REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
GUNDULIĆEVA 27
21000 SPLIT
Pr-249/2023-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 23. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice, a u izočnosti tuženika, dne 29. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev, a koji glasi:
"I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.03.2018.g. do 31.01.2025.g. u ukupnom iznosu od 4.440,26 EUR neto s kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose od:
51,26 EUR teče od 15. studeni 2019.
55,07 EUR teče od 15. prosinac 2019.
45,23 EUR teče od 15. siječanj 2020.
76,86 EUR teče od 15. veljača 2020.
27,14 EUR teče od 15. svibanj 2020.
51,26 EUR teče od 15. lipanj 2020.
69,60 EUR teče od 15. srpanj 2020.
9,05 EUR teče od 15. kolovoz 2020.
9,05 EUR teče od 15. rujan 2020.
76,86 EUR teče od 15. listopad 2020.
39,20 EUR teče od 15. studeni 2020.
46,88 EUR teče od 15. prosinac 2020.
36,19 EUR teče od 15. siječanj 2021.
45,23 EUR teče od 15. veljača 2021.
69,60 EUR teče od 15. ožujak 2021.
69,60 EUR teče od 15. travanj 2021.
62,34 EUR teče od 15. svibanj 2021.
76,86 EUR teče od 15. lipanj 2021.
36,19 EUR teče od 15. srpanj 2021.
36,19 EUR teče od 15. kolovoz 2021.
76,86 EUR teče od 15. rujan 2021.
76,86 EUR teče od 15. listopad 2021.
36,19 EUR teče od 15. studeni 2021.
48,25 EUR teče od 15. prosinac 2021.
91,39 EUR teče od 15. siječanj 2022.
62,34 EUR teče od 15. veljača 2022.
33,17 EUR teče od 15. ožujak 2022.
91,39 EUR teče od 15. travanj 2022.
69,60 EUR teče od 15. svibanj 2022.
120,44 EUR teče od 15. lipanj 2022.
110,63 EUR teče od 15. srpanj 2022.
33,34 EUR teče od 15. kolovoz 2022.
123,10 EUR teče od 15. rujan 2022.
164,84 EUR teče od 15. listopad 2022.
59,16 EUR teče od 15. studeni 2022.
118,59 EUR teče od 15. siječanj 2023.
127,48 EUR teče od 15. veljača 2023.
66,57 EUR teče od 15. ožujak 2023.
105,10 EUR teče od 15. travanj 2023.
66,57 EUR teče od 15. svibanj 2023.
110,90 EUR teče od 15. lipanj 2023.
85,96 EUR teče od 15. srpanj 2023.
23,55 EUR teče od 15. kolovoz 2023.
122,62 EUR teče od 15. rujan 2023.
136,84 EUR teče od 15. listopad 2023.
87,74 EUR teče od 15. studeni 2023.
79,54 EUR teče od 15. prosinac 2023.
96,35 EUR teče od 15. siječanj 2024.
87,59 EUR teče od 15. veljača 2024.
113,86 EUR teče od 15. ožujak 2024.
125,35 EUR teče od 15. travanj 2024.
90,14 EUR teče od 15. svibanj 2024.
106,74 EUR teče od 15. lipanj 2024.
105,10 EUR teče od 15. srpanj 2024.
35,06 EUR teče od 15. kolovoz 2024.
28,53 EUR teče od 15. listopad 2024.
131,37 EUR teče od 15. studeni 2024.
96,35 EUR teče od 15. prosinac 2024.
96,35 EUR teče od 15. siječanj 2025.
8,79 EUR teče od 15. veljača 2025.
do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena;
II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”
II. Prihvaća se u cijelosti kao osnovan podredni tužbeni zahtjev, a koji glasi:
"I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje 1.10.2019. do 31. 1. 2025. u ukupnom iznosu od 406,18 EUR neto s kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose od:
3,45 EUR teče od 15. studeni 2019.
11,95 EUR teče od 15. siječanj 2020.
27,14 EUR teče od 15. svibanj 2020.
3,45 EUR teče od 15. lipanj 2020.
20,44 EUR teče od 15. studeni 2020.
24,69 EUR teče od 15. siječanj 2021.
11,95 EUR teče od 15. veljača 2021.
24,69 EUR teče od 15. srpanj 2021.
24,69 EUR teče od 15. studeni 2021.
7,70 EUR teče od 15. prosinac 2021.
28,93 EUR teče od 15. ožujak 2022.
2,67 EUR teče od 15. rujan 2022.
2,53 EUR teče od 15. listopad 2022.
34,12 EUR teče od 15. studeni 2022.
73,00 EUR teče od 15. prosinac 2022.
5,30 EUR teče od 15. siječanj 2023.
3,48 EUR teče od 15. veljača 2023.
14,00 EUR teče od 15. ožujak 2023.
14,00 EUR teče od 15. svibanj 2023.
10,00 EUR teče od 15. studeni 2023.
10,00 EUR teče od 15. prosinac 2023.
2,00 EUR teče od 15. svibanj 2024.
46,00 EUR teče od 15. listopad 2024.
do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine."
III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.827,95 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:
[broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 29. prosinca 2025. do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je dne 20. ožujka 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike naknade troškova prijevoza. U tužbi se navodi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu više medicinske sestre/tehničara na Klinici za bolesti srca i krvnih žila, da ima prebivalište na adresi [adresa], koja je adresa prebivališta udaljena 28,32 km od adrese rada Split, Spinčićeva 1.te od adrese stanovanja do mjesta rada koristi autobusne liniju trgovačkog društva PROMET d.o.o. Sukladno tarifnoj zoni javnog prijevoznika trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža njezinom mjestu prebivališta se nalazi u [adresa] koja je od mjesta prebivališta udaljena 3,55 km i pripada IV. tarifnoj zoni za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 570,00 kuna mjesečno. Udaljenost od adrese prebivališta tužiteljice do najbliže stanice međumjesnog prijevoza u [adresa] iznosi 3,55 km, na kojem dijelu nije organiziran mjesni prijevoz. Navodi da tužiteljica sukladno odredbama Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike pravo na isplatu tzv.kombiniranog prijevoza u visini mjesečne pokazne karte od 61,05 EUR-a /460,00 kuna mjesečno, te za dio udaljenosti od adrese prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza u [adresa] po prijeđenom kilometru za udaljenost od 7,10 km (2 x 3,55 km), dok je tuženik pogrešno vršio umanjivanje naknade troškova prijevoza. Stoga tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što bi joj trebalo biti plaćeno sukladno odredbama čl. 66. TKU-a. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u neto iznosu za razdoblje od 1. ožujka 2018. do dana dostave podataka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.
2. U odgovoru na tužbu od 9. svibnja 2023. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru u radu kojeg je s njom sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora, dok tužiteljica ničim nije dokazala svoje tvrdnje, a financijski vještak može vještačiti samo visinu, a ne i osnovu tužbenog zahtjeva.
3. Podneskom od 6. studenoga 2024. tužiteljica je, sukladno rješenju ovog suda od 22. listopada 2024., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.343,00 eura za razdoblje od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečni iznos od po 17,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s time da isplata ide na račun punomoćnice tužiteljice.
4. U podnesku od 27. prosinca 2024. tuženik navodi kako ne osporava visinu tužbenog zahtjeva postavljenu u podnesku tužiteljice od 6. studenoga 2024., ali i dalčje osporava osnovu tužbenog zahtjeva. Prigovara i isplate parničnih troškova na račun punomoćnika tužiteljice jer za to nema osnova.
5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće, ispisa planera putovanja Hrvatskog autokluba, preslika osobne iskaznice tužiteljice, tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Prometa d.o.o. Split, cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata Prometa d.o.o. Split od 15. 4. 2012.,, obavijesti Prometa d.o.o. Split, odluke tuženika od 2.10.2015., od 1.10.2019., 24. 5. 2022.,18. 8. 2022., dopisa Prometa d.o.o. Split od 13. 3. 2025. i od 20. 3. 2025. uz raspored linija na relaciji [adresa] za razdoblje od 1. 3. 2018. do udovoljena traženju suda, izvatka radne evidencije tužiteljice iz Centraliziranog obračuna plaća u državnoj službi i javnim službama (COP), popisa tumačenja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/2017), saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, te financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije NĐ od 28. srpnja 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.
6. Neprijeporno je između parničnih stranaka:
- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu više medicinske sestre;
- da tužiteljica ima neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa];
- da je udaljenost od tužiteljičina mjesta prebivališta do mjesta rada 28,32 km, a sve prema planeru putovanja HAK-a;
- da je autobusna postaja koja je najbliža mjestu stanovanja u [adresa] udaljena od mjesta prebivališta 3,55 km i pripada IV tarifnoj zoni i prema cjeniku Prometa d.o.o. Split mjesečna pokazna karta iznosi 570,00 kn mjesečno.
7. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
8. Ovaj sud smatra glavni tužbeni zahtjev neosnovanim, a podredni tužbeni zahtjev osnovanim.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024. i to glavnim tužbenim zahtjevom potražuje razliku naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u iznosu od 4.440,26 eura, a podrednim tužbenim zahtjevom po tzv. kombiniranom prijevozu u iznosu od 406,18 eura.
10. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama.
11. Odredbom čl. 66. st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (NN br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.
11.1. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU/17, odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br. 56/2022) je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.
11.2. Odredbom čl.66.st.9.TKU/2017, te čl.65.st.11.TKU/2022 propisano je kako redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.
11.3. Odredbom čl.66.st.12.TKU/2017 propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom iz čl.65.st.14.TKU/2022 koji se primjenjuje od 1. 5. 2022. prethodno navedena naknada je povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru.
11.4. Odredbom čl.66.st.13.TKU/2017 propisano je ako od prebivališta odnosno od boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatit će se za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru.
11.5. Odredbom čl.65.st.16.TKU/2022 koji se primjenjuje od 1. 5. 2022. propisano je ako od prebivališta odnosno od boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatit će se za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran kao i u slučaju kad organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru.
11.6. Odredbom čl.66.st.16.TKU/2017, te čl.65.st.21.TKU/2022 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.
11.7. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/2017, odnosno čl. 65. st.23 TKU/2022 je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.
11.8. Odredbama čl.66.st.14.TKU/17 propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.
12. Sukladno tumačenju br. 33/18 od 20. 6. 2018., te br. 34/22 od 13. 9. 2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.
13. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, da joj je adresa stanovanja [adresa], a mjesto rada u Splitu, Šoltanska 1, te da joj tuženik isplaćuje troškove prijevoza po tzv. kombiniranom prijevozu u visini mjesečne pokazne karte Promet d.o.o. Split za IV. tarifnu zonu, a dio udaljenosti od mjesta prebivališta do najbliže stanice međumjesnog prijevoza u [adresa] po prijeđenim kilometrima za udaljenost od 7,10 kn ( u oba smjera 3,52 km), ali ne u cijelosti, već je umanjivao tužiteljici troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je bila spriječena doći na posao, što tuženik ni ne osporava, međutim, tužiteljici je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako je to pogrešno tuženik obračunavao i isplaćivao, a osim toga trošak mjesečne karte nije mogao biti umanjen za dane u mjesecu kada je tužiteljica iz opravdanih razloga bila spriječena dolaziti na posao (npr. bolovanje), što tuženik na kraju nije ni osporavao.
14. Prema vještačenju vještaka za financije NĐ od 28. srpnja 2025., a koji je u svrhu izrade mišljenja izvršio uvid u evidenciju rada tužiteljice kako bi utvrdio broj dolazaka na posao i platne liste u kojima je evidentan isplaćeni iznos naknade troškova prijevoza, proizlazi kako je tužiteljica udaljena 30,88 kilometra od radnog mjesta u Splitu i 3,52 km od stanice međumjesnog prijevoza u [adresa]. U izračunu je za svaki dan dolaska na posao obračunao naknadu prijevoza za 61,76 kilometara pomnoženo s naknadom po prijeđenom kilometru, a u opciji kombiniranog prijevoza za 7,04 km te mjesečnu pokaznu kartu Promet Split za 4. zonu. U mjesecima u kojima je tužiteljica pretežno koristila godišnji odmor, cijena mjesečne karte je svedena na nulu. U tablici koja prileži Nalazu prikazan je iznos isplaćene naknade prijevoza, te izračun različitih varijanti eventualne naknade te razlika između istih. Tuženik je tužiteljici isplaćivao naknadu s naznakom međumjesne karte iako je jasno po iznosima da mu je većinom isplaćivao trošak kombiniranog prijevoza koju je umanjivao za dio mjeseca kada tužiteljica nije radila te je evidentno kako je tuženik manje isplatio tužiteljici naknade za prijevoz u obje varijante, a najpovoljnija bi za tužitelja bila plaćanje po prijeđenom kilometru. Tužiteljica je koristila rodiljni dopust i bolovanje do rujna 2019. do kada nije dolazila na posao.
Mišljenje je vještaka NĐ, a koji je na osnovu dokumentacije u spisu i izvršenog obračuna izvršio vještačenje, kako je u periodu obračuna plaća od 1. 3. 2018. do 31. 1. 2025. tuženik kao poslodavac tužiteljici isplatio manju naknadu troška prijevoza za: Varijanta1 - prema prijeđenim kilometrima u iznosu od 4.440,26 Eur; Varijanta 2 - prema kombinaciji međumjesne pokazne karte za Split i dijelom prema prijeđenim kilometrima u iznosu od 406,18 Eur. Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih naknada su prikazani u rekapitulaciji nalaza vještaka.
15. Na provedeno vještačenje vještaka NĐ tužiteljica i tuženik nisu imali primjedbi, pa sud isto kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti u cijelosti prihvaća.
16. Podneskom od 19. kolovoza 2025. tužiteljica, a sukladno provedenom vještačenju, glavnim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024., po prijeđenim kilometrima, isplatu iznosa od 4.440,26 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a podrednim tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024., po tzv.kombiniranom prijevozu u iznosu od 406,18 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
17. U podnesku od 28. kolovoza 2025. tuženik ističe kako je tužiteljica u razdoblju od 1. 3. 2018. do 5. 9. 2018. (punih 5 mjeseci) bila na bolovanju pa za to razdoblje nema pravo na naknadu troškova prijevoza predlaže odbiti tužbeni zahtjev za to razdoblje, a u podnesku od 9. rujna 2025. ističe kako je tužiteljica izvršila preinaku tužbe, kojoj se on protivi, a ukoliko ju sud dopusti ističe prigovor zastare potraživanja posebice za podredni tužbeni zahtjev. Tuženik se izričito protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, kako glavnog tužbenog zahtjeva, tako i podrednog tužbenog zahtjeva, a opreza radi ako sud smatra kako je tužitelj povećanjem iznosa preinačio tužbeni zahtjev ističe prigovor zastare potraživanja.
18. Po mišljenju ovog suda tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak i odlazak s posla po tzv. kombiniranom prijevozu kako joj je i odlukom tuženika priznato, a na koju odluku tužiteljica nije uložila zahtjev za zaštitu prava (tužiteljica je iskazala kako je prigovarala tuženiku vezano za naknadu troškova prijevoza, te joj je Upravno vijeće odbilo prigovor, no u spis nije dostavila nikakve dokaze na tu okolnost), a ne naknada troškova prijevoza po prijeđenim kilometrima.
19. Naime, člankom 66. st.15. TKU-a/17 određeno je kako o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika. Isto tako i čl. 65. st.19. TKU/2022 propisuje kako o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika, a st. 20. istog članka zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje ima li ili nema organiziran javni prijevoz, odnosno da mu javni prijevoz omogućuje ili ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla u skladu s odredbama iz st.11. ovog članka.
20. U konkretnom slučaju, tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava Upravnom vijeću KBC-a Split na odluku tuženika od 1.10.2019. o naknadi troškova prijevoza, niti je pisanim putem tražila od tuženika promjenu korištenja prava prijevoza uz prilaganje dokaza o prebivalištu, voznom redu i rasporedu radnog vremena, to onda u ovome sudskom postupku ne može od tuženika potraživati razliku troškova prijevoza počev od 1. 3. 2018. pa do 30. 9. 2024. po prijeđenim kilometrima.
20.1. Dakle, tužiteljica stvarne troškove prijevoza od tuženika kao poslodavca nije tražila, a poslodavac nema saznanja o načinu dolaska radnika na posao, kao ni o mogućnosti ili nemogućnosti korištenja javnog prijevoza, ukoliko ga radnik o tome ne izvijesti. Naime, sama činjenica da radnik ima prijavljeno prebivalište u određenom gradu automatski ne znači da mu se za tu relaciju trebaju naknaditi troškovi prijevoza ako ih radnik nije sam zatražio. U svom zahtjevu radnik treba navesti od kuda putuje, način na koji putuje, je li koristi osobni automobil ili međumjesni prijevoz, jer poslodavac o tome nema saznanja ako ga radnik ne obavijesti. Tužiteljica te podatke nije dostavila tuženiku niti je stavila zahtjev za naknadu stvarnih troškova (tužiteljica se nije pisano izjasnila tuženiku kao poslodavcu da je došlo do promjene u načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, niti mu je dostavila dokaze /vozni red i raspored radnog vremena/ kojima dokazuje da nema organiziranog prijevoza, odnosno da joj isti ne omogućuje redoviti dolazak na posao i dolazak s posla) stoga se glavni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za utuženo razdoblje po prijeđenim kilometrima ukazuje neosnovanim pa je isti valjalo odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke presude.
21. Nadalje, tužiteljica podrednim tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike manje isplaćenih troškova prijevoza za utuženo razdoblje po tzv. kombiniranom prijevozu u visini od 406,18 eura, budući da joj je tuženik isplaćivao umanjenje troškove prijevoza za utuženo razdoblje, kako je utvrđeno vještačenjem vještaka NĐ, a koji zahtjev tužiteljice je po ocjeni ovog suda osnovan.
22. Kako iz vještačenja vještaka NĐ proizlazi da je tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje isplatio manju naknadu troškova prijevoza za razdoblje od 1.10.2019. do 30. 9. 2024. prema kombinaciji međumjesne pokazne karte za Split i dijelom prema prijeđenim kilometrima u iznosu od 406,18 eura (kako je tužiteljici odlukom tuženika i priznato) navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
23. Tuženik je u podnesku 9. 9. 2025. prigovorio kako je tužiteljica povukla tužbeni zahtjev (kako glavni, tako i podredni), a kojem djelomičnom povlačenju se on izričito protivi, a koje protivljenje povlačenju dijela tužbenog zahtjeva ovaj sud smatra neosnovanim.
24. U konkretnom ovom slučaju tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja, a u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagala sa svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva kao ovdje isplata razlike troškova prijevoza, koje nije realno mogla postaviti bez prethodnog financijskog vještačenja kada je moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu troškova prijevoza koju tuženik osporava pa nedopuštanje uređenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo nakon vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st.1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućuje zlouporabu procesnih prava u svrhu ubrzanja parničnog postupka, a smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka. Imajući u vidu da je tuženik tijekom postupka osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, smanjenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica nije promijenila identitet spora niti iznosi nove činjenice, radi čega se tuženikovo protivljenju smanjenju (djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva) tužbenog zahtjeva ukazuje neosnovanim.
25. Tuženik je istakao prigovor zastare glavnog tužbenog zahtjeva, posebice prigovor zastare podrednog tužbenog zahtjeva, a koji prigovor ovaj sud smatra neosnovanim.
26. Naime, u smislu odredbi čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23; dalje - ZR) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovog prednika.
27. Kako je tužiteljica tužbu podnijela dne 20. ožujka 2023., a potraživanje se odnosi na razdoblje od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2024., to je očito da potraživanje tužiteljice nije zastarjelo.
28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa).
28.1. Tužiteljici pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 200,00 eura, za sastav podneska od 11. 5. 2023. i 13. 1. 2025. po 200,00 eura, od 19. 8. 2025. 100,00 eura, za zastupanje na ročištu od 20. 1. 2025. i 27. 2. 2025. po 200,00 eura, od 23.10.2025. 100,00 eura, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 50,00 eura, ukupno 1.250,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 312,50 eura, na ime troškova vještačenja iznos od 265,45 eura, sveukupno 1.827,95 eura, a koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice.
28.2. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.
28.3. U punomoći od 20. 3. 2023. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun, a što je tužiteljica potvrdila i u svom iskazu danom na ročištu od 27. veljače 2025.
28.4. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 6.11.2024. budući da se ne radi o uređenju tužbenog zahtjeva, već o tužbenom zahtjevu koji je već trebao biti postavljen u tužbi, a nije, već ga je tužiteljica postavila sukladno rješenju ovog suda od 22. listopada 2024., a nisu joj priznati ni troškovi sastava podneska od – požurnice od 12. 8. 2025. budući da ta požurnica nije bila potrebna ni nužna.
28.5. Na dosuđeni iznos parničnog troška od 1.827.95 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 29. prosinca 2025., kao dana presuđenja, do isplate.
U Splitu 29. prosinca 2025.
Sutkinja
Katica Bojčić Vidović
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.
DNA: - pun. tužiteljice
- tuženiku
