Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-394/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić, predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Svjetlane Pražić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa MŠR, dipl. iur., protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-598/2020 od 10. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-598/2020 od 10. veljače 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu iznosa od 2.150,30 eur / 16.201,46 kuna[1] sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je točkom II. izreke naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 497,60 eur / 3.749,17 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), u bitnome navodeći da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku radi regresnog potraživanja nositelja mirovinskog osiguranja koji oštećeniku isplaćuje invalidsku mirovinu, prema nositelju osiguranja od automobilske odgovornosti, stoga da se kao mjerodavne imaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18. i 115/18. – dalje: ZOMO), a ne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP). Smatra da ZOMO kao propis koji uređuje mirovinsko osiguranje u odnosu na naknadu štete koja pripada tužitelju predstavlja lex specialis, kao i da se navedeni zakon ima prednost budući da kao kasnije doneseni derogira odredbe ranije donesenog ZOOP-a.
2.1. Stoga predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 2.150,30 eur / 16.201,46 kuna sa zateznom kamatom, nastale isplatom invalidske mirovine zbog ozljede na radu nastale uslijed prometne nesreće od 16. studenog 2002. za koju je odgovoran osiguranik tuženika u omjeru od 50%, a koju mirovinu je tužitelj isplatio svome osiguraniku MŠ za razdoblje od 1. listopada 2017. do 31. listopada 2018. temeljem rješenja tužitelja od 25. rujna 2008., Klasa: 141-02/08- 01, Ur.br. 341-14-05/3-08-14479.
6. Između stranaka je i u ovom stadiju postupka sporno koji propis se primjenjuje u predmetnom postupku radi naknade štete.
7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio:
- da je osiguraniku tužitelja MŠ zbog ozljede na radu nastala opća nesposobnost za rad te da mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu od 14. travnja 2008.,
- da je tužitelj osiguraniku tužitelja MŠ isplatio u utuženom razdoblju od 1. listopada 2017. do 31. listopada 2018. s osnova invalidske mirovine ukupan iznos od 32.402,93 kuna,
- da su stranke radi isplate invalidske mirovine za osiguranika MŠ, iz iste činjenične i pravne osnove, vodile parnični postupak za prethodno razdoblje pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-365/2017 u kojem postupku je donijeta prvostupanjska presuda 12. siječnja 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, te je po žalbi tužitelja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, presudom od 13. veljače 2020., poslovni broj Pž-1512/2018, istu preinačio i usvojio tužbeni zahtjev tužitelja da bi potom Vrhovni sud Republike Hrvatske, rješenjem od 6. srpnja 2022. poslovni broj Rev 174/2022-3, ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-1512/2018 te predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja te uzimajući u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovnog broja Rev 174/2022-3 od 6. srpnja 2022. donesenoj u postupku koji je vođen između istih stranaka po istoj činjeničnoj i pravnoj osovi samo za prethodno razdoblje, sud prvog stupnja utvrđuje da se u konkretnoj pravnoj stvari na pravni odnos stranaka ima primijeniti odredba članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a.
9. Kako je utvrđeno da je osiguraniku tužitelja MŠ priznata invalidska mirovina uslijed ozljede na radu prema rješenju tužitelja od 25. rujna 2008., Klasa: 141-02/08-01, Ur.br. 341-14-05/3-08-14479, a koju mirovinu je tužitelj isplaćivao istome u utuženom razdoblju, sud prvog stupnja zaključuje da u konkretnom slučaju nema razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, jer tužitelj i isplaćuje svom osiguraniku MŠ invalidsku mirovinu utvrđenu u slučaju povrede na radu, stoga primjenom odredbi članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
10. O troškovima postupka sud prvog stupnja odlučuje na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. , dalje - Tarifa).
11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od tih povreda.
12. Dalje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
13. U odnosu na sporno pitanje po kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja, treba navesti da odredbe ZOMO-a i ZOOP-a različito propisuju opseg prava tužitelja, kao osiguratelja oštećene osobe, na naknadu štete od društva za osiguranje, čiji je osiguranik djelomično prouzročio štetu koja se sastoji u isplati invalidske mirovine. Tako je člankom 161. stavkom 2. ZOMO-a propisano da tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, dok je člankom 27. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), s tim što se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju, u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
14. U konkretnom slučaju tuženik odgovara za štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, kojeg je vlasnik vozila dužan sklopiti radi osiguranja za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama (članak 22. ZOOP-a), s tim što obvezu društva predstavlja osigurana svota važeća na dan štetnog događaja, ako ugovorom nije ugovoren viši iznos (članak 26. stavak 1. ZOOP-a). Kako je osiguranik tužitelja pretrpio tjelesne ozljede u prometnoj nesreći za koju je djelomično odgovoran osiguranik tuženika, te je rješenjem tužitelja utvrđeno pravo osiguranika tužitelja na invalidsku mirovinu, i to zbog ozljede na radu, proizlazi da prema odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a tužitelj nema pravo na naknadu štete od tuženika.
15. Naime, dio isplaćene invalidske mirovine koju tužitelj potražuje u ovom postupku odnosi se upravo na invalidsku mirovinu koja je utvrđena zbog ozljede na radu, pa proizlazi da ne postoji razlika na koju bi tužitelj imao pravo primjenom citirane odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a, kako to pravilno ocjenjuje i sud prvog stupnja.
16. Za napomenuti je da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnom odlukama (Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev 163/2023 od 28. ožujka 2023., Rev 901/2021 od 27. rujna 2022., Rev 552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev 1180/2022 od 6. prosinca 2022., Rev 444/2023 od 20. rujna 2023., Rev 958/24 od 10. srpnja 2024.), donesenim u predmetima po tužbi tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv tuženika - osiguratelja štetnika, radi isplate – regresa iznosa isplaćenih s osnova mirovine), iskazao pravno shvaćanje kako je mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće.
17. U tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske isticao je kako u takvim predmetima treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno da je u predmetnim slučajevima riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena ZOOP-om, zbog čega da se na konkretan odnos tužitelja i tuženika u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, odnosno ZOOP.
18. Odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. stavak 1. ZPP- a i odgovarajućih odredbi Tarife.
19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Rijeci 29. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić
