REPUBLIKA HRVATSK

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10000 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-2038/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Gulan, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 3. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Luke Gulana i zamjenika punomoćnice tuženika, odvjetnika Frana Majića, 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. isplatiti tužitelju ĐŠ iznos od 1.870,10 EUR (tisućuosamstosedamdeset eura i deset eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 5,62 EUR od 10.10.2006.,

- na iznos od 4,10 EUR od 14.11.2006.,

- na iznos od 4,91 EUR od 25.11.2006.,

- na iznos od 5,52 EUR od 12.12.2006.,

- na iznos od 3,51 EUR od 11.01.2007.,

- na iznos od 3,00 EUR od 13.02.2007.,

- na iznos od 2,07 EUR od 14.03.2007.,

- na iznos od 0,99 EUR od 13.04.2007.,

- na iznos od 0,79 EUR od 11.01.2008.,

- na iznos od 3,04 EUR od 12.02.2008.,

- na iznos od 6,25 EUR od 11.03.2008.,

- na iznos od 3,47 EUR od 11.04.2008.,

- na iznos od 1,51 EUR od 13.05.2008.,

- na iznos od 1,07 EUR od 13.06.2008.,

- na iznos od 0,62 EUR od 11.07.2008.,

- na iznos od 0,19 EUR od 11.09.2008.,

- na iznos od 5,32 EUR od 11.10.2008.,

- na iznos od 9,79 EUR od 12.11.2008.,

- na iznos od 7,92 EUR od 11.12.2008.,

- na iznos od 16,03 EUR od 14.01.2009.,

- na iznos od 19,56 EUR od 13.02.2009.,

- na iznos od 24,14 EUR od 11.03.2009.,

- na iznos od 16,94 EUR od 11.04.2009.,

- na iznos od 15,52 EUR od 15.05.2009.,

- na iznos od 14,93 EUR od 11.06.2009.,

- na iznos od 16,38 EUR od 11.07.2009.,

- na iznos od 12,78 EUR od 12.08.2009.,

- na iznos od 14,80 EUR od 11.09.2009.,

- na iznos od 12,47 EUR od 16.10.2009.,

- na iznos od 13,89 EUR od 12.11.2009.,

- na iznos od 13,40 EUR od 11.12.2009.,

- na iznos od 18,66 EUR od 14.01.2010.,

- na iznos od 21,22 EUR od 12.02.2010.,

- na iznos od 20,89 EUR od 11.03.2010.,

- na iznos od 23,23 EUR od 15.04.2010.,

- na iznos od 28,31 EUR od 13.05.2010.,

- na iznos od 30,11 EUR od 12.06.2010.,

- na iznos od 36,48 EUR od 14.07.2010.,

- na iznos od 28,81 EUR od 12.08.2010.,

- na iznos od 47,19 EUR od 11.09.2010.,

- na iznos od 39,05 EUR od 13.10.2010.,

- na iznos od 40,31 EUR od 11.11.2010.,

- na iznos od 47,38 EUR od 11.12.2010.,

- na iznos od 54,79 EUR od 14.01.2011.,

- na iznos od 46,22 EUR od 11.02.2011.,

- na iznos od 49,48 EUR od 11.03.2011.,

- na iznos od 46,81 EUR od 14.04.2011.,

- na iznos od 55,18 EUR od 12.05.2011.,

- na iznos od 63,32 EUR od 14.06.2011.,

- na iznos od 65,72 EUR od 12.07.2011.,

- na iznos od 101,82 EUR od 11.08.2011.,

- na iznos od 67,58 EUR od 13.09.2011.,

- na iznos od 62,47 EUR od 11.10.2011.,

- na iznos od 63,73 EUR od 11.11.2011.,

- na iznos od 63,26 EUR od 13.12.2011.,

- na iznos od 67,72 EUR od 11.01.2012.,

- na iznos od 70,84 EUR od 11.02.2012.,

- na iznos od 71,80 EUR od 13.03.2012.,

- na iznos od 277,19 EUR od 20.03.2012.,

sve do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. naknaditi tužitelju ĐŠ trošak parničnog postupka u iznosu od 2.462,50 EUR (dvijetisućečetristošezdesetdva eura i pedeset eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika OTP banka d.d. za naknadu parničnog troška, u cijelosti.

