Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-1231/2024-4
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Vladimiri Hebrang, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika JUKIĆ-DAM d.o.o., OIB: 78913530404, Otok, Živinić 26, zastupanog po punomoćniku Edvardu Sušcu, odvjetniku iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7762/2021-26 od 27. svibnja 2024., u sjednici održanoj 29. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7762/2021-26 od 27. svibnja 2024. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici imovinsku štetu u iznosu od 71.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 9. veljače 2021. do isplate po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci, točkom II. naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 8.014,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je točkom III. zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen.
2. Protiv te presude tuženik podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik na ime imovinske štete isplati iznos od 71.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom.
6. Sud prvog stupnja utvrđuje te iz sadržaja spisa proizlazi slijedeće:
- dana 1. prosinca 2011. između tuženika kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca sklopljen je Ugovor o kupoprodaji stana A.3.02. na III. katu koji se sastoji od ulaznog prostora, dnevnog boravka, kuhinje, sobe, kupaonice, površine 46,36 m2, parkirnog mjesta PM-82 u etaži "-1" površine 13,78 m2 i spremište S-38 u etaži "-1" površine 1,42 m2, ukupne korisne vrijednosti 53,96 m2 koji se nalazi u stambenoposlovnoj zgradi u [adresa] izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].,
- člankom 7. stavak 1. stranke su ugovorile da je prodavatelj predmetnu nekretninu stekao od društva MEGRAD NEKRETNINE d.o.o. te je ista njegovo isključivo vlasništvo kao i da "(…) predmetna nekretnina nije opterećena nikakvim drugim uknjiženim ili neuknjiženim teretima kao ni pravima trećih osoba koja bi ugrožavala ili onemogućavala kupčeva prava osim založnog prava pod brojem Z-24317/08 u korist Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka.",
- člankom 7. stavak 2. stranke su ugovorile da su kupac i prodavatelj suglasni da će brisovno očitovanje za nekretninu biti riješeno kad prethodni vlasnik stana MAGRAD NEKRETNINE d.o.o. riješi svoj dug za ovu nekretninu prema Erste&Steiermärkische bank d.d.,
- člankom 7. stavak 3. stranke su ugovorile da je prodavatelj spreman kupcu nadoknaditi štetu u slučaju bilo kakvih osporavanja prava korištenja i raspolaganja nekretninom od strane Erste&Steiermärkische bank d.d.
- Erste & Steiermärkische bank d.d. je 22. listopada 2020. uputio tužiteljici MR dopis pod nazivom "Poziv na plaćanje založnom dužniku – opomena pred utuženje" uz navode da banka poziva tužiteljicu da se javi radi podmirenja duga dužnika MAGRAD NEKRETNINE d.o.o., jer da će u protivnom biti prisiljeni pokrenuti postupak prisilne naplate.
- Ugovor o pristupu dugu sklopljen je 8. veljače 2021. između Erste & Steiermärkische bank d.d. i tužiteljice, ista se obvezala isplatiti iznos od 71.000,00 eura na ime potraživanja koje banka ima prema društvu MEGRAD NEKRETNINE d.o.o., koji iznos je platila 8. veljače 2021.
7. Sud prvog stupnja analizirajući iskaze tužiteljice i svjedoka NR te zz tuženika SR utvrđuje da je suprug tužiteljice NR bio zamjenik predsjednika uprave društva RO-KUT d.o.o. koje je poslovno surađivalo s tuženikom. Na ime kompenzacije za isporučenu robu ponuđeno je vlasništvo stana u stambenoj zgradi na kojoj je investitor ili izvođač bilo društvo MEGRAD NEKRETNINE d.o.o. ali tada nisu znali za podatak da je na ime kredita Erste banke d.d. upisano založno pravo na svim stanovima u zgradi. Bili su pozvani od strane direktora tuženika radi potpisa ugovora o kupoprodaji nakon postignutog dogovora, ali njega nisu zatekli već šeficu računovodstva sa pripremljenim ugovorom kada su pročitavši ga utvrdili da je upisan teret na nekretnini tako da ugovor nisu potpisali. Nakon toga su ponovno bili pozvani u ured tuženika i dočekala ih je ista djelatnica s time da je u čl. 7 sada bila dodana odredba da im se prodavatelj obvezuje naknaditi štetu za slučaj bilo kakvih osporavanja prava korištenja i raspolaganja nekretninom od strane banke, ugovor je već bio potpisan po tuženiku i oni su se nakon tog dodatka odlučili isti potpisati jer im je objašnjeno da je zz tuženika rekao da će on riješiti taj kredit. Potom su dobili ostalu dokumentaciju vezano za stan koji je upisan u zemljišne knjige na ime tužiteljice ali su naknadno saznali da Erste & Steiermärkische Bank d.d. prodaje stanove u toj zgradi pa su pozvali SR i potvrdio im je da se prodaje 25 stanova ali da njihov stan nije u tom paketu. Međutim, kada su kontaktirali banku i tražili da se taj teret briše sa njihovog stana banka je tražila da uplate iznos od 130.000,00 eura koji je preostao i tada su shvatili da je potrebno tu situaciju riješiti jer tuženik to nije učinio. Stoga su nastavili pregovore s bankom i postigli dogovor da plate 71.000,00 eura navedenoj banci kako bi pristala na brisanje tereta što je konačno i učinjeno.
8. Uvidom u spisu poslovni broj Ovr-1256/2018 (ranije Ovr-1247/2011, Ovr- 289/2012) utvrđeno da je Erste & Steiermärkische bank d.d. kao ovrhovoditelj podnijela prijedlog za ovrhu protiv ovršenika MEGRAD NEKRETNINE d.o.o. radi naplate potraživanja u iznosu 30.094.302,72 kn, a u tom ovršnom postupku prodano je 40 nekretnina. Iz dopisa Erste & Steiermärkische bank d.d. od 15. studenoga 2022. te priloženih Izvoda iz poslovnih knjiga sud prvog stupnja utvrđuje da je i dalje u tijeku stečajni postupak nad društvom MEGRAD NEKRETNINE d.o.o. te da je banka naplatila samo dio svojih potraživanja prema ovom društvu. Cijeneći da je banka pokrenula ovrhe na brojnim nekretninama u vlasništvu MEGRAD NEKRETNINA d.o.o., da je veliki broj nekretnina prodan u ovršnom postupku, ali da i nadalje postoji nenamireno potraživanje banke, prihvaća logičnim i uvjerljivim iskaz tužiteljice da je nastojala zaštititi vlasništvo svoje nekretnine i zbog toga se odazvala pozivu banke, te na kraju sklopila Ugovor o pristupu dugu i isplatila banci 71.000,00 eura. Ovakav iskaz potvrđuje dopis banke s pozivom tužiteljici kao založnom dužniku da podmiri dugovanje MEGRAD NEKRETNINA d.o.o. što prema stavu suda prvog stupnja na jasan i nedvosmislen način dokazuje namjeru banke da ovrši i stan tužiteljice.
9. Iz navedenog sud prvog stupnja zaključuje da proizlazi kako bi došlo do prodaje stana tužiteljice u ovršnom postupku radi namirenja tražbine banke kao založnog vjerovnika.
10. Stoga da je razumljivo kako je tužiteljica nastojala dogovorom iznaći način da se taj teret briše sa njene nekretnine pri čemu je dogovorno pristala na isplatu iznosa od 71.000,00 eura koji je manji od vrijednosti navedenog stana, posebno cijeneći da je od kupoprodaje prošlo 10 godina. Na taj način da je pretrpjela štetu koju joj je sukladno čl. 7. st. 3. Ugovora tuženik u obvezi naknaditi jer je prilikom kupoprodaje bio svjestan da prodaje stan s pravnim nedostatkom.
11. Stoga tuženika obvezuje isplatiti joj navedeni iznos uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i to od 9. veljače 2021. s obzirom da je prethodnog dana, odnosno 8. veljače 2021. ista prema priloženoj potvrdi taj iznos isplatila Erste & Steiermärkische bank d.d.
12. Ujedno obvezuje tuženika primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 155/23 - dalje ZPP), uz primjenu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika naknaditi tužiteljici pripadajuće troškove zastupanja i sudskih pristojbi.
13. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Protivno tvrdnjama tuženika nije počinjena niti apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je sud u obrazloženju presude iznio razloge u odnosu na sve odlučne činjenice tako da je presudu moguće ispitati.
14. Nadalje, provedenim dokazima sud prvog stupnja utvrdio je sve činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva a ostale dokazne prijedloge odbio, jer su prema ocjeni ovoga suda provedenim dokazima utvrđene sve relevantne činjenice na koje je sud prihvativši tužbeni zahtjev pravilno primijenio materijalno pravo.
15. Iz utvrđenja suda prvog stupnja koja žalbenim navodima tuženik ne dovodi u dvojbu, proizlazi da je Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana sačinjen od strane tuženika te tužiteljica i njen suprug pozvani radi potpisa kada im je ugovor i prezentiran od strane djelatnice tuženika (šefice računovodstva). Kako su tada prvi put upoznati sa time da je na nekretnini, odnosno zgradi u kojoj se nalazi predmetni stan upisano založno pravo za korist navedene banke to su isti tražili, kao što sud prvog stupnja utvrđuje iz iskaza tužiteljice i svjedoka NR, da se regulira kako je obveza vraćanja kredita na tuženiku pa je ponovno od strane tuženika sačinjen ugovor i u čl. 7. dodan stavak 3., nakon čega je tužiteljica pristala na potpis ugovora koji je već bio potpisan od strane tuženika. Tuženik u žalbi ustraje kod tvrdnji iznesenih tijekom postupka da se navedenom ugovornom odredbom obvezao tužiteljici naknaditi štetu za slučaj da joj banka osporava pravo na korištenje i raspolaganje nekretninom što tumači na način da bi obveza na naknadu štete s njegove strane postojala za slučaj da je banka tužiteljici osporavala pravo na posjed i mogućnost raspolaganja nekretninom. Kako su tužiteljica i suprug prije potpisa ugovora imali saznanja o upisanom založnom pravu koje se ne konzumira korištenjem i raspolaganjem nekretninom a koje je bilo publicirano, to da je banka bila ovlaštena tu nekretninu prodati i namiriti svoju tražbinu što ne uključuje pravo raspolaganja niti korištenja, pa da je tužiteljica u okviru svojih vlasničkih ovlaštenja podmirila tražbinu banke. Zbog navedenog da nije jasno u čemu bi se ogledao delikt tuženika temeljem koje bi bio u obvezi naknaditi tužiteljici štetu.
16. Navedene tvrdnje tuženika su neosnovane. Naime, prema odredbi čl. 319. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO), ugovorne odredbe primjenjuju se onako kako glase, a pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenog ovim zakonom.
17. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da su tužiteljica i suprug bili pozvani radi potpisa Ugovora o kupoprodaji navedenog stana uz cijenu od 104.008,52 eura koji stan je površine 46,36 m2 s parkirnim mjestom i spremištem i da je tužiteljica tu obvezu u potpunosti ispunila. Člankom 7. stranke su ugovorile kako prodavatelj jamči kupcu da je nekretninu stekao od poduzeća MEGRAD NEKRETNINE d.o.o. Zagreb i da je ona isključivo njegovo vlasništvo te da nije opterećena nikakvim drugim uknjiženim ili neuknjiženim teretima niti pravima trećih osoba koja bi ugrožavala ili onemogućavala kupčeva prava osim založnog prava upisanog pod brojem Z-24317/08 u korist Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka. Nadalje je ugovoreno da su kupac i prodavatelj suglasni da će brisovno očitovanje za ovaj stan biti riješeno kada prethodni vlasnik stana Megrad nekretnine d.o.o. Zagreb riješi svoj dug za spomenuti stan prema banci, a da je naknadno po zahtjevu tužiteljice i njenog supruga dodan od strane tuženika i stavak 3 u kojem je navedeno kako prodavatelj izjavljuje da je spreman kupcu naknaditi štetu u slučaju bilo kakvih osporavanja prava korištenja i raspolaganja nekretninom od strane navedene banke. Kako je ova odredba dodana upravo po zahtjevu tužiteljice nakon što je utvrdila da je upisano založno pravo na toj nekretnini to je protivno smislu i namjeri ugovaratelja tu odredbu tumačiti na način kao što to čini tuženik tvrdnjama da se nisu ispunili uvjeti iz te odredbe jer da banka nije osporavala pravo na posjed niti mogućnost raspolaganja nekretninom, već da je na temelju upisanog založnog prava koje je bilo publicirano u zemljišnim knjigama, to pravo podrazumijevalo ovlaštenje da tu nekretninu proda i namiri svoju tražbinu, što ne uključuje niti pravo raspolaganja niti korištenja već nešto treće.
18. Naime, pored sadržaja cjelokupne odredbe č. 7. Ugovora iz koje proizlazi da je tužiteljica isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu u cijelosti i da je to uključivalo brisanje založnog prava na nekretnini koje se sastojalo od upisanog založnog prava na ime kredita kojeg je banka odobrila predniku tuženika MEGRAD NEKRETNINE d.o.o. s obzirom na postupanje banke u daljnjem tijeku događanja pravilno tumači na način da su se ispunili uvjeti za naknadu štete tužiteljici. Naime, neprijeporno je da MEGRAD NEKRETNINE d.o.o. nije izvršio povrat kredita Erste&Steiermärkische bank d.d. i to iznos za koji je pod navedenim poslovnim brojem upisano založno pravo za korist te banke i da je radi naplate te tražbine banka protiv MEGRAD NEKRETNINE d.o.o. pokrenula ovršni postupak radi naplate potraživanja u iznosu od 30.094.302,72 kn u kojem ovršnom postupku je prodano 40 nekretnina. Nad društvom MEGRAD NEKRETNINE d.o.o. u tijeku je stečajni postupak i banka niti prodajom ovih nekretnina nije namirila svoje cjelokupno potraživanje. Kako je nadalje banka uputila tužiteljici kao upisanoj vlasnici stana dopis 22. listopada 2020. kao poziv za plaćanje založnom dužniku – opomenu pred utuženjem radi podmirenja dugovanja jer da će u protivnom biti prisiljeni pokrenuti postupak prisilne naplate, logično je da bi s obzirom na tijek ovršnog postupaka i ostatak dugovanja došlo i do prodaje predmetnog stana. U takvoj situaciji logično je da je tužiteljica nastojala postići dogovor sa bankom radi podmirenja dugovanja kako bi zadržala vlasništvo predmetnog stana, s obzirom da je prethodno za isti isplatila kupoprodajnu cijenu od preko 104.000,00 eura i upisala se kao vlasnik. Samo na takav način moglo je doći do brisanja upisa založnog prava što proizlazi iz Pisma namjere koje je tužiteljici upućeno od strane banke 19. siječnja 2021. nakon čega je ista i uplatila utuženi iznos banci 8. veljače 2021. Navedeni tijek događanja i postupanje banke potvrđuju kao što pravilno zaključuje sud prvog stupnja, da je time dovedeno u pitanje vlasništvo predmetnog stana što svakako uključuje korištenje i raspolaganje tom nekretninom, a kako se tuženik obvezao naknaditi štetu za slučaj da banka na bilo koji način osporava pravo korištenja i raspolaganja nekretninom, to su ispunjeni uvjeti za preuzete ugovorne obveze tuženika na isplatu naknade štete tužiteljici. Isplatom iznosa od 71.000,00 eura banci kako bi se brisalo založno pravo na nekretnini tužiteljica je stekla pravo potraživati od tuženika taj iznos, a tuženik je sukladno odredbi čl. 9. ZOO-a u obvezi naknaditi joj štetu koju je pretrpjela isplatom utuženog iznosa banci, koju obvezu je preuzeo čl. 7. Ugovora od 1. prosinca 2011.
19. Slijedom iznesenog sud prvog stupnja je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužiteljici navedeni iznos koju obvezu je tuženik preuzeo citiranim ugovorom, te i na obvezu isplate zakonske zatezne kamate od dospijeća navedenog iznosa do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.
20. Pravilna je i odluka o troškovima postupka koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a kojom je obvezao tuženika naknaditi tužiteljici troškove zastupanja po odvjetniku i sudskih pristojbi, dok je zahtjev tuženika koji nije uspio u sporu odbijen.
20. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Rijeci 29. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Ježek Mjedenjak