Poslovni broj: P-10255/2021-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv I-tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, i II-tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja ŠĆ, Su-50/12, i punomoćnice I-tuženika JĆ, Su-1132/23, a u odsutnosti uredno pozvanog II- tuženika, 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

I/ „Nalaže se tuženicima Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o. iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604 i Croatia osiguranju d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 solidarno isplate na ime naknade štete svotu od 67.765,70 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16.10.2021. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku 15 dana.“.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi II-tuženiku trošak postupka u iznosu od 398,17 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 21. prosinca 2021. navodi da je osiguranik HZMO-a ĆĆ ozlijeđen u prometnoj nezgodi 9. prosinca 1994. koju je skrivio IĆ kao radnik I-tuženika upravljajući vozilom koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod II-tuženika od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama. Tužitelj pojašnjava da se predmetna nezgoda dogodila na Autobusnom kolodvoru u Velikoj Gorici kada je IĆ upravljajući autobusom reg. oznaka [registarska oznaka] propustio obratiti pažnju na pješaka ĆĆ te ga ozlijedio. Tužitelj ističe da je radi posljedica gore navedene prometne nesreće u omjeru od 60% osiguraniku tužitelja ĆĆ priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem tužitelja broj IN-910338 od 14. ožujka 1996. Tužitelj navodi da je povodom istog štetnog događaja, samo za ranija razdoblja, ishodio pravomoćne presude pred ovim sudom pod posl. brojem P-2162/17 te pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. brojem P-2270/10 i P-131/20 po kojima su tuženici izvršili uplate dok da se je postupak P- 149/18 i dalje u tijeku. Tužitelj ističe da trpi štetu nastalu isplatom predmetne mirovine i novčane naknade zbog tjelesnog oštećenja, pa tako da je u razdoblju od 1. rujna 2017. do 31. kolovoza 2019. s osnove invalidske mirovine ukupno isplaćeno 102.800,48 kuna, od čega da 60% iznosi 61.680,28 kuna, a da je s osnova novčane naknade za tjelesno oštećenje za isto razdoblje ukupno isplaćeno 6.085,42 kuna te da stoga ukupna šteta za tužitelja u navedenom razdoblju iznosi ukupno 67.765,70 kuna. Tužitelj navodi kako je u mirnom postupku pozvao tuženikr da mu naknade štetu, a na što su se tuženici oglušili. Stoga, pozivom na odredbe čl. 161. i 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/.15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže isplata iznosa od 67.765,70 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od

16. listopada 2021. pa do isplate.

2. I-tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu, visinu tužbenog zahtjeva i zakonskih zateznih kamata, dok ne osporava štetni događaj i pasivnu legitimaciju. Ističe da je osiguranik tužitelja rođen **.**.1940. te da bi stekao pravo na starosnu mirovinu, u kojem slučaju bi postojala obveza naknade samo eventualno razlike za koju bi invalidska mirovina premašivala starosnu. Stoga predlaže odbiti tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

3. II-tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu, visinu tužbenog zahtjeva i zakonskih zateznih kamata, dok ne osporava štetni događaj i pasivnu legitimaciju. Ističe da je osiguranik tužitelja rođen **.**.1940. te da bi stekao pravo na starosnu mirovinu, slijedom čega da tužitelj više nije u prilici da bi trpio štetu. Smatra da bi se šteta koja je nastala tužitelju mogla bi se očitovati tek u razlici između starosne mirovine i invalidske mirovine, ukoliko bi obiteljska mirovina bila vreća od starosne mirovine. Stoga predlaže odbiti tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

4. Tužitelj tijekom postupka ostaje kod ranije iznesenih činjenica i dokaza te osporava navode tuženika.

5. Tuženici tijekom postupka ostaju kod ranije iznesenih činjenica i dokaza te osporavaju navode tužitelja.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Prijavu o povredi na radu od 3. siječnja 1995. (listovi 3-6 spisa), presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. broj K-83/97 od 2. travnja 1997. (listovi 7-10 spisa), rješenje od 14. ožujka 1996. (listovi 11-12 spisa), rješenje od 22. svibnja 1996. (listovi 13-14 spisa), Nalaz i mišljenje (listovi 15-18 spisa), obračun isplaćene mirovine i naknade za tjelesno oštećenje od 17. rujna 2021. (list 19 spisa), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (listovi 20-32 spisa), Zahtjev za naknadu štete s povratnicama od 27. rujna 2021. (listovi 33-34 spisa), dopis II-tuženika od 5. listopada 2021. (list 35 spisa), dopis I-tuženika od 4. listopada 2021. (list 36 spisa), sudsku praksu (listovi 52- 56 i 71-106 spisa) te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (listovi 113-122 i 132-138 spisa).

7. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine i novčane naknade zbog tjelesnog oštećenja u razdoblju od 1. rujna 2017. do 31. kolovoza 2019.

9. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, nije sporna pasivna legitimacija tuženika niti je sporno da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu te da je štetni događaja utjecao na ukupnu invalidnost sa 60%.

10. Među strankama je sporno pravno pitanje primjene zakona, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. Tužitelj svoj zahtjev temelji na čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje: ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Također, čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

12. Međutim, tuženici ističu da se treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09. i 75/09., dalje: ZOOP), kojim je u st. 1. propisano da je društvo za osiguranje obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. St. 2. istog članka propisuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine sukladno st. 3. određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Sukladno st. 4. odredbe stavka 1., 2. i 3. predmetnog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

13. Valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako primjerice Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev- 552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.).

14. U slučaju izdataka učinjenih na ime mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema čl. 27. st. 1. ZOOP-a te je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Istim člankom propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatraju (među ostalim) i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Spomenute odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).

15. Dakle, sukladno spomenutom čl. 27. st. 1. ZOOP-a tuženik je, kao društvo za osiguranje, obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP). Identično pravno mišljenje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojim odlukama (primjerice odluka poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).

16. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. , 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 155/23., dalje: ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa mirovine koju isplaćuje i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

17. Prema tome, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje svojem osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu.

18. Sud je na navedenu okolnost proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da kako bi se utvrdila visina pretpostavljene starosne mirovine osiguranika tužitelja u nastavku će se sačiniti takav izračun, pri čemu će se, u skladu s Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, koristiti sljedećim elementima i to da 30. travnja 2005. osiguranik tužitelja bi pretpostavljeno ostvario pravo na starosnu mirovinu navršivši 65 godina života, a imao bi 45 godina, 1 mjesec i 7 dana mirovinskog staža što preračunato iznosi 45,1026 godina, u skladu s odredbom čl. 71. ZOMO-a.

19. Za razdoblje od 1972. pa do 1994. osnovice osiguranja i vrijednosni bodovi se temelje na podacima za izračun mirovine koji se nalaze u Prilogu Rješenja tužitelja od 22. svibnja 1995. (priloženo u priklopljenom spisu tužitelja), a za razdoblje od 1995. pa do 2004. osnovice osiguranja se temelje na podacima Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj neto plaći VKV radnika za djelatnost Prijevoz, skladištenje i veze u Republici Hrvatskoj (prema podacima iz Prijave o povredi na radu (list 3-6 spisa), osiguranik tužitelja je do štetnog događaja obavljao poslove za koje je bila potrebna stručna sprema VKV radnika – vozača). Iznosi pretpostavljenih godišnjih neto plaća stavljeni su u odnos s prosječnim neto plaćama isplaćenima u Republici Hrvatskoj u istoj godini, kako bi se dobili vrijednosni bodovi tužitelja za izračun mirovine, u skladu sa sljedećim odredbama ZOMO: „Vrijednosni bodovi utvrđuju se na temelju plaća i osnovica osiguranja ostvarenih nakon 1. siječnja 1970., tako da se plaća, odnosno osnovica osiguranja utvrđena za svaku kalendarsku godinu podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu. Plaće ili osnovice koje su u bruto svoti dijele se s prosječnom bruto plaćom, a ako su u neto svoti s prosječnom neto plaćom.“ (čl. 75. st. 1. ZOMO). Plaća ostvarena za godinu u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu ne uzima se za utvrđivanje vrijednosnih bodova, već se za tu godinu uzimaju prosječni vrijednosni bodovi iz stavka 6. ovoga članka razmjerno stažu osiguranja u toj godini (čl. 75. st. 8. ZOMO), ostali parametri koji sudjeluju u izračunu svote mirovine su polazni faktor (1,00), mirovinski faktor (1,00) i aktualna vrijednost mirovine (47,35 kn2). Svota mirovine računa se tako da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine (čl. 74. st. 1. ZOMO), a u tu svotu uračunava se dodatak na mirovinu određen na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakon u mirovinskom osiguranju, a čl. 2. Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju određen je dodatak na mirovinu od 22,60 % (na mirovine ostvarene u 2005.), pri čemu je osnovica za određivanje dodatka na mirovinu svota mjesečne mirovine određena u skladu s odredbama ZOMO. U skladu s pretpostavkama i izračunima iz nalaza, vještak je mišljenja da bi iznos pretpostavljene starosne mirovine osiguranika tužitelja određene pod pretpostavkom rada do 65. godine života bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje na temelju Rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 22. svibnja 1995.

20. Podneskom od 18. rujna 2024. tužitelj prigovara nalazu i mišljenju ističući kako su dani izračuni nepotpuni jer u Tabeli 2 nedostaju iznosi u stupcu „Razlika primanja“ (e=c-d), odnosno navedene su razlike 0,00 pa proizlazi da nema razlika, a prema iznosima iz stupaca „c“ i „d“ trebalo bi biti razlika. U odgovoru na navedeno, vještak ističe kako je za predmetno razdoblje iskazao razlike u iznosu od 0,00, s obzirom da su isplaćene invalidske mirovine manje od pretpostavljene starosne mirovine (dakle, tužitelj bi pod pretpostavkom isplate starosne mirovine kako ju je izračunao vještak isplaćivao veće iznose od iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje, pa posljedično nema štete). Na traženje tužitelja vještak je iskazao razliku u Tabeli 2a. Vještak u cijelosti ostaje kod utvrđenja i izračuna iz nalaza, kao i kod danog mišljenja te navodi da iznos pretpostavljene starosne mirovine osiguranika tužitelja određene pod pretpostavkom rada do 65. godine života bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje na temelju Rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 22. svibnja 1995., a razlike za predmetno razdoblje od rujna 2019. do kolovoza 2021. Iznose ukupno -2.184,48 eura (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa).

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića, obzirom je isti sačinjen stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima financijske struke te temeljen na priloženoj dokumentaciji.

22. Kako sud provedenim vještačenjem nije utvrdio postojanje štete u smislu odredbe članka 27. st. 3 ZOOP-a, to je sud tužbeni zahtjev ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim.

23. Slijedom prethodno navedenih utvrđenja, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

24. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

25. I-tuženiku je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu 398,17 EUR (uplata izvršena 7. prosinca 2022., list 62 spisa), slijedom čega dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 613,00 EUR (toč. II/ izreke).

26. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak, temelji se na odredbama Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

U Zagrebu 29. prosinca 2025.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju

2. I-tuženiku

3. II-tuženiku