REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84 Poslovni broj 4 Pr-495/2023-84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj
stvari tužitelja A.M. iz K.K., OIB:
…, zastupanog po punomoćniku M.G., odvjetniku u K.,
protiv tuženika D.P. d.d, Z., OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz
O.d.Š., D. i S., Z., radi isplate, nakon održane i
zaključene glavne javne rasprave dana 25. rujna 2023., u prisutnosti punomoćnika
tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 25. listopada 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 5.845,77 eur /

44.044,97 kn na ime noćnog rada, prekovremenog rada, rada nedjeljom i blagdanom
sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos od 963,50 eur / 7.259,46 kn od 15.02.2010. god.,

- na iznos od 1.177,45 eur / 8.871,52 kn od 15.03.2010. god., - na iznos od 1.112,68 eur / 8.383,52 kn od 15.04.2010. god., - na iznos od 316,74 eur / 2.386,50 kn od 15.05.2010. god.,

- na iznos od 16,01 eur / 120,60 kn od 15.06.2010. god., - na iznos od 89,03 eur / 670,78 kn od 15.07.2010. god.,

- na iznos od 391,98 eur / 2.953,36 kn od 15.08.2010. god., - na iznos od 296,79 eur / 2.236,20 kn od 15.09.2010. god., - na iznos od 355,58 eur / 2.679,12 kn od 15.10.2010. god., - na iznos od 225,76 eur / 1.700,97 kn od 15.11.2010. god., - na iznos od 237,69 eur / 1.790,88 kn od 15.12.2010. god., - na iznos od 265,94 eur / 2.003,76 kn od 15.01.2011. god., - na iznos od 191,52 eur / 1.443,02 kn od 15.02.2011. god., - na iznos od 205,09 eur / 1.545,28 kn od 15.03.2011. god.,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2 Poslovni broj 4 Pr-495/2023-84
II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza
na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu
razlika plaća iz točke I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u
iznosu od 3.732,83 eur / 28.125,00 kuna zateznim kamatama tekućim od 25.
listopada 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u
preostalom dijelu u iznosu od 895,34 eur / 6.745,94 kuna sa zatraženim kamatama.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 1. rujna 2011. i tijekom
postupka tvrdi da se u razdoblju od 1. veljače 2007. do 7. ožujka 2011. nalazio u
radnom odnosu kod tuženika i to na poslovima vozača. Radni odnos kod tuženika
prestao mu je njegovim izvanrednim otkazom ugovora o radu od 7. ožujka 2011.
zbog učestalog kršenja obveza iz ugovora o radu od strane tuženika. Iz obrazloženja
navedenog otkaza proizlazi da mu tuženik za cijelo vrijeme trajanja radnog odnosa
nije izdavao platne liste i obračun dnevnica, niti mu je isplaćivao odrađene
prekovremene sate, kao i uvećanja na plaću za noćni rad, rad subotom, nedjeljom i
blagdanom. Također, tijekom 2008., 2009., 2010. i 2011. nije mu omogućeno da u
cijelosti iskoristi svoj godišnji odmor. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom
podneskom od 26. rujna 2023. (list 428.-429. spisa) predlaže sudu naložiti tuženiku
na ime naknade za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom i
blagdanom za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 28. veljače 2011. isplatiti mu bruto
iznos 5.845,77 eur / 44.044,97 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,
uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim
od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava osnov i
visinu tužbenog zahtjeva. Tvrdi da je tužitelj osobno potpisao svaki obračun
isplaćenih plaća i preuzeo svoj primjerak obračuna. U razdoblju od 28. veljače 2011.
do 7. ožujka 2011. tužitelj nije radio, već je bio na godišnjem odmoru, slijedom čega
za to razdoblje nema evidencije radnog vremena. Prema Zakonu o evidenciji radnog
vremena mobilnih radnika, kao i Pravilniku o prijenosu podataka o radnom vremenu
mobilnih radnika, evidenciju radnog vremena dužan je čuvati dvije godine, a koje
vrijeme je proteklo. Tužitelj je u razdoblju od 28. veljače 2011. do 9. ožujka 2011.
koristio godišnji odmor što je vidljivo iz potvrda koje je tuženik dostavio u prilogu
podneska od 7. listopada 2011. Stoga evidencija za to radno vrijeme ne postoji. Svi
podaci sadržani u evidenciji radnog vremena preuzeti su iz podataka sastavljenih na
temelju podataka iz kartica vozača i digitalnog tahografa, koristeći softverski program
T.š.d. S. A.. Ističe da je s društvom H. d.o.o.
sklopio ugovor o obavljanju usluga vođenja evidencije radnog vremena vozača i
vozila – očitavanjem tahografskih listića, kopiranja i spremanja. To je društvo
evidenciju radnog vremena sastavljalo isključivo i jedino na temelju podataka iz
kartice vozača i digitalnog tahografa. Tužitelj je pri tome samostalno upravljao
tahografom i vlastoručno vršio odabir opcija (npr. vožnja, rad, odmor) prema
aktivnosti koju je u tom trenutku obavljao. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni
zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3 Poslovni broj 4 Pr-495/2023-84
3. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-
3144/11-62 od 28. rujna 2017. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom bruto
iznosa od 44.044,97 kuna (toč. I. izreke), dok je točkom II. naloženo tužitelju
naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.230,00 kuna.
4. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu,
poslovni broj Gž R-924/2017-2 od 8. svibnja 2019.

5. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-
3723/2019-3 od 11. siječnja 2023. prihvaćena je revizija tužitelja, te su ukinute
presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-924/2017-2 od 8. svibnja

2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3144/2011-63
od 28. rujna 2017. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Proizlazi da se u spisu nalaze evidencije rada (tjedni pregledi tužitelja) za razdoblje
od 4. siječnja 2010. do 28. veljače 2011., dakle nedostaje evidencija za razdoblje od

1. veljače 2007. do 3. siječnja 2010. i od 1. ožujka 2011. do 7. ožujka 2011., a koja
se može utvrditi samo iz tahografske evidencije. Tuženik je predložio provesti
vještačenje po vještaku prometne struke na utvrđenje ukupno plativog fonda sati na
temelju priležećih tahografskih evidencija, međutim sud je raspravnim rješenjem od

1. rujna 2017. odbio navedeni prijedlog uz obrazloženje da je teret dokaza na
tužitelju. Budući da je čl. 131. st. 4. Zakona o radu propisano da je u slučaju spora u
vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 4. st. 1. Zakona o
radu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu, pa je
pogrešno pravno shvaćanje da je u radnom sporu (spor u vezi s radnim vremenom)
teret dokaza na tužitelju. Zbog pogrešno pravnog pristupa ostalo je nepotpuno
utvrđeno činjenično stanje, slijedom čega nije moguće utvrditi osnovanost tražbine
tužitelja. Kraj navedenog, Direktiva 2002/15/EZ u primjeni je od 23. ožujka 2022.,
međutim u punoj primjeni u Republici Hrvatskoj, danom ulaska RH u Europsku uniju
(1. srpnja 2013.), te je u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Zakonom o radnom
vremenu ("Narodne novine" broj: 75/2013) od 7. lipnja 2013. (na snazi od 28. lipnja

2013.). Dakle, u primjeni je na odnose nastale nakon stupanja Republike Hrvatske u
Europsku uniju.

6. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je
naveo da se njegovo potraživanje odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2010. pa do 28.
veljače 2011. i da je visinu tužbenog zahtjeva postavio sukladno nalazu i mišljenju
V.T. d.o.o. od 29. lipnja 2017., a koji nalaz je sačinjen prema podacima
evidentiranim u Tjednim pregledima vozača. Stoga predlaže sudu naložiti tuženiku
na ime noćnog rada, prekovremenog rada, rada nedjeljom i blagdanom isplatiti mu
bruto iznos od 5.845,77 eur / 44.044,97 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, uz
naknadu parničnih troškova.

7. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i kod svih navoda iznesenih tijekom postupka.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvanredni otkaz ugovora o radu
(list 3. spisa), Prijedlog nagodbe (list 4. spisa), Odluke o rasporedu i korištenju
godišnjeg odmora (list 13.-17. spisa), Isplatne liste (list 18.-53. spisa), Tjedne
preglede vozača (list 65.-128. spisa), Isplatne liste s rekapitulacijom isplaćenih
dnevnica po putnim nalozima (list 129.-234. spisa), Tahografske listiće (list 242.
spisa), Ugovor o radu od 1. veljače 2007. (list 249.-250. spisa), Ugovor broj TO 10/1-
2010od 14. travnja 2010. (list 284.-285. spisa), Prijedlog zakona o radnom vremenu,
obveznim odmorima mobilnilh radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom
prijevodu (list 362-384 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po V.T.d.o.o. (list 301.-319. spisa), te je saslušan tužitelj (list 236.-238. spisa).

9. Na ročištu 25. rujna 2023. odbijen je prijedlog tuženika za dodjeljivanjem
dodatnog roka radi očitovanja na podnesak tužitelja od 19. rujna 2023. budući istim
podneskom tužitelj već specificirani tužbeni zahtjev na iznos od 44.044,97 kuna
iskazuje i dvojno u iznosu od 5.845,77 eur, dok istim podneskom ne iznosi nove
činjenice i predlaže nove dokaze.

4 Poslovni broj 4 Pr-495/2023-84
10. Na ročištu 25. rujna 2023. odbijen je prijedlog tuženika za
provođenjem vještačenja po vještaku prometne struke na okolnost ukupno plativog
fonda sati sukladno Zakonu o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih
radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, budući je predmet spora
naknada plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanom
za razdoblje od 1. siječnja 2010. pa do 28. veljače 2011., a za koje razdoblje spisu
prileže evidencije rada (Tjedni pregledi vozača) na temelju kojih je i provedeno
financijsko vještačenje u ovom predmetu. Tužitelj ne utužuje naknadu plaće za
razdoblje od 1. veljače 2007. do 3. siječnja 2010. i od 1. ožujka 2011. pa do 7. ožujka

2011., slijedom čega za navedeno razdoblje i nije bilo potrebno provoditi vještačenje
tahografskih listića po vještaku prometne struke.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom plaće sa osnove
prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom za
razdoblje od 1. siječnja 2010. pa do 28. veljače 2011.

12. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio
zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1. veljače 2007. kao vozač, te da
mu je radni odnos prestao na temelju izvanrednog otkaza od strane tužitelja kao
radnika.

13. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je na posao dolazio oko 7,00 sati ujutro
u krug tvrtke "F." i čekao na utovar, nakon čega je kretao na put. Evidencija
radnog vremena evidentirala se tahografskim listićem koji su oni bili obvezni
predavati tuženiku, a na temelju njih se trebalo evidentirati radno vrijeme i
obračunavati plaća. Radio je prekovremeno, noću i blagdanima, jer se roba u
skladište K. tovarila u noćnim satima. U početku je plaća usmeno ugovorena
u iznosu od 5.500,00 kuna, a kasnije u iznosu od 7.000,00 kuna, dok je prema
Ugovoru o radu iznosila 2.200,00 kuna. Tuženik mu je isplaćivao samo plaću u
iznosu od 2.200,00 kuna na račun, međutim nije mu isplaćivao odrađene
prekovremene sate, uvećanje plaće za noćni rad, rad subotom, nedjeljom i
blagdanom, kao i dnevnice. Ne potražuje usmeno dogovorenu plaću, već samo
dodatke koje mu tuženik nije obračunao i isplatio. Obračunske liste je samo morao
potpisivati, međutim iste nije dobio. Neki potpisi na obračunskim listama nisu njegovi.
14. Sud je iskazu tužitelja poklonio vjeru, jer je isti iskazivao objektivno,
uvjerljivo i logično.

15. Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ugovora o radu od 1. veljače 2007. tužitelj ima
pravo na osnovnu plaću u iznosu od 2.380,00 kuna bruto, za prekovremeni rad sa
uvećanjem od 35%, za rad noću sa uvećanjem od 30%, za rad nedjeljom sa
uvećanjem od 35%, za rad blagdanom ili drugim zakonom utvrđenim neradnim
danom sa uvećanjem od 50%.

16. I odredbom čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09., 61/11. i
73/13., u daljnjem dijelu teksta: ZR/09) za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni
rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom
određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

17. Tužitelj je kod tuženika radio kao vozač u cestovnom prometu i kao mobilni
radnik, pa se u konkretnom slučaju kao lex specialis primjenjuje Zakon o radnom
vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u
cestovnom prometu ("Narodne novine", broj 60/08. i 124/10., dalje u tekstu: Zakon o
radnom vremenu).