IV. Utvrđuje se da ne postoji novčano potraživanje tuženika OTP banka d.d. prema tužitelju ĐŠ u iznosu od 14,31 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĐŠ podnio je 14. lipnja 2023. tužbu protiv tuženika OTP banka d.d. u kojoj je naveo da je kao korisnik kredita sa Societe Generale Group Splitska banka d.d. kao kreditorom 21. kolovoza 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 49175/06 (40592856009), da je ovo društvo potom pripojeno društvu OTP banka d.d., da mu je temeljem navedenog ugovora odobren i isplaćen iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 15.800,00 CHF, da je to bio potrošački kredit i da ga je on 19. ožujka 2012. u cijelosti podmirio. Dalje je naveo da su sudovi u RH u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača utvrdili da je tuženik u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima sa ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio protivno odredbi tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/13) i to odredbama članaka 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to odredbama članaka 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Još je naveo kako smatra da se to utvrđenje sudova može primijeniti i na ovdje predmetan ugovor, da je ovaj sud tim utvrđenjem vezan te da je stoga ugovorena valutna klauzula ništetna. Još je naveo da je zbog ovih ništetnih ugovornih odredaba preplatio svaki mjesec do dana isplate kredita kunske obveze na ime dužnih anuiteta koji su se zbog enormnog povećanja tečaja CHF spram kune uvelike povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita te da smatra da mu je tuženik dužan preplaćeno i uvećano za zatezne kamate koje teku od uplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate vratiti. Slijedom svega navedenog predložio je da sud presudom naloži tuženiku isplatiti mu ovaj iznos koji se obavezao odrediti po predloženom izvođenju dokaza vještačenjem po vještaku financijske struke te naknaditi mu trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik OTP banka d.d. je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, da osporava da tužitelj ima svojstvo potrošača i da je predmetni ugovor potrošački, da smatra da tužitelj nije aktivno legitimiran za tužbeni zahtjev jer nije dokazao da je otplatio predmetni kredit te da smatra da je utuženo potraživanje zastarjelo. Još je naveo kako smatra da odredbe predmetnog ugovora nisu ništetne, da su one zakonom dopuštene, jasne, lako razumljive i uočljive i da je tužitelj o njima bio u razumnoj mjeri obaviješten, a da su se uvjeti na tržištu naknadno nepredvidivo izmijenili i bili rezultat izvanrednih okolnosti za koje on ne odgovara, za koje nije mogao znati i na koje nije mogao utjecati. Još je naveo kako smatra da odluke sudova o kojima govori tužitelj ne obvezuju ovaj sud, a i da postupcima u kojima su donesene nije prekinut tijek zastarijevanja tražbine tužitelja. Još je naveo kako smatra da ne može snositi štetne posljedice neopreznog postupanja tužitelja, da je on morao biti svjestan postojanja određenog rizika, a i da mu se mogao obratiti radi zajedničkog razmatranja mogućnosti otklanjanja okolnosti zbog kojih je bio nezadovoljan kao i zahtijevati izmjenu ugovora radi promijenjenih okolnosti. Također je naveo da su u trenutku sklapanja predmetnog ugovora ugovorene kamatne stope bile povoljne za tužitelja te da je tužitelj izabrao između više različitih kredita dok tuženik nije mogao predvidjeti buduće stanje na tržištu pa stoga niti tužitelja o njemu obavijestiti, a da ga je o riziku ugovaranja valutne klauzule obavijestio. Konačno je naveo kako smatra da tužitelj ne može zahtijevati fiksiranje tečaja na dan korištenja kredita za cijelo razdoblje otplate kredita jer se takav ugovor u vrijeme sklapanja ovog nije niti nudio na tržištu te da ovaj sud pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva treba uzeti u obzir i činjenicu da je u određenom razdoblju tužitelj uslijed pada tečaja CHF-HRK platio niže anuitete. Naveo je i kako smatra da on nije nepošteno stekao utuženi iznos i da je stoga neosnovan zahtjev tužitelja da mu na isti plati zakonske zatezne kamate tekuće od dana stjecanja tog iznosa, a eventualno osnovan zahtjev za isplatu tih kamata tekućih od dana podnošenja tužbe. Slijedom svega navedenog predložio je da sud tužbeni zahtjev odbije, a tužitelju naloži da mu naknadi trošak ovog postupka.

3. Tužitelj je podneskom od 14. listopada 2025. naveo da tužbeni zahtjev uređuje prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka te da predlaže sudu da tuženiku naloži da mu po osnovi ništetnosti utuženih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli isplati iznos od 1.870,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako je navedeno u izreci ove presude.

4. Tuženik je u nastavku postupka naveo da se preinaci tužbe protivi te da ističe materijalno pravni prigovor prijeboja u odnosu na iznos od 14,31 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i prigovor prijeboja koristi sa štetom.

5. Tužitelj je potom naveo kako smatra da je zahtjev tuženika za prijebojem tražbina zastario, a da se tuženik ne može okoristiti na temelju nepoštenog ugovaranja.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u preslike dopisa (list 5, 61, 64, 66 spisa), presliku izvatka (list 6 do 60 spisa), presliku potvrde (list 63 spisa), preslike ugovora (list 87, 200 spisa), presliku sudske prakse (list 89 do 130, 155 do 173 spisa), preslike članaka (list 131 do 144 spisa), presliku otplatnog plana (list 186 do 194 spisa), presliku podataka o plaćanju (list 195 do 199 spisa), saslušao je tužitelja (list 181 spisa) te je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću (list 214 do 220 spisa).

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Slijedom navoda stranaka tijekom postupka sud nalazi da je među istima sporno jesu li odredbe predmetnog ugovora o kreditu, a kojima je određeno da je tužitelj obvezan kredit otplatiti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika za švicarski franak na dan dospijeća (čl. 10.d), uslijed sudskim presudama utvrđene povrede tuženika propisa zaštite potrošača u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 125/07, 79/09, 89/09; u daljnjem tekstu: ZZP), ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO). Među strankama je također sporno je li utuženo potraživanje tužitelja zastarjelo.

9. Pravomoćnom presudom poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.Trgovački je sud u Zagrebu utvrdio nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 03.09.2019., pa je tako Vrhovni sud Republike Hrvatske ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno dva bitna sastojka ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.

10. Ovdje predmetni ugovor zaključen je upravo u razdoblju na koje se odnosi navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te kojom je utvrđeno da su ništetne i nepoštene odredbe ugovora kojima je valuta glavnice vezana za protuvrijednost švicarskog franka, a takva presuda veže sve sudove u Republici Hrvatskoj dok tuženik u ovom sporu ničim nije dokazao da sadržaj predmetnog ugovora ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su bili predmet prethodno navedenih presuda pri čemu valja naglasiti i da tuženik nije dokazao niti da je tužitelj kredit koji je podigao iskoristio za kupnju u sklopu kakve trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti te stoga ne kao potrošač u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača dok je saslušan kao stranka tužitelj ĐŠ prema ocjeni suda jasno, životno i uvjerljivo iskazao da je ovim kreditom adaptirao kuću u kojoj je živi i danas živi i koju nikada nije iznajmljivao pa tako upravo kao potrošač u smislu odredaba navedenog zakona.

11. Uvažavajući i daljnji iskaz tužitelja ĐŠ da mu je tuženik ponudio samo ovaj kredit, da mu je rekao da je on najpovoljniji, da sa njim o uvjetima ovog kredita nije pregovarao, da mu nije objasnio pojam valutne klauzule niti rizik vezan uz promjenu tečaja te da je on smatrao da će rata kredita ostati takva kakvu su bili ugovorili koji je sud također ocijenio kao jasan, logičan, životan i stoga vjerodostojan i na temelju istoga, a uvažavajući i da tuženik u ovom postupku ničim nije dokazao suprotno, sud je nedvojbeno utvrdio da tužitelj u trenutku sklapanja predmetnog ugovora od strane tuženika nije bio obaviješten o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF pa stoga i da je ovaj ugovor u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača i da je sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a ovaj sud vezan utvrđenjima iz te presude odnosno utvrđenjem da su ugovorne odredbe o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetne.

12. Slijedom navedenog sud je nedvojbeno utvrdio da su u smislu odredbi čl. 270. st. 1., čl. 272. st. 1. i konačno čl. 322. st. 1. ZOO-a odredbe ovdje predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetne pa je primjenom odredbe čl. 323. st. 1. istog zakona ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati iznos koji mu je na ime povećanja anuiteta otplate predmetnog kredita, a temeljenog na pravu tuženika ugovorenog ništetnim odredbama predmetnog ugovora isplatio i to u iznosu od 1.870,10 EUR koji, pak, jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Prpića od 15. rujna 2025. (list 214 do 220 spisa) koji je sud ocijenio jasno, detaljno i logično obrazloženim te stoga vjerodostojnim uvažavajući i da stranke pravilnosti ovog izračuna nisu prigovorile.

