Republika Hrvatska
Poslovni broj: P-558/2023-45
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Pagu
Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor
23250 Pag
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sutkinji tog suda Marijani Zelić, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Gordani Grubeša, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grubeša i Partneri u Zagrebu, Importanne Galleria, Iblerov trg 10/V, protiv tuženika Raiffeisenbank Aichfeld Egen, Republika Austrija, Kärntner Strasse 2, A- 8720 Knittelfeld, OIB: 75891032359, upisana u sudski registar Zemaljskog suda u Leobenu pod brojem 056745z zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Remenar & Remenar j.t.d., Zagreb, Gajeva ulica 57, radi ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. studenoga 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 29. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se ništetnim javnobilježnički akt – Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, solemniziran po javnom bilježniku Denisu Krajcaru, iz [adresa], pod poslovnim brojem Ov-19537/08. te se oglašava kao nedopuštena ovrha određena na prijedlog davatelja kredita koja se vodi kod Općinskog suda u Zadru, posl.br. Ovr-1118/15 (ranije Ovr-312/2011 Općinski sud u Pagu).
II. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Pag Općinskog suda u Zadru brisanje upisanog založnog prava na temelju Ugovora o kreditu broj računa 236.695 od dana 14.11.2008. godine na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag i to: - 2. etaža 50/100 dijela kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor Ć površine 456 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I, [broj poduloška], stan broj 2. na 1. katu, ukupne površine 134,94 m2, s pridruženom garažom oznake G u prizemlju, ukupne površine 54,58 m2, s pridruženom terasom oznake T, ukupne površine 59,33 m2, s pridruženim prostorom oznake P u potkrovlju, ukupne površine 124,00 m2, i s pridruženim kućnim vrtom oznake V3, ukupne površine 39,00 m2, kao sporednim dijelovima, te se nalaže brisanje zabilježbe ovrhe upisane na temelju rješenja Općinskog suda u Pagu, posl.br. Ovr-312/11.
III. Danom donošenja ove presude prestaju vrijediti sva osiguranja koje su I. tužitelj TH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljica HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje tužitelja na adresi u [adresa], dali tuženiku Raiffeisenbank Aichfeld eGen, 8720 Knittfeld, [adresa], Republika Austrija na ime osiguranja tražbine po Ugovoru o kreditu br. 236.695 od 14.11.2008. godine.
IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljima trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
II. Odbacuje se tužba ĆH (dio tužbenog zahtjeva iz točke I.) koji glasi:
„ te se oglašava kao nedopuštena ovrha određena na prijedlog davatelja kredita koja se vodi kod Općinskog suda u Zadru, posl.br. Ovr-1118/15 (ranije Ovr-312/2011 Općinski sud u Pagu).“
III. Nalaže se tužiteljima da nadoknade tuženiku troškove postupka u iznosu od 23.597,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa odbija kao neosnovan.
IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se ništetnim javnobilježnički akt – Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, solemniziran po javnom bilježniku Denisu Krajcaru, iz [adresa], pod poslovnim brojem Ov-19537/08 te se oglašava kao nedopuštena ovrha određena na prijedlog davatelja kredita koja se vodi kod Općinskog suda u Zadru, posl.br. Ovr-1118/15 (ranije Ovr-312/2011 Općinski sud u Pagu).
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljima trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana“
Obrazloženje
1.Tužitelji u tužbi navode da su oni kao potrošači s prebivalištem u [adresa] i tuženik kao trgovac 14. studenog 2008. sklopili ugovor o kreditu broj 236.695 na iznos od 130.000,00 EUR uz kamatnu stopu od 8,7% godišnje. Ugovorom je utvrđena primjena općih uvjeta poslovanja i Zakona o zaštiti potrošača (KSchG). Opći uvjeti poslovanja da nikada nisu uručeni tužitelju. Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 objavljena u Službenom listu Europske unije 16. siječnja 2001., odjeljku 4. određuje nadležnost nad potrošačkim ugovorima, konkretno u članku 16. određeno je da potrošač (u ovom slučaju tužitelj) može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne stranke bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil, bilo pred sudovima mjesta u kojem potrošač ima domicil. Uredba se u Republici Hrvatskoj primjenjuje kao unutarnje pravo, imajući u vidu da je od 1. srpnja 2013. Republika Hrvatska punopravni član Europske unije. Nadalje, kako je konkretni tužbeni zahtjev uspostavljen i na utvrđenje ništetnim javnobilježničke isprave – Sporazuma od 25. studenog 2008. solemniziranog po javnom bilježniku Denisu Krajcaru, iz [adresa], pod posl. brojem OV-19537/08 kao i brisanje upisanog tereta na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag, a člankom 22. naprijed navedene uredbe određeno je da je bez obzira na prebivalište isključivo nadležan sud države članice gdje leže nekretnine za tužbe kojima su predmet stvarna prava na nekretninama. S obzirom da predmetna nekretnina nesporno leži na teritoriju Republike Hrvatske, konkretno na području nadležnosti naslovnog suda, isti sud je isključivo mjesto nadležan za suđenje u ovom sporu. Nadležnost naslovnog suda temelji se i na odredbama ugovora čije se utvrđenje ništetnosti traži, naime pod točkom A, odjeljak posljednji, određeno je: Za sve nastale sporove iz ovog ugovora ugovara se nadležnost Županijskog suda u Judenbergu sukladno čl. 104. JN , ili nadležnost mjesnog suda u Hrvatskoj. Sukladno odredbi članka 49. stavka 2. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (NN 53/91, 88/01, dalje u tekstu: ZRSZ), stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti suda Republike Hrvatske ako je barem jedna stranka državljanin Republike Hrvatske ili pravna osoba sa sjedištem u [adresa]. Pritom valja napomenuti da su stranke u samom ugovoru ugovorile izberivu nadležnost, pri čemu je nadležan ili Županijski sud u Judenbergu ili mjesno nadležan sud u Republici Hrvatskoj. Nadalje, nadležnost naslovnog suda temelji se i na odredbi članka 63. Zakona o parničnom postupku (NN 89/14), koja se primjenjuje temeljem čl. 21. Ovršnog zakona (NN 55/16). S obzirom da je tuženik pokrenuo ovršni postupak na nekretnini radi naplate novčane tražbine, a koji postupak se pred naslovnim sudom vodi pod poslovnim brojem Ovr-1118/2015 (ranije Ovr-312/11 Općinski sud u Pagu), nadležnost naslovnog suda temelji se i na čl. 21. Ovršnog zakona (NN 55/16). Slijedom svega navedenog, tužitelji smatraju da im pripada pravna zaštita koju im omogućavaju prisilni propisi Republike Hrvatske, a to su Zakon o obveznim odnosima, Zakon o zaštiti potrošača, Zakon o bankama i Zakon o deviznom poslovanju. Ugovor o kreditu broj 236.695 od 14. studenog 2008. je ništetan iz slijedećih razloga: protivan je prisilnim propisima i moralu društva, prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO); u trenutku potpisivanja ugovora nije postojala suglasnost oko bitnih sastojaka ugovora, stoga sukladno odredbama čl. 282. ZOO, isti nije niti nastao; protivan je odredbi čl. 329 ZOO, jer je tuženik iskoristio stanje nužde odnosno lakomislenost i nedovoljno iskustvo tužitelja, nepoznavanje njemačkog jezika na kojem su sastavljeni opći uvjeti poslovanja, odnosno prilikom sklapanja ugovora o kreditu na strani tužitelja postojale su mane volje; protivan je odredbama o zabrani anatocizma, sukladno odredbi čl. 31. ZOO. Tuženik je pravna osoba (banka) sa sjedištem u [adresa], odnosno registrirana zadruga s ograničenom odgovornošću, s ranijom tvrtkom i sjedištem kao u pobijanom ugovoru na čiju se ništetnost ukazuje (Raiffeisenbank Polstal eGen, 8753 Fohnsforf, Haupstrasse 2), sada na adresi [adresa], 8720 Knittelfeld. Pobijani ugovor o kreditu datira od 14. studenog 2008., dok je dana 25. studenog 2008. pred javnim bilježnikom Denisom Krajcarom sa sjedištem u [adresa], solemniziran sporazum radi osiguranja tuženikove tražbine (u daljnjem tekstu: sporazum), kojim je osnovano založno pravo na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag i to:-2. etaža 50/100 dijela kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor Ć površine 456 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]-I, [broj poduloška], stan broj 2 na 1. katu, ukupne površine 134,94 m2, s pridruženom garažom oznake G u prizemlju, ukupne površine 54,58 m2, s pridruženom terasom oznake T, ukupne površine 59,33 m2, s pridruženim prostorom oznake P u potkrovlju, ukupne površine 124,00 m2, i s pridruženim kućnim vrtom oznake V3, ukupne površine 39,00 m2, kao sporednim dijelovima. Ujedno se napominje da je sporazum u ime tuženika sklopila odvjetnica Tea Tončić iz Pule, Veronska 7, a da nije bila ovlaštena na temelju specijalne punomoći od 18. studenog 2008. sklopiti sporazum s 2. tužiteljicom, već samo s 1. tužiteljem i AH (koji nije u konkretnom slučaju bio ugovorna strana). Cjelokupni postupak za dobivanje kredita izvršavao se na području Republike Hrvatske (ponude, ovjere i sl.) te se time smatra da je posao/djelatnost kreditiranja vršena na području Republike Hrvatske. Budući da tuženik nije nikada niti podnio zahtjev niti je Hrvatske narodna banka zaprimila niti izdala tuženiku odobrenje za rad u Republici Hrvatskoj, niti je tuženik imao podružnicu u RH, ovršna javnobilježnička isprava – Sporazum od dana 25. studenog 2008. solemniziran po javnom bilježniku Denisu Krajcaru iz [adresa], pod poslovnim brojem OV-19537/08, a koji sporazum je sklopljen na temelju ugovora o kreditu broj računa 236.695 od 14. studenog 2008., zaključenog između zajmoprimatelja ĆH i HH, ovdje tužitelja, i zajmodavca, ovdje tuženika, a kojim sporazumom je zasnovano založno pravo na gore navedenoj nekretnini, kao i ugovor o jednokratnom kreditu su ništetni. Sporazum i ugovor ništetni su: i iz razloga što su protivni odredbama članka (tada važećeg) Zakona o bankama, i to čl. 2.,3.,4.,5.,6.,33. (danas važeći: Zakona o kreditnim institucijama); i iz razloga što su protivni odredbama članaka 3.,7.,11. Zakona o deviznom poslovanju; i iz razloga što su protivni i odredbama članaka 1.,3.,4.,5.,6. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Zaključno, tuženik u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije imao podružnicu registriranu na području RH, a koja bi bila ovlaštena obavljati poslove kreditiranja i bankovne poslove sukladno tada važećem Zakonu o bankama. U trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije postojala suglasnost volja stranaka ugovora. Ugovor o kreditu ništetan je jer je tuženik evidentno iskoristio stanje nužde tužitelja, nedovoljno iskustvo, nepoznavanje jezika na kojem je sklopljen izvorni ugovor o kreditu, lakomislenost tužitelja u nepovoljnim financijskim prilikama te tužitelj drži kako je predmetni ugovor sklopljen isključivo s ciljem stjecanja nekretnine koja je imala služiti kao osiguranje predmetne tražbine tuženika. Navedena pobuda drži se kao odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prvenstveno, tužitelji su u trenutku potpisivanja ugovora bili u uvjerenju da ugovor o kreditu sklapaju s bankom, a tuženik se na taj način predstavio te tužitelja doveo u zabludu, koja zabluda je bila odlučna u trenutku sklapanja pravnih poslova. Ističe se kako tuženik nije upoznao tužitelje s odredbama općih uvjeta poslovanja, a na koje se uvjete sam ugovor o kreditu poziva, niti su se tužitelji na bilo koji način mogli samo upoznati s općim uvjetima poslovanja tuženika na hrvatskom jeziku, a vjeruje se da hrvatski prijevod uopće ne postoji. Tužitelji ukazuju kako nikada nisu dobili otplatni plan, a koji plan bi im dao uvid u način određivanja njihovog zaduženja. Tuženik je bio dužan tužiteljima dostaviti otplatni plan pa kako to nije učinio, kao što tužiteljima nije dostavio valjani izvod sa računa, tužitelji smatraju da su kamate previsoko odmjerene te da su odredbe ugovora koje se odnose na kamate ništetne kao i cijeli ugovor.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da prvenstveno ističe da je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se traži da danom donošenja ove presude prestaju vrijediti sva osiguranja koje su tužitelji dali tuženiku na ime osiguranja tražbine po ugovoru o kreditu br. 236.695 od 14. studenog 2008. nerazumljiv i neodređen te se o istome ne može raspravljati s obzirom da nije procesno dopušteno postavljati neodređen tužbene zahtjeve iz kojih se ne može razlučiti što tužitelj tužbom traži niti se tuženik na isto može očitovati jer nije jasno određeno koja su to "sva osiguranja koje su tužitelji dali tuženiku", stoga se predlaže predmetnu tužbu tužitelja u tom dijelu odbaciti. Opreza radi, a sve u slučaju da sud ne bi odbacio tužbu iz gore navedenih razloga, tuženik poriče i osporava sve navode iz tužbe, te se protivi postavljenim tužbenim zahtjevima i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti. Prvenstveno valja reći da su stranke ugovorom o kreditu ugovorile primjenu austrijskog materijalnog prava temeljem članka 20. općih uvjeta poslovanja tuženika, a koji su sastavni dio predmetnog ugovora o kreditu, pa pozivanje tužitelja na odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05) (nadalje u tekstu:ZOO) Zakona o deviznom poslovanju (NN br. 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10, 76/13) (dalje u tekstu ZDP), Zakona o bankama (NN br. 84/2002, 141/2006, 117/2008, 74/2009) (dalje u tekstu ZB), Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (NN br. 61/11) (dalje u tekstu ZZSND) je irelevatno jer se isti u konkretnom slučaju ne primjenjuju, kao ni bilo koje druge odredbe hrvatskog prava. Navedeno jasno proizlazi i iz stava sudova Republike Hrvatske, a između ostalog stav Županijskog suda u Rijeci u rješenju od 7. srpnja 2016., poslovni broj Gž-1396/16. Međutim, neovisno o navedenom ukoliko bi nadležni sud smatrao da se iz nekog razloga ima primjenjivati hrvatsko pravo, to tuženik ističe kako i nadalje predmetni ugovor o kreditu, kao ni založna isprava, ne bi bili ništetni, pogotovo iz razloga na koje se pozivaju tužitelji. Glede, navoda tužitelja da tuženik nije imao valjanu dozvolu Hrvatske narodne banke za obavljanje bankarske djelatnosti na području Republike, Hrvatske, ovime se ističe da tuženik nije bio obvezan od HNB zatražiti odobrenje za obavljanje svoje djelatnosti, a sve s obzirom da istu nije obavljao na području Republike Hrvatske, a kako to paušalno i bez ikakvih dokaza tvrde tužitelji, nego je istu obavljao na području Republike Austrije te je, kao financijska institucija, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora imao, i još uvijek ima, sva potrebna odobrenja i dozvole za radi nadležnog tijela Republike Austrije, a slijedom čega je isti bio ovlašten, i još uvijek jest, davati kredite fizičkim i pravnim osobama, i to bez obzira na pravni oblik pod kojim obavlja svoje poslovanje. Dakle, budući da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u Republici Austriji, a ne na području Republike