REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-333/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐM, zbog produljenog kaznenog djela pomaganjem u prijevari u gospodarskom poslovanju opisano po članku 247. stavku 2 u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 ; dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 247. stavku 2. KZ/11, sve u svezi s člankom 38. KZ/11 i člankom 52. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženika ĐM izjavljenoj po branitelju Nenadu Škare, odvjetniku iz Zagreba, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj K-131/2021- 25 od 29. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženika ĐM, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici optuženi MM je proglašen krivim zbog počinjenja produljenog kaznenog djela pomaganjem u prijevari u gospodarskom poslovanju opisano po članku 247. stavku 2 u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 ; dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 247. stavku 2. KZ/11, sve u svezi s člankom 38. KZ/11 i člankom 52. KZ/11, te je na temelju članka 247. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od dvije godine (vrijeme provjeravanja) ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 147/13, 152/14, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točka 6. optuženik je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura (stoeura), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Nenadu Škare, odvjetniku iz Zagreba uvodno najavljujući žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.1. Obrazlažući žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona (pogrešno označeno kao pogrešna primjena materijalnog prava) žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio kazneni zakon kada je primijenio odredbe Kaznenog zakona/11 umjesto ranijeg Kaznenog zakona/97 smatrajući da je KZ/11 blaži za počinitelja. Žalitelj smatra da je za optuženika blaži i povoljniji zakon KZ/97 ne samo s obzirom na visinu zapriječene kazne za kazneno djelo iz članka 293. stavka 2. KZ/97, a zapriječena je kazna zatvora od 1 do 8 godina, dok je za kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. KZ/11 zapriječena kazna zatvora od 1 do 10 godina već i zbog drugih odredbi iz KZ/97 (odredbi o uvjetnoj osudi, krugu počinitelja, zastari, opisu djela i sl.). Povredu kaznenog zakona žalitelj nalazi i u tome što imajući u vidu zakonski opis kaznenog djela iz članak 247. stavka 1. KZ/11 iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude ne proizlazi da je optuženik postupao na način kako je to zakonskim opisom regulirano te da sam navod da je optuženik predao nekakvu poslovnu dokumentaciju ne predstavlja ostvarenje bilo kojih subjektivnih i objektivnih obilježja terećenog kaznenog djela. Nadalje ističe žalitelj da prvostupanjski sud nije smatrao odlučnim činjenicama je li optuženik imao saznanja o stanju računa, prometu, solventnosti i imovini TD Gita Promet d.o.o., dok žalitelj smatra da budući je biće kaznenog djela dovođenje u zabludu treće osobe onda je odlučno da osoba koja predaje zadužnicu, optuženik ima saznanja da je zadužnica nenaplativa, tako da su u obrazloženju pobijane presude izostali razlozi o tim odlučnim činjenicama.

2.2. Obrazlažući bitnu povredu odredaba kaznenog postupku, radi se o odredbi iz članak 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 ističe da se presuda ne može ispitati jer je izreka presude odnosno njezin činjenični opis potpuno nerazumljiv jer nije jasno koje se radnje inkriminiraju optuženiku, a koje SM, odgovornoj osobi u TD Gito promet d.o.o., pa nije jasno tko je dogovorio kupnju pijeska i naručio uslugu prijevoza, odnosno tko je potpisao bjanko zadužnice, je li to učinio sam SM ili sam optuženik ili obojica zajedno. Ostvarenje daljnje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 vidi i u tome jer postoji bitna i odlučna proturječnost izreke i obrazloženja pobijane presude jer se prema činjeničnom opisu iz izreke optuženiku inkriminira da bi kao nekakav pomagatelj/teklić predstavnicima oštećenika predao bjanko zadužnice dok se u obrazloženju presude navodi da je optuženik dogovarao i organizirao cijelu prijevaru čime ga se tereti za više od onoga što se navodi u činjeničnom opisu. Još jedno ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 žalitelj vidi u tome jer su razlozi iz obrazloženja pobijane presude međusobno proturječni pa se u točkama 31. i 32. obrazloženja pobijane presude navodi da je optuženik postupao kao pomagatelj SM, a s druge strane se navodi da je sud našao utvrđenim da je optuženik dogovarao cjelokupnu poslovnu suradnju sa predstavnicima oštećenika.

2.3. Žalitelj smatra da je ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 9. ZKP/08 da je došlo do prekoračenje optužbe jer iako se formalno u činjeničnom opisu optuženika tereti samo za pomaganje kroz obrazloženje presude tereti ga se kao izvršitelja, a sama teza tužiteljstva o optuženiku kao pomagaču je i postavljena jer prema zakonskom opisu kaznenog djela iz članka 293. KZ/97 on i nije mogao počiniti terećeno kazneno djelo.

2.4. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u svezi članka 421. stavka 1. točka 4. ZKP/08 kada je odbio dokazni prijedlog obrane da se pribavi rokovnik u kojem se nalaze navodno nesporni potpisi optuženika smatrajući taj dokazni prijedlog irelevantnim i usmjerenim na odugovlačenje kaznenog postupka, a s druge strane u točki 21. obrazloženja se na tu ispravu, odnosno provedeno grafološko vještačenje osvrnuo bez da je dao priliku obrani da ospori taj dokaz, jer optuženik tvrdi da nije imao takav rokovnik pa ni rukopis iz rokovnika koji je uzet kao nesporan nije njegov rukopis, čime je povrijeđeno pravo obrane i narušeno načelo ravnopravnosti oružja.

2.5. Žaleći se zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ističe da je suština inkriminacije da su oštećena trgovačka društva dovedena u zabludu na način da su isporučili pijesak i obavili uslugu prijevoza, a da trgovačko društvo Gita promet d.o.o. nije imalo sredstava za podmirenja računa za isporučenu robu i izvršenu uslugu prijevoza, ali da se oštećenici nikada nisu niti pokušali naplatiti bilo putem izdane zadužnice bilo putem ovrhe, niti su prijavili svoje potraživanje u stečajnom postupku. Upravo na te okolnosti je i predloženo financijsko vještačenje koji dokazni prijedlog prvostupanjski sud nije prihvatio i time je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Glede pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ističe da je svjedok ZM ispitan na raspravi u prisutnosti optuženika naveo da nikada nije sreo osobu koja mu se predstavljala kao AM nakon inkriminiranog razdoblja što ukazuje da osoba s kojom je svjedok kontaktirao i koja se predstavljala kao AM nije optuženik jer bi ga svjedok prepoznao u sudnici, a prvostupanjski je sud zaključio da upravo iz iskaza svjedoka ZM proizlazi da su AM i MM iste osobe. Isto tako budući prvostupanjski sud zaključak o krivnji optuženika temelji na iskazu SM kojeg je on dao na raspravi, a da ignorira dio njegova iskaza kada navodi da optuženiku nije davao nikakve naloge da zaključi, odradi ili raskine nekakav posao, niti je bio prisutan kada bi eventualno takve naloge optuženiku davao Đ te da je optuženika vidio samo jedanput u mjesecu listopadu na autobusnom kolodvoru u Zagrebu 2010. godine osim što smatra da je tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje vidi u tome i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 jer postoji proturječnost između onoga što se navodi o iskazima svjedoka i samih iskaza svjedoka ZM i SM.

2.6. Predlaže se drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu i optuženika osloboditi optužbe, a podredno zbog počinjenih brojnih povreda usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.

5. Na zahtjev branitelja koji je istaknut u žalbi održana je javna sjednica pred ovim županijskim sudom o kojoj je obaviješten optuženi MM, branitelj Nenad Škare i Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu. Nitko od pozvanih na istu sjednicu nije pristupio unatoč uredno iskazanim dostavama pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti u smislu odredbe članak 475. stavak 3. ZKP/08.

6. U pravu je optuženik da je u pobijanoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08, zbog čega je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu, dok žalba zbog drugih takozvanih nižih žalbenih razloga nije razmatrana.

7. U pravu je optuženik kada navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 i da se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude i jer su razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, kao i da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama. Naime pomaganje kao oblik sudioništva postoji tek pošto je druga osoba (počinitelj) donijela odluku o počinjenju kaznenog djela, te podrazumijeva ostvarenje djela od strane glavnog počinitelja (dovoljno je i ostvarenje objektivnih obilježja kaznenog djela). Pomaganje se uvijek odnosi na određeno kazneno djelo i na određenog počinitelja, a radnja pomaganja usmjerena je na olakšavanje glavnom počinitelju počinjenja kaznenog djela.

7.1. Nesporno je da je počinitelj kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju na štetu oštećenika TD Kamen-Lukačić i obrta [obrt] u ovom slučaju SM koji je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj K-218/2015-71 od 16. srpnja 2021. proglašen krivim. Sporno je je li optuženik MM pomogao počinitelju SM u počinjenju kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju. Prema činjeničnom opisu inkriminacije (koja je usput rečeno identična činjeničnom opisu inkriminacije prema kojoj je počinitelj kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju SM proglašen krivim) u odnosu na koju je sud donio osuđujuću presudu protiv optuženika nije jasno i razumljivo opisano koje je to konkretno radnje optuženik poduzeo, a da bi se iste mogle smatrati radnjama pomaganja u počinjenju kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju.

7.2. Tako se prema činjeničnom opisu optuženiku inkriminira da je postupao dogovorno sa SM kao direktorom TD Gito Promet u namjeri da za TD Gito Promet pribave nepripadnu materijalnu korist koji opis implicira da je njihovo djelovanje opisano kao supočiniteljstvo, a zatim se dalje opisuje da je okrivljenik MM u nakani da SM omogući stjecanje nepripadne imovinske koristi predao predstavnicima oštećenih trgovačkih društava bjanko zadužnice koji opis implicira da bi se radnja pomaganja sastojala u tome da je optuženik samom predajom bjanko zadužnica oštećenicima pomogao optuženiku u počinjenju kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju. S obzirom da se djelovanje optuženika prema činjeničnom opisu uvodno opisuje kao djelovanje koje implicira da je optuženik djelovao kao supočinitelj, što on s obzirom na nedostatak potrebnog svojstva odgovorne osobe u trgovačkom društvu ne može biti, a dalje da je postupao u namjeri da SM omogući stjecanje nepripadne imovinske koristi, a kako je obilježje djela iz članka 293. stavka 2. KZ/97 koje ima pravni kontinuitet sa kaznenim djelom iz članka 247. stavka 2. KZ/11, postupanje s ciljem da se pravnoj osobi pribavi protupravna imovinska korist, sve to čini izreku presude i nerazumljivom i proturječnom samoj sebi .

7.3. Nadalje u odnosu na djelo pod a) optuženiku se stavlja na teret da je okrivljenik MM predao bjanko zadužnicu predstavniku oštećenika TD Kamen Lukačić pa bi se radnja pomaganja u tom slučaju sastojala u tome da je optuženik samom predajom bjanko zadužnice oštećeniku pomogao počinitelju SM. Prema činjeničnom opisu u odnosu na djelo pod b) optuženiku se stavlja na teret da je posredstvom okrivljenog ĐMTB dogovorio i naručio uslugu prijevoza pijeska pa bi se radnja pomaganja sastojala u tome posredovanju, a da je izostao opis u čemu se posredovanje sastojalo.

7.4. Kako počinitelj kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju to kazneno djelo čini kada u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa ili drugoj pravnoj osobi pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, onda radnja pomagača mora biti usmjerena na to da u tome pomogne počinitelju. Budući je prijevarna namjera na strani počinitelja SM morala postojati već u trenutku kada je dogovorio kupnju pijeska i uslugu prijevoza od oštećenika znajući da kupljeni pijesak trgovačko društvo u kojem je bio direktor po dospijeću neće platiti, a niti da će oštećenici svoja potraživanja moći naplatiti putem primljenih bjanko zadužnica tada radnje koje pomagač, u ovom slučaju optuženik poduzima moraju biti usmjerene na to da olakšaju počinitelju počinjenje kaznenog djela. Sam čin fizičke predaje bjanko zadužnica oštećeniku u izostanku opisa i drugih radnji poduzetih od strane optuženika usmjerenih da počinitelju olakšaju počinjenje kaznenog djela ne može se smatrati radnjom pomaganja. Čin posredovanja (u čemu bi se isto sastojalo) niti je opisan niti je prvostupanjski sud dao razloge zbog kojih smatra da je optuženik u dogovoru sa SM posredovao između SM i oštećenika u cilju da SM pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist dovođenjem oštećenika lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu.

7.5. Razlozi o tim odlučnim činjenicama kojim je to konkretnim radnjama, a koje se mogu podvesti pod radnju pomaganja, optuženik pomogao počinitelju SM u počinjenju kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju su izostali.

7.6. Nadalje, iznoseći razloge zašto smatra dokazanim da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo pod točkom 32. obrazloženja prvostupanjski sud navodi kako smatra utvrđenim da je MM dogovarao cjelokupnu poslovnu suradnju sa poslovnim subjektima, da je dogovorio i naručio uslugu prijevoza pijeska od vlasnika obrta [obrt], NM. Optuženiku se stavlja na teret da je pomogao odgovornoj osobi u TD Gito Promet, SM da počini kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju i za to pomaganje u počinjenju tog kaznenog djela ga je proglasio krivim, a s druge strane smatra utvrđenim da je upravo optuženik dogovarao cjelokupnu poslovnu suradnju što bi impliciralo da ga smatra počiniteljem, a što optuženik s obzirom na nedostatak potrebnog svojstva odgovorne osobe u trgovačkom društvu ne može biti. Razlozi koje dakle prvostupanjski sud iznosi o odlučnim činjenicama su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

8. Slijedom navedenog u pobijanoj presudi ostvareno je više oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koje upire optuženik u svojoj žalbi, pa je prihvaćanjem žalbe optuženika, pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

9. Suprotno navodima žalitelja nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 9. odnosno nije došlo do prekoračenje optužbe. Bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz ove točke postoji kada sud tijekom suđenja povrijedi subjektivni ili objektivni identitet optužbe, a što ovdje nije slučaj. Državni odvjetnik je optužnicom od 30. prosinca 2014. optuženiku stavio na teret počinjenje dva kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – pomaganje u prijevari u gospodarskom poslovanju, opisana u članku 293. stavku 2. i 1. KZ/97, u svezi članka 38. KZ/97, a kažnjiva po članku 293. stavku 2. KZ/97, u svezi članka 60. KZ/97 koju optužnicu je u činjeničnom opisu i pravnoj oznaci izmijenio na raspravi 11. listopada 2023. pa je optuženiku stavljeno na teret počinjenje jednog produljenog kaznenog djela pomaganja u prijevari u gospodarskom poslovanju opisano po članku 247. stavku 2 u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 247. stavku 2. KZ/11, sve u svezi s člankom 38. KZ/11 i člankom 52. KZ/11. Prvostupanjski je sud optuženika proglasio krivim upravo za terećeno kazneno djelo dakle jedno produljeno kazneno djelo pomaganja u prijevari u gospodarskom poslovanju opisano po članku 247. stavku 2 u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 247. stavku 2. KZ/11, sve u svezi s člankom 38. KZ/11 i člankom 52. KZ/11, bez da je sud sam intervenirao u činjenični opis kaznenog djela niti na bilo koji način mijenjao identitet optužbe pa nema govora o tome da je došlo do prekoračenja optužbe. Druga je stvar što postoji proturječnost same izreke, proturječnost između izreke presude i razloga presude i što su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a posljedica toga je da premda se optuženiku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela pomaganja u prijevari u gospodarskom poslovanju iz činjeničnog opisa inkriminacije nije jasno u čemu se to pomaganje konkretno sastojalo, dok iz obrazloženja presude proizlazi da sud smatra utvrđenim da je optuženik MM dogovarao cjelokupnu poslovnu suradnju s poslovnim subjektima koji su oštećeni pa dakle smatra optuženika ne pomagačem već počiniteljem.

10. Okolnost da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane da se pribavi rokovnik u kojem se nalaze navodno nesporni potpisi optuženika nije povrijeđeno niti pravo obrane niti je narušeno načelo jednakosti oružja, niti je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. Pregledom spisa utvrđeno je da je predmetni rokovnik pribavljen (vidi strana 752 spisa), a sud je odbio dokazni prijedlog da se provede grafološko vještačenje. Naime, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] izdane od PU Koprivničko- križevačke, Odjel krim. policije (strana 86 sudskog spisa) upravo je od optuženika uz izdavanje navedene potvrde privremeno oduzet džepni notes s natpisom "Notebook" što je on i potvrdio potpisom u rubrici građanin, što upućuje na zaključak da je notes pripadao optuženiku pa je jasno da i rukopis u istome pripada optuženiku, a isti je poslužio kao temelj za grafološko vještačenje rukopisa optuženika i s pravom je kao nesporan rukopis optuženika uzet rukopis iz navedenog notesa. Naknado provođenje grafološkog vještačenja radi utvrđenja rukopisa optuženika i rukopisa iz notesa doista bi vodilo odugovlačenju postupka i nije od odlučnog značaja za utvrđivanje relevantnih činjenica pa je taj dokazni prijedlog obrane prvostupanjski sud opravdano odbio uz obrazloženje koje je dao pa nije ostvarena povreda odredbe kaznenog postupka iz članak 468. stavka 3. ZKP/08.

11. Budući je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a optuženik je podnio žalbu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s odredbom članka 487. stavka 4. ZKP/08, drugostupanjski sud je dužan navesti one nedostatke u utvrđenom činjeničnom stanju u pobijanoj presudi. Potrebe za provođenjem financijskog vještačenja nema jer iz stanja spisa se može utvrditi da je trgovačko društvo bilo u blokadi u vrijeme kada je odgovorna osoba trgovačkog društva Gito Promet dogovarala kupnju pijeska i uslugu prijevoza tako da sredstava za podmirenje iznosa na koje su izdane zadužnice na računu trgovačkog društva nije bilo, a iz iskaza predstavnika oštećenika se može utvrditi da kupljeni pijesak i usluga prijevoza nikada nisu plaćeni. Kako je dokaznom radnjom prepoznavanja na nedvojben način utvrđeno da osoba koja se predstavljala kao AM je upravo optuženik MM, pa premda svjedok ZM nikada osobno nije vidio osobu s kojom je kontaktirao, AM, zaključak suda da su AM i MM iste osobe, i da bi to proizlazilo i iz iskaza GM nije pogrešan kada se imaju u vidu okolnosti koje proizlaze iz iskaza ispitanih svjedoka CM i NM, s kojima je također kontaktirala osoba koja se tako predstavljala, a ispostavilo se da se radi o optuženiku.

12. Za istaknuti je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio pravni kontinuitet kaznenog djela iz članka 293. stavka 2. KZ/97 sa kaznenim djelom iz članka 247. stavka 2. KZ/11 i da je KZ/11 blaži za počinitelja. Iako je za kvalificirani oblik kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju odredbom članka 247. stavka 2. KZ/11 propisana kazna viša u gornjoj granici od kazne koja je propisana odredbom članka 293. stavka 2. KZ/97, zbog činjenice što je za ostvarenje kvalificiranog oblika tog kaznenog djela prema KZ/11 potrebna veća kriminalna količina, pravno označavanje djela po članku 247. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 ipak se ukazuje blažim za počinitelja. Naime, prema odredbi članka 87. stavku 29. KZ/11 vrijednost imovinske koristi ili štete je znatna ako prelazi 60.000,00 kuna, pa je za ostvarenje bića kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 potreban dvostruko veći iznos, za razliku od kaznenog djela iz članka 293. stavka 2. KZ/97 koje je bilo ostvareno kada je imovinska korist prelazila 30.000,00 kuna. Konačno, iako u primjeni kaznenog zakona vrijedi načelo alternativiteta po kojem nije moguće istodobno, za jedno kazneno djelo, primijeniti i kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela i kazneni zakon koji je naknadno izmijenjen, ovakvi slučajevi se i u dosadašnjoj sudskoj praksi smatraju izuzetkom od tog načela, tako da je pri odmjeravanju kazne sud vezan gornjom granicom kazne propisane odredbom članka 293. stavkom 2. KZ/97.

13. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će iznova provesti do sada izvedene dokaze, po potrebi provest će i druge dokaze, te će potom na temelju savjesne i brižljive ocjene cjelokupnog dokaznog materijala pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje u pogledu postojeće inkriminacije. Pri tome će prvostupanjski sud navesti jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama, na koje će pravilno primijeniti kazneni zakon i donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku, koju odluku će valjano obrazložiti, pri čemu će paziti da ne ponovi bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem.

14. Slijedom svega navedenog na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 riješeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 29. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić