Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: K-100/2025-75

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Krešimiru Pavloviću kao sucu pojedincu u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TČ iz [adresa], Vaxeo, Akervägen 13B, kojeg brani ŽČ, odvjetnik u [adresa], zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u prekoračenju granica nužne obrane, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. u svezi s čl. 21. st. 3. Kaznenog zakona – ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24– dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj K-DO-318/2019-38 od 24. prosinca 2019. u nazočnosti Općinskog državnog odvjetnika Borisa Vargovića, branitelja okrivljenika ŽČ i okrivljenika TČ, osobno, nakon završene rasprave i presude objavljene dana 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08), stavlja se izvan snage Kazneni nalog Općinskog suda u Koprivnici broj 1 K-3/2020-2 od 19. veljače 2020.

II. Na temelju čl. 453. točka 2. ZKP/08

Okrivljenik TČ

sin T i ČČ, rođene Ž, rođenog **.**.1987. u [adresa], Makedonija, s prebivalištem u [adresa], državljanina Sjeverne Makedonije i Kraljevine Švedske, soboslikara, zaposlenog u firmi Moleri grupen ab, Vaxeo, poslodavca CČ, prima plaću u mjesečnom iznosu od 2.200,00 do 2.400,00 eura neto, vlasnika osobnog automobila marke Mercedes E Klasa, godina proizvodnje 2015., oženjenog, oca troje djeteta u dobi od 7 godina, 4 godine i 9 mjeseci, završio ekonomski fakultet u Tetovu, nije u tijeku drugi kazneni postupak, ostali podaci nepoznati,

oslobađa se optužbe

da bi:

dana 25. rujna 2019., oko 19.40 sati, u [adresa], u [adresa], nakon prethodnog verbalnog sukoba zbog parkiranja osobnog automobila, kako bi od GČ i sebe odbio bezrazložan nasrtaj LČ, koji je s metalnom cijevi dužine 150 cm fizički napao GČ na način da ga je udario po nogama i po glavi, uslijed čega je GČ pao na tlo i izgubio svijest, pa je LČ s istom metalnom cijevi po nogama više puta udario okrivljenog TČ, nakon čega je okrivljeni TČ uspio ĐČ istrgnuti metalnu cijev iz ruke, pa je s ciljem sprječavanja daljnjeg napada, ali uz uporabu prekomjerne sile koja nije bila neophodna za odbijanje napada, pristajući da ga teško tjelesno ozlijedi, udario LČ s tom metalnom cijevi po glavi, uslijed čega je LČ pao na tlo, nakon čega je s istom metalnom cijevi LČ udario po leđima, uslijed kojih udaraca je LČ zadobio razdorno- nagnječnu ranu na glavi sljepoočno lijevo, prijelom lubanje u sljepoočnom dijelu lijevo, manje krvarenje unutar lubanje uz prijelom, mjehurić zraka unutar lubanje u predjelu prijeloma i natučenje leđa u predjelu prsne kralježnice, koje ozljede su teške naravi,

dakle, da bi drugog teško tjelesno ozlijedio u prekoračenju granica nužne obrane,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom u prekoračenju granica nužne obrane, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. u svezi s čl. 21. st. 3. KZ/11.

III. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1-5. ZKP/08. te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetnika u [adresa] broj K-DO- 318/2019-38 od 24. prosinca 2019. stavljeno je na teret okrivljeniku TČ počinjenje kaznenog djela činjenično, pravno i zakonski opisanog u izreci presude te je stavljen prijedlog za izdavanjem kaznenog naloga, a prijedlogu je udovoljeno presudom Općinskog suda u Koprivnici broj 1 K-3/2020-2 od 19. veljače 2020., a kojeg je valjalo staviti izvan pravne snage povodom prigovora okrivljenika protiv kaznenog naloga.

2. Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici broj 2 Kov-34/20-4 od 5. svibnja 2020. potvrđena je u uvodu citirana optužnica.

3. Okrivljenik TČ upitan kakav stav zauzima prema navodima podignute optužnice očitovao se da se ne smatra krivim, te iznio obranu.

4. Okrivljenik TČ u obrani prilikom prvog ispitivanja izjavio je da su on i GČ nakon što su natočili gorivo u automobil otišli u grad na kavu. Došli su u ulicu gdje su bili kafići i tražili su parking, no u toj ulici nije bilo slobodnog mjesta te su došli do kuće oštećenika i GČ je rekao da će izaći iz automobila, a on da se parkira do zida. Na tom parkingu je ispred njegovog automobila bilo još jedan automobil i jedna žena van automobila, s kojom je GČ počeo pričati. On je još bio u automobilu s otvorenim vratima, a GČ je nastavio pričati s tom ženom i zamolio je da će ostati 20 minuta popiti kavu te otići. Nakon toga je jedna osoba s trećeg kata pričala nešto s GČ, ali nije razumio što. Zatim je izašao iz automobila, a GČ je tu ženu pitao da li joj je nešto loše rekao, a ona mu je odgovorila da nije ništa. Muškarac s trećeg kata samo je rekao: “Čekaj me dole“, a ta je žena možda bila njegova supruga. Žena je potom otišla, a on i GČ su otišli van i čekali tog muškarca. Izjavio je da je taj muškarac izašao iz ulaza s šipkom, jako agresivno i da je počeo odmah s udarcem na GČ, da mu je govorio: „Molim te smiri se, nemoj, šta radiš“, no da je on nastavio s udarcima i nasrtajima i nakon nekoliko udaraca GČ je pao na tlo. On je stao u obranu GČ za kojeg je mislio kada je pao na tlo da je mrtav. Nadalje je izjavio da je nakon toga taj muškarac počeo s udarcima na njega, nekoliko puta, te da je u tom trenutku, ne sjeća se kako, uspio rukama primiti tu metalnu šipku, držao ju je s dvjema rukama, kao i taj čovjek, te da su se u tom trenutku prepirali, gurali jedan drugog, te da je taj čovjek u jednom trenutku maknuo jednu ruku s šipke i tri puta ga udario u lice, a on je tada tom čovjeku uzeo šipku i reagirao instinktivno, nesvjesno, braneći sebe. U tom trenutku je šipku bacio od velikog šoka i straha i počeo vikati:“ Pomoć, hitna!“. Izašao je na cestu i tražio pomoć i da netko zove hitnu, jer on nije imao kod sebe mobitel. Tu je sreo jednog dječaka starog otprilike 17 godina, koji je poznavao GČ jer je isti trenirao u Slaven Belupu, te je taj dječak rekao da se hitna ne javlja. On je otrčao do GČ, te kada se vratio, čovjek koji ih je napao nije bio na tom mjestu. U tom trenutku je pokušavao probuditi GČ, no nije se budio i lice mu je bilo puno krvi. Tada ga je podigao na rame i na cesti zvao pomoć, odnosno hitnu. Onda se sjetio da mu je tamo automobil te je GČ stavio u automobil i pitao ga gdje se nalazi hitna i jako su brzo išli do hitne, te su prvotno otišli na pogrešni ulaz, no pomoću djelatnika su našli hitnu. Izjavio je da je zatim izašao malo van da dođe k sebi zajedno s tim dječakom koji je bio s njima, te da su išli zajedno do automobila da s Muzaferovog mobitela jave ukućanima, no da nije tamo bilo njegovog mobitela. Vratili su se do hitne, te je na ulazu vidio napadača kako dolazi i od šoka i velikog straha da ne počne s napadima, izašao je van i pobjegao. Rekao je onom dječaku da nazove policiju i potom je policija došla, te je to za njega bila jako jezivo. Izjavio je da želi da GČ što prije ozdravi i vrati se u klub, te da isto tako želi i napadaču da što prije ozdravi, iako mu ne zna ime, kao i on koji je jako traumatiziran, te da se svi vrate svojim životima. Naveo je da je u inkriminirano vrijeme padala kiša i nije bilo uopće rasvjete, da je bilo jako mračno, te da u tim trenucima i okolnostima čovjek ne može dobro vidjeti i procijeniti, što radi i što čini. Izjavio je da je GČ na hrvatskom pričao s tom ženom i čovjekom, te da mu je GČ rekao da mu je taj čovjek opsovao familiju, a ostalo nije razumio jer ne razumije hrvatski. Također je izjavio da je taj muškarac počeo s direktnim napadom, a da ga je on pokušao smiriti i moliti da to ne čini. Izjavio je da se ne sjeća gdje je tog čovjeka udario i koliko puta, a da mu je šipku uzeo instinktivno, te da je šipku bacio jako daleko, da ne bi taj čovjek ponovo došao do šipke i nastavio s napadom. Sjeća se da je tog čovjeka udario možda jedanput, kako bi se obranio, a od straha se ne sjeća se da li ga je udario više puta. Izjavio je da on i GČ tog čovjeka nisu udarili šakom, a da je on od GČ bio udaljen možda 1,5 – 2 metra, moleći napadača da se smiri. Naposljetku je izjavio da je u trenutku napada tog čovjeka bio jako u šoku, prestrašen i u strahu za život GČ i svoj život, te da mu je jako žao što je napadač ozlijeđen i da mu želi što brži oporavak i da se svi vrate svojim životima.

5. Na raspravi okrivljenik je ostao kod obrane koju je iznio prilikom prvog ispitivanja te je naveo da je inkriminiranog dana, u kritično vrijeme, prvi puta bio u [adresa]. Toga dana, u kritično vrijeme, oštećenik je izašao iz stana te je imao željeznu šipku u ruci te je bez ikakvog upozorenja napao GČ i zadao mu pet do šest udaraca po tijelu, a zadnji udarac bio je u glavu. Uslijed takvih radnji GČ je bio krvav, bez svijesti i teško je disao i tada je mislio da je GČ preminuo. GČ je pokušao pomoći, a onda ga je oštećenik LČ napao. On ga je nekoliko puta šipkom udario po raznim dijelovima tijela i to ruci, nozi, trbuhu i grudnim košu. U jednom trenutku uhvatio je šipku, a nakon toga su se zajedno naguravali. Oštećenik je jednom rukom držao šipku te ga je nekoliko puta zatvorenom šakom udario u glavu. Tada je od oštećenika uzeo šipku i instinktivno ga lupio i to jednom u predjelu glave. Istom šipkom oštećenika je udario u leđa, a nakon toga odbacio je šipku. Nakon što je odbacio šipku, otišao je do GČ te ga je pokušao probuditi te kad se je digao oštećenik je otišao u stan. Odlaska se bojao jer je u tom trenutku mislio da je oštećenik otišao po oružje ili neko drugo opasno oruđe. U to vrijeme na lice mjesta pristupila je mlađa muška osoba u dobi od 16-17 godina, a koja mu je pomogla. Zajedno sa Č otišao je do automobila te su zajedno otišli potražiti hitnu medicinsku pomoć. Smatra da je htio učiniti nešto više da je to mogao učiniti oštećeniku, da to nije učinio jer je ocijenio da je bilo dovoljno i uslijed toga odbacio je željeznu šipku. Kada je prvi puta napadnut od oštećenika mislio je da ga oštećenik želi dokrajčiti te smatra da je postupao u samoobrani. S druge strane, smatra da oštećenik nije postupao u samoobrani jer je imao željeznu šipku dok on s druge strane u posjedu nije imao nikakvo opasno sredstvo. Žao mu je što se uopće inkriminirani događaj dogodio te zahvaljuje C da nije nastupila veća šteta. Naveo je da nije postupao na način koji je opisan u uvodnom dijelu njegove obrane odnosno, da se nije branio, da je oštećenik šipkom mogao ubiti njega i GČ. Na kraju svoje obrane u slobodnom izlaganju naveo je da je on prvi puta na sudu i da do sada nikada nije bio u sukobu sa zakonom, a da trenutno živi u [adresa], a da izvanredno studira u Tetovu.

6. Na pitanja branitelja naveo je da prije napada oštećenika na njega i GČ nije bilo nikakve komunikacije, a to iz razloga što ne razumije hrvatski jezik. Kada je oštećenik šipkom krenuo prema njemu on je šipkom zamahivao prema njegovoj glavi, a udarac u glavu spriječio je na način da je podmetnuo svoju ruku, a nakon toga, oštećenik ga je šakom udario u glavu. Nakon toga, istrgnuo je šipku iz ruke oštećenika, a prije toga oštećenik ga je četiri ili pet puta šipkom udario po raznim dijelovima tijela. Udarac u glavu spriječio je podmetanjem svoje ruke. Oštećenik je šipkom prema njegovoj glavi tek jednom zamahnuo. Kada je vidio GČ i njegovo stanje i kad je oštećenik krenuo na njega, bio je jako uplašen i začuđen, mislio je da je GČ umro i nije znao što da radi. Lice od GČ bilo je sve krvavo, jedno oko mu je bilo zatvoreno, a jedno uho "puknuto". Kritične zgode bojao se za život GČ ali i za svoj život i to do trenutka kada obojica nisu došli do bolnice. Prilikom napada oštećenik je izgledao kao da ga hoće "pojesti, bio je čudan i nije bio normalan". U to vrijeme, instinktivno se branio, a da je nešto drugo htio učiniti, to bi i učinio te "dokrajčio oštećenika".

7. Iznoseći obranu na raspravi dana 29. prosinca 2025. okrivljenik TČ naveo je da u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznio na raspravnom zapisniku ovog suda broj K-3/2020-8 od 2. lipnja 2021.

8. U dokaznom postupku po suglasnom prijedlogu stranaka izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Koprivnici broj K-58/2020, po suglasnom prijedlogu stranaka pročitano je izvješće o osiguranju mjesta događaja Policijske postaje Koprivnica od 25. rujna 2019. (stranica 12-15), pročitan je zapisnik o očevidu Policijske postaje Koprivnica od 27. rujna 2019. (stranica 17-24), pročitano je izvješće o kriminalističko tehničkoj pretrazi mjesta događaja Policijske postaje Koprivnica,službe kriminalističke policije od 26. rujna 2019. (stranica 25-26), izvršen je uvid u dokumentaciju o obavljenom hitnom medicinskom pregledu okrivljenika TČ (stranica 27), svjedoka GČ (stranica 28) i oštećenika LČ, pročitan je nalaz Opće bolnice dr. Tomislav Bardek, službe za kirurške djelatnosti od 25.9.2019. za oštećenika LČ (stranica 30-31), pročitani su zapisnici o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu GČ i TČ Policijske postaje Koprivnica od 25.9.2019. (stranica 48-49), izvršen je uvid u prijavu tjelesne ozljede za GČ Opće bolnice u Koprivnici od 26.9.2019. (stranica 50), izvršen je uvid u prijavu tjelesne ozljede za oštećenika LČ Opće bolnice u Koprivnici od 25.9.2019. (stranica 61), razgledana je fotodokumentacija očevida (stranica 73-104), izvršen je uvid u liječničke svjedodžbe o obavljenom hitnom med. pregledu za GČ, TČ i LČ (stranica 114-116), pročitan je nalaz Opće bolnice u Koprivnici, službe za kirurške djelatnosti za oštećenika ĆČ (stranica 117-118), izvršen je uvid u fotografije (stranica 121-128 i stranica 145-148), izvršen je uvid u prijavu lake tjelesne ozljede za TČ Opće bolnice u Koprivnici od 27.9.2019. (stranica 160), pročitana je anamneza za oštećenika ĆČ Opće bolnice dr. Tomislav Bardek od 26.9.2019. (stranica 162-164), izvršen je uvid u prijavu Opće bolnice Koprivnica od 25.9.2019. ozljede za oštećenika ĆČ (stranica 165), izvršen je uvid u liječničku dokumentaciju okrivljenika TČ Opće bolnice dr. Tomislav Bardek Koprivnica od 25.9.2019. (stranica 166-167), po suglasnom prijedlogu stranaka pročitan je iskaz oštećenika LČ (stranica 179-183), izvršen je uvid u skicu obnove kat. međa (stranica 185), izvršen je uvid u povijest bolesti za oštećenika ĆČ (stranica 186-187), po suglasnom prijedlogu stranaka pročitan je iskaz svjedoka GČ (stranica 188-190), po suglasnom prijedlogu stranaka pročitan je iskaz svjedokinje DČ (stranica 194-196) i svjedoka Petra maloljetnog Hratzla (stranica 197-198), po suglasnom prijedlogu stranaka pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Davora Hećimovića (stranica 203), po suglasnom prijedlogu stranaka pročitan je iskaz vještaka Davora Hećimovića (stranica 286) te iskaz svjedoka – oštećenika LČ (stranica 287), svjedokinje DČ (stranica 287-288), svjedoka GČ (stranica 288-289) i svjedoka SČ (stranica 319-320), a na kraju dokaznog prijedloga izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

9. Analizirajući provedene dokaze zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti pri tome imajući u vidu obranu okrivljenika, sud nalazi utvrđenim da okrivljenik inkriminiranim radnjama nije prekoračio granice nužne obrane.

10. Naime, iz iskaza oštećenika LČ, prilikom prvog ispitivanja, proizlazi da je bilo nešto prije 20.00 sati, kada je bio na II. katu i otvorio je sobu da prozrači sobu svojeg sina, te je kroz prozor čuo i vidio kako se iza automobila njegove supruge uz kuću parkira bijeli automobil. Iz tog automobila izašao je jedan muškarac, te mu je supruga rekla da se maknu, da je to privatni parking i da im dolaze gosti, a taj muškarac koji je izašao sa suvozačkog mjesta njoj je rekao da je to požarni put i da se niti ona ne smije tamo parkirati, te je krenuo prema njoj. Kasnije je izašao iz automobila i vozač, te su se obojica prepirala sa njegovom suprugom. On im je s prozora viknuo da kako se to ponašaju prema ženi, a suvozač mu je gestikulirao rukama i rekao mu na hrvatskom jeziku da ako je frajer da dođe dolje. Izjavio je da je bio obučen u trenirku koju je skinuo i da je obukao hlače i cipele te da je nazvao 192 i rekao da hitno dođu do prolaza kod Županije, jer da bude "sranje", da prijete njegovoj supruzi. Krenuo je po stepenicama dolje te je na podestu I. kata vidio da su ta dva njemu nepoznata muškarca koja su izašla iz tog bijelog automobila bila kod njega u dvorištu ispred ulaznih vrata, te da je ograda bila poluzatvorena. U tom trenutku uplašio se za suprugu da joj nešto nisu napravili, te mu je također prošlo kroz glavu da su njih dvojica, a da je on sam, te da liječi ozljedu kralježnice. Produžio je u podrum i prvo što je uzeo bila je metalna štanga, odnosno cijev na kojoj je prije bila montirana satelitska antena. Izašao je van, a ta dva muškarca su se nalazila ispred stepenica, odnosno ispred ulaza u kuću. Tjerao ih je iz dvorišta, a oni su krenuli prema njemu. Naveo je da su mu vjerojatno obojica vikala i to na hrvatskom jeziku, da je lud i budala. Krenuli su prema njemu te je prvo udario s tom metalnom štangom suvozača po nogama, nakon čega ih je opet tjerao na način da je govorio: "Ajde, van, ajde van", no oni su se i dalje kretali prema njemu, te je udario i drugog muškarca po nogama. Izjavio je da su se nakon toga odmaknuli, no da je vozač ponovno krenuo prema njemu, te da je nakon toga po glavi udario suvozača, a da ne zna zbog čega je upravo njega išao udariti. U tom trenutku još nije znao što je sa njegovom suprugom koja se inače liječi od multiple skleroze i ne smije se izlagati stresnim situacijama. Također je izjavio da nakon što ga je udario po lijevoj strani glave da je suvozač pao dolje, te da je vjerojatno prilikom pada dobio udarac u desnu arkadu. Nakon toga ga je zaboljela kičma te je u tom trenutku vozač primio štangu koju je držao s obje ruke, a tada da su se nalazili kod otvora na ogradi, uzeo mu je štangu i udario ga s njom po glavi, a da misli da ga je udario i šakom u stražnju stranu glave prije nego mu je oduzeo štangu i s njome ga udario. Nadalje je izjavio da nakon što ga je udario po glavi da je zateturao van iz dvorišta kroz onaj otvor u ogradi i pao na pod, nakon čega ga je vozač udario štangom po leđima. Nakon toga je možda bio neko vrijeme bez svijesti, no zna da je vozač otišao pogledati svojeg prijatelja, nakon čega je on pobjegao u stan gdje se oprao. Nećak ga je odvezao na hitnu i tamo su bila i ona dva muškarca. Izjavio je da kada je odlazio u kuću nakon što je udaren po glavi i leđima da je vidio da tamo nema njegove supruge niti njenog auta. Naveo je da je u predmetnom događaju zadobio frakturu lubanje, hematom i natučenje kičme, te da je imao mjehuriće zraka u mozgu na tom hematomu. Imovinsko pravni zahtjev nije postavio. Naposljetku je izjavio da smatra da je postupao u samoobrani, jer su oni krenuli i na njegovu suprugu i na njega, a to se jedno i drugo događalo na njihovom dvorištu, na suprugu u neograđenom dijelu dvorišta, a na njega u ograđenom dijelu dvorišta. Također je napomenuo da su na njihovoj kući na zidu kod mjesta gdje su se ti muškarci parkirali postavljena dva znaka i to jedan znak "zabrane parkiranja" ispod kojeg piše da je to privatni posjed i da besplatno buši gume, a da je pored tog znaka znak dozvole parkiranja za "Mikroton", firmu koja je u zakupu njihovog poslovnog prostora.

11. Na raspravi oštećenik LČ u cijelosti je ostao kod uvodno danog iskaza te dodatno naveo da je on pozvao policiju kritične zgode radi napada na njegovu ženu DČ.

12. Iz iskaza svjedoka DČ prilikom prvog ispitivanja proizlazi da je bilo između 19.30 i 20.00 sati kada je sišla s potkrovlja do njihovog automobila jer je ocu išla voziti tabletu. Njihov automobil je bio parkiran izvan ograđenog dijela dvorišta kraj kuće, a u tom trenutku kada je bila kod automobila iza njihovog automobila je prišao bijeli automobil i stao točno iza njihovog, do zida. Budući da se tako parkirao, pretpostavlja da je muškarac koji je prije toga izašao iz automobila bio suvozač te ga je pristojno zamolila da se negdje drugdje parkiraju, da je to privatno dvorište, a on se počeo s njom prepirati da kako je privatno, da kako se ona tu parkira, te je ona njemu rekla da kako bi njemu bilo da se ona parkira u njegovom dvorištu. Izjavila je da je tu prepirku očito čuo njen suprug koji je bio na prozoru i da je rekao tom muškarcu da je posluša i da se makne. Vozača automobila nije uopće registrirala, jer on nije izlazio iz automobila, a zbog prepirke s ovim drugim muškarcem je osjećala nelagodu. Suprugu je viknula da zove policiju, da se ona žuri, te je sjela u automobil i otišla niz uličicu. Navela je da misli da njen suprug nije vidio da je otišla, jer je on već zatvorio prozor. Izjavila je da je muškarac s kojim je imala prepirku govorio da je to požarni put, zašto se ona tu parkira, te da su dosta glasno razgovarali, a da je on prilikom te prepirke došao do njenog automobila, no da joj nije izgledalo da bi je htio udariti, ali da je osjetila nelagodu i da je otišla s automobilom, pa mu nije dala priliku da je napadne. Također je izjavila da prije nego je suprugu rekla da zove policiju da je taj muškarac njenom suprugu rekao neka siđe, odnosno da mu je rekao: "ako si frajer siđi dolje". Prilikom te prepirke je tom muškarcu rekla da ima slobodnih mjesta na parkiralištu i da je parking besplatan. Naposljetku je navela da koliko se sjeća da vozač automobila nije izlazio iz automobila, no s obzirom na to da je bila više leđima okrenuta prema njemu, te da je počela padati kiša i da je već bio sumrak, da ne može sa sigurnošću reći da li je možda u kojem trenutku izašao iz automobila, a da nije registrirala niti nekog drugog da bi se tamo nalazio osim tog muškarca s kojim se prepirala i njenog supruga na prozoru, s obzirom da je ta situacija za nju bila neugodna.

13. Na raspravi svjedok DČ ostala je kod danog iskaza te dodatno odgovorila na pitanje zamjenika branitelja okrivljenika da je kritične zgode razgovarala sa GČ i da je došlo do prepirke, ali nije bilo povišenih tonova. Do same prepirke došlo je jer nije želio maknuti auto, a kako nije razumio hrvatski jezik rekla je suprugu da pozove policiji, a nakon toga se udaljila s lica mjesta. U kritično vrijeme nije čula da bi oštećenik rekao da će sići dolje.

14. Iz iskaza svjedoka GČ proizlazi da su između 18.00 i 19.00 sati njegov šogor TČ i on krenuli s benzinske postaje INA njegovim automobilom kojeg je on vozio do grada, jer su htjeli u "Kavanici" popiti kavu. Kako nije bilo slobodnog parkirnog mjesta predložio je šogoru da automobil parkira u prolazu između zgrade Županije i kuće. Izašao je iz automobila, a njegov šogor je automobil parkirao s desne strane pored te kuće. Ispred njihovog automobila bio je jedan automobil i tamo je došla gospođa koja je njegovom šogoru počela nešto pričati, a kako on ne razumije hrvatski, on je došao do nje te je s njome razgovarao. Rekla mu je da je to njihovo privatno parkirno mjesto, a on joj je odgovorio da koliko zna da je to hitni, odnosno vatrogasni prolaz i da to nije ničije, no rekao joj je ukoliko je njihovo, da će oni svejedno biti samo kratko, odnosno 15 – 20 min i da će ići doma. Izjavio je da se tada na prozoru te kuće pojavio jedan muškarac koji je odmah počeo s vrijeđanjem, govorio mu je da je bahati nogometaš i da misli da može parkirati gdje želi, da šta glumi u pičku materinu, te mu je rekao da će doći dolje, da ga čeka, a onda mu je rekao neka dođe. Naveo je da prema gospođi nije bio bezobrazan, da ju je pitao da li se ponaša bahato i bezobrazno, ona je rekla da ne, te je nakon toga sjela u svoj automobil i otišla kroz taj prolaz. Također je izjavio da je nakon toga iz ulaza te kuće izašao onaj muškarac te da je vidio da on nešto drži u ruci i nakon toga da se ničeg ne sjeća, odnosno prvo čega se sjeća je da je bio u bolnici. Izjavio je da misli da je njegov šogor izašao iz svojeg automobila nakon što je ona gospođa otišla, a da on s njome nije ništa pričao jer ne razumije hrvatski, a isto tako da nije pričao niti s tim čovjekom. Naveo je da nakon što je taj čovjek rekao da će sići dolje da je on kroz otvorenu ogradu ušao u dvorište te kuće jer je mislio da je to otac ili neki rođak G kojeg poznaje i koji također živi u toj istoj kući, odnosno da je želio razgovarati s tim čovjekom te se nije imao namjeru tuči. Isto tako je naveo da misli da njegov šogor nije ušao u dvorište, ali da nije siguran. Nadalje je izjavio da nakon što je taj čovjek izašao iz ulaza kuće, da se više ničeg ne sjeća, ne sjeća se niti da li je on što rekao kada je izašao iz kuće, niti gdje ga je udario, no da je nešto rekao da bi se toga sjećao, jer se sjeća svega prije udarca. Naposljetku je izjavio, da on tog čovjeka nije vrijeđao, no da je s njime razgovarao drugim tonom nego s gospođom, a da osim gospođe, šogora i tog čovjeka na prozoru nikog drugog vidio. Istaknuo je, da je njemu sramota ovaj događaj, jer da njegov šogor i on do sada nisu nikada imali posla s policijom, a on da predstavlja Slaven Belupo i uzor je djeci, jer cijelu karijeru nije imao nikakve probleme, a sada se zbog ovoga osjeća neugodno.

15. Ispitan u svojstvu svjedoka na raspravi svjedok GČ ostao je kod uvodno danog iskaza te naveo da kritične zgode između njega i supruge oštećenika DČ nije bilo nikakvih povišenih tonova te da se prije udarca sjeća događaja, a nakon udarca, da više ne zna što se zbivalo. Nije mogao odgovoriti na pitanje da li je supruga oštećenika mogla čuti razgovor sa oštećenikom time kada se oštećenik nalazio na prozoru, da ga je počeo psovati i obraćao mu se riječima "nogometaš bahati" te ga je pitao da li on kao "šiptar" može raditi što hoće. On nije znao, a sve vezano za parkirališno mjesto, da li je to mjesto bilo privatno ili javno, time da u kritično vrijeme nigdje drugdje nije bilo slobodnog parkirnog mjesta, pa tako niti ispred ugostiteljskog objekta "Kavanica" u koji su krenuli, niti kod susjednog ugostiteljskog objekta "Art" jer da je bilo slobodnih parkirnih mjesta on bi stao na drugo parkirno mjesto. Na kraju je naveo da cijeli događaj za njega sramota jer je on kao profesionalni nogometaš i javna osoba bio uzor drugim osobama, a do inkriminiranog događaja isključivo je došlo radi svađe oko parkirnog mjesta.

16. Ispitan neposredno na raspravi dana 29. prosinca 2025. svjedok GČ naveo je da u cijelosti ostaje kod iskaza kojeg je iznio na zapisnik pred Općinskim državnim odvjetništvom u Koprivnici K-DO-318/2019-23 (Ir-DO-201/2019) od 16. listopada 2019. i kod iskaza kojeg je iznio na raspravnom zapisniku ovog suda broj K- 3/2020-15 od 1. rujna 2021.

17. Iz iskaza svjedoka maloljetnog ŠČ proizlazi da je 25. rujna 2019., nešto prije 20.00 sati, biciklom išao do prijateljice, te da je došao na početak jedne uske ulice i da je na samom početku te ulice čuo muške glasove da se prepiru oko parkiranja. Kada je došao bliže, uočio je trojicu muškaraca, koje je kasnije prepoznao. Izjavio je da kada je bliže prilazio tom mjestu da je vidio da DČ uzima metalnu šipku koja je bila naslonjena na zid zgrade i da je tom šipkom zamahnuo prema GČ i udario ga iznad desnog oka. Izjavio je da je GČ tada pao, a da je TČ koji se nalazio pored L na neknjiževnom jeziku rekao nešto u smislu: "Ti ne normalan, ti ubiti čovjeka". Nakon toga je L i dalje držeći tu šipku udario i TČ po nogama i to dva ili tri puta, od kojih udaraca TČ nije pao, a da je L držeći šipku i dalje u rukama napravio par koraka iza. Izjavio je da je TČ od L tada uspio uzeti šipku iz ruke i da ga je s tom šipkom udario više iza lijevo u glavu, od čega da je L pao na pod, odnosno da se zadržao na rukama i da je bio u položaju kao pas, te da ga je tada TČ još jednom tom istom šipkom udario po leđima i da je od tog udarca L legao na pod. Nadalje je izjavio da je nakon toga TČ spustio šipku i rekao mu da zove hitnu, što je on i učinio, a da je on za to vrijeme podignuo GČ, te da je istog tada i prepoznao. Budući da se hitna nije javljala rekao je TČ da on odveze GČ na hitnu, što je i učinio, a on je došao za njima, te kada je GČ bio zaprimljen, TČ i on su otišli zaključati auto. Naposljetku je izjavio da kada su se vratili u prostor hitne da je tamo uočio i L, a da su se TČ i on dogovorili da zove policiju.

18. Svjedok NČ na raspravi ostao je kod iskaza kojeg je iznio u svojstvu svjedoka prilikom prvog ispitivanja te na raspravi potvrdio da je okrivljenik od oštećenika uzeo šipku iz ruke, a kojom je udario oštećenika u glavu. Uslijed udarca L je pao na tlo, odnosno držao se na rukama i bio je u položaju "kao pas". Kada se nalazio u tom položaju, okrivljenik je oštećenika još jednom šipkom udario po leđima, a od tog udarca oštećenik je legao na tlo. Kada je okrivljenik udario oštećenika kada je bio u psećem položaju, po ocjeni svjedoka, ta radnja je bila usmjerena "da ga dodatno smiri".

19. Na pitanje branitelja okrivljenika dodatno je pojasnio da je prvi udarac sa šipkom slabijeg intenziteta. Okrivljenik je ispustio šipku te više nije postupao prema oštećeniku te je krenuo prema GČ koji je bio u besvjesnom stanju i s krvavom cijelom glavom. Niti u jednom trenutku GČ nije napadao oštećenika, a okrivljenik je bio uplašen i šokiran i on se, po njegovom procjeni, samo branio od oštećenika. Šipku od oštećenika okrivljenik je oteo u vrijeme napada oštećenika na okrivljenika. Okrivljenik je u trenutku napada od strane oštećenika bio uplašen, obratio se oštećeniku riječima "ti ne normalan", a oštećenik ga je tri puta udario šipkom i to prije nego što mu je okrivljenik oduzeo šipku. Nakon što je okrivljenik od oštećenika oduzeo šipku, okrivljenik je oštećenika tom šipkom odmah udario po glavi time da prilikom oduzimanja šipke okrivljenik se oštećeniku nije obratio riječima. Nakon što je oštećenik zadobio udarac po glavi i nakon što je pao odmah je uslijedio udarac po leđima oštećenika pa nakon što je oštećenik ponovno pao, oštećenik više nije nasrtao na okrivljenika te se nije pokušao niti pridići. Sam događaj dogodio se u prolazu, a da li je taj prolaz privatna imovina ili ne, nije mu poznato. U inkriminirano vrijeme bila je gužva u gradu i na parkirnim mjestima.

20. Iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka IČ proizlazi da je oštećenik LČ u inkriminiranom događaju zadobio razdorno- nagnječnu ranu na glavi sljepoočno lijevo, prijelom lubanje u sljepoočnom dijelu lijevo, manje krvarenje unutar lubanje uz prijelom, mjehurić zraka unutar lubanje u predjelu prijeloma i natučenje leđa u predjelu prsne kralježnice, te da se radi o ozljedama teške naravi i to zato što se radilo o prijelomu kosti lubanje s krvarenjem i ulaskom zraka u tom predjelu. Također proizlazi da su ozljede mogle nastati djelovanjem tupo-tvrde sile koja je u konkretnom slučaju djelovala u dva navrata i to tako da su rana na glavi i prijelom lubanje u dnu iste rane nastale djelovanjem sile od sprijeda i lijevo, a ozljeda na leđima djelovanjem sile straga, pa da je oštećenik morao biti okrenut leđima ili ležati kada je uslijedio udarac. Naposljetku proizlazi da je sila kojom je nanesena ozljeda glave bila jača.

21. Vještak IČ ispitan na raspravi ostao je kod pisanog nalaza i mišljenja. Na raspravi dodatno je pojasnio da sila koja je djelovala na glavu i izazvala je ozljedu glave oštećenika bila je jačeg intenziteta, a uz to je dodao da su strukture glave nježnije i osjetljivije te lako dostupnije djelovanju sile, a pod time misli da je na glavi koštana struktura zaštićena puno tanjim slojem tkiva za razliku od ozljede koja je nastala na leđima oštećenika gdje postoje vitalne strukture koje su bliže površine kože. Ozljeda na glavi u naravi je teška tjelesna ozljeda, a ozljeda na leđima je ozljeda lake naravi. Međutim, kako se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi glave, s medicinskom stajališta, sve ozljede u zbiru su teške tjelesne ozljede. U trenutku napada okrivljenika oštećenik je u napadu bio okrenut leđima prema napadaču time da je moguće da je ležao potrbuške, a moguće je da se u početku napada nalazio u klećućem položaju odnosno da se pridizao.

22. Ispitana neposredno na raspravi stalna sudska vještakinja Mirna Zagrajski- Brkić u svojem iskazu je navela da je u vremenskom razdoblju od 12,30 sati pa do otvaranja rasprave u prisutnosti sudskog tumača obavila razgovor sa okrivljenikom. Iz razgovora sa ispitanikom saznaje da je vezano uz događaj 25.9.2019. doživio veliki šok budući da mu je prišla osoba sa šipkom u rukama radi čega je u njega ušao veliki strah. Pitao je tog čovjeka što radi i vidio je kako ta osoba maše sa šipkom u ruci i kako njegov prijatelj pada nakon udaraca. Prijatelj nije mogao disati, tresao se i on je pomislio da umire. Teško mu je bilo svega se prisjetiti jer je krenuo napad i na njega. Nikada nešto takvo nije doživio, bojao se za svoj život, mislio je da je prijatelj umro i da će se njemu to isto dogoditi pa je bio u velikom strahu. Nakon tog događaja bio je zatvoren u Hrvatskoj 48 sati i nakon što se vratio u Švedsku išao je kod svog liječnika i dobio nalaz sa dijagnozom F43.0 sa datumom nalaza 1.10.2019. Tijekom intervjua izvršila je uvid u dokument s datumom 1. listopada 2019. s dijagnozom F 43.0 iz kojeg proizlazi da je okrivljeniku određena nesposobnost za rad u trajanju dva tjedna te je opisan događaj koji je proživio i uslijed kojeg je imao ozljede lica i glave, a vezano za predmetni događaj. Navedena dijagnoza prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti opisuje akutnu reakciju na stres. Imao je određeno bolovanje dva tjedna nije bio u stanju ići na posao, imao je problema sa koncentracijom i spavanjem uz vraćanje slika na događaj te je naveo da su te promjene u njegovoj psihi trajale gotovo godinu dana. Ponovni dolazak na sud reaktivirao je taj strah uz osjećaj slabosti, preskakanja srca, općeg napora i vraćanja razmišljanja. Iz navedenog vještak zaključuje kako se radi o osobi koja je sada u 39. godini života, bez povijesti psihijatrijskog liječenja i bez klinički manifestnih težih duševnih smetnji, bez simptoma ovisnosti o alkoholu ili kojim drugim sredstvima, urednog intelektualnog funkcioniranja. Za razdoblje od kraja 9. mjeseca 2019. razvio je smetnje u vidu simptoma tipičnih za reakciju na traumatska zbivanja. Tijekom samog događaja doživio je stres na nekoliko razina u sklopu fizičkog napada na drugu osobu i na sebe uz potrebu da zaštiti sebe. Doživio je intenzivno afektivno reagiranje odnosno imao je osjećaj straha i bojazni za vlastiti život. Nije bilo patološke dezorganizacije ponašanja. Manifestirao je fiziološku reakciju na intenzivan stres koja se sastojala u vidu aktivacije simpatikusa u smislu borbe u okviru psihološkog obrambenog mehanizma. Razina straha koju je ispitanik doživio može se opisati na razini jake prepasti i intenzivne razdraženosti u smislu branjenja vlastitog života. Na pitanje zastupnika optužbe dodatno je pojasnila da je u konkretnom slučaju došlo do jake prepasti jer je dala opis kako se radi o intenzivnom afektivnom reagiranju uz osjećaj ugroženosti vlastitog života te koje predstavlja psihički opisan osjećaj straha a u ovom kontekstu opisuje se na razini intenzivne prepasti. Na daljnje pitanje odgovorila je da patološka deorganizacija ponašanja znači ponašanje koje se ne može objasniti uobičajenim fiziološkim reakcijama na strah već bi ukoliko bi bila prisutna govorila bi o drugim oblicima uvjetovanja ponašanja koje u ovom slučaju nije pronašla a pod istim misli na ponašanje uslijed utjecaja alkohola ili drugih psihoaktivnih tvari, ponašanje eventualno uzrokovanog određenim psihopatologijom u smislu psihotičnih ispada i drugo. Nije mogla odgovoriti na pitanje, a vezano za dinamiku odvijanja samog inkriminiranog događaja od njegovog početka do kraja, a niti na pitanje o vremenskom razvoju intenziteta prepasti. Na kraju, navela je da je mišljenja da bi i bilo koja druga osoba jednake razine psihičkog zdravlja reagirala na isti način kao i okrivljenik.

23. Uvidom u spis Općinskog suda u Koprivnici broj K-58/2020 sud nalazi utvrđenim da je protiv okrivljenika ĆČ prihvaćen prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici za izdavanjem kaznenog naloga te je okrivljenik pravomoćno proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela na štetu GČ radi kaznenog djela činjenično, zakonski i pravno opisano kako slijedi:

" što je 25. rujna 2019., u vremenu između 19.00 i 20.00 sati, u [adresa], u nakani da teško tjelesno ozlijedi GČ, nakon verbalnog sukoba oko parkirališta, metalnom cijevi dužine 150 cm udario po glavi GČ, koji je potom pao na tlo i kojom prilikom je GČ zadobio tjelesnu ozljedu u vidu lacerokontuzne rane iznad desnog oka u području i iznad desne obrve, hematom desnog očnog kapka i ranu u području lijeve uške, a do teškog ozljeđivanja GČ

GČ nije došlo samo slučajno,

dakle, s namjerom da drugoga teško tjelesno ozlijedi poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – pokušaj teške tjelesne ozljede opisano po članku 118. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11"

24. Polazeći od svega naprijed iznijetog, u provedenom kaznenom postupku nije bilo sporno da se inkriminirani događaj dogodio u kritično vrijeme u [adresa], u [adresa], nakon prethodnog verbalnog sukoba zbog parkiranja osobnog automobila, i da je okrivljenik kritične zgode postupao na način kako bi od GČ i sebe odbio bezrazložan nasrtaj LČ, koji je s metalnom cijevi dužine 150 cm fizički napao GČ na način da ga je udario po nogama i po glavi, uslijed čega je GČ pao na tlo i izgubio svijest, pa je LČ s istom metalnom cijevi po nogama više puta udario okrivljenog TČ, nakon čega je okrivljeni TČ uspio ĐČ istrgnuti metalnu cijev iz ruke, pa je s ciljem sprječavanja daljnjeg napada, udario LČ s tom metalnom cijevi po glavi, uslijed čega je LČ pao na tlo, nakon čega je s istom metalnom cijevi LČ udario po leđima, uslijed kojih udaraca je LČ zadobio razdorno-nagnječnu ranu na glavi sljepoočno lijevo, prijelom lubanje u sljepoočnom dijelu lijevo, manje krvarenje unutar lubanje uz prijelom, mjehurić zraka unutar lubanje u predjelu prijeloma i natučenje leđa u predjelu prsne kralježnice, koje ozljede su teške naravi. Da je slijed predmetnog događaja bio ovakav kako je opisano potvrdili su u svojim iskazima svjedoci DČ, GČ, NČ i sam okrivljenik TČ te oštećenik LČ te je sud u tom dijelu njihove iskaze ocijenio vjerodostojnima. Mehanizam nastanka tjelesnih ozljeda i karakter tjelesnih ozljeda kod oštećenika LČ utvrđen je provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku IČ na koje stranke nisu stavljale primjedbe i koji nije doveden u pitanje, te ga sud prihvaća kao vjerodostojan dokaz.

25. Nadalje, nesporno je da je svjedok GČ šogor okrivljenika koji je prvotno od oštećenika zadobio teške tjelesne ozljede uslijed čega je bio krvav i ležao, a nakon toga je oštećenik metalnom šipkom krenuo na okrivljenika, a koji je istom šipkom od oštećenika zaprima par udaraca i koji oduzimanjem od oštećenika dolazi u posjed metalne šipke. Nesporno, u daljnjoj dinamici inkriminiranog događaja nakon oduzimanja šipke okrivljenik jednim udarcem nastoji spriječiti napad oštećenika nakon kojeg udarca se oštećenik LČ pridiže, a kako to sud nalazi utvrđenim iz iskaza svjedoka NČ i obrane okrivljenika. Nastavno, dolazi do blažeg udarca oštećenika u predio leđa što je opet potvrđeno iskazom svjedoka NČ i nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka IČ te okrivljenik ponovno udara oštećenika.

26. Konačno, nije sporno da se okrivljenik nalazio u poziciji nužne obrane i nesporno je da je oštećenik LČ bezrazložno i bez ikakvog opravdanja metalnom cijevi od 1,5 metara prvo fizički napao GČ koji je zadobio teške povrede i za koje djelo je oštećenik LČ pravomoćno osuđen. U konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz dokaza koji su izvedeni na raspravi, oštećenik je sam izazvao napad koji je na njega izvršio okrivljenik tako što je oštećenik okrivljenika i svjedoka GČ najprije verbalno napao zbog parkiranja osobnog automobila.

27. Sporno je da li je okrivljenik inkriminirane prigode prekoračio granice nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom odnosno da li u konkretnom slučaju postoji razlog za isključenje krivnje u postupanju iz čl. 21. st. 4. KZ/11.

28. Naime, poseban oblik prekoračenja nužne obrane je onaj do kojeg je došlo zbog jake razdraženosti ili prepasti izazvane napadom. U pravilu riječ je o afektima, odnosno osjećajima iznimno jakog intenziteta i vrlo kratkog trajanja. S obzirom na odnos osobe prema vanjskom svijetu, razlikuju se stenički i astenički afekti. Stenički su afekti oni koje obilježava osjećaj nadmoćnosti, snage i aktivnosti, bezobzirnosti i agresivnosti (takav je afekt razdraženost, mržnja, ljutnja i dr.), dok su astenički afekti oni koji su obilježeni osjećajima podložnosti i slabosti primjerice strah i prepast. Postojanje pojedinih afekata utvrđuje sudsko-medicinski vještak psihijatar.

29. Iz provedenog psihijatrijskog vještačenja sud je utvrdio da je do počinjenja kaznenog djela došlo uslijed prekoračenja granica nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom oštećenika budući da je u konkretnom slučaju do prekoračenja nužne obrane došlo asteničkim afektom. U konkretnom slučaju, iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je okrivljenik osoba u dobi od 39. godina, bez povijesti psihijatrijskog liječenja i bez klinički manifestiranih težih duševnih smetnji, bez simptoma ovisnosti o alkoholu ili kojim drugim sredstvima, urednog intelektualnog funkcioniranja, a koji od mjeseca rujna 2019. razvio smetnje u vidu simptoma tipičnih na reakciju na traumatska zbivanja. Tijekom samog događaja, po mišljenju vještaka, okrivljenik je doživio stres u sklopu fizičkog napada na drugu osobu i na sebe uz potrebu da zaštiti sebe. Tempore acti doživio je intenzivno afektivno reagiranja odnosno imao je osjećaj straha i bojazni za vlastiti život i nije bilo patološke dezorganizacije ponašanja. Okrivljenik je manifestirao i fiziološku reakciju na intenzivan stres koja se sastojala u vidu reakcije simpatikusa u smislu borbe u okviru psihološkog obrambenog mehanizma tako da je mišljenje vještaka da razina stresa koju je okrivljenik doživio može se opisati na razini jake prepasti i intenzivne razdraženosti u smislu branjenja vlastitog života.

30. Općenito, simpatikus je grana eferentnog živčanog sustava koji je naročito aktivan kod emotivnih reakcija poput tjeskobe i straha, a u trenucima stresa i preopterećenja usmjerava sve aktivnosti na preživljavanje i samoodržavanje. U kontekstu nužne obrane valja sagledati i njegov pravni učinak jer ukoliko zbog snažne aktivnosti simpatikusa dođe do stanja jake prepasti ili straha počinitelj može prekoračiti granice nužne obrane. Navedeno je nužno dovesti i u vezu sa obranom okrivljenika u dijelu gdje tvrdi da bi na inkriminirani način postupala svaka prosječna osoba i napravila bi isto u stanju asteničkog afekta izazvanog napadom oštećenika i da je u takvoj životnoj situaciji teško odrediti na licu mjesta kojom jačinom i gdje nekoga udariti da bi prestao sa napadom. Stoga je očito da je do prekoračenja granica nužne obrane isključivo došlo zbog ispričive jake prepasti okrivljenika prouzročene napadom oštećenika prvo na svjedoka GČ koji je nesporno ležao krvav i bespomoćno na tlu i da pritom okrivljenik nije znao da li je GČ živ ili mrtav, a kasnije i na samog okrivljenika budući da je oštećenik i okrivljeniku zadao ozljede metalnom šipkom te se očito okrivljenik u toj životnoj situaciji bojao za svoj život i za život šogora. Zbog toga, okrivljenik u stanju visoke sipmatičke uzbuđenosti koju opisuje vještak nije mogao racionalno procijeniti intenzitet obrane te je očito okrivljenik djelovao pod utjecajem jake prepasti, panike i straha, a prepast je bila takva da bi se svaka prosječna osoba u istoj situaciji osjećala jednako uplašeno, a obrana okrivljenika prešla je granice nužnog za odbijanje napada, ali je to prekoračenje posljedica straha, a ne namjere da se napadač prekomjerno ozlijedi pa postoji ispričavajući razlog jer djelo je i dalje protupravno ali se okrivljeniku zbog psihološkog stanja u kojem se nalazio u nedostatku krivnje ne može prigovoriti. Riječ je o situaciji gdje napadnuta osoba zbog intenzivnog straha (prepasti) prouzročenog napadom reagira intenzivnije nego što je nužno, a taj intenzitet straha čini njegovo postupanje ispričivim, čime se otklanja krivnja, ali ne i protupravnost (čl. 21. st. 4. KZ/11), pa je okrivljenika je na temelju čl. 453. t. 2. ZKP/08 valjalo osloboditi od optužbe jer postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju.

32. Sud je odbio dokazni prijedlog optužbe i u nastavku dokaznog postupka na predložene okolnosti nije proveo novo vještačenje okrivljenika jer smatra da je vještak dao jasne i nedvojbene razloge za postavljanje distinkcije između prepasti i jake prepasti koje je utvrdila u konkretnom slučaju kod okrivljenika (primarno intenzivno i afektivno reagiranje zbog branjenja vlastitog života s posljedicom akutne reakcije na stres zbog čega je okrivljeniku određena nesposobnost za rad u trajanju od dva tjedna) iz razloga što je dala odgovore na sva postavljena pitanja, bila je prisutna na raspravi te su se istoj mogla postavljati dodatna pitanja, a sa stanovišta struke objasnila je reakciju simpatikusa u smislu borbe u okviru psihološkog obrambenog mehanizma odnosno astenički afekt uslijed straha i prepasti izazvane napadom oštećenika.

33. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1-5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

34. Slijedom iznijetog, presuđeno je kao u izreci.

Koprivnica, 29. prosinca 2025.

Sudac

Krešimir Pavlović

Uputa o pravno lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, na broj K-DO-318/2019.

2. TČ, [adresa], Vaxeo, Akervägen 13B

3. Odvjetnik ŽČ, [adresa]

4. LČ, [adresa]