REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7324/2021-67

I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SPDO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sanji Tafra, odvjetnici u Zagrebu protiv I. tuženika SP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i II. tuženika OIB: [osobni identifikacijski broj] ĐP iz [adresa] (sada Eichendorff str. 2, 74177 Bad Friedrich Chall, Deutschland), oboje zastupani po punomoćniku OP, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti oporuke, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 10. studenog 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnice tužiteljice Sanje Tafra, odvjetnice te punomoćnika I. i II. tuženika OP, odvjetnika, dana 29. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je oporuka pisana pred svjedocima od 04.studenog 2003. godine potpisana po ostaviteljici EP ništetna i ne proizvodi nikakove pravne učinke, jer ista u trenutku sastava oporuke zbog bolesti nije bila sposobna za rasuđivanje te su prvotuženi SP OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženik VP OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni tužiteljici SPDO OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti sve parnične troškove, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi I. i II. tuženicima parnični trošak u iznosu od 15.018,75 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi je ostavinski postupak koji se vodi iza pokojne EP

- VP prekinut te je tužiteljica (kćerka ostaviteljice) upućena u parnicu protiv I. i II: tuženika, radi utvrđenja ništetnosti oporuke od 04.11.2003.godine. Sukladno tome, tužiteljica je podigla ovu tužbu u kojoj tvrdi da ostaviteljica zbog svoje bolesti i svog stanja nije bila sposobna za rasuđivanje ni u momentu sačinjavanja oporuke. Tužbom predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je oporuka ništetna i da ne proizvodi nikakve pravne učinke, jer u trenutku sastava oporuke ostaviteljica nije bila sposobna za rasuđivanje, ujedno predlaže da joj I. i II. tuženici naknade parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu II. tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je naveo da je ostaviteljica dugo godina živjela u braku s njim i da je do smrti bila poslovno sposobna, da je mogla shvatiti značenje svojih djela i da nije pogrešno shvaćala realnost. Navodi da su odnosi između tužiteljice i ostaviteljice bili jako narušeni i da je ostaviteljica imala opravdani razlog isključiti je oporukom iz nasljedstva.

3. I. tuženik se u potpunosti pridružio odgovoru na tužbu koji je dao II. tuženik.

4. Nakon provedenog prvostupanjskog postupka, donesena je presuda dana 28. svibnja 2018. godine kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

5. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv djela presude koji se odnosi na odluku o parničnom trošku. Osim toga, tužiteljica je podnijela prijedlog za ponavljanje postupka, pozivajući se na čl. 421. st. 1. t. 10. Zakona o parničnom postupku.

6. Na ročištu dana 04. ožujka 2019.g. tužiteljica je saslušana, te je, između ostalog, navela da tek naknadno zaprimila medicinsku dokumentaciju svoje majke iz koje je vidljivo da se dugotrajno liječila od psihičke bolesti, pa traži da se dopusti ponavljanje postupka.

7. Dana 27. svibnja 2020. godine sud je prihvatio kao osnovan prijedlog tužiteljice i dopustio ponavljanje postupka. Ujedno je ukinuo presudu ovog suda poslovni broj P-1739/15 od dana 28. svibnja 2018. godine. U obrazloženju se navodi da je prijedlog osnovan jer se radi o novim činjenicama i novim dokazima o kojima će se u daljnjem tijeku postupka očitovati medicinski vještak psihijatrijske struke, koji će se nakon uvida u novu medicinsku dokumentaciju izjasniti je li ostaje kod danog nalaza i mišljenja ili je dokumentacija takve naravi da dovodi do promjene njegovog nalaza i mišljenja.

8. I. i II. tuženici su podnijeli žalbu protiv rješenja ovoga suda, a o žalbi je dana 12. svibnja 2021. godine odlučio Županijski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Gž- 1502/2020-2, kojim je odbio žalbu I. i II. tuženika i potvrdio rješenje ovoga suda.

9. Tijekom cjelokupnog postupka provedeni su dokazi pregledom oporuke, pisma od 20.06.1982.g., nasljedničke izjave, medicinske dokumentacije, dijela zdravstvenog kartona ostaviteljice, rješenja o prekidu ostavinskog postupka, pregledom ostavinskog spisa, medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Gordanu Makariću, medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Branki Vidrih, saslušanjem svjedoka NP, ŠP, UP i IP, saslušanjem tužiteljice osobno kao parnične stranke.

10. Nakon provedenih dokaza i ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u svojoj ukupnosti, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. U ovom postupku među strankama nisu sporne slijedeće okolnosti:

- da je ostaviteljica (sada pokojna SPD) dana 04. studenog 2003. godine sastavila pisanu oporuku pred svjedocima, kojom nekretnine u Mrzoviću ostavlja svome nećaku SP (ovdje I. tuženiku), a ujedno izjavljuje da svoju kćerku (ovdje tužiteljicu) isključuje iz bilo kakvog nasljedstva

- da je ostaviteljica (pokojna SPD) umrla dana **.**.2013.

- da tužiteljica sa svojom majkom (ostaviteljicom) nije bila u kontaktu dugi niz godina, odnosno da ju je zadnji put vidjela u zgradi suda 1980. godine, tijekom brakorazvodnog postupka koji se vodio između njenih roditelja

- nije sporno da je ostaviteljica bolovala od psihičke bolesti i da se dugi niz godina liječila.

12. Sporno je pitanje je li ostaviteljica u trenutku sastavljanja oporuke bila sposobna za rasuđivanje ili radi psihičkih bolesti od kojih je bolovala, nije bila sposobna za rasuđivanje.

13. Radi utvrđivanja i razjašnjavanja spornog pitanja, provedeni su brojni već spomenuti dokazi.

14. Pregledana je oporuka od 04.11.2003. godine (list 6 spisa) kojom ostaviteljica svoje nekretnine u Mrzoviću ostavlja svom nećaku (sinu svoje sestre), a ujedno jasno navodi da kćerki ne ostavlja ništa u nasljedstvo jer je nakon razvoda braka ostala živjeti s ocem i nije vodila nikakvu brigu niti održavala ikakav kontakt s njom, svojom majkom. Ostaviteljica u oporuci jasno izražava volju da je isključi iz bilo kakvog nasljedstva, jer da se ogriješila prema ostaviteljici iz moralnih razloga. Oporuka je potpisana i od strane svjedoka oporuke CP i ŠP, a potpisao ju je, osim oporučiteljice, i odvjetnik NP koji je sačinio tekst oporuke. U uvodu oporuke odvjetnik NP navodi da je oporučiteljica "pismena ,da zna čitati i pisati, da je razumna i da je sposobna za pravljenje oporuke pred svjedocima".

15. Pregledana je opsežna medicinska dokumentacija pribavljena iz Njemačke gdje je oporučiteljica provodila liječenje.

16. Saslušan je kao svjedok NP koji je naveo da se sjeća da je oporuka sastavljena 2003.g. jer je nedugo prije toga postao odvjetnik. Izjavio je da je stranka došla u njegov ured po preporuci i to preko IP. Opisao je da se radilo o gospođi u 60-tim godinama, razboritoj, pri svijesti, koja je, po njegovom dojmu bila sposobna za rasuđivanje, iako se svjedok ogradio rekavši da nije liječnik, već pravnik i da se radi o dojmu koji je stekao u razgovoru s njom. Svjedok je objasnio da se nije radilo ni o kakvoj vrijednoj imovini već o suvlasništvu zemlje u Slavonije i da je oporučiteljica izjavila da tu nekretninu želi ostaviti svome nećaku SP, sinu svoje sestre, koji se brine o tom zemljištu. Izjavila je da ima kćerku kojoj neće ništa ostaviti i da je iz moralnih razloga želi isključiti iz nasljedstva, jer da već 20 godina nema nikakvu vezu s njom. Svjedok je naveo da su svjedoci oporuke bili zajedno prisutni, da je pročitao oporuku i ponovno upitao oporučiteljicu je li to njezina volja, na što je ona odgovorila potvrdno. Naveo je da su prilikom potpisivanja oporuke oporučiteljice i njega, bili prisutni ŠP i TP.

17. Svjedokinja ŠP je navela da se u razgovoru s odvjetnikom NP prisjetila ovog slučaja, ali da se ne sjeća sadržaja oporuke, već samo da se radilo o neriješenim odnosima oporučiteljice sa kćerkom.

18. Saslušana je UP, daljnja rođakinja ostaviteljice SPD, s kojom je bilu dobrim odnosima, pa kada je gđa SPD dolazila u Mrzović da je odsjedala kod nje. Svjedokinja je izjavila da ju je vidjela tri godine prije njezine smrti i da je djelovalo da je bistra, sposobna za rasuđivanje, da je sve razumjela i da se "nije gubila". Naglasila je da gđa SPD nije kontaktirala sa svojom kćerkom 30 godina i da se svakome žalila da ima kćerku koja ju ne treba. Navela je da se nikada nisu posjećivale ni u Hrvatskoj ni u Njemačkoj. Svjedokinja je izjavila da je od SPD saznala za njezinu volju da svoja dva jutra zemlje koju je naslijedila od roditelja, ostavi u vlasništvo nećaku SP (I. tuženiku), jer da je kćerka ne treba i ne obilazi, te da je radi toga otišla u Đakovo kod odvjetnika NP koji joj je sačinio dokument kojim je svoju zemlju ostavila I. tuženiku, dok tužiteljici nije ostavila ništa u nasljedstvo. Svjedokinja je navela da je ostaviteljica SPD bila dobrog zdravlja, što je vidjela jer je kod nje boravila po 14 dana. Nije znala da je bila hospitalizirana, niti zbog koje bolesti, niti je znala da je protiv nje vođen kazneni postupak.

19. Svjedok IP poznaje stranke, s tužiteljicom je išao u školu, a poznaje i tuženike. Naveo je da je SPD bila njegova teta s kojom je bio u dobrim odnosima, da je zadnji put vidio oko dvije godine prije njene smrti, dok se telefonski čuo i kasnije, nedugo prije smrti. Izjavio je da mu je djelovala psihički zdrava, sposobna za rasuđivanje, da mu je poznato da nije bila u dobrim odnosima sa kćerkom, da se nisu nikada viđale i da kćerka (tužiteljica) nije bila na majčinom sprovodu. Svjedok je naveo da je prije godina ranije teta SPD došla iz Njemačke rekavši da će svoju zemlju ostaviti nećaku (I. tuženiku) a ne kćerki, te ju je po njezinom zahtjevu odveo u Đakovo kod odvjetnika NP u čijem uredu je sastavljena oporuka. Tvrdi da je u to vrijeme teta SPD bila zdrava i pametna. Nema saznanja je li tužiteljica posjećuje majčin grob niti je li znala kada je majka umrla. Nije mu poznato od čega je bolovala njegova teta SPD.

20. Tužiteljica je navela da je majku zadnji put vidjela 1980. godine na sudu tijekom brakorazvodne parnice između njenih roditelja, te da je tom prilikom majka nije ni pogledala. Opisala je da ju je jednom prilikom majka gurnula niz stepenice radi čega se protiv majke vodio kazneni postupak u Njemačkoj, te da je tijekom djetinjstva majka često bježala od kuće, ostavljajući je s ocem, te da nije vodila brigu o njoj. Tužiteljica je navela da se od 1980.godine nije javljala majci i nije pokušala stupiti s njom u kontakt, jer da se majke bojala radi prijetnji pištoljem da će je ubiti. Navodi da je maka prekinula kontakte s njom, a ne on majkom. Tužiteljica je navela da je oporuka ništetna jer je majka bolovala od paranoidne shizofrenije, što je ona saznala tek 2013. godine nakon njezine smrti, te je tada tražila i drugu medicinsku dokumentaciju, kada je saznala da joj je ta dijagnoza postavljena 1987.g. i da je njezin suprug VP vodio računa da redovito uzima lijekove. Smatra da je duševna bolest razlog zbog kojeg se majka tako odnosila prema njoj.

21. U pogledu iskaza saslušanih svjedoka, treba reći da je sud njihove iskaze prihvatio jer su djelovali iskreno i uvjerljivo, a u bitnome se podudaraju u pogledu ocjene i dojma o prisebnosti i psihičkom stanju oporučiteljice u razdoblju prije smrti, te u trenutku sastavljanja oporuke. Svjedoci su iskazivali jasno i realno, te su iznijeli svoj dojam o psihičkom i mentalnom stanju oporučiteljice u razdoblju prije sastavljanja oporuke kao i u trenutku oporučivanja, time da se NP ogradio od svoje ocjene, naglasivši da nije medicinske struke.

22. Tužiteljica je opisivala postupke svoje majke u razdoblju dok su živjele zajedno, ali o opisanim postupcima nema drugih dokaza. Sud nije prihvatio njezin iskaz u kojem tvrdi da je oporuka ništetna jer da je majka bolovala od paranoidne shizofrenije. Naime, radi se o osobnom dojmu tužiteljice koja na taj način shvaća postupak svoje majke koja ju je izuzela od nasljeđivanja, iako i sama priznaje da preko 30 godina nije bila ni u kakvom kontaktu s majkom i da su odnosi s njom bili u potpunosti poremećeni.

23. Proveden je dokaz medicinskim vještačenjem koji dokaz je krucijalne važnosti u ovakvim postupcima gdje se utvrđuje oporučiteljeva sposobnost za rasuđivanje, u trenutku sastavljanja oporuke.

24. Vještačenje je najprije povjereno stalnom sudskom vještaku dr. Gordanu Makariću, psihijatru, koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je pok. SPD bolovala od prave i trajne duševne bolesti i to paranoidne shizofrenije / psihoza shizofrenog kruga. Osim toga, utvrdio je da je bolovala od šećerne bolesti i degenerativne bolesti lokomotornog sustava. Vještak je naveo da navedeno psihičku bolest karakteriziraju relativno stabilne sumanute ideje, često praćene obmanama osjeta, poremećajima raspoloženja, depresivnim simptomima. Prema uvidu u dostupnu medicinsku dokumentaciju, prema kliničkom iskustvu i spoznajama o razvoju bolesti, utvrdio je da je razina intelektualno-mnestičkog funkcioniranja kod oporučiteljice bila takva da nisu nađeni medicinsko utemeljeni dokazi za nedvojbenu i jasnu psihotičnu razinu funkcioniranja, te posljedičnu distorziju realiteta, tempore acti. Uzevši u obzir navedene argumente, vještak dr. Gordan Makarić je mišljenja da nema medicinsko utemeljenih dokaza u vidu jasno i nedvojbeno izražene psihopatološke simptomatike u trenutku sastavljanja oporuke od 04. studenog 2003.godine, pa slijedom toga, smatra da je pok. SPD bila sposobna za rasuđivanje.

25. Kako je tužiteljica prigovorila nalazu i mišljenju vještaka, te se pozvala na otpusno pismo bolnice, vještak se u dva navrata usmenim putem očitovao na prigovore tužiteljice i to na ročištu 13.12.2017.g. a potom na ročištu 16.04.2018.g. Istaknuo je da je oporučiteljica bolovala od prave i trajne duševne bolesti paranoidne shizofrenije, ali da u medicinskoj dokumentaciji nije nađeno medicinsko utemeljenih dokaza koji bi govorili u pravcu psihotične razine funkcioniranja tempore acti. Stoga smatra da je u trenutku sastavljanja oporuke bila sposobna za rasuđivanje. Na drugom ročištu je naveo da je oporučiteljica koristila jedan antidepresiv i dva antipsihotika, što sve u minimalnoj dozi upućuje na uobičajenu dozu održavanja.

26. Nakon što je sud prihvatio prijedlog tužiteljice za ponavljanje postupka, te nakon pribavljanja brojne i opsežne dokumentacije iz Njemačke, o zdravstvenom stanju oporučiteljice kroz dugi niz godina, vještak dr. Gordan Makarić je ponovno pozvan da prouči dokumentaciju i dopuni svoj nalaz i mišljenje, tako da temeljem uvida u novo priloženu medicinsku dokumentaciju utvrdi je li oporučiteljica u trenutku sastavljanja oporuke bila sposobna za rasuđivanje. Analizirajući novu dokumentaciju koja je priložena u spis vještak je naveo da je u ovakvoj vrsti medicinskog vještačenja od isključive važnosti analiza i vrednovanje podataka sadržanih u medicinskoj dokumentaciji, te da se vještak ne može upuštati u ocjenu vjerodostojnosti iskaza stranaka i svjedoka, jer to spada u isključivu nadležnost suda. Naveo je da je razina intelektualno-mnestičkog funkcioniranja, prema uvidu u dostupnu medicinsku dokumentaciju, kao i kliničko iskustvo te spoznaje od razvoju bolesti, bila takva da nisu nađeni medicinsko utemeljeni dokazi za nedvojbenu i jasnu psihotičnu razinu funkcioniranja te posljedičnu distorziju realiteta tempore acti. U nalazu psihijatra od 28.01.2004.g. bilježi se stanje remisije uz redovitu medikaciju. Na temelju svega navedeno, vještak je mišljenja da ne postoje decidirani medicinski podaci koji bi upućivali na donošenje mišljenja o nesposobnosti oporučiteljice za sačinjavanje bilo kojeg pravnog akta. Naveo je da se forenzička relevantnost mora uvijek jasno dokazati dijagnosticiranjem određenih simptoma koji po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu, mogu dovesti u pitanje dostatnost intelektualnih i voljnih funkcija za sačinjavanje akta. Vještak je naglasio da podaci iz novo priložene medicinske dokumentacije samo potvrđuju zaključke iz njegovog nalaza i mišljenja, te da on smatra da nema jasnih i nedvojbenih medicinski utemeljenih dokaza u vidu izražene psihopatološke simptomatike koja bi po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovodila u pitanje sposobnost z rasuđivanje pok. SPD, u trenutku sastavljanja oporuke od 04.11.2003.g.

27. Tuženici su prihvatili dopunski nalaz vještaka dr . Gordana Makarića i nisu imali primjedbi ni prigovora.

28. S druge pak strane, tužiteljica je u podnesku od dana 17.12.2024.g. iznijela brojne prigovore, navodeći da su nalaz i mišljenje vještaka nepotpuni, paušalni i da zaključno mišljenje vještaka nije životno logično, niti je u skladu sa medicinskom dokumentacijom. Tužiteljica je inzistirala na provođenju novog medicinskog vještačenja po drugom vještaku psihijatru.

29. Sud je pozvao vještaka dr. Gordana Makarića da se još jednom usmeno očituje, te je vještak na ročištu 14. veljače 2025.g još jednom ponovio da je oporučiteljica bolovala od prave i trajne duševne bolesti shizofrenije, što je i navedeno u medicinskoj dokumentaciji, ali da u istoj medicinskoj dokumentaciji ne nalazi podatak o psihotičnoj razini funkcioniranja tempore acti. Naveo je da je iz iste dokumentacije vidljivo da je bolest imala fluktuirajući tijek sa fazama izražene psihopatološke simptomatike i sa fazama remisije, kao što je navedeno u nalazima od 28.01.2004.g. i od 31.01.2008.g. naveo je da je točno da je u kasnijim godinama navedeno i dijagnoza vaskularne demencije i nalaz od 02.09.2006.g. MMSE u visini od 23 bodova, što je uobičajena pretraga za detekciju težine simptoma demencijskog procesa. Naveo je da takav skor nema utjecaja na sposobnost za rasuđivanje. Odgovarajući na brojna pitanja tužiteljice koja se uglavnom odnose na lijekove koje je oporučiteljica uzimala, vještak je naveo da psihofarmaci koje je ona dobivala u dozama koje su navedene u dokumentaciji imaju funkciju održavanja stanja odsutnosti simptoma, dok u većim dozama mogu uzrokovati sedaciju, ali se o tome ne nalaze podaci u dokumentaciji.

30. Sud je prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice i odredio provođenje novog medicinskog vještačenja po drugom vještaku psihijatrijske struke koje vještačenje je povjereno dr. Branki Vidrih. U svom nalazi i mišljenje dr. Vidrih je navela da je oporučiteljica sastavila predmetnu oporuku u dobi od 66 godina. Nadalje, da je uvidom u opsežnu medicinsku dokumentaciju jasno da je dugi niz godina od 1986.g.) bolovala od prave i teške duševne bolesti i to shizoafektivne psihoze, pretežno shizofrenog tipa, te da se liječila bolnički, te redovito ambulantno, a uz to je uzimala propisane psihofarmake. Vještak dr. Branka Vidrih je navela da je u vrijeme kada je oporučiteljica sastavljala predmetnu oporuku, njezina psihička bolest bila u fazi remisije, dobro kontrolirana od strane nadležnog psihijatra. Objasnila je da se forenzički zaključci ne izvode direktno iz dijagnoze već se vezuju na aktualnu simptomatiku koja je prisutna tempore acti i za njezin utjecaj na intelektualne i voljne sposobnosti osobe koja se vještači. Navela je da je potrebno pouzdano dokazivanje prisutnosti tih simptoma i njihove relevantnosti za osobno i socijalno funkcioniranje bolesnika u kritičnom razdoblju, kako bi se testatorske sposobnosti dovele u pitanje. Vještak dr. Vidrih se pozvala na nalaz psihijatra koji je sačinjen najbliže datumu sastavljanja oporuke, a u konkretnom slučaju to je nalaz od 28.01.2004.g. u kojem piše: "… gospođa je naša dugogodišnja pacijentica na psihijatrijskom liječenju, a posljednji put je bila hospitalizirana od 20.9.1999.g. do 23.10.1999.g. Dijagnostički je kod nje prisutan shizoafektivni poremećaj (MKB 10; F25.8), pretežno shizofrenog tipa, trenutno u remisiji uz profilaksu protiv recidiva." Vještakinja je utvrdila da, iako je oporučiteljica bila duševno bolesna, nema elemenata koji bi dovodili u pitanje njenu testatorsku sposobnost tempore acti.

31. Dok su tuženici prihvatili i ovaj nalaz i mišljenje vještaka, tužiteljica je u podnesku od dana 24.04.2025.g. ponovno istaknula brojne i opsežne prigovore i primjedbe.

32. Vještak dr. Vidrih se pisanim putem očitovala dana 03.05.2025.g. (list 858 - 860 spisa) te je navela da je spis pomno proučila i svoj nalaz i mišljenje temeljila na medicinskoj dokumentacije i to prvenstveno psihijatrijskoj. U vezi prigovora tužiteljice da nije uzela u obzir nalaz dr. S od 18.01.2004.g. već da ga je samo parcijalno citirala, vještak dr. Vidrih je navela da je u tom nalazu od bitnog značenja: "trenutno u remisiji uz profilaksu protiv recidiva", te je naglasila da je citirala samo ono što je bitno a to je da je na dan pregleda u siječnju 2004.g. psihičko stanje pok. oporučiteljice bilo remitirano. U pogledu povišenja doze psihofarmaka koje je uzimala, vještakinja navodi da je cjelokupna terapija koja se spominje, ordinirana prema pravilima struke i činjenica da je dobila dvije mjesečne doze Lyogena nije neuobičajena u kliničkoj praksi. U odnosu na dijagnozu G 30.9, koja je oznaka za sigurnu dijagnozu Đ, ali s ranim početkom, dr. Branka Vidrih je navela da je navodna dijagnoza postavljena sedam godina nakon sastavljanja spornog akta, radi čega nije uzeta u obzir. Još jednom je navela da nema dileme da je oporučiteljica bolovala i liječila se radi prave i teške duševne bolesti, ali da je karakteristika njen bolesti da postoje faze pogoršanja i faze koje su gotovo bez simptoma. kako u vrijeme sastavljanja oporuke 04.11.2003.g. nema opisa psihotične dekompenzacije, to vještak navodi da doista nije mogla donijeti drugačiji zaključak od onog navedenog u svom nalazu i mišljenju kod kojih u cijelosti ostaje.

33. Tužiteljica je na ročištu 10. studenog 2025.g. navela da se ne slaže ni s nalazom i mišljenjem vještaka dr. Vidrih, pa tako ni s njezinim pisanim očitovanjem, te smatra da je njezin nalaz apsolutno manjkav i da je dr. Vidrih dala svoje stručno mišljenje ali isključivo na temelju dokumentacije koju je obrađivao dr. Makarić, pa predlaže provođenje novog vještačenja po Medicinskom fakultetu.

34. Tuženici su se tom prijedlogu usprotivili, navodeći da je nalaz i mišljenje vještaka dr. Branke Vidrih u suglasju s nalazom i mišljenjem vještaka dr. Gordana Makarića, te da su oba nalaza izrađeni u skladu s pravilima struke. Naglašava da je dr. Vidrih odgovorila na svako pojedino pitanje tužiteljice, pa naglašava da su prigovori tužiteljice potpuno neosnovani.

35. U ovom postupku provedena su dva psihijatrijska vještačenja koja su povjerena stalnim sudskim vještacima, iskusnim psihijatrima dr. Gordanu Makariću i dr. Branki Vidrih, koji su bili suglasni i podudarni u svojim utvrđenjima i izraženim mišljenjima.

36. Utvrdili su da, unatoč duševnoj bolesti od koje je nedvojbeno bolovala, nema elemenata koji bi dovodili u pitanje testatorsku sposobnost oporučiteljice, tempore acti.

37. Vještaci su svoje nalaze i mišljenja obrazložili i odgovarali na brojna pitanja i prigovore tužiteljice, kako pisanim tako i usmenim putem. Njihovi nalazi i mišljenja izrađeni su po pravilima struke, objektivno i obrazloženo, te sud nije našao razloga za određivanje trećeg vještačenja po Medicinskom fakultetu.

38. Dakle, u ovom postupku je utvrđeno da je u vrijeme sastavljanja oporuke, dana 04.11.2003.g. oporučiteljica SPD bila sposobna za rasuđivanje. Naime, upravo su medicinski vještaci, psihijatri utvrdili da nema elemenata koji bi upućivali da oporučiteljica nije bila sposobna za rasuđivanje u vrijeme sastavljanja oporuke. Okolnost da je tijekom života bolovala od trajne duševne bolesti nije dovoljna za utvrđivanje da u trenutku sastavljanja oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje. Naime, općepoznato je da osobe koje boluju od duševnih bolesti, koje su pod redovitom, kontinuiranom terapijom lijekovima, mogu funkcionirati u svakodnevnom životu, te između ostalog, sačinjavati oporuke i sklapati druge pravne poslove, ukoliko su poslovno sposobne.

39. Naglašava se da sve dok određenoj osobi ne bude oduzeta poslova sposobnost, odnosno ograničena, smatra se da je osoba poslovno sposobna.

40. U ovom slučaju, nema pokazatelja niti dokaza da oporučiteljica tempore acti nije imala sposobnost za rasuđivanje. Osim utvrđenja medicinskih vještaka, koji su stručni za davanje takve ocjene, ni svjedoci koji su saslušani u ovom postupku, nisu iskazivali u prilog tvrdnje tužiteljice da njena majka nije bila sposobna za rasuđivanje. Radi se o svjedocima koji su poznavali oporučiteljicu i bili prisutni prilikom njenog iskazivanja posljednje volje i sastavljanja oporuke. Odvjetnik NP i njezini daljnji rođaci UP i IP iskazivali su da se radilo o razboritoj ženi, potpuno svjesnoj svojih postupaka, koja vlada svojom voljom i ne "gubi se", te koja je vrlo jasno izjavljivala da godinama nema kontakt sa kćerkom i da joj radi toga neće ništa ostaviti u nasljedstvo, jer da se kćerka ogriješila prema njoj iz moralnih obveza.

41. Oporučiteljica je svoju nekretninu (zemljište u Mrzovićima) ostavila svom nećaku, ovdje II. tuženiku, koji i inače vodi brigu o tom zemljištu.

42. Odredba čl. 26. st. 2. Zakona o nasljeđivanju, propisuje da je oporuka ništava (ništetna) ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svog očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

43. Na temelju rezultata svih provedenih dokaza, prije svega na temelju rezultata medicinskih vještačenja, kao i na temelju navoda i tvrdnji koje su iznosili saslušani svjedoci, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan. Naime, tužiteljica nije uspjela dokazati da njezina majka - oporučiteljica, u trenutku sastavljanja oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje.

44. Stoga je sud, uzevši u obzir sve izloženo, te primijenivši pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a Zakona o parničnom postupku), utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan, pa ga je ovom presudom odbio.

45. Treba napomenuti da je sud u ovom postupku prihvatio i prijedlog tužiteljice za ponavljanje postupka i ukinuo svoju presudu, kako bi tužiteljica iznijela nove činjenice i dokaze, a sve u cilju pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja. Jednako tako, sud je proveo dva medicinska vještačenja, kako bi i u tom segmentu činjenično stanje bilo razjašnjeno i pravilno utvrđeno, te kako bi se o spornoj okolnosti (sposobnosti za rasuđivanje) očitovala dva nepristrana sudska vještaka.

46. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja I. i II. tuženika po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

47. Troškovi I. i II. tuženika obuhvaćaju: sastav odgovora na tužbu – 250 bodova, sastav podneska od dana 05.02.2016.g. - 250 bodova, pristup na ročište 11.02.2016.g. - 125 bodova, pristup na ročište 15.04.2016.g. - 250 bodova, ročište 17.10.2016.g. - 250 bodova, ročište 22.11.2016.g. - 250 bodova (zamolbeno saslušanje), ročište 08.12.2016.g. - 50 bodova, ročište 01.02.2017.g. - 50 bodova, ročište 02.03.2017.g. - 250 bodova (zamolbeno saslušanje), ročište 20.03.2017.g. - 250 bodova, ročište 03.07.2017.g. - 250 bodova, sastav podneska od 01.12.2017.g.

- 250 bodova, ročište 13.12.2017.g. - 250 bodova, podnesak 22.01.2018.g. - 250 bodova, ročište 14.02.2018.g. - 125 bodova, sastav podneska od 19.02.2018.g. - 100 bodova, ročište 16.04.2018.g. - 250 bodova, sastav podneska od 01.10.2018.g. - 100 bodova(Tbr.8.3.) sastav podneska od 06.02.2019.g. - 250 bodova, ročište 04.03.2019.g. - 250 bodova, sastav žalbe - 312,5 bodova, ročište 17.03.2022.g. - 250 bodova, sastav podneska od 27.09.2024.g. - 250 bodova, sastav podneska od 06.12.2024.g. - 100 bodova (Tbr.8.3.), ročište 14.02.2025.g. - 250 bodova, sastav podneska od 22.04.2025.g. - 100 bodova, ročište 10.11.2025.g. - 250 bodova, što je ukupno 5562,5 bodova, odnosno 11.125,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 2.781,25 eura, te uvećanje odvjetničke nagrade od 10% radi zastupanja dva tuženika u iznosu od 1.112,50 eura, pa ukupan parnični trošak koji je tužiteljica dužna naknaditi I. i II. tuženicima iznosi 15.018,75 eura.

48. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 29. prosinca 2025. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- I. i II. tuženiku po punomoćniku