Hrvatske, sasvim je očito da tuženiku za davanje takvih kredita bilo kakvo odobrenje u Republici Hrvatskoj uopće nije bilo potrebno. Da je tome tako, vidljivo je i iz dopis HNB-a od dana 21. lipnja 2013. pod poslovnim brojem 416-810/10-06-2013/JM-MK kojim je dano mišljenje u odnosu na pitanja da li banka koja posluje na području Republike Austrije mora imati odobrenje HNB-a za zaključivanje ugovora o kreditu s državljaninom Republike Hrvatske, kao i da li ista mora dati svoje odobrenje pri zasnivanju založnog prava na nekretninama, a sve u vezi sklopljenog ugovora o kreditu, ako je u Republici Hrvatskoj sačinjena javnobilježnička isprava, kao ovršne isprava, radi dodatnog osnaženja pravnog odnosa kojom se omogućuje neposredno pokretanje ovršnog postupka na založenoj nekretnini u Republici Hrvatskoj. Predmetnim mišljenjem je utvrđeno kako sukladno mjerodavnim odredbama ZB-a i Zakona o kreditnim institucijama (NN 117/08, 74/09, 153/09, 108/12, 54/13, dalje u tekstu: ZKI) nije propisana potreba za izdavanjem odobrenja HNB-a u odnosu na opisane slučajeve. Kao što je i prethodno istaknuto, tuženik ima sva potrebna odobrenja i dozvole za rad na području Republike Austrije, a isto je vidljivo i iz same potvrde nadležnog tijela Republike Austrije koja je dostavljena u prilogu. Ističe se da su u cijelosti netočni, neutemeljeni i paušalni navodi tužitelja da je predmetni ugovor sklopljen na teritoriju Republike Hrvatske. Naime, osim što je u samom ugovoru o kreditu, a koji je potpisan od strane tužitelja, jasno naznačeno vrijeme i mjesto sklapanja ugovora, a to je sjedište prednika tuženika u Fohnsdorfu u Republici Austriji, tužitelji nisu priložili niti jedan dokaz da tome ne bi bilo tako. Naime, predmetni ugovor o kreditu predstavlja ispravu sukladno odredbi članka 230. ZPP. Naravno, dopušteno je dokazivati da su u ispravi neistinito utvrđene činjenice, međutim, tužitelji, osim što ne osporavaju svoj potpis na istim ispravama, isti ne dostavljaju niti jedan dokaz u prilog svojih navoda da bi ugovor bio sklopljen na mjestu različitom od onog naznačenog u samom ugovoru o kreditu. Sasvim je životno i logično da je solemnizacija javnobilježničkih sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava izvršena pred javnim bilježnikom u Republici Hrvatskoj, budući da se nekretnina na kojoj je zasnovano založno pravo nalazi u Republici Hrvatskoj te da su dužnici iz kreditnog odnosa kao i založni dužnik državljani Republike Hrvatske. Međutim, prednje ne znači da je sam ugovor o kreditu sklopljen u Republici Hrvatskoj, niti da je tuženik na području Republike Hrvatske obavljao poslove davanja kredita, a kako tužitelji neosnovano navode u tužbi. Upravo suprotno, iz svih dokaza koje su tužitelji dostavili uz tužbu vidljivo je da je kredit odobren u Republici Austriji, da je ugovor o kreditu sklopljen u Republici Austriji, te da je za međusobne odnose iz kreditnog odnosa ugovorena primjena austrijskog prava. Nadalje, tužitelji tvrde da u trenutku potpisivanja ugovora nije postojala suglasnost oko bitnih sastojaka ugovora, da je tuženik iskoristio stanje nužde odnosno lakomislenost i nedovoljno iskustvo tužitelja, nepoznavanje njemačkog jezika, te da je ugovor protivan zabrani anatocizma. Tuženik kategorički osporava ove navode tužitelja te ističe da su tužitelji predmetni ugovor o kreditu sklopili kao punoljetne, potpuno poslovno sposobne osobe, primili cjelokupan iznos kredita, uz kamatu koja je u to vrijeme bila puno povoljnija od onih koje su u to vrijeme bile u bankama koje su poslovale na području Republike Hrvatske te sada kada isti ne žele vratiti, pozivaju se redom na sve institute kojih se mogu sjetiti, a sve s ciljem da izbjegnu podmirenje svojih obveza. Predmetni ugovor o kreditu kao i založna isprava su solemnizirani dokumenti, što znači da je tužiteljima javni bilježnik pročitao i protumačio odredbe ugovora i pravne posljedice istog, što su tužitelji i potvrdili svojim potpisom. S obzirom da su korisnici kredita odrasle osobe kojima nije oduzeta poslovna sposobnost, to je logično i samorazumljivo da isti ne bi potpisali ugovor čiji sadržaj im nije jasan i na taj način preuzeli predmetnu ugovornu obvezu kao niti primili ugovoreni iznos novca. U odnosu na navode tužitelja da su austrijske zadruge Raiffeisen grupacije u Republici Hrvatskoj poslovale nezakonito, tuženik takve maliciozne tvrdnje, koje su proizašle iz masovne histerije dužnika u Hrvatskoj koji koriste medije za huškanje protiv Raiffeisen grupacije jer ne žele vraćati svoje dugove, ne želi posebno komentirati, međutim valja istaknuti činjenicu da unatoč "mnogobrojnim" sudskim postupcima koje su dužnici pokrenuli protiv članica Raiffeisen grupacije, ni u jednom postupku nije dokazana navodna nezakonitost u poslovanju banke. Nadalje, predmetni ugovor nije sklopljen "isključivo s ciljem stjecanja nekretnine" tužitelja, a kako to zlonamjerno bez ikakvih dokaza tvrde tužitelji. Okolnost da je tuženik pokrenuo ovrhu iz razloga što tužitelji nisu podmirivali svoje obveze, a pokretanje koje ovrhe su tužitelji izričito dozvolili predmetnim ovršnim ispravama nije dokaz te namjere već je zakonom dozvoljena, od strane tužitelja dopuštena i sasvim očekivana posljedica neplaćanja dugovanja od strane tužitelja. Što su tužitelji očekivali, da ako ne budu plaćali svoje obveze po ugovoru o kreditu da će tuženik čekati da se predomisle. Osim toga upravo radi osiguranja tog potraživanja tužitelja u omogućili tuženiku da zasnuje hipoteku na predmetnoj nekretnini, a što je pravno dopušteno i uobičajeno u praksi, te je navedeno doista ne ukazuje na namjeru tuženika da stekne nekretninu tužitelja. Glede dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelji zahtijevaju brisanje upisanih tereta na osnovi sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava solemniziranog po javnom bilježniku Denisu Krajcaru iz [adresa], posl. broj OV-19837/08 od 22. ožujka 2006., a kojeg sporazuma je u zemljišnoj knjizi upisana hipoteka na nekretnini korisnika kredita u korist tuženika, to tuženik ističe kako je takav zahtjev tužitelja neosnovan. Pored navedenog 2. tužiteljica HH nije aktivno legitimirana za podnošenje tužbenog zahtjeva radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja s obzirom da je aktivno legitimiran za podnošenje brisovne tužbe je samo nositelj knjižnog prava, dakle, onaj tko je bio upisan u zemljišne knjige neposredno prije osporavanog upisa u zemljišnim knjigama. Pravo na brisovnu tužbu ima osoba koja je bila upisana u zemljišne knjige neposredno prije osporavane promjene, a nesporno je da prije sporne uknjižbe 2. tužiteljica nije bila upisana kao nositelj knjižnog prava. U vrijeme upisa založnog prava tuženika na predmetnoj nekretnini 2. tužiteljica nije bila upisana kao vlasnik predmetne nekretnine, pa nije mogla biti povrijeđena u svom "knjižnom pravu", i samim time nije aktivno legitimirana te joj ne pripada pravo tražiti brisanje i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, stoga tužbeni zahtjev u tom dijelu u odnosu na 2. tužiteljicu valja odbaciti. Tužbeni zahtjev u odnosu na nedopuštenost ovrhe i brisanje zabilježbe ovrhe koja se vodi kod Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1118/15, treba reći da isti također valja odbaciti jer se ne može pokrenuti samostalna parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno na takvu parnicu ovršenik mora biti upućen iz ovršnog postupka, slijedom čega u ovom postupku tužitelji nemaju pravni interes za vođenje parnice radi utvrđenja ovrhe nedopušteno/m.
3. Rješenjem ovog suda posl. br. P-1108/2017-11 od 30. kolovoza 2019., sud se u točki I. izreke proglasio nenadležnim u postupanju u ovoj pravnoj stvari, ukinuo sve provedene radnje i tužba je odbačena u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, račun broj 236.695 od 14. studenog 2008. i točke I. alternativnog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj 236.695 od 14. studenog 2008., dok je u točki II. odredio prekid postupka u dijelu tužbenog zahtjeva toč. II., toč. III., toč. IV. i dijelu pod toč. I. alternativnog tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na proglašenje ovrhe nedopuštenom određena na prijedlog davatelja kredita koja se vodi kod Općinskog suda u Zadru, posl. br. Ovr-1118/15, ranije Ovr-312/2011 Općinskog suda u Pagu, na utvrđenje ništetnosti Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama pod posl. br. Ov-19537/08 solemniziran kod javnog bilježnika, na uspostavu zemljišnoknjižnog prava kakvo je bilo prije provedbe upisa založnih prava brisanjem istih upisa na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I, [broj poduloška] i to 2. etaža 50/100 dijela, stan broj 2. na 1. katu, ukupne površine 134,94 m2, s pridruženom garažom oznake G u prizemlju, ukupne površine 54,58 m2, s pridruženom terasom oznake T ukupna površine 124,00 m2 i s pridruženim prostorom P u potkrovlju, ukupne površine 124 m2 i s pridruženim kućnim vrtom oznake V3, ukupne površine 39,00 m2, kao sporednim dijelovima u zgradi kat. čest. br. [katastarska čestica] kuča i dvor Gruh površine 456 m 2, Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, a u toč. III. izreke da će se postupak nastaviti u dijelu tužbenog zahtjeva toč. II., toč. III., toč. IV. i dijelu pod toč. I. koji se odnosi na proglašenje ovrhe nedopuštenom određenom rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pagu, posl. br. Ovrv-312/2011 koji se pod brojem Ovr-1118/15 vodi pred Općinskim sudom u Zadru, na utvrđenje ništetnosti Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 19. ožujka 2004. na uspostavu zemljišnoknjižnog prava kakvo je bilo prije provedbe upisa založnih prava brisanjem istih upisa na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]-I, kat. čest. br. [katastarska čestica] kuća i dvor Ć, Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, kad se pravomoćno završi postupak koji se vodi radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu račun broj 236.695od 14. studenog 2008. ili kad sud ustanovi kako više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka.
4. Protiv navedenog rješenja tužitelji i tuženiku su podnijeli pravodobnu žalbu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a.
5. Županijski sud u Splitu je rješenjem od 16. lipnja 2020. odbio žalbe tužitelja i tuženika i potvrdio rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pag, broj P- 1108/2017 od 30. kolovoza 2019. U obrazloženju rješenja drustupanjski sud ističe da se u pogledu ništetnosti Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zaključenog između tuženika i tužitelja od 25. studenog 2008. ovjerenog kod javnog bilježnika taj dio tužbenog zahtjeva može se postaviti tek nakon što se utvrdi je li predmetni ugovor o kreditu ništetan, za koji je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nije nadležan za suđenje, te je na temelju odredbe članka 27. ZPP-a pravilno odlučio kao u izreci rješenja.
6. Ovaj sud je rješenjem od 14. ožujka 2023. vratio tužbu tužiteljima od 26. lipnja 2017. radi uređenja i to na način da točno odrede preostali predmet raspravljanja odnosno da urede tužbeni zahtjev na način da točno označe po brojevima navedeno.
7. Tužitelji su postupili po rješenju suda i uredili tužbeni zahtjev na način da se pod točkom I. utvrdi ništetnim javnobilježnički akt- Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, solemniziran po javnom bilježniku Denisu Krajcaru iz [adresa], pod posl. br. Ov-19537/08 te da se oglasi kao nedopuštena ovrha određena na prijedlog davatelja kredita koja se vodi kod Općinskog suda u Zadru, posl. br. Ovr-1118/15 (ranije Ovrv-312/2011 Općinski sud u Pagu), pod točkom II. da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, brisanje založnog prava na temelju Ugovora o kreditu broj računa 236.695 od 14. studenog 2008. na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag i to: 2. etaža 50/100 dijela kat. čest. br. [katastarska čestica] kuća i dvor Ć površine 456 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I, [broj poduloška], stan broj 2. na I katu, ukupne površine 134,94 m2, s pridruženom garažom oznake G u prizemlju, ukupne površine 54,58 m2, s pridruženom terasom oznake T, ukupne površine 59,33 m2 s pridruženim prostorom oznake P u potkrovlju, ukupne površine 124,00 m2 i sa pridruženim kućnim vrtom oznake V3, ukupne površine 39,00 m2 kao sporednim dijelovima, te se nalaže brisanje zabilježbe ovrhe upisane na temelju rješenja Općinskog suda u Pagu, posl. br. Ovrv-312/11, pod točkom III. da danom donošenja ove presude prestaju vrijediti sva osiguranja koje su I. tužitelji TH i II. tužiteljica ŽH dali tuženiku na ime osiguranja tražbine po Ugovoru o kreditu broj 236.695 od 14. studenog 2008. Tužitelji su postavili i alternativni tužbeni zahtjev da se utvrdi ništetnim javnobilježnički akt- Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, solemniziran po javnom bilježniku Denisu Krajcaru iz [adresa], pod posl. br. Ov-19537/08 te da se oglasi kao nedopuštena ovrha određena na prijedlog davatelja kredita koja se vodi kod Općinskog suda u Zadru, posl. br. Ovr-1118/15 (ranije Ovrv-312/2011 Općinski sud u Pagu).
8. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao isprave priložene spisu i to: prijemna knjiga (l.s.9), Ugovor o kreditu, račun broj 236.695 od 17. studenog 2008. (l.s. 10-12), Sporazum radi osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (l.s. 16-19), Opći uvjeti poslovanja (l.s. 51-59), Potvrda nadležnog tijela Republike Austrije (l.s. 61-73), zahtjev za kredit (l.s. 179, 182, 185, 188), Ugovor o cesiji (l.s. 191), Izjava (l.s. 194-195), nalaz i mišljenje vještakinje Martine Mate (l.s. 407-416), dopuna na nalaz i mišljenje (l.s. 460-464), iskaz tužitelja pod 1. i 2. (l.s. 469), iskaz vještakinje Martine Mate (l.s. 485) te spis Općinskog suda u Zadru, posl. br. Ovr-406/2023.
9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja kako je to pobliže opisano u točki 7. ove presude.
11. Među strankama nije sporno da su 17. studenog 2008. zaključile Ugovor o kreditu račun broj 236.695 između tužitelja pod 1. ĆH i tužiteljice pod 2. HH kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita, na iznos od 130.000,00 EUR, uz kamatnu stopu od 8,7 % godišnje i zateznu kamatu po stopi od 2 % godišnje.
12. Nije sporno ni da su 25. studenog 2008. zaključili Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava solemniziran po javnom bilježniku Denisu Krajcaru iz Pule, te da je potpisan kod javnog bilježnika u Republici Hrvatskoj.
13. Kako je predmetni sporazum solemniziran u Republici Hrvatskoj primijeniti će se hrvatsko pravo.
14. Među strankama je sporno je li navedeni Sporazum u skladu s prisilnim propisima Republike Hrvatske i moralom društva, odnosno ništetan.
15. Kako je već navedeno ovaj sud se proglasio apsolutno nenadležnim glede utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu jer nisu ispunjeni zakonski uvjeti za zasnivanjem nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, te do sada sud nije upoznati da li tužitelj pokrenuo postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu pred sudom u Austriji, ako je, je li pravomoćno završen.
16. Tužitelji tijekom postupka spore da tuženik nije nikad podnio zahtjev niti je Hrvatska narodna banka zaprimila niti izdala tuženiku odobrenja za rad u Republici Hrvatskoj, niti je tuženik ima podružnicu u RH, pa da je ovršna javnobilježnička isprava- Sporazum od 25. studenog 2008. ništetan. Nadalje da je predmetni Sporazum ništetan iz razloga jer je protivan odredbama članka 2., 3., 4., 5., 6. i 33. Zakona o bankama („Narodne novine“ br. 84/02 i 141/06.) odredbama članka 3., 7. i 11. Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“ br. 96/03., 140/05., 132/06. i 150 /08.).
17. U konkretnom slučaju nije niti sporno, da Hrvatska narodna banka nije nikad izdala tuženiku odobrenje za rad i za pružanje bankarskih usluga u Republici Hrvatskoj. S obzirom da tuženik nema odobrenja za rad i za pružanje bankarskih usluga u Republici Hrvatskoj, dakle za odobravanje kredita u stranim sredstvima plaćanja, zabranjeno mu je u smislu pravila iz članka 2., 3., 4., i 5. Zakona o bankama i članka 3. i 17. Zakona o deviznom poslovanju sklapanje ugovora s rezidentom u Republici Hrvatskoj. Budući da je tuženik, kako nesporno proizlazi, sporni Sporazum zaključio u Republici Hrvatskoj s tužiteljima kao rezidentima u smislu članka 2. stavak 1. točka 4. Zakona o deviznom poslovanju, povrijedio je zakonsku zabranu. Međutim, sama povreda zakonske zabrane pružanja bankarskih usluga iz članka 5. Zakona o bankama odnosno zasnivanje založnog prava, a sve u vezi sklopljenog ugovora o kreditu ne dovodi do ništetnosti pravnog posla u smislu članka 322. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08.) koji izrijekom predviđa da je i takav ugovor, iako ima određeni pravni nedostatak, valjan, osim ako u zakonu nije što drugo previđeno za određeni slučaj.
18. Sukladno navedenom sporni Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava je valjan, jer ovaj sud nije utvrdio da bi bio suprotan bilo kojem prisilnom propisu ili moralu društva, odnosno da tuženik radi osiguranje svoje novčane tražbine iz ugovora nije mogao steći i založno pravo na nekretninama hrvatskih državljana u Republici Hrvatskoj.
19. S obzirom da su tužitelji znali da će potpisivanjem Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava njihova nekretnina biti predmet osiguranja koji je proveden u zemljišnim knjigama na rješenje o dozvoli upisa založenog prava na nekretnini u vlasništvu tužitelja nisu ulagali žalbu, isto je postalo pravomoćno, a tužitelji nisu u zakonskom roku podnijeli brisovnu tužbu radi brisanja upisanog založnog prava te su u tom pravu prekludirani po članku 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 73/00., 114/01., 100/04. i 107/07.), a u vezi s člankom 123. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00.,129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08. dalje ZVDSP), nije bilo razloga da se briše založno pravo kako je tužitelj predložio u točki II. tužbenog zahtjeva.
20. Čitanjem spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-406/2023 utvrđeno je da se postupak vodio između pod 1. Raiffeisenbank Aichfeld Egen i pod 2. ĐH kao ovrhovoditelja protiv ovršenika ĆH uz sudjelovanje treće osobe HH te uz sudjelovanje založne vjerovnice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Područn ured Zadar, radi namirenja novčane tražbine prodajom nekretnine. U navedenom predmetu prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-689/2022 od 10. kolovoza 2022. prihvaćena je prijedlog treće osobe HH te je odgođena ovrha u ovom ovršnom predmetu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod ovog suda Stalna služba u Pagu pod poslovnim brojem P-95/2022 (ranije P-3120/2019). Rješenjem Županijskog suda u Splitu, prihvaćena je žalba ovrhovoditelja pod 1. Raiffeisenbank Aichfeld Egen i ukinuto je rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr- 689/2022 od 10. kolovoza 2022. i predmet je vraćen sudu pravog stupnja na ponovni postupak u odnosu na tog ovrhovoditelja. Prvostupanjski sud je rješenjem od 24. svibnja 2023. pod posl. br. Ovr-406/2023-110 odbio prijedlog treće osobe HH za odgodu ovrhe, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu pod posl. br. Gž Ovr-761/23 od 29. ožujka 2024., a iz razloga jer je pravomoćnom odlukom odbijen zahtjev tužiteljice HH radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, kao je u toči 14. ove presude opisano.
21. U predmetu poslovni broj P-95/2022 (prije P-3120/2019) koju je pokrenula HH donesena je odluka pod posl. br. P-95/2022 od 14. srpnja 2022. kojom odlukom je u točki I. presude odlučeno da se proglašava nedopuštena ovrha na ½ dijelu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola od 8. prosinca 2022. preinačena je prvostupanjska odluka te je odbijen zahtjev tužiteljice HH radi proglašenje ovrhe nedopuštenom.
