Posl.br. P-745/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
20000 Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Petroneli Jakobušić, u pravnoj stvari tužitelja IŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Slavica Butigan Boras protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne glavne rasprave zaključene dana 01. prosinca 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja Slavice Butigan Boras, odvjetnice u Dubrovniku i zamjenika punomoćnika tuženika Bojana Lujaka, odvjetnika u Dubrovniku, dana 29. prosinca 2025.godine
presudio je
I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju IŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 11.606,61 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
5,47 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
14,85 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
0,76 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
2,16 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
46,12 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
14,12 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
54,79 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
61,04 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
63,87 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
56,09 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
57,57 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
45,66 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
36,90 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
39,23 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
43,85 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
43,45 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
38,78 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
47,55 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
54,57 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
64,57 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
62,28 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
75,84 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
73,27 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
78,29 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
121,71 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
112,77 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
126,87 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
118,32 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
104,58 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
133,58 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
170,47 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
122,50 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
21,84 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
153,51 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
115,51 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
26,35 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
143,95 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
152,47 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
40,94 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
187,21 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
11,02 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
144,81 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
94,74 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
174,81 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
43,52 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
165,77 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
29,32 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
192,60 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
134,43 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
56,38 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
79,66 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
122,23 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
2,99 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
144,40 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
145,96 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
121,84 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
3,79 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
3,28 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
197,62 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
21,45 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
147,41 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
36,44 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
123,98 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
84,34 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
86,26 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
83,02 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
33,97 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
10,36 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
83,85 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
110,37 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
1,54 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
82,78 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
116,47 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
94,71 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
97,88 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
4,93 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
34,67 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
83,60 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
78,13 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
4,04 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
173,52 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
163,36 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
169,40 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
166,53 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
175,61 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
6,54 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
183,34 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
179,48 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
154,23 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
152,21 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
103,02 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
76,21 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
161,87 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
63,10 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
54,72 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
110,81 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
50,45 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
73,11 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
57,05 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
114,27 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
60,33 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
119,22 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
60,46 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
119,10 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
55,03 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
110,54 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
56,68 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
115,18 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
56,32 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
114,87 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
53,74 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
109,77 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
60,59 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
121,47 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
56,13 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
112,18 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
50,65 EUR od dana 30.09.2015.do isplate
102,09 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
53,58 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
107,79 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
54,27 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
104,13 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
62,16 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
127,43 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
182,37 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
115,12 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
43,24 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
68,65 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
70,05 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
271,57 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
66,68 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
133,36 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
po stopi koja se do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do dana 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. , za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju IŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.181,67 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od04. studenog 2025. godine po stopi koja se do dana 24.01.2016. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do dana 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. , za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju
- iznos od 17.367,49 eura sa zateznim kamatama,
- zatezne kamate koje teku na iznos od 4.181,67 eura od 30. rujna 2015. godine pa do 03. studenog 2025. godine, kao neosnovane.
IV. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju IŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati parnični trošak od 2.351,33 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je dana 29.01.2008.g. sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj: 818-50-4664158, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 165.510,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. U članku 7. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća za CHF. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14.06.2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. Stoga su sudovi ocijenili da u opisanim okolnostima ni jedna od tuženih banaka nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Imajući u vidu sve navedeno u točkama I. i II. ove tužbe, tužitelj ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konverzije ugovora o kreditu u valutu euro za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. To nadalje pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku do dana i na sam dan konverzije prema ugovorenom tečaju kune spram švicarskog franaka na dan isplate kredita. Tužitelj je s tuženikom zaključio Dodatak Ugovoru o kreditu od dana 20.02.2016. kojim je gore navedeni Ugovor o kreditu konvertirao u valutu euro sukladno ponudi tuženika na koju je isti obvezan temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) s tim da provedbom navedene konverzije i zaključenjem Dodatka tužitelj ni na koji način nije odrekao svojih prava i potraživanja temeljem utvrđenja ništetnosti gore navedenih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu do dana izvršene konverzije, a niti sklapanje istog predstavlja bilo kakvu konvalidaciju učinaka ništetnosti do dana konverzije, odnosno sklapanja Dodatka. Tuženik je tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužitelju primjenom valutne klauzule u švicarskom franku obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjujući enormno povećanje tečaja CHF spram kune, sve do dana provedbe konverzije kredita sklapanjem Dodatka. Stoga je uslijed utvrđenja ništetnosti valutne klauzule u švicarskom franku: tužitelj preplatio svaki mjesec do dana konverzije iznose anuiteta koji su se zbog enormnog povećanja tečaja CHF spram kune uvelike u kunskom iznosu povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita ukupno iznos od 91.465,81 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate tužitelju je na dan konverzije od strane tuženika nezakonito više obračunat iznos preostale glavnice u kunama (prema ugovorenom tečaju CHF spram kune na dan konverzije) u odnosu na iznos preostale glavnice prema ugovorenom tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita u slučaju kada ne vrijedi valutna klauzula ukupno iznos od 354.210,56 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30.9.2015.g. do isplate.No tužitelj uzima u obzir kako je tuženik provedbom zakonske konverzije sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) tužitelju na dan konverzije izvršio otpis preostale glavnice u iznosu od 195.864,61 kn, a što predstavlja razliku između kunskog iznosa preostale glavnice na taj dan u CHF u odnosu na kunski iznos konvertirane preostale glavnice u EUR prema simuliranom usporedivom euro kreditu, a prema zakonski određenim pravilima konverzije. Obzirom navedenim tuženik tužitelju nije uspostavio restituciju gornje više obračunatog iznosa od 354.210,56 kn, tužitelj ističe kako, nakon oduzimanja navedenih iznosa, konačni iznos preplate iz točke 2. iznosi 158.345,95 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30.9.2015.g. do isplate. Tužitelj je više obračunati iznos preostale glavnice pod točkom 2. preplatio jer je danom konverzije knjigovodstveno i faktički zatvoren dotadašnji kredit u CHF po osnovnom ugovoru na način da je formiran novi iznos preostale glavnice u EUR (novi kredit), a za ostatak obveze po preostaloj glavnici u CHF je izvršen otpis potraživanja banke. Stoga je na ime ništetne primjene valutne klauzule zatvorena preostala glavnica osnovnog kredita upravo za neosnovano viši iznos od 158.345,95 kn. UKUPNO PREPLATA 1. + 2. = 249.811,76 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Kako je već rečeno, tuženik je dužan tužitelju isplatiti zatezne kamate na preplaćene iznose (iz točke 1.), i to od dana svake pojedine uplate do dana konverzije 30.9.2015. godine, koje iznose 30.237,91 kn. Predlaže provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja na okolnosti:-Kolike je iznose anuiteta, izražene u kunama i eurima po mjesecima, tužitelj preplatio svojom otplatom Ugovora o kreditu do dana konverzije 30.09.2015.g., u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj CHF spram kune na dan isplate kredita, -Koliki je kunski iznos preostale glavnice, izražene u kunama i eurima, na dan konverzije 30.9.2015.g. tužitelju od strane tuženika više obračunat u odnosu na iznos preostale glavnice da se od početka otplate do dana konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj CHF spram kune na dan isplate kredita te kolika preostaje razlika kada se od navedenog više obračunatog iznosa oduzme iznos otpisa glavnice u kunama i eurima koji je tuženik priznao prilikom izračuna konverzije sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/2015) te da vještak izračuna zatezne kamate na preplaćene iznose iz zadatka pod brojem 1), od dana svake pojedine uplate do dana konverzije, sve to u ukupnom iznosu.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 24.01.2008. g. zaključili Ugovor o kreditu broj 818-50-4664158 kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 165.510,00, a da je ugovorena redovna kamata 5,45 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva. Stranke su dana 20.02.2016.g. sklopile DODATAK broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 818-50-4664158, kojim su ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom EUR. Nesporno je da je tužitelj slobodnom voljom sklopio Ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i u valutnoj klauzuli CHF te da su mu prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora te da se tužitelj svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima. Općim uvjetima, kojima se uređuju osnovna pravila poslovnih odnosa između klijenta i Banke, a koji su tužitelju uručeni prilikom sklapanja Ugovora, propisan je način određivanja visine kamatne stope, način obračuna i plaćanja kamate pa je iz istih vidljivo da se kamatna stopa utvrđuje ugovorom o kreditu, ugovara se u postotku u odnosu na glavnicu i izražava na godišnjoj razini, a može se ugovoriti kao fiksna ili promjenljiva. Pravnu osnovu za promjenu kamatne stope predstavljaju upravo odredbe Ugovora o promjenjivosti kamatne stope i opći akti tuženika, a tužitelju ne samo da je pojašnjena odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, već je isti njihovo razumijevanje i prihvat potvrdio javnom bilježniku kao povjereniku suda prilikom solemnizacije Ugovora. Odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako uočljiva, razumljiva, a iz navoda tužitelja u tužbi proizlazi da bi kamatna stopa trebala biti fiksna jer mu fiksna kamatna stopa trenutno odgovara te ignorira činjenicu da prije zaključenja Ugovora nije zahtijevao fiksnu kamatnu stopu, već je pristao na odredbu Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Tuženik ističe i prigovor zastare, jer je zastarni rok za restitucijske zahtjeve s osnova promjenjive kamatne stope počeo teći dana 13.6.2014.g. i na konkretnu tražbinu se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Obzirom da je tužitelj podnio tužbu 14.06.2023. g., i da je od pravomoćnosti gore navedene sudske odluke proteklo više od 5 godina, odnosno da je protekao opći zastarni rok od 5 godina slijedom čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužitelja upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF. Takav odabir, između više predloženih ugovora, predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu).Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03) da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kreditu, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništetne valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti.. Tužitelj se ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužitelj ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule, već isto mora dokazati. Tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude. U odnosu na provedenu konverziju člankom 9. Ugovora propisana je mogućnost konverzije obveze korisnika kredita izražene u CHF u EUR, primjenom srednjeg tečaja Kreditora na dan konverzije, a potpisom ugovora tužitelj je pristao da se valutna klauzula uglavljena u ugovoru veže uz EUR. Tužitelj i tuženik su dana 20.02.2016.g. zaključili Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru kojim je provedena konverzija Ugovora o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015; dalje u tekstu ZIDZPK/15) te su tom prilikom, uvažavajući stroge procedure i odredbe ZIDZPK/15, sve tužiteljeve uplate uzete u obzir na način da su uračunate u otplatu kredita konvertiranog u valutu EUR. ZIDZPK/15 propisuje način na koji tuženik odobrenu glavnicu u valuti CHF konvertira u glavnicu valute EUR te zajedno sa ugovorenom kamatom u odnosu na valutu CHF zamjenjuje kamatom u odnosu na valutu EUR, stoga je tuženik poštujući odredbe ZIDZPK/15 izvršio konverziju. Tuženik je izradio izračun konverzije s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, tako što je početno odobrenu glavnicu kredita s valutnom klauzulom u CHF preračunao u protuvrijednost EUR prema srednjem tečaju na dan isplate kredita te je umjesto ugovorenih kamatnih stopa za kredit uz valutnu klauzulu CHF, obračunao kamatne stope koje je tuženik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja s valutnom klauzulom u EUR, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa za primarne klijente. Dodatkom broj KONV-01/2016 ugovorne strane su suglasno utvrdile iznos duga, a potpisom Dodataka tužitelj je priznao dug. Dakle, Dodatak broj KONV-01/2016 je pravni posao utemeljeni isključivo na zakonu i volji tužitelja kojim je izvršena konverzija u odnosu na valutu i kamatnu stopu pa tužitelj ne može tvrditi da je ništetan Ugovor o kreditu. Provođenjem konverzije otklonjene su sve možebitne nepoštene i ništetne odredbe ranijeg Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF, a zamijenjene su, na zakonu osnovanim, novim i zakonitim odredbama. Naime, VSRH je u oglednom postupku utvrdio da “Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.” O dosegu predmetnog sporazuma odlučivao je Vrhovni sud RH u oglednom postupku posl.br. Gos 1/2019, a u kojem je zauzeo određena pravna stajališta primjenjiva i na konkretan slučaj. Pritom, Vrhovni sud RH zaključio je da aneks, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je. Nadalje, utvrdio je da korisnik kredita u CHF (dakle, i ovdje tužitelj) nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, obzirom da je prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka ugovoru pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz Kolektivnog postupka, a sve iz razloga što se Kolektivni postupak odnosi samo na korisnike CHF kredita. Dodatno, imajući u vidu da je izvršena konverzija kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o Potrošačkom kreditiraju, u oglednom postupku je VSRH je utvrdio da: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe odnosnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
3. Tužitelj podneskom od 30. listopada 2023. ističe da su neosnovani navodi tuženika da bi provedbom konverzije otpala osnova tužiteljevog zahtjeva jer sklapanjem dodatka ugovora o kreditu tužitelj svojom voljom nije pristao sa tuženikom urediti posljedice ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF na način da bi iste otklonili za razdoblje koje je prethodilo sklapanju dodatka. Navodi da konverzijom kredita nije otpao pravni interes tužitelja za traženje povrata pretplaćenih iznosa. Smatra da se na ovaj postupak mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora, navodi da tužitelj ima status potrošača jer je kao fizička osoba s tuženikom sklopio ugovor o kreditu te nije vidljivo da je isti zaključio u poslovne svrhe. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli navodi da tužitelj nikako nije mogao biti svjestan da njegova obveza zbog promjene tečaja CHF može tako drastično se promijeniti-povećati zbog specifičnog rizika CHF a o kojem je morao biti informiran od strane tuženika. Tuženik nije prilikom pregovaranja tužitelju objasnio i približio sve posljedice i rizike koji su vezani uz valutu CHF, dapače da je tuženik tužitelju prikazivao uzimanje kredita u CHF kao vrlo povoljnu opciju jeftiniju od opcije s valutnom klauzulom u EUR. Tužitelj nije prihvatio rast tečaja koji ga je doveo do egzistencijskih problema, a u kojem je tuženik kao bankarska institucija imao saznanja i bio ih dužan podijeliti sa tužiteljem. Smatra da je tuženikov prigovor zastare neosnovan jer je tužba podnesena prije isteka roka za stjecanje bez osnove.
4. Tuženik na ročištu od 07. listopada 2024. ističe prigovor radi prebijanja ako sud utvrdi da je potraživanje tužitelja osnovano i to za iznos koji je tužitelju priznat dodatkom o konverziji te za iznos eventualne negativne tečajne razlike i manje plaćene kamate koje će vještak utvrditi u svom nalazu, a obvezuje se prigovor radi prebijanja utvrditi u točnom iznosu nakon vještačenja. Tužitelj se protivi prebijanju bilo kakve negativne razlike, te ističe prigovor zastare potraživanja za takve iznose.
5. Sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Stefani Gardašanić iz MAČUS d.o.o. koja je izradila nalaz i mišljenje i utvrdila da pretplata tečaja iznosi 11.606,61 EUR, da je zatezna kamata koje su tekle do dana provedene konverzije iznos 4.181,67 EUR , da je u konverziji ostvaren manjak te da se zatezna kamata i pretplata tečaja nemaju s čime prebiti te konačno da je ukupno potraživanje tužitelja zbroj zatezne kamate i pretplate tečaja i da iznosi 15.788.28 EUR.
6. Tuženik podneskom od 04. studenog 2025. navodi da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka, ali da i dalje osporava osnovu koju ističe tužitelja te u bitnome ponavlja ranije navode.
7. Tužitelj podneskom od 04. studenog 2025. se očituje da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka i da isti precizira – uređuje na način da konačno potražuje izos od 11. 606,61 EUR sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 30. rujna 2015. pa do isplate, da potražuje iznos utvrđenih zateznih kamta od 4.181, 67 EUR na koje teku zatezne kamate od 30. rujna 2015. pa do isplate.
8. Podneskom od 07. studenog 2025. tužitelj se očituje na navode tuženika iz podneska od 04. studenog 2025. kako tužitelj nije svojom voljom pristao urediti posljedice ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF na način da bi iste otkloniti za razdoblje koje je prethodilo sklapanju Dodatka o čemu se poziva na recentnu sudsku praksu.
9. Sud je na ročištu od 01. prosinca 2025. saslušao vještakinju Stefani Gardašanić koja je ustrajala kao u svom pisanom nalazu i mišljenju. Sud nije prihvatio tužiteljev prijedlog za dopunom vještačenja na način da se izračun „neotplaćena glavnica na dan konverzije jer su banke koristile tečaj CHF na dan konverzije ,a ne na dan korištenja kredita kao nepotrebno jer je vještakinja obračunala i prikazala u tablicama sve što joj je bilo naloženo u zadatku suda.
10. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to:
- ugovor o kreditu broj 818-50-4664158 od 24. siječnja 2008. ovjeren pred javnim bilježnikom Lucijom Carić, OV-953/08. (l.s.11-15)
-dodatak broj KONV-01/2016 ugovor o kreditu broj 818-50-4664158 od 20. veljače 2016. (l.s.16-20)
-prijepis knjigovodstvene kartice za radzbolje od 31. siječnja 2008. do 06. lipnja 2023. (l.s.21-32)
-otplatni plan kredita sa valutnom klauzulom u CHF (l.s.33-36)
-novi otplatni plan kredita sa valutnom klauzulom u CHF (l.s.37-38)
-pregled izvršenih uplata (l.s.39-43)
-kontrolni ispis unosa korištenja od 31. siječnja 2008. (l.s.44)
-otplani plan (l.s.45-58)
-zahtjev za kredit i revolving kreditnu karticu (l.s.71-72)
-sudska praksa (l.s.78-81)
-nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Stefani Gardašanić od 30. listopada 2025. (l.s.104-128)
10. Sud je saslušao tužitelja IŽ i vještakinju za računovodstvo i financije Stefani Gardašanić radi davanja usmenog Nalaza i mišljenja.
13. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik imali sklopljen predmetni Ugovor o kreditu, te da je sklopljen Dodatak 1. Ugovoru o kreditu.
14. Među strankama je sporno je li ništetna odredba iz Ugovora o kreditu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka, je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju ono što je temeljem takve ugovorne odredbe primio odnosno je potraživanje tužitelja u zastari, kao i je li konverzijom kredita tužitelj konačno uredio svoja prava i obveze iz tog ugovornog odnosa i je li osnovan prigovor radi prebijanja iznosa preplate utvrđenog u konverziji kredita.
15. Iz stanja spisa proizlazi:
- da su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tužene banke kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu 24. siječnja 2008. godine. kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 165.510,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju banke kreditora važećem za CHF na dan korištenja kredita i to stambeni kredit s flexi otplatom u suradnji s graditeljima –bez počeka, koji kredit se tužitelj obvezala platiti kroz 360 mjesečnih anuiteta,
- da je ugovorena kamatna stopa od 5,45% godišnje s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora,
- da je tuženica u nekoliko navrata za vrijeme otplate povećavala kamatnu stopu te se mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu što je dovelo do povećanja mjesečnih anuiteta,
- da su stranke sklopile i Dodatak ugovora o kreditu 20. veljače 2016. godine kojim je sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiraju provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR,
- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015., a u odnosu na ugovorenu valutu CHF presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.
- da je izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženica, odnosno njezin prednik, u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31 prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tuženica odnosno njezina prednica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,
- da naprijed navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 - dalje u tekstu: ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika dok je člankom 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati da naprijed navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 - dalje u tekstu: ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika dok je člankom 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati,
- da u pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja bio upoznat s posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i kamata za trajanja kreditnog odnosa, ali da tuženica nije predlagala dokaze saslušanjem svojih djelatnika koji su sudjelovali od strane banke u sklapanju predmetnog ugovora na okolnost da je tužitelj u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora znao i mogao znati za rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak i za rizik vezan uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu kao i procijeniti sve posljedice koje bi takve odredbe mogle imati i utjecati na visinu otplate kredita dok iz iskaza tužitelja proizlazi da ga kod sklapanja ugovora o kreditu nitko u banci nije upozorio na mogućnost značajnog rasta CHF i kamate, pa imajući u vidu navedeno zaključuje da se obvezujući učinak pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača primjenjuje u ovom postupku jer se radi o potrošačkom ugovoru sastavljenom po tuženici na unaprijed pripremljenom tipskom ugovoru i u vrijeme obuhvaćenom tom pravomoćnom presudom i koje i koje odredbe su imale za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u vidu povećanja kamatnih stopa i znatnog povećanja anuiteta zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu,
- da iz iskaza tužitelja IŽ u bitnome proizlazi da je o predmetni kredit stambeni kredit za rješenje stambenog pitanja, da se banci tuženika obratio jer je već ranije bio klijent te banke, a i bio je zaposlenik firme VULIX d.o.o. koja je gradila stanove i prodavala ove stanove i oni su surađivali sa Raiffeisenbankom, te da mu je i uvjetovana ova banka jer je ona bila suinvestitor gradnji sa izvođačem. Iskazuje da je ovo bio prvi i jedini kredit koji je on podizao u životu, a misli da će biti i posljednji. Kada je došao u banku tražio je stambeni kredit koji će za njega biti najpovoljniji odnosno kojega će on moći otplaćivati u skladu sa svojim primanjima te mu je u banci ponuđen kredit sa valutnom klauzulom u CHF kao najpovoljniji. Zbog svojih primanja nije imao uvjete za ishođenje kredita sa valutnom klauzulom u EUR-ima iako je razmišljao i o tome kreditu. Do ovog kredita njemu nije bila poznata valuta švicarski franak, znao je da postoji kunski kredit. Njemu u banci ništa nisu pojašnjavali što bi značila valutna klauzula u CHF. Nije mu bilo jasno da će iznos mjesečnog anuiteta ovisiti o kretanju švicarskog franka jedino mu je bilo jasno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno da se ista može mijenjati ali mu nisu pojašnjavali na temelju kojih parametara se ta kamatna stopa može mijenjati. Nadao se da će promjenjiva kamatna stopa mijenjati na niže jer se radilo o stambenom kreditu, a bilo mu je poznato da se kod stambenih kredita kamatna stopa zna mijenjati na niže, svakako nije očekivao rast kamatne stope. Iskazuje da mu je bilo jasno da bi moglo doći do ovakve primjena na više sigurno ne bi uzeo ovaj kredit. Početna mjesečna rata iznosila je 4.150,00 kuna, a kasnije s obzirom na promjenu kamatne stope i tečaja CHF rata je dosegla i do 6.000,00 kuna. Rate nije mogao redovito otplaćivati. Jedno vrijeme je njegova firma VULIX otišla i stečaj te je bio nezaposlen te kroz to vrijeme nije mogao uredno otplaćivati sve rate, a kasnije je iskoristio životno osiguranje koje je imao da bi podmirio zaostale rate. Kredit je podignut na 30 godina. Kada je stupio zakon o izmjenama i dopunama o potrošačkom kreditiranju on se obratio banci i sklopljen je dodatak ugovora o kreditu. Bio je utvrđen neki iznos pretplate, ali nije siguran o kojem se točno iznosu radilo ali se sjeća da je sa tim iznosom pretplate podmirivan raniji dug. Predmetni kredit još uvijek otplaćuje te ga ima otplaćivati do 2038.te sada mjesečni iznos je 581,00 EUR. U stanu koji je kupljen ovim kreditom, u početku nije stanovao a sada stanuje.Navodi da mu je bilo jasno da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi jer sama riječ kaže da se radi o promjenjivoj stopi odnosno da se ista može mijenjati. Ugovor jest solemnizirao kod javnog bilježnika jer je to bio uvjet ali se ne sjeća kod kojeg je javnog bilježnika solemanizirao, a javni bilježnik mu ništa nije pojašnjavao u vezi odredbi ugovora o kreditu. Koliko je njemu poznato banka mu je uručila samo ugovor, a nije nikakve opće uvjete.
- da je tuženik tijekom postupka istaknuo prigovor radi prebijanja za iznos negativnu tečajnu razliku kao i manje plaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od početnog,kao i za preplatu priznatu u konverziji,
- da je u Nalazu i mišljenju od 30. listopada 2025.godine vještakinja financijske struke Stefani Gardašanić iz Mačus d.o.o. izračunala iznos preplate tečaja u odnosu na početni tečaj iznosi 11.606,61 eura, da zatezna kamata do dana konverzije iznosi 4.181,67 eura, da nije bilo utvrene prelate u konverziji, te da se zatezna kamata i preplata tečaja nema s čime prebiti. Konačno , da je zbroj zatezne kamate 4.181,67 eura i preplate tečaja 11.606,61 euro i da iznosi 15.788,28 eura.
16. Tuženik je podneskom od 04. studenog 2025. godine naveo da nema prigovora matematičkom izračunu vještaka , ali da osporava osnov.
17. Tužitelj je podneskom od 04. studenog 2025. godine naveo da ema primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka, te uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje 11.606,61 euru s zateznim kamata od 30. rujna 2025. godine, pa do isplate.Tako uređeni tužbeni zahtjev sadržava i smanjenje tužbenog zahtjeva za iznos od 17.367,49 eura (prvotni zahtjev je glasio na isplatu 33.155,77 eura, a konačni zahtjev na isplatu 15.788,28 eura).
18. Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe u smislu čl. 193. ZPP-a, pa je sud i o tom dijelu tužbenog zahtjeva meritorno odlučivao.
19. Iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog staja proizlazi da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna i protivne odredbi članka 81. stavak 1. i 2. ZZP-a budući da je tuženik prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF propustio informirati tužitelja u cijelosti o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti tijekom pregovora a i kasnije u vezi sa zaključenjem samog Ugovora o kreditu, zbog čega smatra da su odredbe o valutnoj klauzuli korištene protivno svrsi čime su izazvale neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, te da je navedeni Ugovor sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama čime je tužitelj, kao potrošač, stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku pa zaključuje da su te odredbe ništetne. Iz iskaza samog tužitelja IŽ proizlazi da mu u banci ništa nisu pojašnjavali što bi značila valutna klauzula u CHF, da mu nije bilo jasno da će iznos mjesečnog anuiteta ovisiti o kretanju švicarskog franka jedino mu je bilo jasno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno da se ista može mijenjati ali mu nisu pojašnjavali na temelju kojih parametara se ta kamatna stopa može mijenjati čiji iskaz sud nalazi uvjerljivim i logičnim i podudarnim sa sadržajem pregledanih isprava.
20. Člankom 323. stavak 1. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.
21. Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO). Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju.
22. Ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO), te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO). Dakle, ništetne odredbe ugovora o kreditu, nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.
23. Sud EU je u presudi broj: C-452/18 zauzeo stajalište da se potrošač (korisnik kredita) mogao nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi pod uvjetom da su potrošaču bili poznati u cijelosti svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora, cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.
24. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Dodatkom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano Dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona, a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora. Dapače, u samom Dodatku ugovora o kreditu od 20. veljače 2016. godine u čl.1. ugovorne strane utvrđuju da konverzija kredita ne predstavlja obnovu iz čl.145. do 149. ZOO-a, niti nagodbu iz čl.150.do 159. ZOO-a, kao ni bilo koji drugi način prestanka obveze ugovorene Ugovorom o kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF, osim za dio obveze koji je ovim Dodatkom izričito ugovoren, te da sukladno tome postojeća obveza iz ugovora o kreditu konverzijom ne prestaje i ne zamjenjuje se novom obvezom. Stoga nije osnovan tuženikov prigovor iz odgovora na tužbu da su konverzijom kredita iscrpljene sve pravne pretpostavke za bilo kakva daljnja potraživanja na ime valute CHF.
25. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju i ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz odredbi ZIDZPK/15 proizlazi da bi mu to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO-a. Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi, pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.
26. Polazeći od stajališta Suda Europske unije (Sud EU) izraženog u predmetima C-452/18 i C-118/17 ovaj sud je mišljenja da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer aneksom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer ni odredbama ZID ZPK-a, a ni aneksom Ugovora izrekom nije naveden način rješavanja posljedica ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli. Protivno shvaćanju tuženika ovaj sud smatra da tužitelj sklapanjem Aneksa ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZIDZPK/15 nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, koje potraživanje valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.
27. U konkretnom slučaju tužitelj je, dakle, stekao pravo na restituciju preplaćenih svota s osnove valutne klauzule zbog ništetnosti tih odredbi u ugovoru o kreditu, a koje iznose je obračunala vještakinja financijske struke. Stoga se sud rukovodio s Nalazom i mišljenjem vještaka prema kojem je utvrđeno da je iznos preplate tečaja iznosi 11.606,61 euro, zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do konverzije 30. rujna 2015. godine iznose 4.181,67 euro, da je u konverziji ostvaren"manjak" od 1.650,59 eura, te da se zatezne kamate nemaju s čime prebiti. Konačno, da je potraživanje preplate tečaja i zateznih kamata 15.788,28 eura.
28. Sud nije prihvatio tužiteljev prijedlog za preotvaranjem glavne rasprave radi dopune vještačenja kako bi vještak utvrdio "Koliki je kunski iznos preostale glavnice, izražene u kunama i eurima na dan konverzije 30. rujna 2015. godine tužitelju od strane tuženika više obračunat u odnosu na iznos preostale glavnice da se od početka primjenjivao ugovoreni tečaj CHF spram kune na dan isplate kredita" kao neosnovan i nepotreban u smislu čl.305. ZPP-a. Naime, predmetni iznos predstavlja umanjenu glavnicu kredita temeljem ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju, dakle zakonsko smanjenje duga potrošača nastalo uklanjanjem valutnog rizika i nepovoljnijih uvjeta za potrošača i time financijsku korist koju Zakon priznanje potrošaču, pa ne predstavlja tražbinu tuženika.
29. Vještakinja je postupila po zadatku suda i dala tabelarni prikaz razlika preplate tečaja, obračun zateznih kamata i prikazala iznos preplate u konverziji kao i datume isplate, a izračunom se iz podataka u Nalazu može provjeriti ispravnost istog. U svom usmenom iznošenju Nalaz i mišljenja ustrajala u cijelosti kao u pisanom Nalazu pa ga je sud u cijelosti prihvatio kao objektivnog, obrazloženog i izrađenog u skladu s pravilima struke. Stoga je za taj iznos prihvaćen tužbeni zahtjev (toč. I izreke presude).
30. Nadalje, s obzirom da tuženik nije pristao na djelomično smanjenje tužbenog zahtjeva iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 04. studenog 2025. godine, to je u tom dijelu u smislu čl.193. ZPP-a i čl. 338. st.2. ZPP-a valjalo meritorno odlučiti i odbiti tužbeni zahtjev za iznos 17.367,49 eura (razlika između prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva 33.155,77 eura i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 15.788,28 eura (11.606,61 eura+4.181,67 eura)) (toč. II izreke).
31. Sukladno čl. 214. st. 1. do 3. ZOO-a zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze te da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Čl. 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
32. Istaknuti prigovor zastare potraživanja nije osnovan. Naime, podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.godine, prema stavu ovog suda zastarni rok je prekinut u smislu odredbe čl. 338. ZOO-a. Sukladno odredbi čl. 392. st. 1. i st. 3. ZOO-a, za utvrđenja vezana za valutnu klauzulu rok je počeo teći od odluke VTS RH Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine.
33. U konkretnom slučaju tužitelj je predmetni postupak pokrenuo 14. lipnja 2023. godine odnosno prije isteka nanovo započetog tijeka općeg zastarnog roka od pet godina iz čl. 225.ZOO-a koji se primjenjuje za tražbine stečenog bez osnove.
34. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da se kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kao dan početka tijeka zakonske zatezne kamate utvrđen je dan kad je tužitelj preplatio dužni iznos budući je tuženik nepošten od dana stjecanja tog iznosa. Naime, ocjena je ovog suda da je tuženik od trenutka stjecanja, odnosno od trenutka uplate anuiteta koje je sam obračunao primjenom ništetnih odredbi ugovora znao ili morao znati da nema pravo na isplatu istih. Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
35. Iznos zatezne kamate do konverzije je obračunala vještakinja i iznosi 4.181,67 eura, pa je u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev i odlučeno kao u toč. II izreke. Na taj iznos teku zatezne kamate od 04. studenog 2025. godine sukladno čl.31. st.2. ZOO-a pa do isplate, dok ga je za preostali iznos valjalo odbiti toč. III izreke)
36. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT) jer tužitelj u cijelosti uspio osnovom, a s visinom za 47 %, (100 % +47%=147.2=73,5 %) dok tuženik nije uspio s osnovom,a uspio je s visinom od 53 % (53%.2=26,5%). Kada se o uspjeha tužitelja 73,50 % oduzme uspjeh tuženika od 26,50 %, tužitelje je uspio sa 47 % tužbenog zahtjeva.
37. Stoga sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužitelja i konačno postavljenoj vrijednosti predmeta spora:za sastav tužbe od 16. lipnja 2023. 250 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženih podneska od 31. listopada 2023., 04. studenog 2025.za svako 250 bodova (Tbr 8/1 OT), za pristup na ročišta 07. listopada 2024., 10. veljače 2025. i 01. prosinca 2025. za svako po 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), 1500 bodova, uz vrijednost 1 boda od 2,00 eura, ukupno 3.000,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a, 3.750,00 eura, te sudsku pristojbu za tužbu od 189,01 euro, ukupno 3.939,01 euro. S obzirom da je tužitelj uspio s 47 % to mu je osnovano 1.851,33 eura. Na navedeni iznos valjalo je u cijelosti priznati i plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 500,00 EUR jer je isti bio potreban, sveukupno 2.351,33 eura. (toč. IV izreke).
38. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl.151. st.3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude do isplate U Dubrovniku, 29. prosinca 2025.godine.
Sutkinja
Petronela Jakobušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- tužitelju, putem punomoćnika
- tuženiku, putem punomoćnika
* Fiksni iznos tečaja 1 EUR = 7.53450 kuna