13. Pri tome valja reći i da je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio i da je tužitelj temeljem predmetnih ništetnih ugovornih odredbi tuženiku na ime određenih mjesečnih anuiteta otplate kredita platio niže iznose od ugovorenih i to u ukupnom iznosu od 14,31 EUR. Tuženikov je zahtjev, međutim, da se ovaj iznos kao njegova dospjela tražbina prema tužitelju prebije sa tužiteljevim zahtjevom da mu isti vrati preplaćene iznose na ime ništetnih ugovornih odredaba zastario. Naime, odredbom čl. 226. st. 2. ZOO-a je propisano da anuiteti zastarijevaju u roku od tri godine od dospijeća svakog pojedinog anuiteta. Kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Prpića proizlazi da je prethodno navedena tražbina tuženika prema tužiteljici dospjela najkasnije 11. kolovoza 2008. to je njegov zahtjev za prebijanjem ove tražbine postavljen tijekom ovog postupka, a koji je pokrenut tek 2023. godine, očito postavljen po isteku zakonom propisanog roka zastare. Pri tome još valja reći i da je izjava o prijeboju kakvu je u ovoj parnici dao tuženik (prigovor radi prebijanja) isključivo parnična radnja i to defenzivna parnična radnja koja neposredno ne proizvodi nikakav materijalno-pravni učinak te nema karakter izjave o građanskopravnoj kompenzaciji (tako i VSRH u Rev-x-966/2015-3 od 23.9.2020.) pa se na istu ne mogu primijeniti niti odredbe čl. 198. ZOO-a (čl. 339. ZOO/91).

14. Primjenom odredaba čl. 1115. te čl. 29. st. 1. ZOO-a osnovanim je ocijenjen i zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati zakonske zatezne kamate na prethodno naveden iznos isplate i to tekuće od datuma preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita, a koji datumi anuiteta također proizlaze iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Prpića koji je sud i u tom dijelu ocijenio jasno, detaljno i logično obrazloženim te stoga vjerodostojnim uvažavajući i da stranke utvrđenjima vještaka ovih datuma anuiteta nisu prigovorile te prethodno navedeno nedvojbeno utvrđenje iz pravomoćne presude koja je donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača o nesavjesnom postupanju tuženika prilikom predmetnog ugovaranja, a time i nesavjesnom stjecanju pojedinih iznosa anuiteta. Tužitelju su ove kamate dosuđene po stopi propisanoj odredbama čl. 29. st. 2. važećeg ZOO-a.

15. Također valja reći da je prema stavu ovog suda prigovor tuženika da je potraživanje tužitelja zastarjelo neosnovan. Naime, iako je, kako je prethodno utvrđeno, obveza tuženika vratiti tužitelju neosnovano stečene dijelove plaćenih anuiteta, upravo uslijed njegovog nesavjesnog postupanja prilikom ugovaranja, počela teći već danom stjecanja istih, zastarni je rok od pet godina, propisan odredbom čl. 225. ZOO-a podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) u travnju 2012. godine, o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, prema stavu ovog suda prekinut u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a te je isti kako je propisano odredbom čl. 245. st. 1. i st. 3. ZOO-a, ponovno počeo teći tek donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 dana 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, kojom presudom je ovaj spor okončan, a koja presuda svojim pravomoćnim utvrđenjem povrede tuženika propisa zaštite potrošača sukladno odredbi čl. 502. c. ZPP-a veže i ovaj sud. Tužitelj je tako predmetnu tužbu podnesenu 14. lipnja 2023. podnio prije isteka nanovo započetog tijeka zastarnog roka od pet godina, propisanog odredbom čl. 225. ZOO-a.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je, obzirom je u ovom sporu uspio u cijelosti, priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to trošak sastava tužbe od 100 bodova (tbr. 7/1), sastava podnesaka od 3.5.2024., 19.7.2024., 14.10.2025. i 25.11.2025. od po 100 bodova za svaki (tbr. 8/1), sastava podneska od 5.3.2025. od 25 bodova (tbr. 8/4) i zastupanja na ročištima 5.3.2025., 4.4.2025. i 3.12.2025. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) odnosno ukupno 825 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV iznosi 2.062,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR pa mu je sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.462,50 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog postupka ocijenjen je neosnovanim jer isti u ovom sporu nije uspio.

17. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. prosinca 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju ĐŠ po punomoćniku

2. Tuženiku OTP banka d.d. po punomoćniku