REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara

Poslovni broj: Pr-1857/2025-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Starčević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju pravnici iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, po punomoćniku Ivanu Gelenčir, odvjetniku iz Zagreba, Frana Alfirevića 4, protiv tuženika Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 06. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Gelenčira, odvjetnika i punomoćnice tuženika ČH dipl. pravnice, dana 29. prosinac 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002 da tužitelju CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 790,07 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 81,37 € od dana 16.05.2014. godine do isplate;

-na iznos od 81,37 € od dana 16.06.2014. godine do isplate;

-na iznos od 81,37 € od dana 16.07.2014. godine do isplate;

-na iznos od 81,37 € od dana 16.08.2014. godine do isplate;

-na iznos od 81,37 € od dana 16.09.2014. godine do isplate;

-na iznos od 81,37 € od dana 16.10.2014. godine do isplate;

-na iznos od 81,37 € od dana 16.11.2014. godine do isplate;

-na iznos od 81,37 € od dana 16.12.2014. godine do isplate;

-na iznos od 81,37 € od dana 16.01.2015. godine do isplate;

-na iznos od 57,74 € od dana 16.02.2015. godine do isplate; izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća do 31.12.2022.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa sve do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.031,25 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 13. svibnja 2019. navodi da je zaposlen kod tuženika Institut Ruđer Bošković (dalje u tekstu: tuženik). Člancima 54., 55., 56. i 57. i 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje zaključenog između Vlade RH i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja propisano je pravo i visina dodatka na plaću za zaposlenike koje rade u posebnim uvjetima rada, odnosno s izvorima opasnosti. Tužitelj navodi da je Kolektivni ugovor sklopljen na razdoblje od 4 godine. Dana 27. prosinca 2013. Vlada RH je jednostrano otkazala navedeni KU s otkaznim rokom od 3 mjeseca, za što nisu postojali uvjeti. Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ustao je tužbom protiv jednostrane odluke Vlade RH o otkazivanju KU. U sudskom postupku ishođena je pravomoćna presuda kojom je utvrđeno nezakonito otkazivanje KU. Slijedom navedenog, budući je pravomoćnom presudom utvrđeno nezakonito jednostrano otkazivanje KU, stekli su se uvjeti za isplatu razlike plaće tužitelju, u razdoblju u kojem bi KU važio da nije nezakonito otkazan od strane Vlade RH. Da nije došlo do nezakonitog otkaza KU, isti bi vrijedio do 22. siječnja 2015., obzirom da je sklopljen 22. listopada 2010., na rok od 4 godine, uz produženu primjenu od 3 mjeseca. Tuženik je 15. srpnja 2013. izradio Popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na poslovima s posebnim uvjetima, na kojem popisu je navedeno radno mjesto tužitelja te je utvrđen dodatak na plaću u visini od 12 %. Tužitelj kroz cijelo utuženo razdoblje stalno i redovito radi s izvorima opasnosti, odnosno izložen je više od 25%-50 % radnog vremena izvorima opasnosti. Slijedom navedenog, budući tuženik nije isplatio dodatak na plaću tužitelju, tužitelj ustaje s tužbom i tužbenim zahtjevom kao u izreci.

Tužitelj potražuje isplatu razlike plaće u iznosu 790,07 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća mjesečnih iznosa do isplate uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da je odredbom čl. 58. KU propisano da se u svakoj ustanovi izrađuje Procjena opasnosti na temelju koje se izrađuje Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima, te Popis zaposlenika koji rade na tim poslovima. Tuženik je prema tada važećoj obvezi iz KU sastavio Popis radnih mjesta i zaposlenika tuženika s podacima za 2013. godinu. Za 2014. godinu takva obveza nije postojala jer je KU bio otkazan Odlukom Vlade. Tuženik čini nespornim činjenicu da je 15. srpnja 2013. sastavio novi Popis radnih mjesta i zaposlenika s podacima visine dodatka na plaću, međutim navedeni popis odnosi se samo na razdoblje 2012. i 2013. godine. Naime, temeljem Pravilnika o izradi procjene opasnosti razvidno je da se procjenom opasnosti utvrđuje razina rizika nastanka ozljede na radu, profesionalne bolesti i bolesti u svezi s radom. Kod radnog procesa mijenjaju se uvjeti rada i zaštita na radu, te se stoga mijenja i procjena opasnosti svakog pojedinog radnog mjesta. Stoga se popis koji je donese u srpnju 2013. temelji na podacima iz 2012. godine. Tužitelji ničime nije dokazao svoje tvrdnje da je u utuženom razdoblju radio s izvorima opasnosti. Pravo na dodatak na plaću imaju ranici koji rade s izvorima opasnosti, a ne oni radnici koji će raditi s izvorima opasnosti. Stoga nema mjesta primjeni Popisa zaposlenika pro futuro. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj se očitovala na navode iz odgovora na tužbu ističući da činjenica što je Vlada RH pokušala nezakonito prijevremeno otkazati KU nije odlučna za rješenje ove pravne stvari, budući je Odluka Vlade pravomoćno utvrđena nezakonitom, što znači da nije proizvela pravni učinak. Na taj način došlo je do pravne situacije kakva je bila prije donošenja nezakonite Odluke Vlade. Tuženik pogrešno smatra kako je nezakonitim otkazom prestala njegova obveza izrade procjene opasnosti. Tome u prilog govori i činjenica kako tuženik nije stavio izvan snage Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Tek donošenjem novog Popisa izvan snage bi bio stavljen raniji Popis. Tuženik također pogrešno navodi kako se priloženi Popis ne primjenjuje na utuženo razdoblje. Naime, tuženik je dužan svake godine ažurirati Popis zaposlenika i radnih mjesta s posebnim uvjetima ukoliko bi se u procesu rada promijenile određene okolnosti, no kako tuženik nije ažurirao Popis, isti je vjerodostojan i proizvodi pravni učinak. Iz dostavljenog Popisa proizlazi da je tužitelj na radnom mjestu izložena izvorima opasnosti, te je naznačen opseg izloženosti. Tužitelj je u utuženom razdoblju bio izložen opasnostima u onom opsegu kako je to navedeno u Popisu, te stoga ima pravo na isplatu koja je predmetom ove tužbe.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ugovor o radu 27.03.1996., , Popis zaposlenika sa posebnim uvjetima rada, Popis poslova sa izvorima opasnosti te je saslušan svjedok SH i tužitelj.

5. Presudom od 19. prosinca 2019.g, broj: Pr-1573/2019 usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, koja je Presuda potvrđena Rješenjem Županijskoga suda u Zagrebu broj Gžr-424/2020 od n26. svibnja 2020.g.

6. Dana 29.11.2021.g tuženik je sudu podnio Zahtjev za ponavljanje postupka obzirom da su Presude suda I i II stupnja utemeljene na pravomoćnoj presudi kojom je utvrđeno nezakonito otkazivanje KU, Pr-8589/14 , a koja je ukinuta Rješenjem Vrhovnoga suda RH od 25. svibnja 2021.g posl.broj Rev-2670/2019.g.

7. Rješenjem ovoga suda od 4. travnja 2024.g, Broj: Pr-1573/2019 ukinuta je Presuda od 19.12.2019.g do donošenja odluke o zakonitosti otkaza Kolektivnog Ugovora.

8. Presudom Županijskoga suda u Zagrebu GŽR-568/2024 od 15. listopada 2024.g opetovano je utvrđeno kako je Odluka Vlade RH o otkazivanju KU za znanost i visoko obrazovanje nezakonita i nedopuštena.

9. Rješenjem od 26. kolovoza 2025.g nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari i tužitelj je specificirao tužbu podneskom od 16.10.2025.g

10. Slijedom izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan iz slijedećih razloga.

11. Sukladno odredbi članka 54. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine br. 142/2010) je propisano da zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz članka 58. stavka 1. ovog ugovora i popisa radnih mjesta iz članka 58. stavka 3. ovoga ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada pripada dodatak na plaću u visini 7% do 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Prema članku 55. Kolektivnog ugovora izvorima opasnosti smatraju se: mehaničke opasnosti, padovi i rušenja, električna struja, kemijske tvari, biološke tvari, požari i eksplozije, vruće ili hladne tvari, buka, prašina, vibracije, zračenja, mikroklima, rasvjeta, fizički napor, nefiziološki položaj tijela, psihofiziološki napori i dr. Sukladno odredbi čl. 56. Kolektivnog ugovora zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti. Člankom 57. Kolektivnog ugovora utvrđena je visina dodatka pa je tako propisano da zaposlenici imaju pravo na dodatak od 15% ako redovito rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti, odnosno izloženi izvorima opasnosti. Sukladno odredbi čl. 57 st. 2 Kolektivnog ugovora pravo na dodatke imaju zaposlenici koji čiste, odnosno održavaju laboratorije i druge prostorije odnosno opremu (posuđe i sl.) u kojima se nalaze izvori opasnosti i to u visinu 2/3 dodatka koji pripada zaposlenicima koji izravno rade s tim izvorima opasnosti, a razmjerno vremenu izloženosti sukladno st. 1 čl. 57.

12. Uvidom u Ugovor o radu od 1. travnja 1996.. razvidno je da je tužitelj zaključio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto voditelj službe (kapetan broda).

13. Uvidom u Popis zaposlenika tuženika koji rade s izvorima opasnosti koji je sastavljen 2013 godine utvrđeno je da se na istom popisu nalazi tužitelj, za kojeg je naznačeno da je više od 25% do 50 % od ukupnog radnog vremena izložen izvoru opasnosti te mu pripada dodatak na plaću u visini od 12 %.

