Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-751/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NH, zbog kaznenih djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025., dalje: KZ) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja: Kov-366/2025-10 od 17. prosinca 2025., u sjednici održanoj 29. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika NH kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je protiv okrivljenika NH, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ (valja napomenuti da prvostupanjski sud pri navođenju brojeva Narodnih novina u kojima je KZ objavljen zajedno s izmjenama i dopunama nije naveo broj 136/2025., iako su navedene izmjene i dopune bile na snazi u inkriminirano vrijeme) i kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ, na temelju čl. 131. st. 1. u vezi s čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP), po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP, produljen istražni zatvor koji mu je određen rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kir- 1104/2025-5 od 22. studenog 2025., u koji mu se uračunava vrijeme lišenja slobode od 20. studenog 2025., pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žali se okrivljenik NH po branitelju Franu Ježiću, odvjetniku u Varaždinu, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu ukine pobijano rješenje.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-869/2025-3 od 29. prosinca 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kad ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, budući su u pobijanom rješenju navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni.
6. Iako se žalitelj izravno ne žali na postojanje osnovane sumnje da je počinio predmetna kaznena djela, sadržajno na to upire, pa valja reći da je prvostupanjski sud osnovanu sumnju obrazložio u točki i pod točkama 8. pobijanog rješenja, s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj žalbeni sud.
7. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da u konkretnom slučaju postoje osobite okolnosti koje bi upućivale na stvarnu i neposrednu iteracijsku opasnost, navodeći da je takav zaključak donesen bez razmatranja okolnosti konkretnog slučaja, budući inkriminirani događaj predstavlja incident koji je nastao nakon verbalnih i fizičkih provokacija od strane oštećenika, a uz konzumaciju alkohola i njega i oštećenika. Naime, da mu je oštećenik razbio mobitel, nakon čega je između njih došlo do međusobnog naguravanja i hrvanja, pri čemu je on bez ikakvog prethodnog plana i namjere oštećeniku nanio tešku tjelesnu ozljedu.
8. Oštećenik, tj. žrtva IH pak navodi da je okrivljeniku rekao kako je dobio informaciju da bi okrivljenik mogao dobiti otkaz, na što se isti naljutio te je svojim mobitelom nazvao kolegu da ga pita da li je to istina te se pri tom razgovoru unosio njemu u lice, što mu je smetalo te je rukom udario po mobitelu okrivljenika, koji je pao i razbio se. Nakon toga da je okrivljenik nasrnuo na njega te su se međusobno naguravali, a potom mu je okrivljenik rekao da će ubiti njega i njegovu obitelj, tj. majku i oca. U tom naguravanju i hrvanju da su njegove ruke bile u predjelu okrivljenikovog lica i usta te da je osjetio ugriz. Okrivljenik ga je tako čvrsto stiskao zubima dok mu nije u potpunosti odgrizao dio prsta i na taj način mu nanio tešku tjelesnu ozljedu.
9. Saslušani svjedoci UH, BH, OH i TH potvrdili su da se između okrivljenika i oštećenika zbio verbalni i fizički sukob, time da su prijetnje okrivljenika spram oštećenika čuli svjedoci UH i TH.
10. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da je oštećeniku u tučnjavi druga osoba odgrizla četvrti prst desne ruke i da mu je izvršena amputacija distalne falange četvrtog prsta desne ruke, dok iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinske vještakinje proizlazi da je riječ o teškoj tjelesnoj ozljedi koja je mogla nastati ugrizom druge osobe srednjeg do jakog intenziteta.
11. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela teške tjelesne ozljede i prijetnje spram oštećenika IH.
12. Okrivljenik nadalje tvrdi da ga je oštećenik gušio te da je do ugriza došlo isključivo kako bi se oslobodio iz te situacije te ukazuje na nužnu obranu. Ujedno navodi da je oštećenik svoje ruke pružao prema njegovom licu i ustima, pri čemu je došlo do ugriza. Ujedno upire na to da nije postupao s izravnom namjerom da oštećeniku nanese tešku tjelesnu ozljedu, dok prijetnju u potpunosti poriče.
13. Zadaća prvostupanjskog suda, a i ovog drugostupanjskog suda je utvrditi osnovanu sumnju da li je okrivljenik predmetna djela počinio ili ne, a način počinjenja, povod počinjenja, tijek događaja, odnosno postojanje objektivnih i subjektivnih elemenata predmetnih kaznenih djela te eventualne nužne obrane, utvrđivat će raspravno vijeće.
14. Nadalje, nije u pravu žalitelj kad tvrdi da ne postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi on na slobodi mogao ponoviti kaznena djela ili počiniti kazneno djelo kojim prijeti (ubojstvo). Naime, na to ukazuje znatna kriminalna količina, budući se okrivljenika tereti za dva kaznena djela, time da je ispoljio izrazito fizičko nasilje spram oštećenika ne samo na način da ga je ugrizao, već mu je odgrizao dio četvrtog prsta na desnoj ruci, time da je osnovano sumnjiv da je prije toga i njemu i njegovim roditeljima prijetio smrću.
15. Osim toga, iz kaznene evidencije proizlazi da je okrivljenik i specijalni i generalni povratnik, budući je višestruko osuđivan zbog kaznenih djela prijetnje, nasilja u obitelji i povrede dužnosti uzdržavanja. Kažnjavan je i prekršajno prema Zakonu o suzbijanju zlouporabe droga. Stoga je očito da je okrivljenik osoba sklona nasilju i da ga dosadašnje kažnjavanje nije spriječilo u daljnjem činjenju kaznenih djela.
16. Navodi žalitelja da ima zdravstvenih problema ispitani su po prvostupanjskom sudu te je utvrđeno da okrivljenik ima određenih zdravstvenih problema koji se međutim mogu sanirati u zatvorskim uvjetima, a navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije.
17. Obiteljsko stanje okrivljenika, odnosno briga o bolesnoj majci te potreba uzdržavanja dvoje maloljetne djece, nisu od utjecaja na donošenje odluke o produljenju istražnog zatvora nad njim.
18. Žalitelj smatra da bi se istražnim zatvorom u domu ili mjerama opreza, od čega ističe zabranu približavanja i kontakta s oštećenikom, obvezu javljanja policiji te zabranu napuštanja prebivališta, postigla ista svrha koja se postiže mjerom istražnog zatvora. Međutim, u pravu je prvostupanjski sud kad navodi da se ni mjerama opreza, a ni istražnim zatvorom u domu ne bi efikasno spriječilo okrivljenika u ponavljanju kaznenih djela, odnosno u počinjenju onog djela kojim prijeti, a uzevši u obzir kriminalnu količinu i dosadašnju osuđivanost okrivljenika.
19. Što se tiče načela razmjernosti, na koju žalitelj također upire, valja napomenuti da je isti lišen slobode 20. studenog 2025. te da, s obzirom na činjenicu da je osnovano sumnjiv za dva kaznena djela za koja su propisane kazne zatvora od šest mjeseci do pet godina, ovo načelo nije narušeno.
20. S obzirom na navedeno, žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP, utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP i da nije povrijeđen KZ na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP donijeti rješenje kao u izreci.
U Varaždinu 29. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić