- 1 -

Broj: Ppž-6368/2022

 

  

                                        

                                                                                    Broj: Ppž-6368/2022

 

 

 

 

              U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

       P R E S U D A

 

                                         

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. J.Ž. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 30/90, 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. I.M. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu od 8. travnja 2022., broj: 27. Pp J-78/2020-50, u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o     j e

 

I. U povodu žalbe okr. I.M., a po službenoj dužnosti, te po službenoj dužnosti i u odnosu na okr. J.Ž. preinačuje se prvostupanjska  presuda u pravnoj oznaci i odluci o kazni te izriče da su okr. I.M. i okr. J.Ž. djelom za koje su proglašeni krivim, činjenično opisanim u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), za koji se okr. I.M. na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna 20,00 eura (dvadeset eura)/150,69 kuna (sto pedeset kuna i šezdeset devet lipa)[1], a okr. J.Ž. novčana kazna 100,00 eura (sto eura)/753,45 kn (sedamsto pedeset tri kune i četrdeset pet lipa)koju su dužni platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenici u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

              II. Odbija se kao neosnovana žalba okr. I.M. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika potvrđuje.

 

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. I.M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 20,00 eura (dvadeset eura)/150,69 kuna (sto pedeset kuna i šezdeset devet lipa), u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

1.  Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu od 8. travnja 2022., broj: 27. Pp J-78/2020-50 proglašeni su krivim okr. J.Ž. i okr. I.M. da su, na način činjenično opisan u izreci presude počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okr. J.Ž. izrečena novčana kazna 766,00 kuna, što je protuvrijednost 200,00 DEM, odnosno 102 eura, a okr. I.M. novčana kazna 180,00 kuna, što je protuvrijednost 50 DEM, odnosno 26,00 eura.   Okrivljenici su novčane kazne dužni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

1.1.               Istom presudom na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona okrivljenici su oslobođeni naknade troškova prekršajnog postupka.

 

2.               Protiv te presude okr. I.M. po branitelju odvjetniku M.B. podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o sankciji i troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba prihvati i žalitelj oslobodi optužbe, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

3.               Žalba nije osnovana.

 

4.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti.

 

5.              Ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanom presudom, u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu žalitelja, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

 

5.1.              Naime, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nešto niži minimum i maksimum novčane kazne pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. Igora Marušića, budući da mu je pobijanom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma.

 

5.2.              „Starim“ Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira za počinjeni prekršaj bila je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM (konverzijom DEM u eure prema fiksnom tečaju 1 euro=1,955583 DEM iznos od 25,56 eura do 102,26 eura), dok je prema odredbi čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 114/22.) propisana novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura (150,69 kuna do 753,46 kuna preračunavanjem prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

 

5.3.              Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

5.4.              Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 29. veljače 2020., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.,) a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 114/22.), koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenika, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. 

 

5.5. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

5.6.              Budući da je ovaj drugostupanjski sud u povodu žalbe okr. I.M. utvrdio da su razlozi zbog kojih je donio odluku u njegovu korist od koristi i za okr. J.Ž. koja nije podnijela žalbu, postupio je po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji i preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci i kazni i u odnosu na okr. J.Ž..

 

6.              Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, u žalbi se ističe da je „presuda zahvaćana bitnom povredom odredbi prekršajnog postupka opisanom u čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona jer je presuda nerazumljiva, odnosno ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su proturječni i protivni iskazima stranaka i svjedoka u spisu“.

 

6.1.              Suprotno ovim potpuno paušalnim žalbenim navodima, kojima se zapravo samo djelomično prepisuje zakonski tekst odredbe čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona bez navođenja i jedne konkretne okolnosti u čemu bi se ta bitna povreda i sastojala, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

7.                Žalbom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodi se da je sud s obzirom na pravilno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na prvookrivljenu propustio utvrditi njezin stvarni doprinos u napadu prema žalitelju.

 

7.1.               Međutim, činjenica da je prvostupanjski sud cijenio navedenu okolnost, po ocjeni ovog suda, ogleda su u visini novčanih kazni izrečenih okrivljenicima, pri čemu je okr. J.Ž. izrečena novčana kazna u posebnom maksimumu, a okr. I.M. u posebnom minimumu novčane kazne, kao blaže vrste propisane kazne za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Obrazlažući izrečene novčane kazne izrečene okrivljenicima sud u t. 48. obrazloženja pobijane presude, između ostalog navodi „razmjerno težini i opasnosti postupanja svakog pojedinog okrivljenika istima izrekao u izreci navedene novčane kazne……“.

 

7.2.              Okolnost koja se ističe žalbom, da se sud bespredmetno upuštao u utvrđivanje činjenica koliko su visoki i teški okrivljenici, za što sud nema ni potrebna znanja, nije od značaja i ne utječe na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na postupanje okr. I.M., a sud je navedenu okolnost istaknuo samo reproducirajući dokaz suočenjem okrivljenika.

 

8.               Iako se okr. I.M. žali zbog pogrešne primjene materijalnog prava, iz razloga žalbe u t. III. proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kada ističe da je postupao u nužnoj obrani.

          8.1.              Za razliku od žalitelja ovaj sud, kao drugostupanjski sud, ne nalazi da bi utvrđenje prvostupanjskog u pobijanoj presudi bilo s uspjehom osporeno, prema kojem je djelo počinjeno izvan okvira nužne obrane. Naime, u konkretnom slučaju okr. I.M. je nakon što ga je okr. J.Ž. ošamarila, istu odgurnuo. Takav slijed događaja opisan je po samom okr. I.M., a potvrdila ga je okr. J.Ž. i svjedokinja A.Ž.. Dakle, za zaključiti je da je žalitelj odgurnuo okr. J.Ž. u trenutku kada je napad već prestao, pa se stoga ne može prihvatiti teza iz žalbe da je postupao u nužnoj obrani.

         8.2.              Nužna obrana podrazumijeva postojanje istovremenog protupravnog napada na počinitelja. Ako se napadnuti brani kada je napad prestao, više nema pravo na nužnu obranu i tada se radi o tzv. ekstezivnom ekscesu, koji ne predstavlja niti nužnu obranu niti njeno prekoračenje.

         8.3.              Iz navedenih razloga nije prihvaćen navod žalbe da je žalitelj postupio u nužnoj obrani, iz kojih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja niti u tom dijelu.

 

8.4.              S obzirom na navedeno nije ostvarena niti tzv. posredna povreda materijalnog prekršajnog prava, jer nije niti utvrđena činjenična osnova za primjenu odredbe čl. 18. Prekršajnog zakona.

 

9.              Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i po službenoj dužnosti u smislu čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, budući se žalbom okrivljenika ova žalbena osnova se ne obrazlaže.

 

10.              Ispitujući pobijanu presudu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji,  ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža, utvrđujući kao olakotno da okrivljenik nije osuđivan,  dok mu otegotnih okolnosti nije našao te cijeneći težinu i opasnost postupanja, pravilno izrekao blažu vrstu propisane kazne. Po ocjeni ovog suda, mjera novčane kazne izrečena po prvostupanjskom sudu, cijeneći težinu i okolnosti počinjenog prekršaja, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

10.1.    Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanoj presudi, pri čemu je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao minimum propisane novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra da je za okr. I.M. novčana kazna u visini posebnog minimuma novčane kazne, propisana „novim“ Zakonom i izrečena prvostupanjskom presudom, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

11.   Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka 20,00 eura/159,60 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

12.  Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

                                                                 

              Zagreb, 25. listopada 2023. 

 

Zapisničarka :                                                                                                          Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Nikolina Maretić, v. r.                                                                                     Gordana Korotaj, v. r.                                 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okr. Igora Marušića, branitelja i tužitelja.