Poslovni broj: UsI-692/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja pod 1) ČO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i pod 2) LO (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oba iz Zadra, Strmića 36, zastupani po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Jeličić & partneri d.o.o. Split, Kliška 29, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (OIB: 95093210687), Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 29. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/II-361-05/23-26/26, Urbroj: 531-03-4-2-24-7 od 2. veljače 2024.:

- usvaja se u odnosu na točku 1. izreke toga rješenja koju se poništava i u tomu poništenom dijelu rješava:

„Odbacuje se, kao izjavljena od neovlaštene osobe, žalba koju je RO izjavila u ime tužitelja pod 2) LO“;

- odbija se kao neosnovan u odnosu na preostale točke 2. i 3. izreke toga rješenja.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja pod 1) i 2) za naknadu troška ovoga spora.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje):

- odbačena je „navodna žalba“ tužitelja pod 2) LO (točka 1. izreke),

- poništeno je prvostupanjsko rješenje Grada Zadra, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Klasa: UP/I-361-03/13-05/3511, Urbroj: 2198/01-5/1-23- 26/RBa od 4. siječnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje) o odbijanju zahtjeva za izdavanje rješenje o izvedenom stanju (točka 2. izreke),

- odbijen je zahtjev tužitelja pod 1) ČO za donošenje rješenja o izvedenom stanju za zgradu izgrađeno na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka 3. izreke). 2. Tužitelji pod 1) i 2) (dalje: tužitelji), u pravodobnoj tužbi i na raspravi, u bitnome, prigovaraju sljedeće. Točka 1. izreke osporenog rješenja, kojom je odbačena žalba tužitelja pod 2), nezakonita je jer u tomu dijelu niti prvostupanjsko tijelo niti tuženik nisu vodili računa o osnovnim načelima upravnog postupka. U tomu dijelu tuženik navodi da tužitelj pod 2) nije potpisao zahtjev za ozakonjenje te da spisu nije priložen niti jedan dokument iz kojeg bi nedvojbeno proizašlo da sadrži njegovo očitovanje iz kojeg bi bilo vidljivo da je podnio taj zahtjev. Tuženik navodi da je zaključkom od 3. siječnja 2024. pozvao RO da dostavi punomoć za zastupanje tužitelja pod 2), da je ona dostavila punomoć koja se ne odnosi na predmetni već na druge postupke pa da se takva punomoć ne može smatrati urednom te da je stoga njegova žalba odbačena te da se smatra da on zahtjev nije ni podnio. Tuženik navodi da je pozvao i tužitelja pod 2) da se očituje o podnesenom zahtjevu i odobri poduzete radnje ali da on tomu nije udovoljio. Osporeno rješenje u prethodno navedenome dijelu nije zakonito. Tužitelja pod 2) je u upravnom postupku zastupala majka mu RO te je temeljem punomoći za zastupanje u njegovo ime i za njegov račun poduzimala radnje za koje je smatrala da su potrebne, zakonom dopuštene i za koje ima ovlaštenje. Da imenovana punomoćnica RO nije pravnik, a posebno ne odvjetnik, bilo je dobro poznato ovlaštenim osobama koje su vodile upravni postupak. Da je RO postupala u najboljoj volji po nalogu upravnog tijela vidljivo je iz činjenice što je odmah po pozivu tog tijela dostavila punomoć za zastupanje tužitelja pod 2). Budući da se radi o osobi koja je pravni laik, po njenom mišljenju i uvjerenju je ta punomoć očigledno bila valjana i za predmetni upravni postupak, ali to nije tako prema stavu tuženika. Upravno tijelo, ako je smatralo da ova punomoć nije valjana, moglo je pozvati RO na dopunu punomoći i upozoriti je na činjenicu da ne sadrži jasna odobrenja za zastupanje u predmetnom upravnom postupku. Budući da je ovakva punomoć za prvostupanjsko upravno tijelo očigledno bila prihvatljiva, RO nije imala potrebe za dopunom te iste punomoći ili dostavljanjem neke druge punomoći. Tuženik sada donosi odluku kojom odbacuje žalbu tužitelja pod 2), a da stranka koja je zastupana u postupku nema saznanja niti je upozorena na to da dostavljena punomoć ne udovoljava uvjetima koje upravna tijela zahtijevaju u svojim postupcima. Tužitelj pod 2) je stranka u postupku, kao svog punomoćnika imenovao je RO te je smatrao da je punomoć koja je dostavljena u spis predmeta valjana. Razlog zbog kojeg je tužitelj pod 2) imenovao punomoćnika je taj što je zaposlen kao pomorac te često izbiva sa mjesta svog prebivališta. Prvostupanjskom tijelu su ove činjenice bile poznate odnosno, nisu mu mogle ostati nepoznate. Upravna tijela da nisu vodila računa o odredbama iz članka 6. stavka 3. i članka 7. Zakona o općem upravnom postupku, niti su stranke valjano i zakonito upozorene na posljedice određenih radnji ili propuštanja u postupku, a nije vođeno niti računa o tome da se radi o pravno neukim strankama te da im ta činjenica ide na štetu prilikom ostvarivanja prava koja im pripadaju. Dakle, ovdje imamo stranku koja nema punomoćnika u osobi odvjetnika ili pravnog stručnjaka, već stranku kojoj je punomoćnik majka RO. S obzirom da je prvostupanjsko tijelo prihvatilo punomoć RO kao valjanju za zastupanje u ovom postupku, tuženik nije mogao tu istu punomoć proglasiti nevaljanom za zastupanje u predmetnom upravnom postupku. Jedino što je mogao u tom dijelu, ako smatra da punomoć nije valjana, predmet vratiti prvostupanjskom tijelu radi utvrđivanja dodatnih činjenica vezanih za predmetnu punomoć, sve vodeći računa o tome da neznanje i neukost stranke ne ide na štetu njenih prava, odnosno uz upozorenje tužitelju pod 2) i njegovoj punomoćnici da dostavljena punomoć nije prihvatljiva, da punomoć ne sadrži ovlaštenje za predmetni upravni postupak i da punomoć mora sadržavati ovlaštenje za baš predmetni upravni postupak.

Osporeno rješenje nije zakonito niti u pobijanom dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja pod 1) za donošenje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu nekretninu. Pogrešno tuženik navodi kako je tužitelj izvođenjem radova koje nije tražilo Konzervatorsko tijelo, a kojima je rekonstruirana zgrada, postupio mimo odredbe iz članka 2. u vezi članka 20. stavka 4. Zakona o postupanju … i da ovi radovi predstavljaju prepreku za ozakonjenje. Tužitelj je sve radove na predmetnom objektu izvodio isključivo uz suglasnost, navođenje i odobrenje Konzervatorskog odjela te niti jedan od radova nije napravljen bez suglasnosti tog tijela. Po zahtjevu Konzervatorskog odjela određeni radovi su i izmijenjeni kako bi se udovoljilo svim uvjetima koje je to tijelo tražilo, koji su bili potrebni za ozakonjenje, i kako bi sve što je rađeno bilo u skladu sa zakonom i mjerodavnim propisima. Nikakvih radova koji bi priječili ozakonjenje nije bilo niti su oni izvedeni. Pitanje eventualnog unutarnjeg uređenja kuće i beznačajnih izmjena za objekt ne može biti odlučno za odluku o ozakonjenju. Tužitelji su prilikom izvođenja radova postupali sukladno projektu, uputama konzervatora, poštivali su izvorne gabarite zgrade te nikakvog povećanja volumena ili gabarita zgrade koji bi utjecali na ozakonjenje nije bilo. Na to upućuje i činjenica da su i materijal i boju otvora prilagodili po uputi konzervatora, da su radili sve elaborate na koje su upućeni i da su za svaku poduzetu radnju pred tim tijelom imali odobrenje. U osporenom rješenju se navodi izgradnju novog stepeništa koje nije bilo. To stepenište je izgrađeno desetljećima prije. Nikakvih dogradnji unutarnjeg prostora onako kako to tuženik navodi nije bilo. To se nije utvrđivalo na ispravan način što je rezultiralo neosnovanim zaključcima. Postupanjem i odlučivanjem, tuženika i prvostupanjskog tijela su prekršena temeljna načela upravnog postupka iz članaka 5. do 8. Zakona o općem upravnom postupku: načelo zakonitosti, načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, načelo pomoći stranci i načelo utvrđivanja materijalne istine. Obrazloženje osporenog rješenja proturječi razlozima i ispravama u spisu predmeta, a nije proveden potpuni dokazni postupak kako bi ispravno utvrdilo činjenično stanje. Ovdje se radi o obiteljskoj kući tužitelja koja predstavlja njihov dom i dom njihove obitelji. Uvažavajući tu činjenicu, trebalo je sa više pažnje pristupiti utvrđivanju svih mjerodavnih činjenica te provesti dovoljno dokaza temeljem kojih bi se moglo donijeti valjanu odluku, ako već na temelju do sada izvedenih se nije moglo izvesti potpune i cjelovite zaključke. To je klasičan primjer pretjeranog formalizma, bez da se vodi računa o svrsi Zakona o postupanju.... Postavlja se pitanje kako se odluka o određenim unutarnjim radovima može temeljiti na orto-foto snimkama i kako se upravno tijelo može pozivati na to da su radovi rađeni mimo zahtjeva konzervatora, ako je sve rađeno sukladno njihovim odobrenjima. Radovi koje upravno tijelo navodi da su prepreka za ozakonjenje nisu niti izvedeni onako kako je to opisano pa nisu niti prepreka za ozakonjenje. Ovdje imamo dvojbene dokaze jer snimke nisu dokaz pravog stanja stvari, pravo stanje stvari se utvrđuje na terenu uz sudjelovanje stranaka, a nije sporno da određeni elementi na terenu ne odgovaraju onome što upravno tijelo tvrdi da je pravo stanje stvari pa je upravno tijelo trebalo odluku donijeti u korist stranke, a ne bez imalo dileme odbiti njen zahtjev, a posebno u situaciji kada je prvostupanjski postupak očito bio nepotpun pa je trebalo to ispraviti poništavanjem prvostupanjskog rješenja te davanjem upute prvostupanjskom tijelu koje nepravilnosti treba otkloniti i na koji način. Svi radovi su izvršeni sukladno smjernicama danima od strane nadležnog konzervatorskog tijela, te ništa mimo toga. To dokazuje i dopis tužitelja upućen nadležnom Konzervatorskom odjelu u Zadru od 8. prosinca 2016. u kojem navode kako su krenuli s radovima na adaptaciji kuće te mole dodatne savjete za daljnji rad te su povodom tog dopisa zaprimili odgovor od 13. prosinca 2016. iz kojeg proizlazi jasna uputa na koji način trebaju postupiti da bi se rekonstrukcija legalizirala te su na taj način tužitelji i postupili. Upravna tijela u svojim rješenjima navode kako je Konzervatorski odjel u Zadru, rješenjem od 19. siječnja 2015., odbio zahtjev za izdavanje potvrde te navode kako je taj odjel izdao i posebne uvjete za izdavanje potvrde, dopisom od 11. lipnja 2015. Upravna tijela upravo ovaj dopis s posebnim uvjetima ne tumače na ispravan način jer su u tom dopisu navedeni uvjeti za izdavanje potvrde te je nakon toga taj isti Konzervatorski odjel u Zadru dana 10.veljače 2017. izdao potvrdu da je zgrada izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje taj odjel utvrđuje temeljem odredbi Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Budući da su svi nedostaci koje je nadležni konzervatorski odjel naveo kao takve koji priječe ozakonjenje uklonjeni, izdana je ova potvrda nakon koje je zgrada trebala biti ozakonjena. Tuženik u osporenom rješenju navodi da je podnositelj zahtjeva izveo radove sukladno traženju i zahtjevu konzervatora ali navodi koje su to radove tužitelji dodatno izveli a koji priječe ozakonjenje. Osim što određeni radovi nisu izvedeni kako to tuženik tvrdi, određeni radovi su izvedeni upravo po uputi i nalogu konzervatora jer su upravo oni u svojim posebnim uvjetima terasu smatrali neprihvatljivom pa su njeno zatvaranje i promjena krova iznad te terase i napravljeni kako bi se udovoljilo tim posebnim uvjetima. Nezakonitost osporenog rješenja dokazuje i to da tijelo ulazi u pitanje izmjene i rasporeda prostorija unutar stambenog objekta. To je nedopustivo u ovom postupku i za to nije bilo nikakve osnove: objekt je zadržao postojeće gabarite, radovi koji su izvedeni u skladu su s uputom nadležnog tijela, a radovi unutar kuće koje to tijelo navodi prema Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima mogu se izvesti i bez građevinske dozvole te ni na koji način ne bi trebali utjecati na ozakonjenje. S obzirom da upravno tijelo navodi da su tužitelji gradili mimo zakonom dopuštenih rokova, obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži niti podatke o tome kada se je i što se je to nezakonito gradilo. Utvrđivanje činjenice vremena izgradnje spornih dijelova zgrade bio je zadatak upravnog tijela a to je tijelo odluku donijelo bez da je izvelo sve predložene dokaze na te okolnosti pa je ovime činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Samim time niti odluka donesena na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nije zakonita. Zaključak je tužitelja da su ispunjene sve pretpostavke za izdavanje rješenja o izvedenom stanju sukladno mjerodavnim odredbama Zakon o postupanju... Stoga nije bilo osnove za odbijanje zahtjeva, osobito prije no što se stranci omogućilo dokazivanje osnove pozivanjem na dopunu ili ispravak zahtjeva, odnosno izvođenjem relevantnih dokaza na okolnost vremena izvođenja radova i vrste izvedenih radova. Opisanim postupanjem tijela u predmetnome upravnom postupku su na štetu tužitelja povrijeđene postupovne odredbe iz članaka 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku. Točkom 1. izreke osporenog rješenja je odbačena navodna žalba tužitelja pod 2). Navodna žalba kao takva ne postoji te se ne može odbaciti ili odbiti jer ili je žalba ili nije žalba. Točkom 2. izreke toga rješenja je poništeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev. Drugostupanjsko tijelo je u ovome slučaju moglo postupiti povodom žalbe jedne stranke ali nije moglo ići na štetu zbog zabrane reformatio in peius a polazeći od činjenice da u ovome slučaju imamo 2 predlagatelja. To znači da je prvostupanjsko rješenje poništeno i da nemamo odluku u odnosu na tužitelja pod 2) budući da je točkom 3. izreke osporenog rješenja odbijen zahtjev tužitelja pod 1). Stoga je ta i takva izreka protivna odredbi članka 98. Zakona o općem upravnom postupku jer je nejasna i proturječna. Kada je prvostupanjsko tijelo pozvalo stranku na dostavu punomoći a punomoćnica je dostavila punomoć koja je prezentirana u spis, budući da se radi o novom podnesku koji je imao nedostatke, prvostupanjsko tijelo je moralo pozvati tužitelje na uređenje tog podneska a to nije učinjeno. Tužitelji nisu osobno primili ni zaključke na koje se prvostupanjsko tijelo poziva te su na taj način povrijeđene odredbe Zakona o općem upravnom postupku koje propisuju osobnu dostavu. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je drugostupanjsko tijelo (tuženik) pristupilo rješavanju upravne stvari u postupku neposrednog rješavanja te je izvodilo dokaze. Ti dokazi nisu prezentirani stranci niti se stranci omogućilo sudjelovanje u postupku izjašnjenjem na izvedene dokaza pa je tuženik tako povrijedio odredbu iz članka 52 stavka 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku. Postupak neposrednog rješavanja po zahtjevu stranke (članak 50. Zakona o općem upravnom postupku) u obzir dolazi u slučaju ispunjenja uvjeta za usvajanja zahtjeva. U protivnom se provodi ispitni postupak prema članku 51. istoga zakona. Sporna materijalnopravna pitanja se svode na to je li izvedeno građenje spornog dijela objekta. Za to su potrebna stručna znanja a stranci se s tim u vezi trebalo omogućiti dokazivanje, što je sve stranci uskraćeno. Tuženik ispravo zaključuje da je trebalo postupiti sukladno članku 20. stavku 4 Zakona o postupanju … pa tvrdi da je zaključak uputio punomoćnici stranaka, ne i strankama, a istodobno toj punomoćnici nije priznao status punomoćnika. To znači da dostava stranci nije iskazana uredno te da joj je uskraćena i mogućnost sudjelovanja u postupku. Tužbenim zahtjevom traže poništenje osporenog rješenja. Zahtijevaju naknadu troška ovoga spora.

3. Tuženik je, u odgovoru na tužbu, ostao kod obrazloženja osporenog rješenja i predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Dostavom navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 6. ožujka 2025. i 28. studenoga 2025., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24., dalje: ZUS-a), koji se u ovome sporu primjenjuje na temelju članka 169. stavka 1. toga zakona

5. Oba su navedena ročišta za raspravu održana bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika koji nije opravdao izostanak (članci 89. stavak 4. i 91. stavak 3. ZUS-a).

6. U dokaznom postupku, na raspravi, u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija u spisu ovoga spora, u spisu predmetnoga upravnog postupka u kojemu je osporeno rješenje doneseno a koji je dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i u dopuni toga spisa dostavljenoj na traženje ovoga suda uz dopis tuženika od 12. svibnja 2025.

Preostale, po tužiteljima predložene dokaze, saslušanjem RO kao svjedoka, očevidom lica mjesta sa vještakom graditeljske struke, te pribavljanjem spisa Konzervatorskog odjela u Zadru vezano za uvjete i potvrdu toga tijela; ovaj sud nije izvodio jer je to bilo suvišno za presuđenje kod prethodno navedenih izvedenih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Iz, po tuženiku dostavljenih, spisa predmetnoga upravnog postupka, i njegove dopune, proizlazi:

- da su na predmetnome zahtjevu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju kao podnositelji navedeni tužitelji pod 1) i 2) ali je taj zahtjev vlastoručno potpisao jedino tužitelj pod 1),

- da prvostupanjsko tijelo podnositelje nije pozivalo na uređenje/dopunu toga zahtjeva nego je postupalo po tomu i takvome zahtjevu,

- da u dijelu spisa odnosnom na prvostupanjski stadij predmetnoga upravnog postupka nema niti jedne procesne radnje tužitelja pod 2) iz koje bi proizlazilo da je on podnio ili naknadno odobrio podnošenje predmetnoga zahtjeva u ime njega kao stranke u postupku,

- da je prilikom podnošenja zahtjeva priložena punomoć kojom jedino tužitelj pod 1) ovlašćuje njegovu majku RO da ga kao opunomoćenica zastupa u ovdje predmetnome postupku „legalizacije“,

- da tijekom prvostupanjskog stadija predmetnoga upravnog postupka nije pribavljana punomoć kojom tužitelj pod 2) za zastupanje u tomu postupku ovlašćuje njegovu majku RO,

- da je, protiv prvostupanjskog rješenja o odbijanju predmetnoga zahtjeva, žalbu podnijela RO koja se titulirala kao opunomoćenica tužitelja pod 1) i 2),

- da je, postupajući po toj žalbi, drugostupanjsko tijelo (ovdje tuženik) samo upotpunilo postupka na ove tri okolnosti:

(i) je li tužitelj pod 2) stranka u postupku,

(ii) (ako jeste stranka) je li tužitelju pod 2) u postupku opunomoćenica majka mu RO,

(iii) ima li predmetna zgrada dijelova izgrađenih nakon 21. lipnja 2011.

9. Na okolnosti pod (i) i (ii), tuženik je upotpunio postupak na sljedeći način.

10. Tuženik je 2. siječnja 2024. donio zaključak kojim se poziva RO u roku od 15 dana dostaviti punomoć za zastupanje tužitelja pod 2) u predmetnome postupku jer će se u protivnom žalbu odbaciti u pogledu tužitelja pod 2) (točke 1. i 2. izreke toga zaključka) te se poziva tužitelja pod 2) u roku 15 dana očitovati se je li suglasan sa predmetnim zahtjevom koji je u ime njih obojice podnio i potpisao tužitelj pod 1) jer će se, ako tako u tomu roku ne postupi, smatrati da tužitelj pod 2) nije podnio taj zahtjev (točke 3. i 4. izreke toga zaključka).

11. U tomu se zaključku obrazlaže, u smislu da je protiv prvostupanjskog rješenja o odbijanju predmetnoga zahtjeva, žalbu podnijela RO koja se titulirala kao opunomoćenica tužitelja pod 1) i 2) a u spisu nema punomoći za zastupanje izdane joj od tužitelja pod 2) koji nije potpisao ni naknadno odobrio predmetni zahtjev na kojemu ga se uz tužitelja pod 1) navodi supodnositeljem.

12. Iz dostavnica za navedeni zaključak proizlazi da je uredno osobno dostavljen tužitelju pod 1), tužitelju pod 2) i RO.

13. Iz spisa predmeta koji je dostavio tuženik proizlazi da se tužitelj pod 2) na taj zaključak oglušio i da je RO po tomu zaključku dostavila punomoć koju joj je tužitelj pod 2) izdao da ga ona kao opunomoćenica zastupa u postupcima u drugim stvarima a ne u ovdje predmetnoj upravnoj stvari ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade.

14. U ovim prethodno izloženim okolnostima, ocjena je ovoga suda da je tuženik pravilno utvrdio da tužitelja pod 2) nije stranka ovdje predmetnoga upravnog postupka radi ozakonjenja predmetne zgrade.

15. Naime, da bi osoba u postupku uopće mogla biti zastupana, ista osoba u istome postupku mora biti stranka. Stoga je, u postupovnopravnom smislu, pitanje stranke apriorno pitanju zastupanja stranke. Posljedično tomu, ako i kada se utvrdi da osoba nije stranka u postupku, pitanje zastupanja te osobe u tomu postupku postaje izlišno i bespredmetno.

16. U konkretnome slučaju, iz prethodno navedenih i obrazloženih okolnosti, a suprotno tužbenim i raspravnim prigovorima tužitelja, po ocjeni ovoga suda, proizlazi da tužitelj pod 2) nije stranka predmetnoga upravnog postupka (nije podnositelj zahtjeva).

17. Kod navedenoga utvrđenja da tužitelj pod 2) nije stranka u predmetnome upravnom postupku, izlišno je i bespredmetno postalo pitanje je li ga majka mu RO ovlaštena u tomu postupku zastupati.

18. Naime, kako je to već prethodno obrazloženo ovom presudom, tužitelj pod 2) nije vlastoručno potpisao zahtjev na kojemu ga se navodi kao supodnositelja uz tužitelja pod 1), niti je izdao punomoć za zastupanje tužitelju pod 1) koji je jedini taj zahtjev potpisao, niti je izdao punomoć za zastupanje majci mu RO u predmetnome postupku.

19. Na način koji je, suprotno tužbenim navodima, posve jasan i pravnome laiku potpuno razumljiv, uredno mu dostavljenim gore navedenim i citiranim zaključkom, tužitelj pod 2) je pozvan naknadno odobriti podnošenje toga zahtjeva u njegovo ime, uz upozorenje da će se ako se ogluši na to smatrati da taj zahtjev nije podnio.

20. Tužitelj pod 2) se na to oglušio.

21. Iz toga nedvojbeno proizlazi da je tužitelj pod 2), svjestan što mu je i zašto činiti i svjestan pravne posljedice ako to ne učini (ako se ogluši), jasno i nedvosmisleno izrazio volju da on neće biti stranka odn. podnositelj zahtjeva u ovdje predmetnome postupku.

22. Naime, u navedenim okolnostima kada je tužitelj pod 2) navedenim zaključkom na posve jasan i pravnome laiku potpuno razumljiv način bio upoznat s time što mu je i zašto činiti i koja je pravna posljedica ako to ne učini, te imajući u vidu značaj i prirodu ove upravne stvari (ozakonjenje nezakonito izgrađene zgrade), izvan je svake razumne sumnje da se prosječno razuman čovjek ne bi na takvo što oglušio da je htio biti stranka toga postupku.

23. Budući da se tužitelj na to oglušio, proizlazi da tužitelj, svjesno i znajući (dakle, namjerno) neće da bude stranka u predmetnome upravnom postupku.

24. Ako se i nije radilo o namjeri, moglo se raditi jedino o gruboj nepažnji kod tužitelja. To jest, onoj i onakvoj nepažnji koje i kave bi se u svojim poslovima uvijek klonio svaki prosječno razuman čovjek.

25. No to ne čini razliku jer je, po općem pravnom načelu, gruba nepažnja izjednačena s namjerom (lat. culpa lata dolo proxima).

26. Zbog navedenog, a budući da tužitelj pod 2) nije stranka u predmetnome upravnom postupku, žalbu koju je, titulirajući se kao njegova opunomoćenica izjavila njegova majka RO, u tomu dijelu, nije „navodna žalba“ kako to pogrešno u točki 1. izreke osporenog rješenja navodi tuženik, nego je to žalba izjavljena od neovlaštene osobe pa je istu kao takvu u tomu dijelu trebalo odbaciti na temelju članka 114. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a).

27. Nakon navedenoga odbacivanja žalbe iz navedenoga razloga, i nakon poništenja prvostupanjskog rješenja o odbijanju zahtjeva kako je to pravilno učinjeno točkom 2. izreke osporenog rješenja, u predmetnome upravnom postupku, suprotno navodima tužitelja, ostaje egzistentan predmetni zahtjev koji je podnio samo tužitelj pod 1).

28. Stoga je, suprotno tužbenim i raspravnim tvrdnjama tužitelja, pravilno postupio tuženik kada se, u točki 3. izreke osporenog rješenja, upustio u meritorno odlučivanje o predmetnome zahtjevu tužitelja pod 1).

29. Pritom ovaj sud ocjenjuje zakonitim i pravilno obrazloženim osporeno rješenje u tomu dijelu kojim je taj zahtjev odbijen kao neosnovan; a iz razloga kako slijedi.

30. Iz stanja spisa predmetnoga upravnog postupka proizlazi da su, dopisom Konzervatorskog odjela u Zadru od 11. lipnja 2015., izdani posebni uvjeti kojima je na predmetnoj zgradi potrebno udovoljiti da bi to tijelo moglo izdati potvrdu za njeno ozakonjenje (potvrda iz članka 6. stavka 2. podstavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, „Narodne novine“ broj 86/12 i 143/13, dalje: ZoPNIZ).

31. Nadalje proizlazi da su na predmetnoj zgradi poduzete radnje radi ispunjenja tih posebnih uvjeta, nakon čega je 10. veljače 2017. Konzervatorski odjela u Zadru izdao potvrdu za njeno ozakonjenje.

32. Slijedi da su se na predmetnoj zgradi radnje radi udovoljenja navedenim konzervatorskim posebnim uvjetima poduzimane svakako nakon 11. lipnja 2015. a svakako prije 10. veljače 2017.

33. Dakle, svakako nakon dana 21. lipnja 2011. koji je po ZoPNIZ-u (članak 2.), vremenski kriterij ozakonjivosti budući da se, po ZoPNIZ, ono što je izgrađeno nakon toga dana ne može ozakoniti.

34. Mada to nije traženo navedenim konzervatorskim posebnim uvjetima, a u sklopu navedenih radova koji su u navedeno vrijeme (nedvojbeno nakon 21. lipnja 2011.) poduzimani radi ispunjenja tih posebnih uvjeta, na sjeverozapadnome je dijelu druge etaže-kata predmetne zgrade zatvorena terasa te je rekonstruirano njeno ranije krovište.

35. Tim je i tako nastao novi posve zatvoreni korisni prostor predmetne zgrade, izgrađen nedvojbeno nakon 21. lipnja 2011., pa stoga neozakonjiv po ZoPNIZ (članak 2.).

36. Navedenu činjenicu tadašnjega nastanka toga novoga korisnog prostora, pravilno su i u prvostupanjskom i osporenom rješenju utvrdili i prvostupanjsko tijelo i tuženik.

37. Pritom je pravilno tuženik u osporenom rješenju obrazložilo da to proizlazi iz usporedbe fotodokumentacije sa ranijeg (10. rujna 2014.) i kasnijeg (4. rujna 2017.) očevida te iz usporedbe nacrtnog dijela i fotodokumentacije ranije (listopad 2013.) i kasnije (travanj 2016.) snimke izvedenog stanja predmetne zgrade.

38. Isto tako su pravilno tuženik i prvostupanjsko tijelo utvrdili da predmetna zgrada u gore navedenome spornom dijelu druge etaže-kata, nije vidljiva na DOF5/2011, kako se i navodi na službenoj bilješki prvostupanjskog tijela od 14. srpnja 2021., koja sadrži ispis iz DOF5/2011 u dijelu prikaza predmetne zgrade.

39. Nadalje, u postupku prije donošenja prvostupanjskog rješenja, tužitelju pod 1) je, po njegovoj opunomoćenici-majci RO, uredno dostavljen zaključak prvostupanjskog tijela kojim ga se, sukladno članku 20. stavku 4. ZoPNIZ, poziva ukloniti navedeni sporni dio druge etaže odn. kata nastao nakon 21. lipnja 2011 zatvaranjem terase i rekonstrukcijom krovišta.

40. Međutim, tužitelj pod 1) po tomu zaključku nedvojbeno nije postupio.

41. Stoga je, i po ocjeni ovoga suda, pravilno točkom 3. izreke osporenog rješenja odbijen predmetni zahtjev u pravilnoj primjeni članka 2. u vezi članka 20. stavka 4. ZoPNIZ budući da podnositelj zahtjeva – tužitelj pod 1), iako uredno pozvan, nije uklonio navedeni dio etaže drugog kata zbog kojega se predmetna zgrada ne može ozakoniti jer je taj dio izveden nakon 21. lipnja 2011.

42. Imajući u vidu prethodno navedeno i obrazloženo, ni preostali gore izloženi prigovori koje su tužitelji iznijeli u ovome sporu, ne mogu dovesti do presuđenja drukčijeg od onoga u izreci ove presude, a zbog sljedećih razloga.

43. U odnosu na pozivanje tužitelja na navedenu konzervatorsku potvrdu, navesti je da su ta potvrda (članak 6. stavak 2. podstavak 1. ZoPNIZ) i izgrađenost zgrade koju se ozakonjuje do 21. lipnja 2011. (članak 2. ZoPNIZ) dva različita uvjeta koja za ozakonjenje odnosne zgrade moraju oba biti ispunjena. Stoga navedena potvrda nije dokaz da su svi dijelovi zgrade za koju je ta potvrda izdana izgrađeni do 21. lipnja 2011. To ni ne utvrđuje konzervatorsko tijelo koje izdaje tu potvrdu nego to utvrđuju upravna tijela predmetnoga upravnog postupak radi ozakonjenja zgrade.

44. U odnosu na tužiteljeve navode o statusu RO kao opunomoćenice u ovome postupku, navesti je da njen status opunomoćenici njena sina tužitelja pod 1) kao stranke predmetnoga upravnog postupka nije sporan jer je tužitelj pod 1) već uz zahtjev dostavio punomoć kojom je istu opunomoćio da ga zastupa u ovom postupku „legalizacije“. No sporno je prvenstveno to je li tužitelj pod 2) stranka u predmetnome postupku. Ovaj sud je ocijenio pravilnim tuženikovo utvrđenje iz osporenog rješenja da tužitelj pod 2) nije stranka u predmetnome upravnom postupku, iz razloga iznesenih prethodno u ovoj presudi.

45. Slijedom navedenog, osporeno rješenje, u dijelu pod točkom 1. izreke je ocijenjeno nezakonitim pa je u tomu dijelu presuđeno kao u poništavajućem dijelu točke I. izreke ove presude, a u dijelu pod točkama 2. i 3. izreke je ocijenjeno zakonitim pa je u tomu dijelu presuđeno kao u odbijajućem dijelu točke I. izreke ove presude.

46. U dijelu osporenog rješenja koji nije poništen ovom presudu, nije ostvaren koji od razloga ništavosti (iz članka 128. stavka 1. ZUP-a) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (prema članku 47. stavku 3. ZUS-a).

47. Stoga je, na temelju članka 116. stavka 1. i članka 117. stavka 1. sve ZUS- a, presuđeno kao pod točkom I. izreke.

48. Time su tužitelji izgubili ovaj spor u cijelosti budući da je njihov manji djelomičan uspjeh samo formalan ali ne i suštinski. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

U Splitu 29. prosinca 2025.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 5 primjeraka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. opun. tužitelja, uz zapisnik o objavi

2. tuženiku, uz zapisnike o raspravi i objavi

3. u spis pa spis u kal 50 dana.