Broj: Ppž-9304/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MF, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okrivljenika MF, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula od 14. kolovoza 2025., klasa:211-07/25-3/13271, urbroj:511-08-29-25-2, u sjednici vijeća održanoj 29. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Prigovor okrivljenika MF odbija se kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, DF obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik MF i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 390,00 eura, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.

Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.

Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o zaštitnoj mjeri i kazni , kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da traži ukidanje zaštitne mjere zbog potrebe za održavanjem kontakta s članova obitelji i zbog posla koji obavlja . Smatra da zbog ranije ne kažnjavanosti ne postoji opasnost od ponavljanja prekršaja koji treba prevenirati izricanjem zaštitne mjere oduzimanja vozačke dozvole. Nadalje ističe svoj socijalni status zbog kojeg nije u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu.

Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Za prekršaj iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u rasponu od 390,00 do 920,00 eura te ovaj Sud izrečenu novčanu kaznu smatra srazmjernom težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Zbog težine počinjenog prekršaja po ocjeni ovog Suda nema uvjeta za ublažavanje novčane kazne ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj, naročito stoga jer okrivljenik ničim nije konkretizirao niti dokumentirao svoje navode o materijalnoj situaciji, pa ih ovaj Sud ocjenjuje neosnovanima zbog čega je prekršajni nalog potvrđen.

7. Ispitujući potom odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane upravljanjem motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjeseca nije prestroga. Okrivljenik je navedene zgode upravljajući vozilom kroz naseljeno mjesto prekoračio dopuštenu brzinu za 31 km/h čime je počinio jedan od težih prometnih prekršaja koji predstavlja opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu, a što upućuje na opasnost da bi ga mogao ponoviti pa je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja. Trajanje zaštitne mjere je blago, izrečeno u zakonom propisanom minimalnom trajanju (člankom 58. Prekršajnog zakona propisano je trajanje zaštitne mjere od 1 mjeseca do 2 godine) i srazmjerno je težini počinjenog prekršaja.

8. Slijedom navedenog, ali prvenstveno i stoga što okrivljenik svoje navode nije ničim niti konkretizirao niti dokumentirao ovaj Sud ih je ocijenio neosnovanima i paušalnima i potvrdio prekršajni nalog.

9. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi istarskoj, Postaji prometne policije Pula u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.