REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1435/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja ĐC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, protiv tužene Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o parničnim troškovima sadržanog u presudi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-462/2024-9 od 22. srpnja 2025., 29. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se tužiteljeva žalba te se preinačuje rješenje o parničnim troškovima sadržano u točki III. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 462/2024-9 od 22. srpnja 2025. na način da se tužitelju dosuđuju daljnji parnični troškovi u iznosu od 44,52 eura sa zateznim kamatama od 22. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove žalbenog dijela postupka u iznosu od 37,89 eura, u roku od 15 dana, dok se za preostalih 31,25 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja, u nepobijanom dijelu (točke I. i II. izreke), utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba članka 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3207380453/06 od 11. rujna 2006. u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora“ te je tuženica obvezana isplatiti tužitelju iznos od 219,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. rujna 2006. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Pobijanim dijelom odluke, točka III. izreke, naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 256,64 eura s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinaciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv odbijajućeg dijela točke III. navedene odluke podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP). Smatra da mu je za pripremno ročište trebalo priznati nagradu u punom zahtijevanom iznosu, a ne samo 50%. Ističe i da mu je trebalo priznati trošak sudskih pristojbi, jer da se ne radi o postupku iz članka 11. stavka 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023.; dalje: ZSP) pa će nastati obveza plaćanja sudske pristojbe na presudu. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti odluku o troškovima postupka prema žalbenim navodima te naložiti tuženici da mu naknadi i troškove žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Kako tužitelj žalbom pobija samo odluku o parničnim troškovima sadržanu u presudi, u skladu s člankom 167. stavkom 1. ZPP-a smatra se da je podnesena žalba na rješenje.

7. Odluka u pobijanom i ispitanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2., u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a.

9. Nije sporna obveza tuženice da tužitelju, koji je uspio u sporu, naknadi nužne parnične troškove, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

10. Predmet spora, o kome je sada već pravomoćno odlučeno, je bio zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe potrošačkog Ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za obradu kredita i restitucijski zahtjev za vraćanje iznosa od 219,03 eura isplaćenoga na temelju te ugovorne odredbe. S obzirom na vrijednost predmeta spora, prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025., dalje: Tarifa) tužitelju po parničnoj radnji za koju se priznaje puna nagrada pripada 25 bodova ili 50,00 eura.

11. Osnovana je žalbena tvrdnja da je za zastupanje na pripremnom ročištu održanom 11. veljače 2025. tužitelju trebalo priznati zatraženih 25 bodova ili 50,00 eura prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, uvećano za PDV, a ne 50% toga iznosa prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife s obrazloženjem da se na ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Naime, prema članku 287. stavku 1. ZPP-a pripremno ročište počinje izlaganjem tužbe, a nakon toga tuženik iznosi svoj odgovor na tužbu. Budući da je na pripremnom ročištu tužitelj naveo „kao u tužbi“ te ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva i predložio vještačenje, dok je tuženik ostao kod odgovora na tužbu i dokaznih prijedloga, riječ je o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari.

12. Osim toga, osnovano žalitelj prigovara da mu je trebalo priznati i trošak sudske pristojbe za presudu, jer se u konkretnom slučaju ne radi o parnici pokrenutoj na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa u kojem bi slučaju tužitelj bio oslobođen plaćanja sudskih pristojbi (članak 11. stavak 1. točka 20. ZSP-a) već je riječ o parnici radi utvrđenja ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kredita i u vezi s time postavljeni restitucijski zahtjev. Prema Tar.br. 2. stavku 1. u vezi s Tar.br. 1. stavkom 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023.) sudska pristojba za presudu iznosi 13,27 eura.

13. Proizlazi stoga da je tužitelju, pored već priznatih parničnih troškova, trebalo priznati i daljnje troškove postupka za zastupanje na pripremnom ročištu u iznosu od 31,25 eura te za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 13,27 eura, ili ukupno 44,52 eura.

14. Na taj iznos tužitelju pripadaju zatražene zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude, 22. srpnja 2025., do isplate, prema članku 151. stavku 3. ZPP-a.

15. Stoga je valjalo uvažiti tužiteljevu žalbu i preinačiti pobijanu odluku, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a.

16. Budući da je uspio sa žalbom, tužitelju pripadaju troškovi žalbenog dijela postupka prema članku 166. stavku 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

17. U žalbenoj fazi postupka vrijednost predmeta spora iznosi 44,52 eura, koliko iznose osporeni parnični troškovi. Tužitelju stoga za sastavljanje žalbe po punomoćnicima odvjetnicima pripada 12,5 bodova prema Tbr. 10. toč. 4. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife, što s PDV-om iznosi 31,25 eura. Ovome valja dodati trošak plaćene sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 6,64 eura pa tužitelju u konačnici pripadaju troškovi žalbenog postupka u iznosu od 37,89 eura. Za razliku do zahtijevanih 69,14 eura odnosno za iznos od 31,25 eura tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan.

U Puli 29. prosinca 2025.

Sutkinja

Iva Kancijanić