22. Kako tužitelj pod 1. TH nije upućen u parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom to ovaj sud nalazi da se u tom dijelu tužbeni zahtjev treba odbaciti. Naime, pravilnom primjenom odredbe članka 51. stavak 1. i 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05 i 67/08. dalje OZ) valja utvrditi da ovršenik ne bi smio pokrenuti samostalnu parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom. Naime, smisao je te zakonske odredbe da ovršenik kao tužitelj tužbu radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi kako bi ga sud, ako ne budu postojale zakonske pretpostavke da se o osnovanosti žalbe odluči u ovršnom postupku, uputio u parnicu. Upućivanje u parnicu od strane ovršnog suda, predstavlja pozitivnu procesnu pretpostavku za vođenje parničnog postupka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Stoga se tužba podnijeta bez rješenja o upućivanju u parnicu ima smatrati nedopuštenom, iz tih razloga sud je odbacio tužbu (dio tužbenog zahtjeva iz točke I.) u odnosu na tužitelja pod 1. ĆH.
23. Tijekom postupka proveden je dokaz financijskim vještačenje po vještakinji Martini Mate kao i dokaz saslušanja stranka, sud nije posebno ocjenjivao te dokaza jer na temelju ostalih provedenih dokaza tijekom sud je donio odluku. Naime, kako je tužitelja dokaz financijskog vještačenja predložio da su kamate previše odmjerene u Ugovoru o kreditu i da se odredbe Ugovora koje se odnose na kamate ništetne, a predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti predmetnog Sporazuma, a ne Ugovora o kreditu, utvrđenja iz nalaza i mišljenje nisu od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
24. Člankom 188. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25. dalje ZPP.) propisano je da tužitelji može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvatio ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.
25. S obzirom na odredbu članka 188. ZPP-a na koju se poziva tužitelj priliko postavljanja zahtjeva, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o eventulano kumuliranom tužbenom zahtjevu, a ne o alternativnom tužbenom zahtjevu kako navodi tužitelja.
26. Na temelju dokaza provedenih tijekom postupka ovaj sud je utvrdio da predmetni Sporazum nije ništetan, jer nije sklopljen suprotno prisilnim propisima Republike Hrvatske i moralu društva, posljedično tome da nisu ni ispunjene pretpostavke za brisanje založnog prava, bili su suglasni sa upisom založnog prava kako to proizlazi tijekom postupka. Također odbijen je zahtjev tužitelja da prestaju vrijediti sva osiguranja koje su tužitelji dali tuženiku na ime osiguranja tražbine po Ugovoru o kreditu br. 236.695 od 14. studenog 2008. iz istih razloga kojim je odbijen prijedlog za brisanje založnog prava.
27. S obzirom da je tužitelj pod 1. TH tužbu podnio bez rješenja o upućivanju u parnicu iz tih razloga sud je odbacio tužbu (dio tužbenog zahtjeva iz točke I.).
28. Eventulano kumulirani tužbeni zahtjev odbijen je iz istih razloga kao i osnovni tužbeni zahtjev.
29. Odluka o troškovima parničnoga postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. dalje Tarifa), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva (127.851,88 EUR). Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu od 19. prosinca 2017. po Tbr. 8/1 – 1.924,00 EUR, pristup na ročišta od 21. prosinca 2017. po Tbr. 9/5 – 100,00 EUR, sastav podneska od 26. siječnja 2018. po Tbr. 8/1 –1.924,00 EUR, pristup na ročišta od 31. siječnja 2018. po Tbr. 9/1 – 1.924,00 EUR, sastav podneska od 15. veljače 2018. po Tbr. 8/1 –1.924,00 EUR, sastav podneska od 28. veljače 2018. po Tbr. 8/4 – 50,00 EUR, sastav podneska od 22. veljače 2019. po Tbr. 8/1 – 1.924,00 EUR, sastav žalbe od 13. studenog 2019. po Tbr. 10/4 – 962,00 EUR, sastav podneska od 7. ožujka 2023. po Tbr. 8/4 –50,00 EUR, pristup na ročišta od 16. listopada 2023. po Tbr. 9/1 – 1.924,00 EUR, sastav podneska od 27. prosinca 2023. po Tbr. 8/3 –200,00 EUR, sastav podneska od 16. svibnja 2024. po Tbr. 8/1 –1.924,00 EUR, sastav podneska od 13. lipnja 2024. po Tbr. 8/3 –200,00 EUR, pristup na ročišta od 7. studenog 2024. po Tbr. 9/1 – 1.924,00 EUR, pristup na ročišta od 10. ožujka 2025. po Tbr. 9/1 – 1.924,00 EUR, što iznosi 18.878,00 EUR, uvećano za PDV 25 %, što ukupno iznosi 23.597,50 EUR.
29.1. Odbija se trošak sastava podneska od 27. lipnja 2019., 28. kolovoza 2019., 17. veljače 2022., 16. siječnja 2023. i 3. travnja 2023. jer se ne radi o nužnom trošku u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, te trošak sastava podneska od 27. studenog 2019. jer isti nije sadržan u spisu.
Pag, 29. prosinca 2025.
Sutkinja
Marijana Zelić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presude objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
Dna:
1. Tužiteljima pp,
2. Tuženiku pp.
