1               Poslovni broj: Usž-2480/2023-2

Poslovni broj: Usž-2480/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M1. L. iz Republike Bosne i Hercegovine, G., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-2817/2022-7 od 14. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2023.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-2817/2022-7 od 14. travnja 2023.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-03/19-03/01048123009, URBROJ: 341-99-06/2-19-7107 od 19. rujna 2019.

2.              Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u D., KLASA: UP/I 140-03/19-03/01048123009, URBROJ: 341-05-06/2-19-8235 od 14. kolovoza 2019. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu.

3.               Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu zbog svih zakonom propisanih razloga, ponavljajući navode iz tužbe. Ističe da je prvostupanjski sud propustio preispitati tužbene navode i raspraviti meritum stvari te joj je takvim postupanjem uskratio pravnu zaštitu. Smatra da prvostupanjski sud i tuženik pogrešno tumače članak 147. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji jer sukladno njihovu tumačenju članovi uže i šire obitelji pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO) koji su ozlijeđeni i oboljeli za vrijeme Domovinskog rata te koji su uslijed pogoršanja navedenih posljedica nakon 23. prosinca 1996. i preminuli, nemaju nikakva prava. Pojašnjava da je zbog takvog tumačenja diskriminirana. Predlaže poništiti pobijanu presudu i riješiti upravnu stvar.

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.               Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7.               Upravni postupak, koji je prethodio ovom upravnom sporu, pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 23. svibnja 2019. za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu po pokojnom suprugu M2. L., pripadniku borbenog sektora HVO-a, prema članku 147. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17. i 98/19.; dalje: Zakon). Tužiteljica je u zahtjevu naznačila da je M2. L. umro 6. ožujka 2010. U upravnom postupku izvršen je uvid u uvjerenje Federalnog ministarstva za pitanje branitelja i invalida Domovinskog rata od 4. travnja 2019. iz kojeg proizlazi da je M2 L. bio pripadnik oružanih snaga HVO u ratu u Bosni i Hercegovini, u razdoblju od 8. travnja 1992. do 27. veljače 1994. te da je obolio na vojnoj dužnosti 26. studenog 1992.

8.               Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa predmetnoga upravnog postupka i isprava priloženim tijekom spora te ja na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak  147. stavak 1. točku d. Zakona.

9.               Sukladno članku 147. stavku 1. točci d) Zakona, pravo na obiteljsku mirovinu po ovom zakonu ostvaruju državljani Republike Hrvatske, članovi uže i šire obitelji pripadnika borbenog sektora HVO-a koji je umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996.

10.               Pokojni suprug tužiteljice nije osoba iz citiranog članka jer je pokojni M2 L. umro 6. ožujka 2010., dakle nakon Zakonom određenog datuma, a slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na obiteljsku mirovinu na temelju statusa člana obitelji pripadnika borbenog sektora HVO-a koji je umro pod uvjetima propisanih stavkom 1. točkom d) članka 147. Zakona.

11.               Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir  činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.  Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

12.               Žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na  diskriminaciju i neravnopravni položaj su paušalni i neobrazloženi budući da iz istih nije razvidno zbog koje osnove iz članka 1. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, 85/08., 112/12.) i u odnosu na koga je tužiteljica stavljena u neravnopravni položaj.

13.               Budući ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu, 25. listopada 2023.      

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić, v.r.