REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
10000 Zagreb, Turinina 3
Poslovni broj: P-1050/2024-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari I-tužitelja NM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], obije z Zdenaca Brdovečkih, Putine 6, koje oboje zastupa punomoćnik Ivica Škunca, odvjetnik u Zaprešiću protiv tužene ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave 2. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja NM i IM, tužene ĐM i zamjenika punomoćnika tužene, odvjetnika Gabrijela Domagoja Žimbreka, 29. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su tužitelji NM i IM vlasnici nekretnine koja se u zemljišnim knjigama ovog suda vodi kao zemljišno-knjižna čestice broj 432/2 - livada "Kod kuće u Zdenci", površine 55 čhv (198 m2), upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u dijelu te čestice koji je u skici sudskog vještaka Željka Perića ing. geod. 7.11.2025., a sačinjena na dan provođenja sudskog očevida na licu mjesta dana 25.09.2025., označena linijom kretanja slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K- L-M-N-O-P-A u površini od 197 m2, od čega se dio te čestice u površini od 41 m2 nalazi pod objektom izrađenim na toj čestici, što je tužena ĐM dužna priznati i trpjeti upis brisanja svog prava vlasništva i upis prava vlasništva I-tužitelja NM u 3/4 dijela te upis prava vlasništva II-tužiteljice IM u 1/4 dijela predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama.
II. Nalaže se tuženoj ĐM naknaditi I-tužitelju NM i II-tužiteljici IM parnični trošak u iznosu od 2.287,38 EUR (dvijetisućedvjestoosamdesetsedam eura i tridesetosam eurocenti), u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se zahtjev tužene ĐM za naknadom parničnog troška, u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelji NM i IM podnijeli su 22. studenog 2024. tužbu protiv tužene ĐM u kojoj su naveli da je tužena u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica nekretnine i to u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica], površine 55 čhv, da je u knjigama katastra kao posjednica ove nekretnine upisana EM, no da su oni kao nasljednici svog oca AM postali vlasnici i posjednici nekretnina koje su prethodno navedenoj nekretnini susjedne, da je prethodno navedena nekretnina i fizički pripojena jednoj od tih susjednih te da se oko 60 godina nalazi u posjedu njihovih prednika, a i da je njihov otac na njenom dijelu sagradio i gospodarski objekt čemu se ni tužena ni njeni prednici nisu protivili, a ova gradnja je ozakonjena pa da smatraju da su dosjelošću stekli pravo vlasništva ove nekretnine. Još su naveli da je sud tijekom 2022. odbio njihov prijedlog da se ovo njihovo pravo utvrdi u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku obrazloživši da za to nema potrebnih isprava, a da se tužena tek u tom postupku ovom njihovom pravu usprotivila pa su slijedom svega navedenog predložili da sud presudom utvrdi da su vlasnici prethodno navedene nekretnine što je tužena dužna priznati i trpjeti upis njihovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama i to I-tužitelja u 3/4, a II-tužiteljice u 1/4 dijela te da tuženoj naloži da im naknadi trošak ovog postupka. Još su predložili da sud, ukoliko prethodno naveden tužbeni zahtjev odbije, presudom utvrdi da su građenjem stekli pravo vlasništva ove nekretnine i na njoj sagrađenih objekata što je tužena dužna priznati i trpjeti upis njihovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama i to I-tužitelja u 3/4, a II-tužiteljice u 1/4 dijela te da tuženoj naloži da im naknadi trošak ovog postupka.
2. Tužena ĐM je podnijela odgovor na tužbu u kojem je navela da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi, da prigovara aktivnoj legitimaciji tužitelja, da predmetnu nekretninu po njenom odobrenju posjeduju i vlasnici susjednih nekretnina pa da smatra da tužitelji ne mogu zahtijevati utvrđenje da su oni njeni vlasnici u cijelosti te da je ona vlasnica ove nekretnine, da ju je naslijedila od svoje majke EM, a ona od svog supruga HM koji ju je, pak, kupio od PM i ZM, a koje su ju naslijedile od ĆM. Još je navela da predmetnu nekretninu suposjeduje više osoba, no da ona smatra da njihov posjed nije ni zakonit ni istinit ni samostalan ni pošten, a i da posjed tužitelja nije pošten jer su kada su ga naslijedili znali da im isti ne pripada te da nije pripadao ni njihovim prednicima. Također je navela da je otac tužitelja znao da je ova nekretnina vlasništvo i posjed njenih prednika te da je svjedočio prodaji iste njenom ocu. Navela je i kako smatra da se nisu ostvarili zakonom propisani uvjeti za sjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću pa je slijedom navedenog predložila tužbeni zahtjev odbiti, a tužiteljima naložiti da joj naknade trošak ovog postupka. Još je navela kako osporava i istinitost navoda tužitelja da je njihov otac gradio na predmetnoj nekretnini, a i da smatra da je to građenje bilo nepošteno jer je isti znao da mu ne pripada ni vlasništvo ni posjed ove nekretnine pa je i drugi tužbeni zahtjev tužitelja predložila odbiti te tužiteljima naložiti da joj naknade trošak ovog postupka.
3. Tužitelji su tijekom prethodnog postupka sudu još naveli kako smatraju da je došlo do zamjene nekretnina između prednika stranaka, da su njihovi prednici dobili u nesmetani posjed ovdje predmetnu nekretninu, a da je prednik tužene zauzvrat dobio u posjed nekretninu upisanu kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
4. Tužitelji su tijekom glavne rasprave još naveli da obzirom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka predlažu da sud presudom utvrdi da su vlasnici dijela u tužbi navedene nekretnine, detaljno opisanog u izreci ove presude što je tužena dužna priznati i trpjeti upis njihovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama i to I- tužitelja u 3/4, a II-tužiteljice u 1/4 dijela te da tuženoj naloži da im naknadi trošak ovog postupka. Još su predložili da sud, ukoliko prethodno naveden tužbeni zahtjev odbije, presudom utvrdi da su građenjem stekli pravo vlasništva ovog dijela nekretnine i na njoj sagrađenih objekata što je tužena dužna priznati i trpjeti upis njihovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama i to I-tužitelja u ¾, a II-tužiteljice u 1/4 dijela te da tuženoj naloži da im naknadi trošak ovog postupka.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku rješenja (list 6 do 8 spisa), preslike izvadaka (list 9, 12, 66, 73 spisa), preslike prijepisa posjedovnog lista (list 11, 13, 68, 75, 76 spisa), presliku izvoda iz katastarskog plana (list 14, 70, 77 spisa), preslike rješenja (list 15 do 21, 24 do 26, 52 do 55, 58 do 60 spisa), presliku geodetskog snimka (list 22, 56 spisa), presliku tehničkog izvještaja (list 27 i 61 spisa), presliku skice i snimke (list 28, 62 i 63 spisa), presliku geodetskog elaborata (list 30, 32 do 38 spisa), presliku očitovanja (list 45 spisa), presliku ponude (list 46 spisa), presliku prijedloga (list 47 do 49 spisa), preslike izjava (list 50 i 51 spisa) i presliku sadržaja (list 57 spisa), proveo je očevid predmetne nekretnine (list 89 spisa), proveo je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Željku Periću (list 93 do 102 te 115 spisa) te je saslušao svjedoke VM (list 105 spisa), ŠM (list 106 i 107 spisa), RM (list 107 spisa) i CM (list 108 i 109 spisa), I-tužitelja NM (list 116 spisa), II-tužiteljicu IM (list 117 spisa) i tuženu ĐM (list 117 spisa). Primjenom odredaba čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) sud u dokaznom postupku nije prema prijedlogu tužene izvršio uvid u sadržaj spisa Zagrebačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Ispostava Zaprešić poslovni broj Klasa: UP/I-361/06/13-02/2280 jer je činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nedvojbeno utvrdio na temelju ostalih izvedenih dokaza.
6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je prvi postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
7. Predmet tužbenog zahtjeva je dio nekretnine koji je sudski vještak za geodeziju Željko Perić u svom nalazu i mišljenju od 8. studenog 2025., a koji je sud ocijenio jasno i uvjerljivo obrazloženim i stoga prihvatio kao vjerodostojan, a stranke mu nisu prigovorile, opisao kao dio dvorišta i izgrađeni objekt koje koriste tužitelji.
8. Saslušani kao stranke tužitelji NM i IM su suglasno te prema ocjeni suda jasno, logično i životno te stoga uvjerljivo iskazali da je predmetna nekretnina dio dvorišta kuće u kojoj žive od svog rođenja (NM je rođen 1964., a IM, njegova sestra, 1966.), da je to dvorište od kada oni za njega znaju bilo isto, da je ograđeno, da su ga takvo kakvo je naslijedili te da je na njegovom dijelu, a koji predstavlja ovdje predmetnu nekretninu, bila sagrađena drvena štala koju je njihov otac uz pomoć obitelji obnovio i danas se koristi kao garaža te da se toj obnovi nitko nije protivio, a da su ju vidjeli i susjedi.
9. Ni saslušana kao stranka tužena ĐM nije iskazala tome suprotno obzirom je iskazala da je obitelj IM na predmetnoj nekretnini napravila ono što je u ovom postupku utvrđeno na očevidu, da je ona za njihovo građenje znala te da nije ništa u vezi toga poduzimala, a da nisu poduzimali niti njeni roditelji obzirom su sa tom obitelji bili u dobrosusjedskim odnosima.
10. Suglasno ovim iskazima iskazale su i saslušane kao svjedokinje na prijedlog tužitelja VM, supruga I-tužitelja i šogorica II-tužiteljice te ŠM, teta tužitelja, a niti saslušani kao svjedoci na prijedlog tužene CM i RM nisu iskazali tome suprotno pa je sud na temelju opisanih iskaza stranaka i svjedoka nedvojbeno utvrdio da tužitelji NM i IM cijele svoje živote (od 1964. te 1966. godine) ovdje predmetnu nekretninu koriste kao dvorište kuće u kojoj žive odnosno štalu i potom garažu koje je na dijelu tog dvorišta izgrađena te da nitko ni njih ni njihovu obitelj za njihova života u tom posjedovanju nije ometao tražeći taj posjed za sebe.
11. Odredbama čl. 159. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV) je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo nekretnine neprekidnim samostalnim posjedom iste za deset godina ako je posjed zakonit, istinit i pošten odnosno za dvadeset godina ako je posjed barem pošten dok je odredbom čl. 18. st. 3. tog zakona propisano da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu pravo na posjed ne pripada, a odredbom čl. 18. st. 5. istog zakona da se posjed smatra poštenim ako se ne dokaže suprotno.
12. Primjenom citiranih zakonskih odredaba na prethodno utvrđene činjenice te uvažavajući navod tužitelja da im je ovdje tužena tek 2022. tijekom zemljišnoknjižnog ispravnog postupka osporila pravo na posjed predmetne nekretnine koji navod tužena nije izričito osporila pa sud tu činjenicu nalazi među strankama nespornom, sud je utvrdio da su tužitelji NM i IM u razdoblju od 1966. do 2022. neprekidno samostalno i pošteno posjedovali ovdje predmetnu nekretninu i tako najmanje 50 godina, a obzirom tužena nije dokazala suprotno.
13. Naime, istinitost navoda tužene da su tužitelji kada su predmetnu nekretninu naslijedili znali da im ista ne pripada te da nije pripadala niti njihovim prednicima prema ocjeni suda ne proizlazi iz u ovom postupku izvedenih dokaza obzirom je, kako je već navedeno, saslušana kao stranka tužena sasvim jasno iskazala da njeni roditelji uslijed svojih dobrosusjedskih odnosa sa obitelji tužitelja tom posjedovanju nisu prigovarali, a njen daljnji iskaz da ona, zapravo, ne zna jesu li njeni roditelji predmetnu nekretninu i građenje na njoj vidjeli, a obzirom ona čak 45 godina nije tamo uopće dolazila prema stavu ovog suda upućuje na zaključak da tužena o saznanjima i mogućnostima saznanja tužitelja vezanim uz predmetnu nekretninu zapravo ništa niti ne zna. O tim saznanjima nisu iskazivali niti svjedoci saslušani na prijedlog tužene, CM i RM dok su tužitelji i na njihov prijedlog saslušani svjedoci, kako je već prethodno navedeno, iskazali o izostanku bilo kakvih prigovora na posjedovanje tužitelja.
14. Saznanje tužitelja odnosno mogućnost saznanja tužitelja da im predmetni posjed ne pripada ne dokazuje prema stavu ovog suda niti činjenica koju je sudu tužena navela - da je otac tužitelja znao da je predmetnu nekretninu kupio njen otac.
15. Naime, tužena je, prema stavu ovog suda, a obzirom na njen prethodno opisani iskaz, o ovoj činjenici sasvim očito zaključila isključivo na temelju sadržaja isprave koju je sudu dostavila i predložila čitati kao dokaz (list 45 spisa), a jer iz tog sadržaja proizlazi da je otac tužitelja (AM) svjedočio kupnji nekretnina od strane oca tužene (HM) među kojima je jedna opisana i kao ovdje predmetna (k. č. br. [katastarska čestica] od 55 čhv). Iz sadržaja ove isprave, međutim, proizlazi i da je otac tužene odmah po ovoj kupnji stupio u posjed kupljenih nekretnina kao i da se to odvijalo 1976. godine. Kako je, pak, sud prethodno utvrdio da su upravo u to vrijeme ovdje predmetnu nekretninu posjedovali tužitelji sa svojom obitelji kao dvorište njihove kuće dok su i tužena kao stranka i svjedokinja CM iskazale da je upravo na predmetnoj nekretnini postojala štala N, sud je ocijenio kao sasvim nelogično i neživotno da je predmetnu nekretninu odnosno dvorište kuće tužitelja sa štalom, istodobno sa obitelji tužitelja posjedovao i otac tužene i to kao njen vlasnik. U uvjerenju o nelogičnosti takvog suposjeda sud je učvrstio i propust tužene i na njen prijedlog saslušanih svjedoka CM i ŽM da kao stranka i svjedoci o takvom posjedovanju oca tužene sudu išta iskažu. Daljnji, pak, iskaz tužene da predmetnu nekretninu pamti kao put koji su koristili njen djed te obitelji ĆM i ŽM za potrebe poljoprivrede, no njen otac nije kao i iskaz svjedokinje CM da je ova nekretnina bio put koji je za vožnju sa polja i prolaz krava koristila njena obitelj, a da otac tužene nije kupio taj put već njivu do koje je on vodio, prema ocjeni ovog suda dodatno upućuje na nelogičnost i to kako posjedovanja oca tužene predmetne nekretnine tako i samog stjecanja njegovog prava vlasništva iste kao puta koji mu nije bio niti potreban, a na to upućuje i zaključak tužene o kojem je kao stranka također iskazala, da su si I "uzeli" ovaj put jer im je smetao obzirom i iz istoga jasno proizlazi da otac tužene sa ovim putem ništa nije imao. Neuvjerljiv je, pak, daljnji zaključak tužene da su I po ovom "uzimanju" na ovom putu gradili obzirom je ista iskazala i da je njihova štala uz ovaj put već postojala, a obitelj tužitelja, kako je već prethodno utvrđeno, na predmetnoj nekretnini nije ništa novo gradila već je upravo ovu štalu obnovila i prenamijenila.
16. Kako su, dakle, i sama kupnja predmetne nekretnine i njen posjed od strane oca tužene, a koji proizlaze iz sadržaja prethodno navedene isprave, obzirom na ostale izvedene dokaze nelogični, neživotni i neuvjerljivi, sud ovu ispravu nije prihvatio kao vjerodostojan dokaz činjenica da je otac tužene ovdje predmetnu nekretninu kupio i posjedovao, a stoga niti vjerodostojan dokaz činjenice da je otac tužitelja upravo tome svjedočio (te da bi stoga i tužitelji o tome imali saznanja).
17. Valja, međutim, reći i da samo postojanje prava vlasništva određene osobe na nekoj nekretnini ne isključuje pravo druge osobe da tu nekretninu pošteno posjeduje u smislu odredaba čl. 18. st. 3. ZVDSP-a, a niti da stekne pravo vlasništva iste dosjedanjem u smislu odredaba čl. 159. istog zakona.
18. Kako, dakle, iz tijekom postupka izvedenih dokaza prema ocjeni suda ne proizlazi da su tužitelji znali odnosno mogli znati da im kroz vrijeme posjedovanja predmetne nekretnine to pravo ne pripada i da su stoga predmetnu nekretninu nepošteno posjedovali u smislu odredaba čl. 18. st. 3. ZDVSP-a, a sud je utvrdio da su istu samostalno posjedovali najmanje zakonom propisanih dvadeset godina, sud je primjenom odredaba čl. 159. st. 3. ZVDSP-a utvrdio da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine, pobliže opisane u izreci ove presude, pa je tužbeni zahtjev za ovo utvrđenje kao i utvrđenje da je tužena to pravo tužitelja dužna priznati i trpjeti upis istog u zemljišnim knjigama ocijenio osnovanim i odlučio kao u toč. I. izreke ove presude, a stoga ovom presudom nije utvrđivao daljnje među strankama sporne kvalitete predmetnog posjeda (zakonitost) niti je odlučivao o osnovanosti postavljenog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva tužitelja te cijenio dokaze koji su radi tih utvrđenja izvedeni.
19. Obzirom su u ovom sporu uspjeli, primjenom odredaba čl. 154. st. 1. ZPP- a osnovanim je ocijenjen i zahtjev tužitelja da im tužena naknadi trošak ovog postupka. Primjenom, pak, odredaba čl. 155. ZPP-a, tužiteljima je priznat kao potreban i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom, vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to trošak sastava tužbe od 100 bodova (tbr. 8/1), sastava podnesaka od 8.4.2025. i 25.11.2025. od po 100 bodova za svaki (tbr. 8/1), zastupanja na ročištima 9.7.2025. i 11.11.2025. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) i zastupanja na očevidu 25.9.2025. od 100 bodova (tbr. 9/7) odnosno sveukupno 600 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za 10% (tbr. 40/1) iznosi 1.320,00 EUR. Tužiteljima je priznat kao potreban i trošak izlaska suda na očevid te vještačenja u ukupnom iznosu od 674,48 EUR te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 146,45 EUR i presudu u iznosu od 146,45 EUR pa im je ukupno dosuđen trošak ove parnice u iznosu od 2.287,38 EUR te je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude. Zahtjev tužene za naknadom troška ove parnice ocijenjen je neosnovanim primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a obzirom je ista ova spor izgubila pa je odlučeno kao u toč. III. Izreke ove presude.
U Zagrebu 29. prosinca 2025.
Sutkinja:
Marija Orošić Kranjčec
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. Tužiteljima NM i IM po punomoćniku
2. Tuženoj ĐM po punomoćniku
