- 1 -              Rev 543/2023-9

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 543/2023-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sindikat trgovine Hrvatske, OIB: ..., Z., zastupanog po odvjetniku B. L. iz OD L. i p. d.o.o. iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja D. M. iz Z., protiv tuženika Z. v. d.o.o., OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćniku odvjetniku D. B., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. i B. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-367/2020-2 od 14. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2309/19-64 od 25. studenoga 2019., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja odbija se.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je kod tuženika Z. v. d.o.o. Z., ... na snazi i da proizvodi pravne učinke Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu G. Z. sklopljen 27.02.2002.g., te Dodatak I Temeljenom kolektivnom ugovoru od 13. ožujka 2004.g. Dodatak II Temeljnom kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 25.07.2007.g., Dodatak III Temeljnom kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Z. h. d.o.o. od 26.01.2010.g., Dodatak IV Temeljenom kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Z. h. d.o.o. od 28. travnja 2011.g., te Dodatak V Temeljnom kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Z. h. d.o.o. od 30.07.2013.g.

 

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak.",

 

kao neosnovan.

 

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.125,00 kuna, u roku od 8 dana."

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Rev 3924/2020-64 od 22. veljače 2023. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

 

"Je li tuženik kao novoosnovano društvo nastalo statusnom promjenom kod poslodavca vezan odredbom čl. 137. st. 12. Zakona o radu koja propisuje najduže važenje kolektivnog ugovora od godine dana ili su sindikati i poslodavac ovlašteni za slučaj statusnih promjena ugovoriti drugačije važenje kolektivnog ugovora pa je tako tuženik vezan odredbom čl. 186. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu G. Z., koja propisuje da se predmetni kolektivni ugovor u slučaju statusne promjene nastavlja primjenjivati na radnike do sklapanja novog ugovora?".

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u skladu s odredbom čl. 391. st. 7. ZPP preinačiti pobijanu presudu te usvojiti tužbeni zahtjev, podredno drugostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Tužitelj je zatražio trošak revizije.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio istu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova tuženiku, uvećanih za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja odluke pa do isplate. Tuženik je popisao trošak u povodu revizije.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je kod tuženika na snazi i da proizvodi pravne učinke Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu G. Z. sklopljen 27. veljače 2002., te Dodatak I Temeljnom kolektivnom ugovoru od 13. ožujka 2004., Dodatak II Temeljnom kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Z. h. d.o.o. od 25. srpnja 2007., Dodatak III Temeljnom kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Z. h. d.o.o. od 26. siječnja 2010., Dodatak IV Temeljnom kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Z. h. d.o.o. od 21. travnja 2011. te Dodatak V Temeljnom kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Z. h. d.o.o. od 30. srpnja 2018.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je Odlukom skupštine od 29. prosinca 2017. društva Z. h. d.o.o. za javni prijevoz, opskrbu vodom, održavanje čistoće, putnička agencija, šport, upravljanje objektima i poslovanju nekretninama, Z., ..., kao društva koje se dijeli i ne prestaje, osnovano novo društvo Z. v. d.o.o. za trgovinu i usluge sa sjedištem u Z., ... (ovdje tuženik) sa istodobnim prijenosom dijelova imovine u novo društvo,

 

- da je jedini osnivač trgovačkog društva Z. v. G. Z.,

 

- da se Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu G. Z. iz veljače 2002., te Dodaci istome od I-V, primjenjivao na društva u vlasništvu G. Z. od 9. veljače 2002.,

 

- da je Dodatak II od 25. veljače 2007. TKU je promijenio svoj naziv iz Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu G. Z. u Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Z. h. d.o.o. u sastavu kojeg je kao podružnica egzistirao i Z. v.,

 

- da se nakon dijeljenja Z. h. d.o.o., odnosno nakon osnivanja novog trgovačkog društva Z. v. d.o.o. 29. prosinca 2017., TKU iz 2002. i Dodaci I do V tom Ugovoru primjenjivali kod tuženika još godinu dana, odnosno do 31. prosinca 2018.,

 

- da je tuženik tužitelja dopisom od 31. prosinca 2018. (list 61 spisa) obavijestio tužitelja da je prestao važiti TKU kod tuženika (da je istekao zakonski rok najduljeg mogućeg važenja) i da će se ubuduće na radnopravne odnose primjenjivati Pravilnik o radu Z. v. d.o.o., dok se ne sklopi novi KU kod tuženika.

 

10. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, čl. 186. st. 1. TKU prema kojem će se za radnike u trgovačkom društvu Z. h. d.o.o. u slučaju podjele, spajanja, izdvajanja ili druge statusne promjene poslodavca na radnike do sklapanja novog ugovora, nastaviti primjenjivati odredbe tog Kolektivnog ugovora te odredbi čl. 137. st. 1. i 12. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR), prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da je smisao čl. 186. st. 1. TKU i čl. 137. st. 12. ZR da se radnici u slučaju statusne promjene u društvu zaštite u periodu dok se s novim poslodavcem, koji nije stranka starog Kolektivnog ugovora, ne sklopi novi kolektivni ugovor, da o slobodnoj dispoziciji između sindikata i poslodavca (čl. 9. ZR) ovisi hoće li se nakon statusnih promjena nastaviti primjenjivati kolektivni ugovor ili neće i u novo osnovanom društvu, pa kako ne bi došlo do zloupotrebe prava u prijelaznom razdoblju niti s jedne strane, da je zakonodavac rokom iz čl. 137. st. 12. ZR to ograničio rokom od jedne godine. Stoga, ako se unutar roka od jedne godine novi poslodavac i radnici sporazumiju u pogledu novog KU, odnosno sklope novi KU, a što ovdje nije slučaj, tada zakon više ne štiti prava radnika iz ranijeg KU, već vrijedi novi KU, što ovdje opet nije slučaj. Naime, u konkretnom slučaju u roku od godinu dana od statusne promjene (dijeljenja Z. h. d.o.o.), odnosno osnivanja novog trgovačkog društva Z. v. d.o.o. nije sklopljen novi KU pa su se u tom razdoblju primjenjivale odredbe TKU iz 2002. sa Dodacima I-V do 29. prosinca 2018. kada je istekla važnost istih, odnosno od 1. siječnja 2019. na radnike tuženika se ne primjenjuje navedeni TKU sa Dodacima o čemu je tuženik i obavijestio tužitelja podneskom od 31. prosinca 2018. (list 61 spisa), a između stranaka je započelo i kolektivno pregovaranje vezano za sklapanje novog kolektivnog ugovora. Pritom prvostupanjski sud ukazuje i na Direktivu 2001/23/EZ prema kojoj nakon prijenosa novi poslodavac (preuzimatelj) dužan je nastaviti poštovati odredbe i uvjete dogovorene kolektivnim ugovorom pod istim uvjetima koji se prema tom ugovoru primjenjuju na ranijeg poslodavca (prenositelja) do dana prestanka ili isteka KU ili stupanja na snagu ili primjene drugog KU), ali su države članice ovlaštene ograničiti razdoblje poštovanja takvih odredbi i uvjeta, pod uvjetom da nije kraće od jedne godine (čl. 3. st. 3. Direktive). Shvaćanje je prvostupanjskog suda da je Zakonom o radu iskorištena mogućnost da se važenje KU nakon prijenosa ograniči na najkraće moguće razdoblje (godinu dana), pa da slijedom svega navedenog nakon 31. prosinca 2018. Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Z. h. d.o.o. i Dodaci I-V TKU kod tuženika nisu na snazi i ne proizvode pravne učinke.

 

11. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tužitelja istu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu prihvativši pravno shvaćanje prvostupanjskog suda glede ograničene primjene "prenesenog" TKU iz 200.2 sa Dodacima I-V na period od godine dana od prijenosa (čl. 137. st. 12. ZR), pa kako je od upisa tuženika u registar Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju odluke osnivača Zagrebački holding d.o.o. od 29. prosinca 2017. kao društva koje se dijeli i na prestaje uz istodoban prijenos dijela imovine na novo društvo, protekao zakonski rok od jedne godine, a između stranaka u ovom sporu ne postoji sporazum da se nakon isteka zakonskog roka od jedne godine iz čl. 137. st. 12. ZR nastavi primjenjivati sporni TKU sa Dodacima, uz činjenicu da su stranke pristupile postupku kolektivnog prigovaranja (potpisan je i Protokol o kolektivnom pregovaranju za sklapanje novog KU), to da tužitelj (očitom pogreškom u pisanju stoji tuženik) pogrešno smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja trebalo primijeniti odredbu čl. 186. st. 1. TKU sa Dodacima i tužbeni zahtjev prihvatiti.

 

12. Odredbom čl. 137. st. 12. ZR propisano je da se u slučaju kada je u poduzeću ili dijelu poduzeća, u vezi sa obavljanjem gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koje je preneseno, sklopljen Kolektivni ugovor, na radnike do sklapanja novog Kolektivnog ugovora, a najduže godinu dana, nastavlja primjenjivati Kolektivni ugovor koji se na njih primjenjivao prije promjene poslodavca.

 

13. Radi odgovora na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija treba poći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, te sadržaja i svrhe odredbe čl. 137. st. 12. ZR. Naime, i prema ocjeni ovoga suda odredba čl. 137. st. 12. ZR postoji da bi se radnici kod poslodavca zaštitili od posljedica statusnih promjena primjenom prava iz Kolektivnog ugovora i nakon što nastupe statusne promjene, tako da bi i nakon što dođe do promjene poslodavca ili do promjene njegova statusa koja nastaje spajanjem ili razdvajanjem poslodavca i više društava njihova prava iz Kolektivnog ugovora bila zajamčena bar još godinu dana, pa kako ta odredba nije prisilne prirode, dopušteno je strankama kolektivnog pregovaranja sporazumjeti se o nastavku primjene Kolektivnog ugovora pa makar i prešutno (u tom smislu i ovaj sud u presudi broj Gž-19/16-3 od 7. prosinca 2016.). Međutim, u predmetnom sporu takav sporazum je izostao, a tužitelj i ne tvrdi suprotno. U takvoj situaciji, pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je odredbom čl. 137. st. 12. ZR ograničena primjena prenesenog TKU iz 2002. s Dodacima I-V na razdoblje od godinu dana od pripajanja, a što se ukazuje sukladnim čl. 3. st. 3. Direktive 2001/23/EZ o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona (SL L 82, 22.3.02001) koja glasi:

 

"Nakon prijenosa, preuzimatelj nastavlja poštovati odredbe i uvjete dogovorene kolektivnim ugovorima pod istim uvjetima koji se prema tom ugovoru primjenjuju na prenositelja, do dana ukidanja ili isteka kolektivnog ugovora ili stupanja na snagu ili primjene drugog kolektivnog ugovora.

 

Države članice mogu ograničiti razdoblje poštovanja takvih odredbi i uvjeta, pod uvjetom da nije kraće od jedne godine."

 

14. Slijedom izloženog, a jer se predmetne stranke nisu sporazumjele o nastavku primjene TKU iz 2002. sa Dodacima I-V niti prešutno, niti konkludentnim radnjama, to tuženik nije vezan odredbom čl. 186. TKU pa je tužbeni zahtjev pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 137. st. 12. ZR) odbijen,  a time je odgovoreno i na pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.

 

15. Iako već obzirom na izloženo nije odlučno, za napomenuti je da su tuženik, tužitelj i - Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske 24. siječnja 2020. zaključili Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., koji je prema odredbi čl. 154. tog Ugovora stupio na snagu danom potpisivanja ovlaštenih predstavnika ugovornih strana, a u primjeni je od 1. siječnja 2020.

 

16. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, valjalo je odbiti reviziju tužitelja (st. I. izreke).

 

17. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).

 

Zagreb, 25. listopada 2023.