Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-843/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Renati Košir Skračić, u pravnoj stvari tužitelja EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika IMPULS-LEASING d.o.o. Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 24/1, OIB: 65918029671, kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Arko, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, poslovni broj: P-337/2024-7 od 9. srpnja 2024., 29. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika IMPULS-LEASING d.o.o. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, poslovni broj: P-337/2024-7 od 9. srpnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja EČ za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti tuženika kao neosnovan."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u članku 353. stavku 1. točkama 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti te da se predmet ustupi na rješavanje mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj pobija sve žalbene navode, predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku, u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.

6. Prvostupanjski sud je odbio prigovor mjesne nenadležnosti za postupanje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, s obrazloženjem da je odredba Ugovora o kreditu broj 00761 od 7. srpnja 2008., kojeg su zaključile stranke, a kojom su dogovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, nepoštena i ništetna sukladno odredbama članaka 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14.,110/15., 14/19.).

7. Valja naglasiti da je sukladno odredbi članka 96. stavka 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., dalje: ZZP/07), koji je bio na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora (7. srpnja 2008.), propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je odredbom članka 102. stavka 1. ZZP/07 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

8. Prvostupanjski sud se u pobijanoj odluci pravilno poziva na presudu Suda Europske unije Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi, kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. U toj je odluci sud zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9. U konkretnom slučaju je utvrđeno da je ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed formuliranom obrascu o kojem se nije pregovaralo, a tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj pa tako niti na sadržaj klauzule o nadležnosti.

10. Prema stanju spisa proizlazi da tužitelj ima prebivalište u [adresa], a punomoćnik tužitelja je iz Bjelovara pa imajući u vidu i vrijednost predmeta spora i predvidivi broj ročišta, dolaskom na sud u mjestu sjedišta tuženika (Zagreb) i udaljenost od mjesta prebivališta tužitelja, dolazi do znatne procesne neravnoteže ugovornih strana. Time je navedena odredba Ugovora o kreditu broj 00761 od 7. srpnja 2008. kojega su zaključile parnične stranke, a kojom su dogovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, nepoštena i posljedično ništetna.

11. Također odredbom članka 19. i stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., dalje: ZPK) propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu, potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

12. Dakle, kako je prebivalište tužitelja u [adresa], sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine", broj 67/18. – dalje: ZPSS) za [adresa] je mjesno nadležan Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, odnosno prvostupanjski sud.

13. Nije u pravu tuženik niti kada navodi da se ZPK, odnosno njegova odredba članka 19. l stavka 1. ne može primijeniti u konkretnom slučaju jer su odredbe tog Zakona stupile na snagu 30. rujna 2015., a predmetni ugovor o kreditu je zaključen 7. srpnja 2008., dakle, prije njihovog stupanja na snagu.

14. Naime, odredba članka 19. l stavka 1. ZPK je postupovna odredba, a takve odredbe se primjenjuju na postupke započete nakon stupanja na snagu zakona, neovisno o tome kada je sklopljen ugovor o kreditu.

15. Dakle, s obzirom na sve navedeno odlučeno je kao u izreci ovog rješenja uz primjenu odredbe članka 380. točke 2. ZPP.

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan jer ta radnja nije nužna za postupak, kako to propisuje odredba članka 155. stavak 1. ZPP pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Sisku 29. prosinca 2025.

Sutkinja

Renata Košir Skračić