog ugovora o poslovno tehničkoj suradnji zaključenog između ranijeg poslodavca tužitelja i tuženika.

6.1. Slijedom navedenih utvrđenja te pozivom na odredbe članka 84. i članka 87. stavak 3. Zakona o radu koji je u to vrijeme bio na snazi (Narodne novine, broj: 149/2009., 61/2011., 82/2012., 73/2013., u daljnjem tekstu: ZR-a/2009), prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik stekao pravo potraživati nastalu razliku neisplaćene plaće u utuženom razdoblju koja je nastale uslijed okolnosti za koje tužitelj kao radnik nije bio odgovoran.

6.2. Stoga sud prvog stupnja djelomično usvaja tužbeni zahtjev tužitelja te obvezuje tuženika da mu naknadi utvrđenu razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 58.701,43 kn s pripadajućim kamatama na mjesečne iznose izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u mjesečnim bruto iznosima i obvezuje tuženika da mu naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 10.750,00 kn s kamatama od presuđenja do isplate.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda propisanih odredbom članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a na koju neosnovano upire tuženik u žalbi s obzirom da su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i tih isprava te prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. Netočni su i protivni stanju spisa predmeta kao i sadržaju obrazloženja pobijane presude žalbeni navodi tuženika da je obrazloženje kontradiktorno samom sebi glede ocjene provedenog financijskog vještačenja. Prvostupanjski sud je dao valjane i razumne razloge zašto prihvaća metodu obračuna iz točke 1., a ne metodu obračuna iz točke 2. nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dalibora Krkleca, a što je posljedica pravilno zauzetog pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda. Naime, i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 12.11.2025. broj Rev-1130/2025, u činjenično i pravno identičnoj situaciji, izražava pravno shvaćanje prema kojem "…u situaciji kad je pravomoćnom presudom utvrđeno da je ugovor o radu prenesen na novog poslodavca, kod kojeg su usporedni radnici ostvarivali veću plaću jer su vozili na zahtjevnijim linijama – tad i tužitelj dolazi u položaj usporednih radnika i mogućnost vožnje na tim linijama, a što mu je zbog nezakonitog postupanja tuženika bilo onemogućeno."

8.1. Protivno žalbenim navodima tuženika, prema utvrđenim okolnostima konkretnog predmeta te polazeći od navedenog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud pravilno prihvaća metodu obračuna iz točke 1. financijskog vještačenja prema kojoj je izvršen obračun razlike bruto plaće u utuženom razdoblju prema plaći usporednih radnika zaposlenih kod tuženika na istom radnom mjestu. Dakle, prihvaćajući izračun razlike plaće koju je tužitelj mogao ostvariti radom kod tuženika, prema prosjeku bruto plaće četiri usporedna radnika – također vozače autobusa sa istim koeficijentom 1,45, prema njihovim platnim listama, koji su radili kod tuženika na radnom mjestu istovjetnom radnom mjestu tužitelja prema prenesenom ugovoru o radu na tuženika kojeg je tužitelj imao zaključen sa prethodnim poslodavcem, Autoprijevoz – Sinj d.o.o., u razdoblju od 1.3.2013. do 30.11.2019., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da bi tužitelj ostvario veću bruto plaću u ukupnom iznosu od 58.701,43 kn (prikazano po mjesecima u koloni broj 7. Tablice 1.), a što mu je nezakonitim postupanjem tuženika bilo onemogućeno.

8.2. Pritom je potrebno ukazati i na mjerodavne odredbe o prijenosu ugovora o radu sadržane u odredbama ZR/09 kao i odredbe Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014., 127/2017. i 98/2019. – dalje: ZR), kojima je u pravni poredak Republike Hrvatske prenesena Direktiva Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o približavanju prava država članica u vezi sa zaštitom prava radnika u slučaju prijenosa poduzeća, tvrtki ili dijelova poduzeća ili tvrtki (sl., L 82, 22.3.2001., - u daljnjem tekstu: Direktiva Vijeća 2001/23 EZ), kojima je propisano da radnik čiji je ugovor o radu prenesen na način iz st.1. čl. 137. ZR-a zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu (čl. 137. st. 2. ZR) i da poslodavac na kojeg je prenesen ugovor o radu na način određen st.1. čl. 137. preuzima s danom prenošenja u neizmijenjenom obliku i opsegu sva prava i obveze iz prenesenog ugovora o radu (čl. 137. st.3. ZR-a). U bitnome je istovjetno propisano i odredbama čl. 133. st.1. i 2. i čl. 133. st. 3. ZR/09.

9. Također su neosnovani žalbeni navodi tuženika glede proturječnosti u provođenju dopune financijskog vještačenja po vještaku Daliboru Krklecu u svezi prigovora tuženika istaknutih u podnesku od 21.9.2021. , a u pogledu kojih je prvostupanjski sud od vještaka zatražio očitovanje te je vještak pisano očitovanje dostavio sudu 25.11.2025. Iz obrazloženja prvostupanjske presude evidentno je da je prvostupanjski sud pri ocjeni nalaza i mišljenja financijskog vještaka imao u vidu i analizirao očitovanje vještaka od 25.11.2025., a nakon kojeg tuženik nije predlagao dopunsko niti novo vještačenje što ispravno zamjećuje prvostupanjski sud. Svojim očitovanjem od 25.11.2021. vještak se referirao na prigovore tuženika ustrajući u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja od 21.7.2021. uz pojašnjenje da su metode obračuna različite, a odabir pravilnog obračuna da je pravno pitanje o kojem odluku donosi sud.

10. Neutemeljeni su i žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir i one mjesece kada je tužitelj ostvario veću plaću u odnosu na usporedne radnike tuženika u utuženom periodu te prihvatiti obračun razlike plaće tužitelja prema očitovanju vještaka od 25.11.2021. u ukupnom iznosu od 30.248,61 kn. Navedeno iz razloga jer tužitelj nije potraživao naknadu plaće u mjesecima kada je ostvario veću plaću od usporednih radnika tuženika, dok tuženik nema protupotraživanje prema tužitelju jer za isto niti nema pravnog osnova. Tužitelj osnovano potražuje naknadu razlike plaće za one mjesece kada je ista postojala, a činjenica da je tužitelj u nekim mjesecima svojim radom ostvario veću plaću negoli su je ostvarili usporedni radnici zaposleni kod tuženika ne daje pravo tuženiku na umanjenje njegove obveze isplate naknade plaće prema tužitelju.

11. Nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 8. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud ocjenom i analizom svih provedenih dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari. Točno je da prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka ĆŠ i MŠ, predloženih na pripremnom ročištu na okolnosti plaće tužitelja i usporednih zaposlenika tuženika na istom radnom mjestu. Međutim, nakon pribave relevantne i nesporne dokumentacije o ostvarenim primanjima tužitelja i usporednih radnika tuženika u utuženom razdoblju, provedenog saslušanja tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika te financijskog vještačenja koje je uključivalo više metoda obračuna plaće, tuženik nije niti ustrajao kod saslušanja navedenih svjedoka. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da su isti nepotrebni budući da su na iste okolnosti, na koje je tuženik predložio saslušati svjedoke, provedeni drugi relevantni dokazi kojima su sporne odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene za donošenje meritorne odluke.

12. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud prihvatio metodu obračuna razlike bruto plaće tužitelja prema plaćama usporednih radnika iz točke 1. pisanog nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 21.7.2021. te pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju u ukupnom bruto iznosu od 58.701,54 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose.

13. Odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud pravilno donosi citirajući odredbu članka 154. stavak 5. ZPP-a iako očitom omaškom navodi stavak 3. istog članka, kao i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12) važeće u vrijeme donošenja odluke, prema troškovniku tužitelja i poduzetim radnjama.

13.1. Neosnovano tuženik žalbom osporava odmjereni odvjetnički trošak tužitelju prema odredbi Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12) za sastav podneska od 30.11.2021. jer se radi o obrazloženom podnesku tužitelja kojim se isti opsežno očitovao na navode iz podneska tuženika u svezi nalaza i mišljenja financijskog vještaka Dalibora Krkleca od 21.7.2021. i tijek postupka.

14. Slijedom navedenog te pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

15. Odluka o trošku žalbenog postupka, sadržana u točki II. izreke ove presude, donijeta je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u odnosu na zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku.

16. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 29. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić