REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-525/2019-20

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. UK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. RK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. TK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. 10, a koje zastupa pun. Vice Urlić, odvjetnik iz Makarske, protiv tuženika: 1. LK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 2. CK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koje zastupa pun. Jadranko Kozarić, odvjetnik iz Makarske, radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 19. studenog 2025. god., zaključio glavnu raspravu, dana 29. prosinca 2025. god.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se zahtjev tužitelja, koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji UK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], RK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i TK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] suvlasnici svaki za 1/6 dijela kat. čest. [katastarska čestica] upisane u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj u k. o. [katastarska općina] i to baš onog dijela ove nekretnine koji je u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke izrađenom od strane Perice Puljića dipl. ing. od 29.3.2023. god., označen slovima A-B-C-D-A u površini od 29 m² te isti predstavlja sastavni dio izreke ove presude pa su tužitelji ovlašteni temeljem ove presude i po pravomoćnosti iste zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva i to svaki na 1/6 dijela novoformirane čestice zemlje koja će nastati od unaprijed navedenog dijela kat. čest. [katastarska čestica] upisane u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj u k. o. [katastarska općina], ukupne površine od 29 m², na svoje ime, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava s imena tuženika, što su tuženici u svoje ime dužni trpjeti.

II Dužni su tuženici, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tužiteljima 3.230,06 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, teče počev od dana presuđenja (29.12.2025. god.) pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelji su u postupku – u bitnome – naveli da je njihov prednik, sada pok. GK, bio suvlasnik jedne polovine dijela nekretnine opisane u izreci, a da mu je to pravo priznavao i prednik tuženika i naročito jasno to pravo priznao kroz sadržaj ugovora među njima sklopljenog 12. studenog 1968. god. 1.1.Uparničena nekretnina da je prolazno-provozna komunikacija i jedini kolni prilaz njihovoj kući.

1.2.Naglasili su ma tko na strani tuženika ma kada nije priječio prolazno- provozno komuniciranje promatranom nekretninom te su, bez iznošenja kakvo stajalište o ne/postojanju njihovih prava na toj nekretnini zauzimaju tuženici, a posebno ističući da zbog evidentiranja u mjerodavne evidencije njihovih prava na isključivo njihovoj nekretnini kojoj je uparničena nekretnina komunikacijska veza imaju pravni interes utvrditi postojanje njihovog suvlasništva nad promatranom nekretninom, postavili zahtjev izložen u izreci ove odluke.

2. Tuženici su – u bitnome – priznali postojanja prava tužitelja na promatranoj nekretnini, no, unatoč takvom raspolaganju iskazali su protivljenje zahtjevu tužitelja.

2.1.Naveli su tuženici, naime, da tužiteljima ne pripadaju suvlasnička prava nad uparničenom nekretninom, nego da im pripadaju prava služnosti prolaza i provoza/staze i kolnika, a pak, kako da tuženici ne zahtijevaju deklariranje onih njima pripadajućih, nego prava koja njima ne pripadaju na posrednom predmetu spora ove parnice, njihova zahtijevanja da imaju ne/kvalitetu pravno neosnovanih zahtijevanja.

2.2.Naročito su istaknuli da na zapadnom dijelu sadašnje ukupnosti nekretnina stranaka, onom dijelu tog zapadnog dijela na kojem postoji prolazno-provozna komunikacija, niti prednici tužitelja niti tužitelj nisu ma kada imali su/vlasničkih prava.

3. U dokaznom postupku pročitan je ugovor – U [adresa] 12. studenoga 1968. god. (list 6 spisa), pročitana je potvrda povezana s prethodno označenim ugovorom (list 7 spisa), pregledan je i pročitan sadržaj "Skice izmjere" ovlaštenog inženjera geodezije NK (list 8 spisa), pročitan je Zapisnik Općinskog suda u Makarskoj sastavljen 12. ožujka 1966. god. pod poslovnim brojem II R-33/66 (list 16 spisa), pročitano je Rješenje o građevinskoj dozvoli Odsjeka za komunalne i stambene poslove Narodnog odbora Općine Makarska broj 09437/1-61 od 26.2.1961. god. (list 26 spisa), pročitano je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj O-60/00 od 19. travnja 2000. god. (listovi 28 – 31 spisa), pročitan je z.k. izvadak za kat. č. zgr. [katastarska čestica] i kat. č. zem. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina] od 25.2.2016. god. (list 32 spisa), pregledane su fotosnimke (listovi 34 i 35 spisa), pročitana su pismena Općinskog suda u Splitu – SS u Makarskoj od 19.10.2018. god. (list 39 spisa) i 19.11.2018. god. (list 43 spisa), pročitano je pismeno Grada Makarska Kl: 700 – 01/18 – 01/91 od 21.11.2018. god. (list 44 spisa), pročitan je izvadak iz spisa predmeta Odsjeka za komunalne i stambene poslove Narodnog odbora Općine Makarska za 1961. god. (list 45 spisa), pročitan je Izvještaj o izvršenom tehničkom pregledu … Sekretarijata općinske uprave Makarska od 27.10.1971. god. (list 47 spisa), pročitano je Rješenje Odsjeka za urbanizam, građevinarstvo i komunalno – stambene poslove Sekretarijata općinske uprave Makarska br. Up – I0 – 04 – 2836/1 – 71 od 29.10.1971. god. (list 48 spisa), pročitano je pismeno Državnog arhiva u Splitu Kl: 612 – 06/21 – 17/26 od 23.2.2021. god. (list 53 spisa), pročitane su sastavnice spisa br. 01 – 699/1 – 1961, 01 – 700/1 – 1961 i 01

-701/1 – 1961 (listovi 54 – 92 spisa), obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka mjernika Perice Puljića od 29.3.2023. god., pročitano je vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima u katastru nekretnina na predmetnim kat. č. zem., pročitani su z.k. izvadci za kat. č. zgr. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina] od 29.3.2023. god., pročitan je z.k. izvadak za kat. č. zem. [katastarska čestica] od 29.3.2023. god. (listovi 113 – 115 spisa), izveden je dokaz saslušanjem vještaka Perice Puljića, u statusu svjedoka saslušani su IK pok. ĆK i ĆK pok. U (listovi 94 – 96 spisa) i ZK. R (list 107 spisa) te su izvedeni dokazi saslušanjem drugotužitelja i prvotuženika (listovi 49 – 50 spisa) u statusima parničnih stranaka.

4. Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza izvedenih u postupku – zbog niže izloženih razloga – zauzeto je stajalište da zahtjev/i koji/e je/su tužitelji postavili u ovoj parnici imaju kvalitetu pravno osnovanih zahtijevanja.

5. Moj otac, sad pok. T, i otac tužitelja, sada pok. GK su bili rodbina i korektnom socijalnom odnosu, a oba su došla na područje [adresa] s vrgoračkog područja i u isto su vrijeme tražili zemljište na kojima će graditi kuće …, … njih dvojica su zajednički kupili zemljište na Dugišu i vukli brušku – brušketu kome će pripasti koji dio kupljenog zemljišta …, … mog oca je pripao zapadni dio, a GK istočni dio zemljišta, a na kupljenim zemljištima otpočeli su gradnju dvije kuće povezane zajedničkim zidom, dakle gradnju dvojne kuće …, … gradili su otprilike u isto vrijeme i početkom šezdesetih godina uselili u izgrađene, djelomično izgrađene objekte …, … preko naše nekretnine ustanovljen je prolazak pješice i vozilima prema Antunovića nekretnini, odnosno tada preko još uvijek zajedničke parcele …, … kažem, parcela je još tada bila zajednička, a prestala je imati takav status tek 1971. god. kada je izvršena parcelacija ukupnosti zemljišta i kada su stvorene dvije nekretnine iz okvira ranije jedne zajedničke nekretnine …, … dakle, održalo se zajedničko vlasništvo na nekretninama u formalnom smislu unatoč tome što su zemljišta realno podijeljena još ranije i podijeljena na opisani način povlačenjem bruškete i bez obzira što su kuće napravljene još ranije …, … sam put preko nekretnine nije bio uobličen u prostoru, a uobličen je tek krajem šezdesetih godina, mislim 1969. god., kada je na granice prostora na ranijoj komunikaciji postavljen ivičnjak …, … negdje krajem šezdesetih godina na zapadni ulaz u put postavljena je kapija, odnosno na granicu moje nekretnine postavljena su dvorišna vrata baš nasuprot tog puta koji je kasnije krajem sedamdesetih godina betoniran i koji je danas u istom obliku kakav je bio tih sedamdesetih godina …, … tada postavljena kapija je zbog dotrajalosti je u međuvremenu zamijenjena …, … ja ne smetam prolazak Antunovićima preko moje nekretnine tim putem o kojem raspravljamo u postupku niti pješački niti vozilima. Znam da su postojali neki dogovori šezdesetih godina između mog oca i GK, a znam i povod tim dogovaranjima …, … Naime moj otac je bez odgovarajućih dopuštenja u prvoj polovici šezdesetih godina započeo s izgradnjom garaže pa je, da bi izbjegao da ga GK, s kojim je već tada imao nekakve nesporazume, ne prijavi državnim tijelima izgradnju garaže, pristao na kompromis da s L uredi pitanje postojanja puta pa je umjesto neuređenog prolaza preko naše nekretnine i nejasno definiranog prolaza preko nekretnine dopustio da se uobliči put na našoj nekretnini u obliku kolnog prolaza i da se taj neuređeni pješački prolaz uobliči kao kolni prolaz i izmjesti južnije u odnosu na dio naše nekretnine kojim se ranije komuniciralo u smjeru Antunovića kuće …, … ja ne znam jeli prilikom realne diobe kupljene nekretnine, dakle onda kada su povlačenjem bruške moj otac i GK dijelili zajednički kupljenu nekretninu, bilo razgovora i sporazuma o postojanju puta i kakvog puta na našoj nekretnini …, … ja ne mogu sa sigurnošću utvrditi da C nisu sredstvima i radom participirali u izgradnji ivičnjaka oko uobličenog puta 1969. god., a mislim da nisu, a isto tako mislim da jesu sudjelovali u financiranju postavljanja dvorišnih vrata – kapije uz promatrani put …, … Antunovići koriste zemljište koje nazivamo put u ovom postupku za prolaz pješice i vozilima, a na isti način zemljište koriste i osobe koje njima dolaze na nekretninu …, … do 1968. ili 1969. god., gledano sa zapadnije položene ceste, put preko moje nekretnine nije bio uobličen, odnosno nije postojao kao koridor preko kojeg bi se prelazilo na nekretninu GK, nego se moglo prelaziti i na drugim dijelovima moje nekretnine … .

6.Prethodno izloženo predstavlja relevantne dijelove posvjedočenja ovopostupnog prvotuženika, a baš to i takvo posvjedočenje, posvjedočenje koje nije u proturječju niti s rezultatima bilo kojeg (literarnog ili verbalnog) dokaza izvedenog u postupku, bilo s rezultatima radnje uviđaja, iznimno snažno svjedoči baš protivno tvrdnjama, bolje kazano stajalištima, kojima su tuženici oponirali stajalištima/zahtjevima tužitelja koje su oni/tužitelji zauzeli, odnosno postavili u ovoj parnici.

7. U nastavku ćemo izložiti zbog čega je tome baš tako.

8. Naime, prema prvotuženikovom posvjedočenju proizlazi – ponajprije – da su tuženici neistinito tvrdili da na uparničenoj nekretnini nisu nikada postojala suvlasnička prava tužitelja, a – potom – da je dogovor između prednika stranaka o polaganju komunikacijskog prostora za prolaz i provoz od javne ceste do tada istočnog dijela ukupnosti predmetne nekretnine postignut i realiziran još u vremenu kada je na ukupnosti zemljišta na kojem su tada postojala prava prednika stranaka (i na kojem i danas postoje, u dijelovima ponaosob, prava tužitelja i tuženika) ekvivalent njihovih prava u smislu i kvantitete i kvalitete prava i da je baš postojalo za po jednu polovinu dijela pravo svakog od tih dogovaratelja/ugovaratelja.

8.1.Nadalje, prema prvotuženikovom posvjedočenju proizlazi i to ugovaranje stranačkih prednika, s obzirom na okolnost da je putna komunikacija imala teretiti samo onaj, javnoj cesti bliži dio ukupnosti zemljišta u odnosu na koje je ugovaranje vršeno, biti nužno poremećena ekvivalencija tih dvaju zemljišta koja su imala nastati (i koja su naposljetku, kako je to svjedočio prvotuženik i nastala) diobom ukupnosti zemljišta.

8.2.Baš zato ovdje valja ponoviti onaj dio prvotuženikovog posvjedočenja u kojem se on očitovao o načinu diobe ukupnosti tada zajedničke (kakvom su je stranke, unatoč znanju o visini njima pripadajućih alikvotnih dijelova) odnosno suvlasničke (kakvom je u suštini bila) nekretnine i kazati da je on/prvotuženik posvjedočio da se nekretnina dijelila sustavom izvlačenja brušketa. Takva pak dioba, notorno je, podrazumijeva da će diobenici pa i onda kada dijele samo jednu nekretninu i kada se radi o dvoje diobenika, zato što ih može pripasti bilo koji od dijelova koje prethodno formiraju radi "ždrijebanja", uvijek nastojati što približnije jednakovrijednosti, odrediti dijelove te nekretnine koji će biti predmetom brušketa odnosno ždrijebanja. Stoga, barem tako drži ovaj sud, naprosto nije dvojiti da su i promatrani diobenici/prednici stranaka prilikom diobe nastojali postići što veću ekvivalenciju između dijelova na kojima su imala postojati njihova prava po diobi. Ne/ostvarenje takve "predmnjeve" pak prije njene ne/implementacije na konkretan slučaj, pak valjalo je podvrći okolnosnoj kritici i tek tada zauzeti stajalište o njenoj istinitosti. U skladu s tim, valjalo je promatrati sadržaji kakvih bi "brušketa", sagledavano s laičkog, a logičkog/racionalnog stajališta u konkretnom slučaju predstavljali ekvivalente i je li ekvivalencija u konkretnom slučaju zadovoljena onakvim sadržajem brušketa kakvim ih je opisao onaj koji je o tom načinu diobe prednika stranaka posvjedočio, dakle ovopostupni prvotuženik.

8.3.Zapadni dio ukupnosti promatranih zemljišta stranaka, zemljišta – valja to opet naročito naglasiti – na kojima su tada postojala podjednaka prava obadvije diobene strane bio je (i sada je) naslonjen na javnu prometnicu. Istočni dio, ne samo da nije bio naslonjen na javnu površinu, nego, kako smo to više puta kazali u ovoj odluci, nije, ukoliko bi bio potpuno odvojen od spomenutog zapadnog dijela, nikakve veze sa prostorom bilo kakve komunikacije. Zato je i bilo nužno formirati komunikacijski prostor na zapadnom dijelu.

8.4.Ne bi trebalo biti dvojbe da onaj dio u urbanoj sredini koji upire u javnu komunikaciju ima veću prometnu vrijednost nego li onaj dio na koji se može pristupati, bilo uslužno, bilo putem korištenja ovlasti koja proizlaze iz ograničenog stvarnog prava (prava stvarne služnosti). Stoga ne treba dvojiti da niti jedan od diobenika, zdravorazumski promišljajući, ne bi ostavio mogućnost da njega pri izvlačenju brušketa pripadne baš onaj brušket koji bi u takvom slučaju diobe bilježio njegovo vlasništvo na istočnom dijelu nekretnine.

8.5.Nekretninu je i pri onakvim okolnostima koje su vladale na promatranom lokalitetu u vrijeme diobe valjalo izvršiti. Okolnosti pak jesu očito bile takve da je jedan od diobenika naprosto morao dobiti "lošiju" poziciju u ukupnosti nekretnine. Pak, ta pozicija je najbliža ekvivalentu tih dviju pozicija tek onda ukoliko dio nekretnine koji tog, kazati ćemo: pri izvlačenju brušketa "manje sretnog" (izvlačenje brušketa ili ždrijebanje je obojeno i faktorom sreće) diobenika, uz apsolutno pravo na istočnom dijelu ukupnosti nekretnine, pripadne i ograničeno pravo na onom dijelu nekretnine koji je u suštini i poslužni dio njemu pripalog dijela ukupnosti nekretnine. Upravo je zbog toga, a i zbog suštinskih razloga izloženih u prethodnom odjeljku ove odluke, naprosto kudikamo vjerojatnije da je dioba prednika stranaka imala onakav sadržaj kakav su tužitelji opisali sadržajem te diobe.

9. Dakle, nakon detaljne analize baš prvotuženikovog iskazivanja valjalo je s visokim stupnjem vjerojatnosti, gotovo pa na razini izvjesnosti, držati da su tvrdnje tužitelja o sadržaju diobe prednika parničnih stranaka istinite tvrdnje.

9.1.Ono pak malo dvojbe kako je ostalo u suodnosu visokog stupnja vjerojatnosti – izvjesnosti – otklonilo je utvrđenje ostvarenja/postojanja daljnjih okolnosti koje su utvrđene u ovoj parnici.

10. Naime, razumljivo je da parnične stranke u njihovim uradcima, kao pravni laici, nisu niti u jednoj ponaosob ili zajednički činjenoj ispravi (pa niti u ugovoru od 12.11.1968. god. spomenule institut prava služnosti, no nije razumljivo da taj institut, budući je sačinjena u sudskom postupku po uređujućem sudcu, nije spomenut u stranačkoj sudskoj nagodbi zabilježenoj na zapisniku u postupku II R-33/66, 12. ožujka 1966. god.

10.1.Spomenuta okolnost još više smanjuje promatranu razinu između vjerojatnosti i izvjesnosti opisanu u prethodnim odlomcima.

11. Nije neuobičajeno da ovlaštenici ograničenih stvarnih prava na poslužnom dobru čine kakve zahvate prilagodbe lakšem izvršavanju prava stvarne služnosti, no teško je naći kakav sličan slučaj da ovlaštenik takvog prava uređuje (postavljanjem dvorišnih vrata na zidu dvorišta koje nesporno pripada vlasniku povlasne nekretnine i postavljanjem ivičnjaka u okviru te nekretnine) povlasnu nekretninu niti je uobičajeno da takav ovlaštenik ima jednakopravnost u pogledu ne/omogućavanja (korištenjem mogućnosti otključavanja/zaključavanja dvorišnih vrata) pristupa na takvu nekretninu, a u konkretnom slučaju, o čemu nema spora i o čemu je napokon posvjedočio i sam prvotuženik, tužitelji su, ne samo participirali u snošenju troškova glede zaštite predmetne nekretnine, nego njenog uređenja, a napokon i u vlasti ne/omogućavanja pristupa, kako na uparničenu nekretninu, tako i na promatranu putnu komunikaciju.

11.1.Utoliko i realni odnos iznimno snažno smanjuje promatranu razinu i to toliko snažno da nakon utvrđenja tog realnog odnosa naprosto nije dvojiti o tome na koji način je podijeljena (a opet naglašavamo: nesporno podijeljena) ukupnost nekad jedinstvene nekretnine između prednika stranaka, dakle nije dvojiti da je ta nekretnina podijeljena na način kako su to opisali tužitelji.

12. Dakle, ovaj sud je zaključio da je u diobi prednika stranaka učinjenoj još prije gradnji bilo kakvog objekta na ukupnosti nekad njihove suvlasničke nekretnine, istočni dio te nekretnine pripao predniku ovopostupnih tužitelja, a zapadni dio te nekretnine predniku tuženika te napokon – ali i prvenstveno – da su na uparničenih 29 m² uparničene ondašnje kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nekretnine koja je danas označena kao dio kat. č. zem. [katastarska čestica] iste k.o. i u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo tuženika, dakle na nekretnini opisanoj u izreci zasnovana suvlasnička prava oba tadašnja diobenika, dakle i prednika tužitelja i prednika tuženika.

13. Diobom nastali odnos prednika stranaka u pogledu predmetne nekretnine, o tome naprosto, s obzirom na sadržaje isprava koje su pročitane u postupku, osim pukog izmještanja mjesta na kojem se ostvaruje stranačko suvlasništvo na zapadnom dijelu ukupnosti negdašnje nekretnine, u ničem drugom nije izmijenjeno niti na bilo kojoj osnovi, a napokon, nema spora u pogledu toga da su baš tužitelji (o čemu svjedoči i rješenje o nasljeđivanju donijeto iza smrti njihovog prednika) naposljetku stupili u pravnu poziciju njihovog prednika, promatranog ugovaratelja, GK.

13.1.Stoga sada (u vrijeme zaključenja u ovoj parnici) na prethodno detaljno opisanoj uparničenoj nekretnini, uz prava tuženika, postoje i prava tužitelja ekvivalentna jednoj trećini od jedne polovine prava, pa je postojanje tih prava i valjalo deklarirati kao u izreci ove odluke.

13.2.Napokon, kako ovlašteniku/cima prava vrsti prava kakva imaju tužitelji na uparničenoj nekretnini, u smislu zakonskih određenja (makar određenja čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – NN 91/96 – 94/17 i čl. 15. Zakona o zemljišnim knjigama NN 63/19 – 127/124), pripada i pravo na upis njihovih prava u mjerodavnu evidenciju su/vlasništva nekretnina, nakon deklariranja prava tužitelja na predmetnoj nekretnini, valjalo je prihvatiti njihov kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici, dakle zahtijevanje udjele ovlasti za promatrani upis te, naposljetku – uz napomenu da rezultati ostalih dokaza izvedenih u postupku, iako su analizirani i ocijenjeni, nisu izlagani i daljnju napomenu da nisu izlagani samo zbog toga što ne sadržavaju argumentaciju na okolnosti ne/postojanja/ostvarenja činjenica važnih za odlučivanje u ovoj parnici – dosljedno ukupnosti kazanog i presuditi kao pod I izreke.

14. Budući su tužitelji u cijelosti uspjeli u parnici, tuženike je, u skladu s određenjima čl. 154. st. 1 i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 – 155/23), valjalo obvezati da im naknade izdatke koje su oni/tužitelji razložno učinili radi vođenja ove parnice.

15. Tužitelji su u parnici poduzeli jedanaest radnji po punomoćniku u osobi odvjetnika bodovno honoriranih sa po sto bodova (sastav tužbe od 3.3.2016. god., sastav podneska od 16.10.2025. god. te zastupanja na ročištima 12.9., 2.11., 4.12. i 20.12.2018. god., 4.7. i 7.11.2022. god., 22.3.2023. god., te 16.10., 5.11. i 19.11.2025. god.) pa su utoliko, s obzirom na ukupan broj bodova odvjetničkog honorara (110), vrijednost boda (2 eura) te PDV na odvjetničke usluge (25%), radi zastupanja u parnici učinili ukupan izdatak u iznosu 2.750,00 eura.

15.1.Nadalje, učinili su izdatak u iznosu od 39,81 eura radi plaćanja sudske pristojbe na tužbu i imaju učiniti izdata u iznosu 53,09 eura, radi plaćanja sudske pristojbe na presudu.

15.2.Napokon, učinili su izdatak u iznosu 398,16 eura radi podmirenja troškova radnje uviđaja i iskazivanja nalaza i mišljenja vještaka.

16. Dakle, tužitelji su u parnici razložno učinili ukupan izdatak u iznosu 3.230,06 eura, a kazali smo, taj izdatak su im u obvezi naknaditi tuženici.

16.1.Stoga je tuženike i valjalo obvezati da tužiteljima na ime troškova parnice isplate prethodno zabilježeni iznos, dakle o dosudi/snošenju parničnih troškova, odlučiti kao pod II izreke.

U Imotskom 29. prosinca 2025. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15

dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.