Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama-Buie
Buje, Istarska 1
Repubblica di Croazia
Tribunale Comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje-Buie
Buie, Via dell’ Istria 1
Poslovni broj P-1582/2019-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Margareti Vivoda, u pravnoj stvari tužiteljice TĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Maravić & Maravić j. t. d., odvjetničko društvo u Ogulinu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d. d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, koju zastupaju punomoćnici iz Leko & partneri, odvjetničko društvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenoga 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Zorana Belušića, odvjetnika u Bujama i zamjenice punomoćnika tuženika Tine Montak, odvjetnice u Bujama, 30. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe od 30. studenog 2021.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 9011090066 od 17. ožujka 2006. i Aneks Ugovora o kreditu broj 9011090066 od 20. travnja 2012., sklopljeni između tužiteljice TĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnice kredita i tuženika Privredna banka Zagreb d. d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kao kreditora ništetan u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koje tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke - tuženika, odnosno u dijelu u kojem je određeno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke- tuženika te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d. d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, da tužiteljici TĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati 10.312,39 eura (deset tisuća tristo dvanaest eura trideset devet centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
– 40,12 EUR od dana 31.08.2007.g. pa do isplate
– 39,42 EUR od dana 30.09.2007.g. pa do isplate
– 39,35 EUR od dana 31.10.2007.g. pa do isplate
– 39,90 EUR od dana 30.11.2007.g. pa do isplate
– 39,60 EUR od dana 31.12.2007.g. pa do isplate
– 40,28 EUR od dana 31.01.2008.g. pa do isplate
– 74,61 EUR od dana 29.02.2008.g. pa do isplate
– 75,89 EUR od dana 31.03.2008.g. pa do isplate
– 73,75 EUR od dana 30.04.2008.g. pa do isplate
– 73,27 EUR od dana 31.05.2008.g. pa do isplate
– 73,95 EUR od dana 30.06.2008.g. pa do isplate
– 72,56 EUR od dana 31.07.2008.g. pa do isplate
– 72,62 EUR od dana 31.08.2008.g. pa do isplate
– 73,42 EUR od dana 30.09.2008.g. pa do isplate
– 80,20 EUR od dana 31.10.2008.g. pa do isplate
– 75,60 EUR od dana 30.11.2008.g. pa do isplate
– 80,48 EUR od dana 31.12.2008.g. pa do isplate
– 78,78 EUR od dana 31.01.2009.g. pa do isplate
– 79,09 EUR od dana 28.02.2009.g. pa do isplate
– 78,07 EUR od dana 31.03.2009.g. pa do isplate
– 78,20 EUR od dana 30.04.2009.g. pa do isplate
– 76,89 EUR od dana 31.05.2009.g. pa do isplate
– 75,75 EUR od dana 30.06.2009.g. pa do isplate
– 75,98 EUR od dana 31.07.2009.g. pa do isplate
– 76,59 EUR od dana 31.08.2009.g. pa do isplate
– 76,51 EUR od dana 30.09.2009.g. pa do isplate
– 75,87 EUR od dana 31.10.2009.g. pa do isplate
– 77,00 EUR od dana 30.11.2009.g. pa do isplate
– 77,80 EUR od dana 31.12.2009.g. pa do isplate
– 79,11 EUR od dana 31.01.2010.g. pa do isplate
– 78,74 EUR od dana 28.02.2010.g. pa do isplate
– 80,43 EUR od dana 31.03.2010.g. pa do isplate
– 80,03 EUR od dana 30.04.2010.g. pa do isplate
– 80,79 EUR od dana 31.05.2010.g. pa do isplate
– 85,98 EUR od dana 30.06.2010.g. pa do isplate
– 84,83 EUR od dana 31.07.2010.g. pa do isplate
– 87,81 EUR od dana 31.08.2010.g. pa do isplate
– 86,81 EUR od dana 30.09.2010.g. pa do isplate
– 84,73 EUR od dana 31.10.2010.g. pa do isplate
– 69,95 EUR od dana 31.11.2010.g. pa do isplate
– 73,80 EUR od dana 31.12.2010.g. pa do isplate
– 71,09 EUR od dana 31.01.2011.g. pa do isplate
– 72,02 EUR od dana 28.02.2011.g. pa do isplate
– 70,69 EUR od dana 31.03.2011.g. pa do isplate
– 70,85 EUR od dana 30.04.2011.g. pa do isplate
– 61,57 EUR od dana 31.05.2011.g. pa do isplate
– 61,82 EUR od dana 30.06.2011.g. pa do isplate
– 65,39 EUR od dana 31.07.2011.g. pa do isplate
– 48,76 EUR od dana 31.08.2011.g. pa do isplate
– 47,25 EUR od dana 30.09.2011.g. pa do isplate
– 47,03 EUR od dana 31.10.2011.g. pa do isplate
– 46,86 EUR od dana 30.11.2011.g. pa do isplate
– 47,48 EUR od dana 31.12.2011.g. pa do isplate
– 48,12 EUR od dana 31.01.2012.g. pa do isplate
– 48,15 EUR od dana 29.02.2012.g. pa do isplate
– 47,66 EUR od dana 31.03.2012.g. pa do isplate
– 47,84 EUR od dana 30.04.2012.g. pa do isplate
– 48,81 EUR od dana 31.05.2012.g. pa do isplate
– 46,90 EUR od dana 30.06.2012.g. pa do isplate
– 48,58 EUR od dana 31.07.2012.g. pa do isplate
– 48,39 EUR od dana 31.08.2012.g. pa do isplate
– 46,35 EUR od dana 30.09.2012.g. pa do isplate
– 48,42 EUR od dana 31.10.2012.g. pa do isplate
– 47,12 EUR od dana 31.11.2012.g. pa do isplate
– 48,61 EUR od dana 31.12.2012.g. pa do isplate
– 47,59 EUR od dana 31.01.2013.g. pa do isplate
– 43,86 EUR od dana 28.02.2013.g. pa do isplate
– 48,61 EUR od dana 31.03.2013.g. pa do isplate
– 46,66 EUR od dana 30.04.2013.g. pa do isplate
– 46,26 EUR od dana 31.05.2013.g. pa do isplate
– 46,20 EUR od dana 30.06.2013.g. pa do isplate
– 46,37 EUR od dana 31.07.2013.g. pa do isplate
– 46,76 EUR od dana 31.08.2013.g. pa do isplate
– 47,36 EUR od dana 30.09.2013.g. pa do isplate
– 49,98 EUR od dana 31.10.2013.g. pa do isplate
– 47,13 EUR od dana 30.11.2013.g. pa do isplate
– 47,30 EUR od dana 31.12.2013.g. pa do isplate
– 0,28 EUR od dana 31.05.2006.g. pa do isplate
– 13,94 EUR od dana 31.10.2008.g. pa do isplate
– 15,01 EUR od dana 31.12.2008.g. pa do isplate
– 17,63 EUR od dana 31.01.2009.g. pa do isplate
– 18,77 EUR od dana 28.02.2009.g. pa do isplate
– 15,20 EUR od dana 31.03.2009.g. pa do isplate
– 15,77 EUR od dana 30.04.2009.g. pa do isplate
– 11,12 EUR od dana 31.05.2009.g. pa do isplate
– 7,15 EUR od dana 30.06.2009.g. pa do isplate
– 8,04 EUR od dana 31.07.2009.g. pa do isplate
– 10,33 EUR od dana 31.08.2009.g. pa do isplate
– 10,08 EUR od dana 30.09.2009.g. pa do isplate
– 7,89 EUR od dana 31.10.2009.g. pa do isplate
– 11,98 EUR od dana 30.11.2009.g. pa do isplate
– 14,96 EUR od dana 31.12.2009.g. pa do isplate
– 19,75 EUR od dana 31.01.2010.g. pa do isplate
– 18,51 EUR od dana 28.02.2010.g. pa do isplate
– 24,70 EUR od dana 31.03.2010.g. pa do isplate
– 23,35 EUR od dana 30.04.2010.g. pa do isplate
– 26,27 EUR od dana 31.05.2010.g. pa do isplate
– 44,92 EUR od dana 30.06.2010.g. pa do isplate
– 40,92 EUR od dana 31.07.2010.g. pa do isplate
– 51,73 EUR od dana 31.08.2010.g. pa do isplate
– 48,26 EUR od dana 30.09.2010.g. pa do isplate
– 40,91 EUR od dana 31.10.2010.g. pa do isplate
– 56,01 EUR od dana 30.11.2010.g. pa do isplate
– 74,03 EUR od dana 31.12.2010.g. pa do isplate
– 61,62 EUR od dana 31.01.2011.g. pa do isplate
– 66,13 EUR od dana 28.02.2011.g. pa do isplate
– 60,09 EUR od dana 31.03.2011.g. pa do isplate
– 61,00 EUR od dana 30.04.2011.g. pa do isplate
– 86,07 EUR od dana 31.05.2011.g. pa do isplate
– 87,72 EUR od dana 30.06.2011.g. pa do isplate
– 108,75 EUR od dana 31.07.2011.g. pa do isplate
– 99,73 EUR od dana 31.08.2011.g. pa do isplate
– 88,37 EUR od dana 30.09.2011.g. pa do isplate
– 86,96 EUR od dana 31.10.2011.g. pa do isplate
– 85,96 EUR od dana 30.11.2011.g. pa do isplate
– 90,96 EUR od dana 31.12.2011.g. pa do isplate
– 96,23 EUR od dana 31.01.2012.g. pa do isplate
– 96,63 EUR od dana 29.02.2012.g. pa do isplate
– 93,12 EUR od dana 31.03.2012.g. pa do isplate
– 94,87 EUR od dana 30.04.2012.g. pa do isplate
– 65,31 EUR od dana 31.05.2012.g. pa do isplate
– 61,49 EUR od dana 30.06.2012.g. pa do isplate
– 64,14 EUR od dana 31.07.2012.g. pa do isplate
– 63,14 EUR od dana 31.08.2012.g. pa do isplate
– 58,65 EUR od dana 30.09.2012.g. pa do isplate
– 63,28 EUR od dana 31.10.2012.g. pa do isplate
– 62,67 EUR od dana 30.11.2012.g. pa do isplate
– 64,24 EUR od dana 31.12.2012.g. pa do isplate
– 58,67 EUR od dana 31.01.2013.g. pa do isplate
– 57,42 EUR od dana 28.02.2013.g. pa do isplate
– 63,80 EUR od dana 31.03.2013.g. pa do isplate
– 59,75 EUR od dana 30.04.2013.g. pa do isplate
– 85,03 EUR od dana 31.05.2013.g. pa do isplate
– 84,82 EUR od dana 30.06.2013.g. pa do isplate
– 86,62 EUR od dana 31.07.2013.g. pa do isplate
– 89,98 EUR od dana 31.08.2013.g. pa do isplate
– 95,11 EUR od dana 30.09.2013.g. pa do isplate
– 92,48 EUR od dana 31.10.2013.g. pa do isplate
– 94,01 EUR od dana 30.11.2013.g. pa do isplate
– 95,76 EUR od dana 31.12.2013.g. pa do isplate
– 91,83 EUR od dana 31.01.2014.g. pa do isplate
– 94,01 EUR od dana 28.02.2014.g. pa do isplate
– 93,35 EUR od dana 31.03.2014.g. pa do isplate
– 90,80 EUR od dana 30.04.2014.g. pa do isplate
– 89,76 EUR od dana 31.05.2014.g. pa do isplate
– 90,04 EUR od dana 30.06.2014.g. pa do isplate
– 93,33 EUR od dana 31.07.2014.g. pa do isplate
– 95,72 EUR od dana 31.08.2014.g. pa do isplate
– 95,18 EUR od dana 30.09.2014.g. pa do isplate
– 97,47 EUR od dana 31.10.2014.g. pa do isplate
– 99,07 EUR od dana 30.11.2014.g. pa do isplate
– 98,22 EUR od dana 31.12.2014.g. pa do isplate
– 99,36 EUR od dana 31.01.2015.g. pa do isplate
– 99,36 EUR od dana 28.02.2015.g. pa do isplate
– 99,36 EUR od dana 31.03.2015.g. pa do isplate
– 99,35 EUR od dana 30.04.2015.g. pa do isplate
– 99,36 EUR od dana 31.05.2015.g. pa do isplate
– 99,36 EUR od dana 30.06.2015.g. pa do isplate
– 99,36 EUR od dana 31.07.2015.g. pa do isplate
– 99,36 EUR od dana 31.08.2015.g. pa do isplate
– 99,35 EUR od dana 30.09.2015.g. pa do isplate,
po stopi od 15% godišnje do 30. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka isplatom 2.349,99 eura (dvije tisuće tristo četrdeset devet eura devedeset devet centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika, radi isplate. Navela je da je sa tuženikom 17. ožujka 2006. zaključila Ugovor o kreditu, broj: 9011090066, kojim je tužiteljica podigla kredit u iznosu od 92.250,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan isplate te sa promjenjivom kamatnom stopom koja je određena u skladu s odlukom tuženika. Tužiteljica i tuženik su 20. travnja 2012. zaključili aneks ugovora o kreditu kojim je ugovoren moratorij na vraćanje kredita, a 9. prosinca 2015. tužiteljica je prihvatila konverziju kredita na način da je umjesto valutne klauzule u CHF ugovorena valutna klauzula u EUR. Tuženik je u Ugovor o kreditu ugradio odredbe protivne odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na osnovi jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene su i ništetne. O tim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Stoga, tužiteljica postavlja zahtjev prema tuženiku za vraćanje onoga što je primljeno po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tužiteljica se pozvala na pravomoćne presude donese povodom tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
2. Tuženik je u cijelosti osporio tužbu, po osnovu i visini te je istaknuo prigovor zastare potraživanja tužiteljice. Smatra da tužiteljica nema potraživanja prema tuženiku budući da je s tuženikom zaključila Ugovor o konverziji kredita čime je kreditni odnos između stranaka u cijelosti izmijenjen. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je izričito dopuštena i predviđena Zakonom o obveznim odnosima. Predmetni ugovor o kreditu solemniziran je kod javnog bilježnika te je tužiteljica bila upoznata sa svim pravima i obvezama koje proizlaze iz ugovora. Tužiteljica je pogrešno poziva na presude donesene povodom tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača jer u njima sud nije utvrdio da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Volja ugovornih strana bila je ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu te takva ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke nije sama po sebi nepoštena niti neodrediva, a ugovorena kamata svakako nije viša od zakonom dozvoljene. Tužiteljica je izričito pristala na klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Stoga, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan.
3. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P- 1582/2019-12 od 15. srpnja 2021. određen je prekid postupka do donošenja odluke Suda Europske unije o tumačenju Direktive 93/13 po zahtjevu za prethodnu odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj C-567/20 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi za prekid postupka.
3. 1. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P- 1582/2019-14 od 14. lipnja 2022. nastavljen je postupak.
4. Tužiteljica je u podnesku od 16. rujna 2025. specificirala tužbeni zahtjev na način da ga je uskladila s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka sačinjenim u ovom postupku. Tuženik se u podnesku od 7. listopada 2025. usprotivio preinaci tužbe odnosno povećanju tužbenog zahtjeva tužiteljice.
4. 1. Budući da je tužiteljica podneskom od 16. rujna 2025. u biti izvršila usklađenje tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke, ostvarile su se pretpostavke iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), stoga je sud dopustio preinaku tužbe i odlučio kao u izreci rješenja.
5. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je u postupku proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu broj: 9011090066 od 17. ožujka 2006. (str. 12 – 16 spisa), II. Dodatka Ugovora o kreditu broj: 9011090066 od 20. travnja 2012. (str. 17 spisa), otplatnog plana (str. 18 – 24, 28 – 34 spisa), Dodatka Ugovoru o kreditu broj: 9011090066 od 9. prosinca 2015. (str. 25 – 27 spisa), knjigovodstvene kartice (str. 35 – 44 spisa), Anexa I Ugovora o kreditu broj: 9011090066 od 22. veljače 2007. (str. 45 – 46 spisa), otplatne tablice sa prikazom efektivne kamatne stope (str. 47 – 50 spisa), pregleda uplata po kreditu na dan 29. travnja 2019. (str. 51 – 52 spisa) i nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića, dipl. oec. od 13. veljače 2025. (str. 128 – 147 spisa). Saslušana je tužiteljica.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Među strankama nije sporno da su tužiteljica, kao korisnica kredita, i tuženik, 17. ožujka 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj: 9011090066, potvrđen kod javne bilježnice Snježane Nazarević u Bujama, broj: OU-214/06 od 24. ožujka 2006., a kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu 92.250,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, u adaptacije stambenog objekta s kamatom od 4,35 % promjenjivom sukladno Odluci Banke. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik zaključili Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9011090066 od 9. prosinca 2015. kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
8. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice te je li nastupila zastara potraživanja tužiteljice.
9. Tužiteljica ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, neovisno o činjenici što je s tuženikom sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9011090066 od 9. prosinca 2015., čime se tužiteljica kao potrošač nije odrekla prava na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu od 17. ožujka 2006. jer ovaj sud smatra da sklapanje Dodatka Ugovoru o kreditu ne može dovesti potrošača u nepovoljniji položaj od onih koji te dodatke nisu sklapali.
10. Takav stav izražen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019.
11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te valutna klauzula koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak. Utvrđeno je da su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga se radi o ništetnim ugovornim odredbama. Ništetnost odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina stope kamate određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a visina tečaja švicarskog franka prema tečaju na dan isplate ugovora o kreditu.
12. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio je utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
13. Navedene presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502. a - 502.h Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13) i čl. 131. - 141.b Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09) te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu.
14. U skladu s tim se tužiteljica, kao korisnica kredita, u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz tih presuda prema kojima su povrijeđeni njezini interesi time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršila isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.
15. Tužiteljica je u svom iskazu navela da se 2006. godine odlučila osamostaliti budući da je živjela sa roditeljima u stanu od 40-ak kvadrata. Našla je jedan stan preko oglasa, otišla u PBZ banku, rekla koji iznos kredita joj treba i djelatnik u banci rekao joj je da jedino što može je uzeti kredit u CHF. S obzirom na njezina tadašnja primanja i kreditnu sposobnost niti jedan drugi kredit nije dolazio u obzir. Kako joj je CHF bila nova valuta, pitala je za kredit u kunama ili u eurima, međutim rečeno joj je da je jedino kreditno sposobna za kredit u ovoj valuti. Tražila je kredit od 60.000,00 eura, za namjenu kupnje stana, na rok od 30 godina. U tom trenutku kada je uzela kredit, procijenila je da će moći otplaćivati kredit. Rata kredita bila joj je 2.100,00 kuna. Bila je svjesna da uzima kredit sa promjenjivom kamatnom stopom. Pisalo je promjenjiva kamatna stopa i na to je bila pristala. Međutim, navela je da nikada ne bi pristala uzeti ovakav kredit da je znala da će se toliko mijenjati kamatna stopa. Nakon otprilike dvije godine rata je počela ići gore od 200,00 kuna na više. To je za nju bilo puno. Najveća rata bila je 3.500,00 kuna. Njezina mjesečna primanja su bila manja od rate kredita. To je utjecalo na kvalitetu njezina života. Da je i pomislila da će se ikada ovako nešto desiti stvarno nikada ne bi uzela kredit. Uzela je kredit za stan od 35 kvadrata. Zaključila je konverziju zbog visina rata, bojala se ako ne uspije plaćati kredit da joj ne dođe odjednom sve na naplatu i jednostavno nije znala kako dalje. Nešto joj se situacija poboljšala kada je napravila konverziju. Kada je uzimala osnovni kredit nitko joj u banci nije objasnio što je to promjenjiva kamatna stopa, što je to valutna klauzula. Nije mogla pregovarati o bilo kakvim člancima ugovora niti ju je itko nešto o tome pitao.
16. Ugovor o kreditu broj: 9011090066 od 17. ožujka 2006. predstavlja potrošački ugovor te je sklopljen u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora. Stoga se i na taj ugovor odnose presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P 1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.
17. Protivno navodima tuženika, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da na temelju čl. 502. c. ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15, dalje: ZZP/14) postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Takav pravni stav zauzeo je u svojim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske posl. br. Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i posl. br. 18/2018 od 26. svibnja 2020.
18. Tužiteljica i tuženik sklopili su Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9011090066 od 9. prosinca 2015. Predmetni Dodatak sklopljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015., dalje: ZID ZPK). Stav je ovoga suda da predmetna konverzija odnosno sklapanje Dodatka Ugovoru o kreditu nije od značaja za predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice budući da se niti odredbama ZID ZPK-a, a niti sklopljenim Dodatkom ne navodi, niti ugovara, način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne navodi, niti ugovara, na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli švicarskog fraka iz osnovnog ugovora, a niti je tužiteljica u trenutku konverzije znala da će ugovorna odredba koja se konvertira, odnosno mijenja, kasnije biti utvrđena ništetnom, a osim toga i tužba se temelji na tvrdnji kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije plaćeno temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi. Dakle, činjenica da su tužiteljica i tuženik sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9011090066 od 9. prosinca 2015. kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate od 2.157,39 eura na dan 30. rujna 2015., ne znači da je tužiteljici vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.
19. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, u skladu s čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a.
20. Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon provedenog oglednog postupka donio rješenje, broj Gos 1/2019-36, od 04. ožujka 2020., kojim je utvrđeno da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK-a ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
21. Vještak Tomislav Prpić je u nalazu i mišljenju od 13. veljače 2025. da:
– pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata, do konverzije više uplatila 4.811,40 eura,
– pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata, do konverzije manje uplatila 1.237,79 eura. Riječ je većinom o iznosima za vrijeme primjene zakonske kamatne stope od 3,23%,
– pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika do konverzije više uplatila 5.500,99 eura,
– pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika do konverzije manje uplatila 263,54 eura,
– Nedovoljno umanjena glavnica u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30. rujna 2015. iznosi 3.236,40 eura. Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije u odnosu na zatečenu glavnicu po početnom tečaju,
– tuženik je proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30. rujna 2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/15.), te je na taj način matematički izjednačio tužiteljicu sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. U obzir su uzete sve uplate tužiteljice, pa tako i oni iznose koji su ovdje iskazani kao njena preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose po točkama mišljenja 1, 3 i 5.
22. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev podneskom od 16. rujna 2025., sve kako je to navedeno izreci presude i rješenja.
23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića od 13. veljače 2025., jer je vještak u okviru zadanog zadatka svoj nalaz i mišljenje obrazložio na jasan i detaljan način te je na jasan i pregledan način prikazao obračun za cijelo razdoblje otplate kredita, sud nije pronašao nikakve nelogičnosti, proturječnosti niti pristranosti u izrađenom nalazu i mišljenju.
24. U skladu s čl. 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
25. Kako su ugovorne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, tuženik je dužan vratiti tužiteljici utužene iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bio obvezan platiti u slučaju da nije došlo do njihovog povećanja zbog toga što je banka povećala početno ugovorenu kamatnu stopu i što je dolazilo do rasta tečaja švicarskog franka prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju švicarskog franka na dan isplate ugovora o kreditu.
26. Tuženik je u skladu s čl. 1115. ZOO-a dužan tužiteljici naknaditi i zatezne kamate koje teku na iznose preplaćenih mjesečnih iznosa od dospijeća svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate. Od 15. studenog 2004. do 31. prosinca 2007. visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 91/04, 35/05) po stopi od 15 % godišnje. Od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu. Eskontna stopa je do 30. lipnja 2011. godine iznosila 9 %, a od 1. srpnja 2011. godine 7 %. U ovom slučaju ta se stopa uvećava za pet postotnih poena pošto se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava. Dana 1. kolovoza 2015. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 78/15) kojim je u čl. 3. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim glede odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava gdje se ta stopa uvećava za pet postotnih poena. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22. i 156/22.) čl. 2. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08. i 78/15.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 155/2023) 30. prosinca 2023., čl. 1. izmijenjen je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 114/22. i 156/22.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
27. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.
27. 1. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
27. 2. Kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi promjenjivim kamatnim stopama jednostranom odlukom banke pravomoćno je okončan donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Tužiteljica je tužbu podnijela sudu putem pošte preporučenom pošiljkom predanom pošti 10. lipnja 2019., pa se u skladu s čl. 113. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP) dan predaje pošti smatra danom predaje sudu kojemu je upućen. Stoga, sud utvrđuje da do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 5. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Stoga nije nastupila zastara prava potraživanja tužiteljice po osnovi preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
28. Slijedom svega navedenog, naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 10.312,39 eura zbog promjene kamatne stope i zbog povećanja tečaja švicarskog franka, sve uvećano za zakonske zatezne kamate kako je navedeno u izreci presude.
29. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.
29. 1. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka. .
29. 2. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a tužiteljici su priznati troškovi zastupanja kod sastava tužbe u visini od 250,00 eura (Tar. br. 7. t. 1. OT), za zastupanje na ročištima 7. srpnja 2020., 15. siječnja 2024., 26. veljače 2024. i 20. studenoga 2025. u visini od po 250,00 eura (Tar. br. 9. t. 1. u vezi s Tar. br. 7. t. 1. OT), za sastav podnesaka od 320. travnja 2020. i 16. rujna 2025. u visini od po 250,00 eura (Tar. br. 8. t. 1. u vezi s Tar. br. 7. t. 1. OT), sve uvećano za iznos PDV-a prema Tar. br. 42. OT. Tužiteljici su priznati troškovi vještačenja u iznosu od 599,99 eura. Dakle, tužiteljici je priznat trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.349,99 eura.
29. 3. Stoga je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu 2.349,99 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. prosinca 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).
29. 4. Tuženiku koji je izgubio parnicu ne pripada pravo na parnični trošak..
30. Slijedom navedenog, na temelju čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.
U Bujama – Buie 30. prosinca 2025.
Sutkinja
Margareta Vivoda
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke.
Dna:
1. Pun. tužiteljice,
2. Pun. tuženika.