18. Sukladno čl. 3. toč. 20. Zakona o radnom vremenu radno vrijeme je
vrijeme od početka do završetka rada, tijekom kojeg se mobilni radnik nalazi na svom
radnom mjestu, na raspolaganju poslodavcu te obavlja svoje poslove. U radno
vrijeme se, osim vremena provedenog u svim aktivnostima u cestovnom prijevozu,
ubraja i vrijeme tijekom kojeg mobilni radnik ne može slobodno raspolagati svojim
vremenom, te mora biti na svom radnom mjestu, spreman poduzeti svoje uobičajene
poslove, pri čemu su neki poslovi vezani uz dežurstva, posebno tijekom vremena
čekanja na utovar ili istovar.

5 Poslovni broj 4 Pr-495/2023-84
19. Sukladno čl. 3. toč. 21. "razdoblja raspoloživosti" su razdoblja
koja se isključuju iz radnog vremena, a označavaju razdoblja tijekom kojih mobilni
radnik ne mora ostati na svom radnom mjestu, ali mora biti na raspolaganju za sve
pozive kako bi počeo ili nastavio voziti ili obavljati druge poslove, a koje ne uključuju
razdoblja stanke i odmora. Razdoblja raspoloživosti uključuju posebno razdoblja
tijekom kojih mobilni radnik prati vozilo koje se prevozi trajektom ili vlakom, te
razdoblja čekanja na graničnim prijelazima ili zbog zabrane prometovanja. Razdoblja
i njihovo predviđeno trajanje moraju mobilnom radniku biti poznati unaprijed,
odnosno prije polaska ili neposredno prije samog početka utvrđenog razdoblja.
20. Odredbom čl. 3. toč. 5. Zakona o radnom vremenu propisano je da je
dnevni odmor dnevno razdoblje tijekom kojeg vozač može slobodno raspolagati
svojim vremenom, dok je odmor neprekinuto razdoblje tijekom kojeg vozač može
slobodno raspolagati svojim vremenom (čl. 3. toč. 13.). Prekid vožnje je razdoblje
tijekom kojeg vozač ne može upravljati vozilom ili obavljati druge poslove te koje se
koristi isključivo za odmor (čl. 3. toč. 16.). Odredbom čl. 5. st. 2. Zakona o radnom
vremenu radno vrijeme prekida se stankom koja traje najmanje 30 minuta, odnosno
45 minuta.

21. Prethodno citiranim odredbama Zakona o radnom vremenu vrijeme
odmora i pripravnosti nije regulirano, slijedom čega valja primijeniti članak 42. st. 1.
ZR-a kojim je propisano da je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem je radnik
obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati
poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi obavljaju ili mjestu
koje odredi poslodavac. S obzirom na navedeno, razdoblje dok je tužitelj bio na
odmoru ili pripravan, odnosno vrijeme između dvije vožnje također treba uračunati u
radno vrijeme radnika.

22. Nalazom i mišljenjem „V. T.“ d.o.o. od 29. lipnja 2017. (list 301.-

319. spisa) sati rada tužitelja u utuženom razdoblju utvrđeni su prema podacima
evidentiranim u Tjednim pregledima vozača (list 65.-128. spisa), i to u varijanti prema
kojoj se u radno vrijeme uračunavaju i sati odmora između dvije vožnje, dnevnog
odmora, prekida vožnje i stanke. Mišljenja je da razlika plaće, a koja se odnosi na
neobračunate dodatke na plaću (za prekovremeni rad, rad noću, rad nedjeljom i
praznikom) u razdoblju od 4. siječnja 2010. do 28. veljače 2011. (ako nije trebalo
obračunati i dodatak za otežane uvjete rada) iznosi 44.044,97 kuna bruto.

23. Navedenom nalazu i mišljenju prigovorio je tuženik navodeći kako je isti
sastavljen primjenom Zakona o radu kao općem propisu o radnom vremenu i plaći
radnika, a ne pravilnom primjenom Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima
mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu. Također je skrenuo
pozornost kako je vještak u svom Dopisu od 6. travnja 2017. naveo kako se
evidencija radnog vremena može utvrditi samo iz tahografske evidencije.

24. Navedeni prigovor tuženika predstavlja prigovor pravne prirode, a ne
prigovor koji se odnosi na predmetni izračun. S obzirom da se iz prethodno iznesenih
razloga u radno vrijeme uračunavaju i sati odmora između dvije vožnje, dnevnog
odmora, prekida vožnje i stanke, sud je nalaz i mišljenje V.T. d.o.o. od 29.
lipnja 2017. prihvatio kao stručan i objektivan.

25. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da je vještak u svom Dopisu od 6. travnja

2017. naveo kako se evidencija radnog vremena može utvrditi samo iz tahografske
evidencije, budući je u istom dopisu vještak naveo kako nedostaju evidencije rada
tužitelja za razdoblje od 1. veljače 2007. do 3. siječnja 2010. i od 1. ožujka 2011. do

7. ožujka 2011., pa da se slijedom toga ne može izraditi nalaz za to razdoblje, dok se
nalaz može izraditi za utuženo razdoblje (od 4. siječnja 2010. pa do 28. veljače

2011.) za koje postoje evidencije vožnje.

26. Slijedom navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i
istome dosuditi bruto iznos od 5.845,77 eur / 44.044,97 kuna, pa je odlučeno kao pod
točkom I. izreke presude.

6 Poslovni broj 4 Pr-495/2023-84
27. Sukladno odredbi čl. 84. stavak 3. ZR-a plaća za prethodni mjesec
isplaćuje se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, slijedom čega su
tužitelju na pojedinačne mjesečne iznose zakonske zatezne kamate sukladno
odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05.,
41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) dosuđene od 15.-og u
mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je obavljen rad pa do isplate.

28. Odluka o stopi temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika
plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući
porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa
plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje
Središnjeg ureda Ministarstva od 20.07.2007. KLASA: 410-01-07-01/632,
URBROJ: 513-07-21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu
neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od
dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih
kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je
odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke presude.
Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.

1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92.,
112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske,
84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11.,
148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta:
ZPP-a) te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12. i
103/14., u daljnjem dijelu teksta: OT/12) prema vrijednosti predmeta spora.

31. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe (100 bodova prema Tbr.
7/1 OT/12), sastava podnesaka od 5. listopada 2011., 1. ožujka 2012., 15. travnja

2016., 15. lipnja 2016. i 19. rujna 2023. (po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/12),
pristupa na ročište 4. studenog 2011., 2. ožujka 2012., 18. rujna 2013., 11. veljače

2016., 3. listopada 2016., 1. rujna 2017. i 25. rujna 2023. (po 100 bodova prema Tbr.
9/1 OT/12), pristupa na ročište za objavu presude 28. rujna 2017. (50 bodova prema
Tbr. 9/3 OT/12 umjesto traženih 100 bodova), sastava podneska od 9. studenog

2011. (25 bodova prema Tbr. 8/3 OT/12 umjesto traženih 50 bodova), sastava
podneska od 23. rujna 2013. (25 bodova prema Tbr. 8/3 OT/12), sastava podneska
od 11. srpnja 2017. (25 bodova prema Tbr. 8/3 OT/12 umjesto traženih 100 bodova),
sastava žalbe od 6. listopada 2017. (100 bodova prema Tbr. 10/1 OT/12) te sastava
izvanredne revizije od 1. srpnja 2019. (150 bodova prema Tbr. 10/6 OT/12) što uz
vrijednost boda od 1,99 eur / 15,00 kuna (Tbr 50. OT/12) ukupno iznosi 3.334,66 eur
/ 25.125,00 kuna, kojem iznosu valja pribrojati i troškove vještačenja u iznosu od
398,17 eur. Slijedom navedenog, valjalo je tužitelju na ime troškova parničnog
postupka dosuditi iznos od 3.732,83 eur / 28.125,00 kuna sa zateznim kamatama
tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne
novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29.
st. 2. ZOO), kao pod točkom III. izreke presude.

32. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 25. rujna 2013. i 25.
travnja 2017., jer isti nisu bili potrebni u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, dok mu troškovi
sastava podnesaka od 21. studenog 2017. i 4. rujna 2020. nisu priznati, jer isti ne
prileže spisu. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog
postupka ukazuje se previsoko postavljenim u odnosu na važeću Tarifu. Stoga je
zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka valjalo odbiti za iznos od
895,34 eur / 6.745,94 kuna sa zatraženim kamatama, kao pod točkom IV. izreke
presude.

7 Poslovni broj 4 Pr-495/2023-84
33. Tuženik je izgubio u sporu, pa je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen
njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti kao pod točkom
V. izreke presude.

34. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 25. listopada 2023.

Sutkinja: Ruža Garac, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

Dna:

1. pun tužitelja

2. pun tuženika