REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-288/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ljubomiru Mirkoviću, u građansko-pravnoj stvari tužitelja ES, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Bruni Damjancu, odvjetniku iz Požege protiv Addiko Bank d.d. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po opunomoćeniku Hrvoju Matiću odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, vrps 8.680,42 EUR nakon glavne javne rasprave zaključene 9. prosinca 2025. u nazočnosti tužiteljica, njegovog opunomoćenika i zamjenika opunomoćenika tuženika Juraja Rajića odvjetnika u Požegi, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta upisa (MBS): 080072083, osobni identifikacijski broj (OIB): 14036333877, da plati tužitelju ES s prebivalištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.680,42 EUR (osamtisućašestoosamdeseteuraičetrdesetdvacenta) temeljem više plaćene glavnice uslijed promjene tečaja švicarskog franka, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koje se određuje za svako polugodište za uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine ( u daljnjem tekstu: zatezna kamata) i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

od 1. veljače 2021. pa do isplate, a na iznos od 87,00 EUR,

od 1. ožujka 2021. pa do isplate, a na iznos od 83,17 EUR,

od 1. travnja 2021. pa do isplate, a na iznos od 80,50 EUR,

od 1. svibnja 2021. pa do isplate, a na iznos od 81,71 EUR,

od 1. lipnja 2021. pa do isplate, a na iznos od 80,88 EUR,

od 1. srpnja 2021. pa do isplate, a na iznos od 80,06 EUR,

od 1. kolovoza 2021. pa do isplate, a na iznos od 85,40 EUR,

od 1. rujna 2021. pa do isplate, a na iznos od 83,92 EUR,

od 27. rujna 2021. pa do isplate, a na iznos od 829,68 EUR,

od 1. studenog 2021. pa do isplate, a na iznos od 77,02 EUR,

od 1. prosinca 2021. pa do isplate, a na iznos od 81,65 EUR,

od 1. siječnja 2022. pa do isplate, a na iznos od 83,79 EUR,

od 1. veljače 2022. pa do isplate, a na iznos od 82,03 EUR,

od 1. ožujka 2022. pa do isplate, a na iznos od 84,50 EUR,

od 1. travnja 2022. pa do isplate, a na iznos od 86,96 EUR,

od 1. svibnja 2022. pa do isplate, a na iznos od 87,13 EUR,

od 1. lipnja 2022. pa do isplate, a na iznos od 85,14 EUR,

od 1. srpnja 2022. pa do isplate, a na iznos od 92,17 EUR,

od 1. kolovoza 2022. pa do isplate, a na iznos od 98,53 EUR,

od 1. rujna 2022. pa do isplate, a na iznos od 97,11 EUR,

od 1. listopada 2022. pa do isplate, a na iznos od 102,80 EUR,

od 1. studenog 2022. pa do isplate, a na iznos od 93,60 EUR,

od 1. prosinca 2022. pa do isplate, a na iznos od 96,75 EUR,

od 1. siječnja 2023. pa do isplate, a na iznos od 96,05 EUR,

od 1. veljače 2023. pa do isplate, a na iznos od 91,40 EUR,

od 1. ožujka 2023. pa do isplate, a na iznos od 93,52 EUR,

od 1. travnja 2023. pa do isplate, a na iznos od 92,99 EUR,

od 1. svibnja 2023. pa do isplate, a na iznos od 96,26 EUR,

od 1. lipnja 2023. pa do isplate, a na iznos od 99,24 EUR,

od 1. srpnja 2023. pa do isplate, a na iznos od 97,57 EUR,

od 1. kolovoza 2023. pa do isplate, a na iznos od 102,03 EUR,

od 1. rujna 2023. pa do isplate, a na iznos od 102,97 EUR,

od 1. listopada 2023. pa do isplate, a na iznos od 100,70 EUR,

od 1. studenog 2023. pa do isplate, a na iznos od 102,36 EUR,

od 1.prosinca 2023. pa do isplate, a na iznos od 103,57 EUR,

od 1. siječnja 2024. pa do isplate, a na iznos od 112,04 EUR,

od 1. veljače 2024. pa do isplate, a na iznos od 109,52 EUR,

od 1. ožujka 2024. pa do isplate, a na iznos od 104,33 EUR

od 1. travnja 2024. pa do isplate, a na iznos od 98,15 EUR

od 1. svibnja 2024. pa do isplate, a na iznos od 97,60 EUR

od 1. lipnja 2024. pa do isplate, a na iznos od 96,80 EUR

od 1. srpnja 2024. pa do isplate, a na iznos od 101,63 EUR

od 1. kolovoza 2024. pa do isplate, a na iznos od 104,36 EUR

od 1. rujna 2024. pa do isplate, a na iznos od 107,60 EUR

od 1. listopada 2024. pa do isplate, a na iznos od 106,96 EUR

od 1. studenog 2024. pa do isplate, a na iznos od 107,71 EUR

od 1. prosinca 2024. pa do isplate, a na iznos od 110,63 EUR

od 6. prosinca 2024. pa do isplate, a na iznos od 3.502,93 EUR

i to sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta upisa (MBS): 080072083, osobni identifikacijski broj (OIB): 14036333877, da naknadi troškove parničnog postupka postupka tužitelju ES s prebivalištem u [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj],

3/3,

u

iznosu

od

1.505,83

EUR

(tisućupetstopeteuraosamdesettricenta) sa zateznom kamatom počev od 29. prosinca 2025. pa do isplate, a u roku od petnaest dana.

III U preostalom dijelu zahtjev za isplatom troška parničnog postupka u iznosu od 141,34 EUR (stočetrdesetjedaneurotridesetčetiricenta) sa zateznom kamatom od 29. prosinca 2025. pa do isplate, odbija se kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe u ovoj građansko-pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Između tužitelja ES, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Addiko Banke d.d. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije sporno da je pravomoćnom presudom ovoga suda posl. br. P-266/2019-31 od 5. studenoga 2020., a koja je u cijelosti potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-36/2021-4 od 13. srpnja 2021. godine utvrđeno da je ništetna odredba čl. 4 st. 1 Ugovora o kreditu br. 5140060242/64000077001/2005 od 28. srpnja 2005., zaključenog između pravnog prednika tuženika kao kreditora s jedne strane i tužitelja kao korisnika kredita s druge strane, a kojom je određena promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika te da ne proizvodi pravne posljedice te i da je ništetna odredba čl.3 st.3 ovoga Ugovora o kreditu kojom je određena otplata kredita po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika te da ta ništetna odredba ne proizvodi pravne posljedice. Također je nesporno da je tuženiku naloženo da temeljem više plaćene redovne kamatne stope, uslijed promjene kamatne stope, tuženik tužitelju isplati 21.210,01 KN, na način da tuženik tužitelju isplati zateznu kamatu na pojedinačne novčane iznose, kako stoji u izreci prvostupanjske presude, za razdoblje od 1. listopada 2017. pa do isplate, da tužitelju tuženik isplati temeljem više plaćene redovne kamate uslijed promjene tečaja švicarskog franka iznos od 26.760,40 KN, na način da pojedinačne novčane iznose plati zateznu kamatu od dospijeća pa sve do isplate, kako stoji u izreci presude te i da tuženik tužitelju isplati 35.481,21 KN temeljem više plaćene glavnice uslijed promjene tečaja švicarskog franka, na način da na pojedinačne novčane iznose tuženik tužitelju plati zatezne kamate od dospijeća pa do isplate, a sve to do 1. veljače 2020. god.

1.1. Tužitelj je tužbom koju je protiv tuženika podnio 12. lipnja 2023. istako da nije konvertirao kredit niti ga je od donošenja navedenih presuda pa do podnošenja tužbe u cijelosti otplatio. Nakon primitka pravomoćne presude posl. br. P-266/2019 od 5. studenoga 2020. tužitelj je tuženika pozvao da mu obračun rate kredita izvršava po tečaju na dan korištenja kredita, ali tuženik to nije učinio već je obračun rate kredita vršio prema tečaju na dan dospijeća pojedinog anuiteta.

1.2. Budući da ugovoreni rok vraćanja kredita iznosi 22 godine tužitelj je nakon donošenja citiranih presuda nastavio otplaćivati kredit i tuženik mu je nastavio obračunavati mjesečne iznose na temelju odredbi ugovora koje su proglašene ništetnima pa tužitelj zaključuje da je tuženik ne savjestan stjecatelj kojemu je tužitelj isplatio u razdoblju od 1. siječnja 2021. do dana podnošenja tužbe. Slijedom navedenog tužitelj je temeljem ništenih odredbi uslijed promjene tečaja švicarskog franka platio više novčanih sredstava za koje tužitelj utvrđuje da ukupno iznose 4.435,85 EUR te si tužitelj zadržava pravo točne iznose utvrditi nakon provedenog financijskog knjigovodstvenog vještačenja. S obzirom na sve navedeno tužitelj se poziva na odredbu čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima /05 i od tuženika zahtjeva da mu isplati pojedinačne novčane iznose kako stoji u tužbenom zahtjevu ( str 3 i 4 spisa) zajedno sa zateznom kamatom od 1. ožujka 2020. pa do isplate, 1. travnja 2020. pa do isplate i zaključno sa 1. svibnja 2023. pa do isplate, zajedno sa troškom parničnog postupka na koji tužitelj zahtjeva zateznu kamatu od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je isticao kako ne spori da je tuženikov prednik Slavonska banka d.d. Osijek podružnica Našice, kao kreditor s tužiteljem kao korisnikom kredita 28. srpnja 2025., ali tuženik u cijelosti ističe protivljenje tužbi i tužbenom zahtjevu, kako po osnovi tako i po visini.

2.1. Tuženik je istakao prigovor zastare za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu s osnova promjenjive kamatne stope, a u odnosu na ništetnost valutne klauzule istakao je da je osporava da bi ugovor o kreditu bio protivan ustavu, prisilnom propisu i moralu društava. Tuženik je isticao da mu je nejasno zbog čega bi ugovorena valutna klauzula bila nepoštena i nedopuštena te da ne zna u čemu bi se sastojalo tuženikovo propuštanje da tužitelja u cijelosti informira o svim bitnim parametrima jer je tuženik tužitelja u cijelosti informirao o relevantnim okolnostima prilikom sklapanja ugovora te ga i upozorio na eventualne rizike valutnih klauzula pa tako i CHF valutnu klauzule.

2.2. Tuženik je prigovorio kako je tužitelj ugovor o kreditu sklopio sa Slavonskom bankom d.d., a Slavonska banka d.d. nije obuhvaćena izrekom presude u kolektivnom sporu i to što je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. ne mijenja činjenicu da je u kolektivom sporu utvrđivana ne zakonitost ugovornih odredbi šest taksativno navedenih banaka, a među kojima nije Slavonska banka d.d. i to za točno određeno razdoblje od 1. rujna 2023. do 31. prosinca 2018. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, odnosno na 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. za valutu obveze. Kako je Slavonska banka d.d. bila samostalna pravna osoba, različita od ovdje tuženika te je sklapala ugovore različite od ugovora koje je sklapao tuženik tada tuženik ne odgovara za ugovore svog pravnog prednika jer tuženik ne može pravnim sljedništvom preuzeti odgovornost koja za prednika nije niti bila nastala.

2.3. Tuženik je isticao kako se zatezne kamate na eventualno preplaćene iznose vraćaju od dana stjecanja samo ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva , u ovom slučaju od podnošenja tužbe.

2.4. Tuženik pravno ocjenjuje da ne postoji niti jedna zakonska odredba koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava koji se nalaze u glavi 32. ZPP-a. Budući da odredba čl. 241. ZOO/05 uređuje isključivo pravnu situaciju kada tužitelj pokrene određenu pravnu radnju prema dužniku tada se ista pravna situacija ne bi mogla primijeniti u ovom postupku jer je kolektivna tužba pokrenuta radi deklaratornog utvrđenja dok tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu. Stoga tuženik ističe da se u konkretnom slučaju na eventualno potraživanje tužitelja treba primijeniti zastarni rok od 5 godina računajući od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta.

3. Očitujući se na daljnji odgovor na tužbu tužitelj je putem opunomoćenika na pripremnom ročištu od 20. veljače 2025. isticao kako je nakon 1. siječnja 2021. tuženiku isplaćivao novčane iznose po tečaju CHF različitom od ugovorenog i zbog toga tužitelj koji nije konvertirao kredit, a isti je prijevremeno otplatio 6. prosinca 2024. ima pravo od tuženika zahtijevati određene novčane iznose koji predstavljaju razliku od početno ugovorene kamatne stope i tečaja CHF sa stvarno otplaćenim iznosima kamatne stope i tečaja CHF, a dodatno se očitujući na odgovor na tužbu tužitelj je istakao da je tužba u ovoj građansko-pravnoj stvari podnesena 12.06.2023. i u odnosu na kondemnatorni zahtjev za isplatom samo po osnovi tečajnih razlika tj. valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, zastara potraživanja nije nastupila jer se zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i ima izravni učinak na ovaj postupak jer se ta presuda odnosi na sve potrošače koji su ugovarali kredite od rujna 2003. pa do prosinca 2008. U odnosu na zastaru potraživanja po osnovi tečajnih razlika tužiteljica ističe da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je utvrđeno da je tuženik također povrijedio kolektivne interese i prava potrošača tj. korisnike kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a slijedom čega je tužena banka postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Dakle, navedenom odlukom je pravomoćno utvrđeno da je ugovorima o kreditu ništetnom utvrđena ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Budući da tužitelj predmetnim Ugovorom o kreditu i to kao potrošač, u trenutku sklapanja Ugovora nije bio valjano informirano o riziku koji sa sobom povlači ta valutna klauzula, a ništetna je odredba Ugovora o kreditu kojim se glavnica i anuiteti vežu za tečaj valute CHF, tužitelje je kao posljedicu ništetnosti odredbe o valuti CHF zahtijevao od tuženika restitucijskim zahtjevom isplatu novčanih iznosa koji će biti utvrđeni vještačenjem. Obrazložio je da utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valuti CHF ima učinak uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se on kao potrošač nalazio da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule pošteno ugovorene. To za njega znači da se tečaj vraća na početno ugovoreni tečaj jer je to jedini parametar koji je u Ugovoru o kreditu naveden i njemu kao korisniku kredita je taj jedini tečaj bio poznat, a svi iznosi koje je platio iznad početnog otplatnog plana predstavljaju stjecanje bez osnove te mu je tuženik kao nepošteni stjecatelj dužan vratiti zajedno sa zateznom kamatom od stjecanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate. Pozvao se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravni stav kako je ugovaranje CHF valutne klauzule nepoštena ugovorna odredba i time posljedično ništetna. O tome je već i ovaj sud ponovno odlučio da su ništetne odredbe čl. 4 st. 1 i čl. 3 st. 3 Ugovora o kreditu od 28. srpnja 2005. pa sud nakon što je utvrđenje ništetnosti vezano za promjenu redovne kamatne stope i valute CHF ne treba ponovno o istom odlučivati već samo odlučiti o preplati koju je tužitelj od 1. veljače 2021. pa do 6. prosinca 2024. učinio tuženiku s osnova više plaćene redovne kamate te više plaćene glavnice uslijed promjene tečaja švicarskog franka.

4. Dakle, istako je tužitelj kako bi postupanje tuženika moglo biti proglašeno kao nezakonito i samo na temelju povrede osnovnih načela Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu ZOO/05), obrazlažući da u nekim situacijama, tipičnim za potrošače i njihove ugovore tužene banke nisu u dobroj vjeri od samog početka, a jer uporno odbijaju izmijeniti sklopljene ugovore na temelju klauzule "rebus sic stantibus" iako i same tvrde da je došlo do izvanredne situacije nastale zbog opisane aprecijacije švicarskog franka.

5. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tužitelj je istakao kako je na sjednici Građansko odjela Vrhovnog suda RH održanoj 30. siječnja 2020. najviši sud RH zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

6. Kako bi sud mogao utvrditi visinu potraživanja tužitelja, rješenjem poslovni broj P- 288/2023-10 od 1. kolovoza 2025. određeno je izvođenje dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđenja eventualne razlike između novčanih iznosa koje je tužitelj isplatio tuženiku uslijed promjene redovne kamate i tečaja švicarskog franka ( u daljnjem tekstu CHF) i iznosa koje bi tužitelj isplatio u odnosu na redovnu kamatu i tečaj na dan isplate kredita za razdoblje od 1. siječnja 2021. pa do konačne otplate kredita, a temeljem citiranog ugovora o kreditu od 28. srpnja 2025. koji je potvrdio javni bilježnik Zlatko Šimašek iz Našica pod posl. br. OI-170/1- 2005 od 9. kolovoza 2005.

7. Vještakom je imenovan Boris Belunjak, stalni sudski vještak iz područja računovodstva i financija iz Vidovaca, Sv. Ane 8.

7.1. U pisanom nalazu i mišljenju koji je vještak Boris Belunjak dostavio sudu, a sud strankama putem opunomoćenika nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kao korisnik kredita s pravnim prednikom tuženika kao kreditorom sklopio ugovor 28. srpnja 205. godine, da je tužitelju odobren kredit u iznosu od 50.000,00 CHF na rok otplate od 22 godine uz mjesečnu otplatu na 264 anuiteta, da je stvarno plasirani kredit iznosio 50.134,25 CHF, da je početna ugovorena promjenjiva kamatna stopa primjenjivana od 4,90 % godišnje, uz početni mjesečni anuitet od 310,66 CHF, a prema početnom planu otplate, a naknadno su se kamatne stope i anuiteti mijenjali od strane tuženika, te dodatno uz primjenu tečaja CHF za kune na dan dospijeća plaćanja kredita. Vještak je naglasio da je u koloni 15 u prilogu I (P-1) utvrđena razlika ukupno manje plaćenih anuiteta u CHF po svakom pojedinačnom anuitetu zbog smanjenja redovne kamatne stope između stvarno plaćenih anuiteta u CHF, u ukupnom iznosu plaćanja od 10.142,70 CHF i anuiteta prema početno ugovorenoj redovnoj kamatnoj stopi od 4,90 %, što ukupno iznosi 10.752,43 CHF. Tako izračunata razlika anuiteta zbog smanjenja redovne kamatne stope iznosi ukupno manje plaćeno – 609,73 CHF što čini ukupnu razliku manje plaćenih anuiteta zbog smanjena redovne kamatne stope od ukupne manje plaćenog u iznosu od 2.888,77 HRK, a što tečajem konverzije za 1 EUR = 7,53450 KN zbog primjene od 1. siječnja 2023. godine u RH umjesto valute hrvatske kune, preračunato po svakoj mjesečnoj razlici zbrojno iznosi manje plaćeno od 383,41 EUR jer su primijenjene redovne kamatne stope od 3,23 % umjesto 4,90% koja kamata je ugovorena kao početno ugovorena. Razlika plaćenog zbog valutnog utjecaja i primjene srednjeg tečaja kreditora za CHF za kune tijekom otplate kredita uz isključenje utjecaja razlike obračunatih i plaćenih anuiteta zbog smanjenja redovne kamatne stope iznosi više plaćeno u iznosu od 24.946,43 KN ili 3.310,96 EUR, a što je vještak prikazao u koloni 12 tablice br. 2 kao sveukupne razlike plaćenog zbog primjene tečaja CHF za kune od 1. veljače 2021. do 1. lipnja 2023. godine.

7.2. Tužitelj je putem opunomoćenika, a nakon dostavljenog mu pisanog nalaza i mišljenja prigovorio u podnesku od 30. listopada 2025. da financijsko knjigovodstveni vještak nije utvrdio eventualne razlike uslijed promjene redovne kamate i tečaja CHF u iznosima za razdoblje od 1. siječnja 2025. pa do konačne otplate kredita 6. prosinca 2024. a radi čega je tužitelj ocijenio da je vještačenje nepotpuno, posebno imajući u vidu rješenje suda od 7. kolovoza 2025.

7.3. Vještak Boris Belunjak je u dopuni nalaza vještačenja od 7. studenoga 2025. istakao kako njegova dopuna obuhvaća izračun za period od 1. siječnja 2021. pa do 6. prosinca 2024., a u toj dopuni je vještak utvrdio, ono što je najbitnije, a to je da je tužitelj za period od 1. siječnja 2021. pa do konačne prijevremene otplate kredita do 6. prosinca 2024. zbog primjene tzv. " valutne klauzule", kada je srednji tečaj kreditora za CHF za kune bio veći u otplati kredita u odnosu na srednji tečaj kreditora za CHF za kune na dan isplate kredita (izračunato je u koloni 11 tablice 3 po svakom anuitetu i zbrojno) ukupno samo više platio ukupan iznos od 65.402,64 HRK, a što tečajem konverzije 1 EUR = 7,53450 KN, zbog primjene EUR-a u RH od 1. siječnja 2023. iznosi ukupno više plaćeno 8.680,42 EUR, a što je vještak prikazao u tablici 3 koloni 14, po svakom anuitetu i zbrojno.

8. Nalazu i mišljenju tužitelj nije prigovorio već je putem opunomoćenika specificirao tužbeni zahtjev u podnesku od 10. studenoga 2025., kako je već naprijed istaknuto, a što znači da je u tom tužbenom zahtjevu od tuženika tužitelj potraživao 8.680,42 EUR, a na način da je na pojedinačne novčane iznose, kako ih je vještak izračunao i prikazao u tablici 3 kolone 14, zahtjevao zateznu kamatu od svako mjesečne uplate pa sve do isplate zajedno sa troškom parničnog postupka.

9. Tuženik se protivio preinaci tužbe i to na raspravi održanoj 9. prosinca 2025.

10. Sud je dopustio preinaku tužbe u ovoj građansko pravnoj stvari.

11. Dakle, kako je presudom ovog suda posl. br. P-266/2019-31 utvrđeno da je ništetna odredba čl.3. st. 3 Ugovora o kreditu br. 5140060242-64000077001/2005 od 28. srpnja 2005., koji su sklopili prednik tuženika kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 28. srpnja 2005. godine, a vezano za otplatu kredita po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika, a koja prvostupanjska presuda je potvrđena drugostupanjskom presudom i to presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-36/2021-4 od 13. srpnja 2021., u nastavku postupka je valjalo odlučiti jeli tuženik odgovoran tužitelju zbog stjecaja bez osnove isplatiti određene novčane iznose i to sa zateznom kamatom od dospijeća pa do isplate, a ako je tada je trebalo odlučiti jeli dopuštena preinaka tužbe kroz povećanje tužbenog zahtjeva ( s iznosa od 4.435,85 EUR na iznos od 8.680,42 EUR.

12. Na glavnoj raspravi održanoj 9. prosinca 2025. sud je radi utvrđenja spornih činjenica pročitao nalaza i mišljenje vještaka Borisa Belunjaka, od 30. rujna 2025., njegovu dopunu od 7. studenoga 2025., neposredno je vještak saslušan na raspravi te je u svrhu dokazivanju saslušan i tužitelj.

12.1. Na temelju ovako izvedenih dokaza, savjesno analizirajući svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja, a kako je uređen u podnesku od 10. studenoga 2025. u cijelosti osnovan.

12.2. Prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji nije osnovan.

12.3. Naime, tuženik Addiko Bank d.d. Zagreb, u sudsko – registarskim podatcima je označena jednako kao što je označena i u tužbi. Naime, nesporno je da je banka kreditor u rečenom ugovoru o kreditu označena kao tvrtka Slavonska banka d.d. a presuda trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1404/2012 od 4. srpnja 2013. svojom izrekom utvrđuje da se utvrđenje odnosi na tvrtku HYPO ALPE-ADRIA BANK D.D. i u redoslijedu tuženika u navedenoj presudi nalazi se na rednom mjestu 5. U izvatku iz sudskog registra za tuženu banku – koja danas posluje pod nazivom Addiko Bank d.d. stoji " ovom društvu pripojeno je dioničko društvo Slavonska banka d.d. u [adresa] sa sjedištem u [adresa], upisanom u sudskom registru sa matičnim brojem subjekata upisa (MBS) 030002102 trgovačkog suda u Osijeku na temelju Odluke glavne skupštine društva HYPO ALPE-ADRIA BANK D.D. iz Zagreba od 19. lipnja 2008., kojima se daje odobrenje na ugovor o pripajanju od 18. lipnja 2008., a nakon upisa ( pod e) povećanja temeljnog kapitala radi provedbe pripajanja na temelju odluke izvanredne glavne skupštine društva HYPO ALPE-ADRIA BANK D.D. od 29. siječnja 2009." Dakle, prije no što je banka HYPO ALPE-ADRIA BANK D.D. promijenila tvrtku u današnju tvrtku Addiko Bank d.d. ona je provela pripajanje subjekata upisa Slavonska banka d.d. čime je ona sveopći pravni slijednik subjekta upisa dioničkog društava koje je poslovala pod tvrtkom Slavonska banka d.d. Odredbom čl. 522 st. 3 Zakona o trgovačkim društvima propisano je da upisima pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripovjednog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, a društvo preuzimatelj sveopći je pravni slijednik pripojenog društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenoga društva.

Treba istaći da je subjekt upisa Slavonska banka d.d. brisan rješenjem trgovačkog suda u Osijeku posl. br. Tt-09/183-8 od 22. listopada 2009., a što se tiče naziva HYPO ALPE-ADRIA BANK D.D. i Addiko Bank d.d. radi se samo o promjeni tvrtke koja je provedena rješenjem sudskog registra trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-16/22619-2 od 11. srpnja 2016. HYPO ALPE-ADRIA BANK D.D je primjenila ime pod kojim posluje u pravnom prometu te se od toga trenutaka predstavlja tvrtkom Addiko Bank d.d. To su javno objavljeni i opće poznati podatci, a kako je rečeni ugovor o kreditu sklopljen 28. srpnja 2005., dakle u razdoblju koje je obuhvaćeno citiranom presudom trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., i to u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., u djelu da su ništetene odredbe u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, odgovornost tuženika je tužitelju nedvojbena.

13. Sud je preinaku tužbe dopustio jer se radi o usklađivanju tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka, a što znači da se ne radi o novoj pravnoj osnovi ili postavljanu sasvim novog zahtjeva. Sukladno odredbi čl. 19 st. 2 i 3 ZPP-a sud je dozvolio preinaku jer je ista svrsi shodan za konačno rješenje odnosa među strankama. Treba istaći da tužitelj kao nestručna osoba ( iz iskaza tužitelja utvrđeno da je po zanimanju stolar) bez provođenja vještačenja nije mogao postaviti precizan tužbeni zahtjev, a radi čega je sud dopustio preinaku tužbe i zbog razloga što je takav stav zauzeo i VSRH.

14. Prigovor zastare nije osnovan.

14.1. Naime, opće je poznato da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i tuženika, a predmet kolektivne tužbe je bio, između ostaloga, da se utvrdi ništetnost valutne klauzule. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima i to na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovorih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama, te važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te Zakona o obveznim odnosima.

14.2. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII tuženih banaka i potvrđena je odluka VTS RH posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2017. u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, tj. u ugovorima o kreditima, a to tako da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora I-VIII banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

14.3. Rečene presude donesene su na temelju odredbe članka 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12, 56/13 i 41/14 - dalje ZZP/07), a temeljem odredbe članka 138.a ovog Propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14.4. Kako je ovaj sud vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača tada treba prihvatiti ispravni stav tužitelja da su odredbe članka 3. st.3 Ugovora o kreditu broj: 5140060242-64000077001/2005 od 28. srpnja 2025. kojom je određena otplata kredita po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika takva odredba koja je ništetana odredba i ne proizvodi pravne posljedice.

14.5. Tužitelj se u ovom sporu svakako može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. brojem P- 1401/12, a u kojem sporu je sudjelovao i tuženik, a pozivajući se na odredbu članka 502.c ZPP-a u vezi sa člankom 502.a stavak 1. ZPP-a, dakle, u smislu odredbe članka 138.a ZZP-a pravomoćna presuda Trgovačkog suda u predmetu posl. broj P- 1401/12 obvezuje sve sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14.6. Saslušan u svrhu dokazivanja na glavnoj raspravi održanoj 9. prosinca 2025. tužitelj je uvjerljivo i istinito iskazao kako mu je službena osoba tuženika predložila sklapanje ugovora o kreditu u valuti CHF, a ugovor je bio unaprijed otiskan od strane tuženika i tužitelj nije imao mogućnosti bilo kakvoga pregovaranja. Budući da je tužitelj kredit realizirao radi kupnje kuće u [adresa], tada je sud nedvojbeno utvrdio da je tužitelj pri sklapanju ugovora nastupio kao potrošač, a kako kuću nije koristio za iznajmljivanje ili da bi mu eventualno služila radi obavljanja obrata tada su sve činjenice koje je tužitelj kao stranka iskazao jednako kao i ranije, u cijelosti prihvaćene od strane suda i radi toga je tužitelj osnovano postavio restitucijski zahtjev radi vraćanja svih novčanih iznosa koje je tuženik po osnovi tečajnih razlika stekao u razdoblju od 1. veljače 2021. pa do 6. prosinca 2024. kao dana konačne otplate kredita.

15. Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO/05 propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

Stavkom 2. ovog članka je propisano da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

Kako je tužena banka ugovorila valutu u CHF, a koja je tijekom otplate kredita odlukom banke mijenjana, a utvrđeno je da je takva odredba ništetna u smislu članka 323. ZOO/05 tada tužena banka ima obvezu vratiti tužitelju sve što je primila na temelju ništetne ugovorne odredbe i to sa zateznom kamatom od dana plaćanja pa sve do isplate.

16. Sud prihvaća u cijelosti pisani nalaz i mišljenje te dopunu vještaka jer ga smatra stručnim, argumentiranim i objektivno iznesenim, a iz tablice 3 kolone 14 vještačkog nalaza sud je mogao utvrditi i pojedinačne novčane iznose tj. sveukupne razlike samo više plaćenog i zbrojno samo više plaćene novčane iznose za razdoblje od 1. veljače 2021. pa do 6. prosinca 2024.

17. Dakle, kako je odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO/05 propisano da u slučaju ništetnosti Ugovora svaka stranka Ugovora ima obvezu vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva Ugovora, te da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog Ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti Ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti tada je osnovano tužitelj zaključio da je tuženik bez pravne osnove stekao u izreci navedene novčane iznose.

18. Odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO/05 propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom postu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

Stavkom 3. članka 1111. ZOO/05 je propisano da obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Sasvim je sigurno da se tuženik okoristio novčanim iznosima kojeg je određenog dana tužitelj uplaćivao, a vještačenjem je utvrđeno da su to iznosi pojedinačno utvrđeni u Tablici pod brojem 3 kolona 14, kao tečajna razlika u valuti EUR (8.680,42 EUR) a i ranije nacionalnoj valuti RH ( 65.402,64 KN – kolona 11 tablice br. 3), a onda tuženik u smislu članka 1115. ZOO/05, tužitelju treba vratiti sve ove novčane iznose jer ih je stekao bez osnove, te i platiti z.z. kamatu od onoga dana kada je više novčanih sredstava tuženiku uplatio pa sve do isplate, jer je tuženik kao stjecatelj bio nepošten, a odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a tj. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 78/15, 114/22 i 155/23) te Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 156/22).

19. Prigovor zastare novčane tražbine istaknut od strane tuženika nije osnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici građanskog odjela od 30. siječnja 2020.zauzeto je shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je predmet ovog postupka, osim utvrđenja ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, restitucijski zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenih novčanih iznosa zbog primjene valutne klauzule, potraživanje tužitelja iz tužbe koju je podnio 12. lipnja 2023., nije zastarjelo, a jer je tužba podnijeta u roku propisanom odredbom članka 225. ZOO/05. Naime, odluka Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017-10 u povodu kolektivne tužbe u tzv. predmetu "Franak" postala pravomoćna 14. lipnja 2018. pa zastara prava potraživanja prema pojedinačnim tužbama za više isplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nastupa protekom 5 godina od pravomoćnosti ove odluke tj. zastara prava je nastupila 14. lipnja 2023., a kako je tužbu tužitelj podnio prije isteka petogodišnjeg roka tada potraživanje tužitelja zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nije u zastari, to time više što je tužitelj nakon što je realizirao određene novčane iznose temeljem pravomoćne presude posl. br. P-266/2019-31 od 5. studenoga 2020., novom tužbom je mogao realizirati i tečajne razlike za razdoblje od 1. veljače 2021. pa sve do konačne otplate kredita 6. prosinca 2024. godine.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a jer je tužitelji u cijelosti uspio u parnici, kako u pogledu osnove tako i visine, a kako njegove troškove u smislu članka 151. stavak 1. i 2. čine izdaci učinjeni u tijeku postupka, a te izdatke čini i nagrada koju je tužitelj platio svom opunomoćeniku – odvjetniku, obračun troškova vezanih za zastupanje sud je trebao pravilno utvrditi na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – od 17. studenog 2023.). Naime, prema Tbr. 52. ove Tarife odvjetnik primjenjuje Tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, a kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, tada primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Prema Tbr. 54. OT vrijednost boda iznosi 2,00 eura, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora odvjetnik kao opunomoćenik tužitelja ima pravo zahtijevati za sastav tužbe (Tbr. 7. točka 1. OT) 100 bodova ili 200,00 eura. Za sastav obrazloženog podneska u kojem je uredio tužbeni zahtjev od 10. studenoga 2025. tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu koju je platio odvjetniku koji mu je sastavio obrazloženi podnesak Tbr. 8.1. OT. Opunomoćenik tužitelja je nazočio pripremnom ročištu na dan 20. veljače 2025. kada je zaključen prethodni postupak pa ima pravo zahtijevati nagradu u iznosu od 200,000 EUR kao i za nazočnost raspravi od 9. prosinca 2025. u istom iznosu od 200,00 EUR. Za sastav podneska od 25. listopada 2023. odvjetniku pripada nagrada u iznosu od 25 bodova ili 50,00 EUR temeljem Tbr. 8.4 OT jer tim podneskom opunomoćenik tužitelja izvješćuje sud da je po pozivu suda platio sudsku pristojbu na tužbu. Osnovica za obračun PDV-a iznosi 850,00 EUR, PDV iznosi 212,25 EUR pa je ukupan trošak zastupanja utvrđen iznosom od 1.062,25 EUR. Ovom iznosu pribrojen je trošak vještačenja od 398,17 EUR I trošak sudske pristojbe od 45,41 EUR pa je sud ukupan trošak parničnog postupka utvrdio u iznosu od 1.505,83 EUR i taj novčani iznos je tužitelju dosuđen sa zateznom kamatom od donošenja presude pa sve do isplate, a jer je tužitelj zateznu kamatu zahtjevao u smislu odredbe čl. 151. st. 3 ZPP-a. S viškom zahtijevanog troška parničnog postupka i zateznom kamatom na odbijeni dio u iznosu od 141,34 EUR tužitelja je sud odbio jer taj novčani iznos nije osnovan.

21. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 29. prosinca 2025.

Sudac:

Ljubomir Mirković

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Bruno Damjanac, odvjetnik iz Požege

2. Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba