Broj: Ppž-9333/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐB, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okrivljenika ĐB podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica od 22. srpnja 2025., klasa:211-07/25-3/11911, urbroj:511-19-36-25-2, u sjednici vijeća održanoj 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Prigovor okrivljenika ĐB odbija se kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, ĐB obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik ĐB i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 eura, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.

Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca.

Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o zaštitnoj mjeri i kazni , kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da traži ukidanje zaštitne mjere zbog posla koji obavlja . Nadalje ističe svoj socijalni status zbog kojeg nije u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu.

Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Za prekršaj iz članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisan je minimum novčane kazne od 1.320,00 eura te ovaj Sud izrečenu novčanu kaznu smatra srazmjernom težini počinjenog prekršaja i prekršajnog odgovornosti okrivljenika. Zbog težine počinjenog prekršaja po ocjeni ovog Suda nema uvjeta za ublažavanje novčane kazne ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj, naročito stoga jer okrivljenik ničim nije konkretizirao niti dokumentirao svoje navode o materijalnoj situaciji, pa ih ovaj Sud ocjenjuje neosnovanima zbog čega je prekršajni nalog potvrđen.

7. Ispitujući potom odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane upravljanjem motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca nije prestroga. Okrivljenik je navedene zgode upravljajući vozilom kroz naseljeno mjesto prekoračio dopuštenu brzinu za 60 km/h čime je počinio jedan od težih prometnih prekršaja koji predstavlja opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu, a što upućuje na opasnost da bi ga mogao ponoviti pa je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja. Trajanje zaštitne mjere je srazmjerno težini počinjenog prekršaja.

8. Slijedom navedenog, ali prvenstveno i stoga što okrivljenik svoje navode nije ničim niti konkretizirao niti dokumentirao ovaj Sud ih je ocijenio neosnovanima i paušalnima i potvrdio prekršajni nalog.

9. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Velika Gorica u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.