14. U postupku je saslušan svjedok SH koji je voditelj odjela od zaštite na radu, zaštite o požara i zaštite od zračenja. Poznaje tužitelja jer je jedan od 200 radnika koji su raspoređeni na poslove s posebnim uvjetima rada.

15. Tužitelj je zaposlen na radnom mjestu zapovjednika broda, kao voditelj plovnih jedinica a ujedno je i istraživač. Izložen je nepovoljnim vremenskim uvjetima i nalazi se na popisu radnika raspoređenih na radna mjesta s posebnim uvjetima rada. Postotak izloženosti odgovara stvarnom stanju.

16. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je zaposlen na radnom mjestu zapovjednika broda, kao voditelj plovnih jedinica a ujedno je i istraživač. Izložen je nepovoljnim vremenskim uvjetima i nalazi se na popisu radnika raspoređenih na radna mjesta s posebnim uvjetima rada. Postotak izloženosti odgovara stvarnom stanju te je više od 50% radnog vremena izložen nepovoljnim vremenskim uvjetima i posebnim uvjetima rada.

17. Tužitelj je u radnom odnosu kod tuženika prema sklopljenom ugovoru o radu te se na njega primjenjuje predmetni KU, a radi se o individualnom pravu iz radnog odnosa, koje se prema čl. 5 ZR-a, ostvaruje samo prema poslodavcu koji je dužan pridržavati se odredbi KU-a. Isto tako prema odredbi čl. 191 ZR-a, stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne su u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe. Tužitelj cijelo vrijeme radi na radnom mjestu sa izvorima opasnosti, a navedeno je potvrdio u svom iskazu prema kojem tijekom radnog vremena mora ulaziti u laboratorij. Osim toga tužitelj je naveden da radi na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada i Popisu iz 2009.

18. Neosnovan je navod tuženika da se KU (142/10) ne bi primjenjivao jer Popis zaposlenika sa posebnim uvjetima rada je sastavljen 2009., jer su odredbe čl. 58. KU-a od 2010. identične čl. 52. KU-a iz 2002. pa postoji kontinuitet u obvezama poslodavca. Nije osnovan navod tuženika da Popis radnika iz 2009. ne bi vrijedio iz razloga što dekan tuženika nije prihvatio Popis, jer uvidom u Popis iz 2011. je utvrđeno da je tadašnja dekanica zajedno sa sindikalnom povjerenicom sudjelovala u izradi prijedloga Popisa.

19. Također nije osnovan navod tuženika o prestanku obveze prema čl. 208. ZOO- a, jer je tuženik kao poslodavac odgovoran za isplatu svih materijalnih prava iz radnog odnosa, neovisno o izvoru financiranja. Tuženik je prema čl. 59. st. 1. Zakona o ustanovama, odgovoran svojom imovinom za ispunjenje obveza prema zaposlenicima. Sredstva se u pravilu osiguravaju proračunom, ali je tuženik odgovoran za ispunjenje obveze prema čl. 107. st. 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju u kojem se navodi da se fakulteti financiraju iz sredstava osnivača, državnog proračuna, vlastitih sredstava, prihoda od različitih ekspertiza itd. Naknada za godišnji odmor i plaćeni dopust prema čl. 81. i čl. 95. st. 5. ZR-a, se isplaćuje u visini prosječne plaće u prethodna tri mjeseca, a isto je sadržavao i raniji ZR iz 2009. koji se primjenjivao do kolovoza 2014.

20. Osnovica za izračun plaće u javnim službama određena je Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama Vlade RH (NN 40/09) te je iznosila 5.108,84 kn bruto, pa tužitelju pripada pravo na dodatak 766,32 kn bruto mjesečno, a u skladu sa odredbama KU-a.

21. Nakon što je utvrđeno da tužitelj obavlja poslove s posebnim uvjetima rada, valjalo je u smislu citiranih odredbi KU-a, usvojiti zahtjev za isplatu iznosa 5.952,61 kn bruto sa zateznim kamatama od dospijeća mjesečnih iznosa do isplate.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 ZPP-a.

23. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

Tako je tužitelju priznat trošak podneska 3.7.2019., zastupanja na roč. 22.10.2019. i 22.11.2019.g, 6.11.2025.g, sve po 150,00 eura te trošak 2 ročišta za objavu 150,00 eura, tošrak podneska od 21.05.2025.g i 16.10.2025.g svako po 37,50 eura, sveukupno 825,00 eura što uz 25% PDV u iznosu 206,25 eura iznosi 1.031,25 eura.

Na dosuđeni parnični trošak je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14) u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

24. Na temelju odredbe članka 15. stavak 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 26/03., pročišćeni tekst, broj: 125/11. i 112/12.) tužiteljica je oslobođena od plaćanja pristojbi u ovom postupku.

25. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. prosinac 2025.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 5 primjeraka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika