Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
Split
Pr-595/2023-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 13. studenoga 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice, a u izočnosti tuženika, dne 29. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.368,00 EUR-a bruto za razdoblje od 1. 6. 2018.g. do 30. 9. 2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 18,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023.g. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prigovor presuđene stvari.
II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.593,75 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:
[broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 29. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je dne 11. srpnja 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik-primalja na hitnom prijemu na Klinici za ženske bolesti i porode te je obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a što nije evidentirano niti isplaćeno od strane tuženika. Odlukom tuženika od 28.12.2022. utvrđeno je da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad pa prema tome tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Prethodne činjenice imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Slijedom prednjeg, tužiteljica potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1. 6. 2018. do dana dostave podataka, dakle, tužiteljica je postavila stupnjevitu tužbu, a po pribavi dokumentacije i nakon provedenog vještačenja određeno će postaviti tužbeni zahtjev (čl. 186.b. ZPP).
2. U odgovoru na tužbu od 4. listopada 2023. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe kako niti jedan radnik ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa tako ni tužiteljica, već poneki radnici, najčešće nakon dežurstva ili rada u turnusu, budu zaduženi za primopredaju službe i ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena, nekada 5 minuta, nekada 30 minuta, maksimalno 30 minuta, a na tužiteljici je teret dokaza da je svaki dan od cca 1000 radnih dana u utuženih 5 godina bila zadužena za primopredaju i da je baš svaka primopredaja trajala 30 minuta. Nadalje, navodi kako je primopredaja pravno regulirana tek Dodatkom II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. pa je i iz tog razloga tužbeni zahtjev neosnovan za onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje prije 1. rujna 2019. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.
3. Rješenjem ovog suda od 5. studenoga 2024. pozvana je tužiteljica da postavi precizno, potpuno i određeno tužbeni zahtjev (čl. 186.b st.3. ZPP), s obzirom na to da tužiteljica u tužbi ni ne tvrdi da je tražila od tuženika potrebne podatke te da joj tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a.
4. Podneskom od 21. studenoga 2024. tužiteljica je postavila određeni tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 1.368,00 eura bruto za razdoblje od 1. 6. 2018. do 30. 9. 2024. sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 18,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.
5. U podnesku od 6.prosinca 2024. tuženik navodi da je predmetna tužba nepodobna za raspravljanje, predlaže odbaciti neuredno postavljeni tužbeni zahtjev, a ujedno se protivi uređenom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom i nerazumljivom. Tuženik se protivi i točki II. petita tužbenog zahtjeva za isplatom naknade parničnog troška na račun odvjetnika tužiteljice jer bi se u tom slučaju ustupila tražbina (cesija) tužiteljice koju ima prema tuženiku. Osim toga, ističe prigovor presuđene stvari koji se odnosi na isplatu razlike zbog pogrešno izračunatih naknada plaća za vrijeme bolovanja i za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za svaki mjesec utuženog razdoblja, jer je tužiteljica već po tom osnovu tužila tuženika u predmetima pod posl. broj Pr-710/2019 i Pr-151/2021.
6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za studeni 2018., zaključka s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 17. veljače 2023., Odluke tuženika od 28. prosinca 2022., izvatka iz starog i novog Pravilnika tuženika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca, ugovora o radu, Pravilnika o radu, preslika presude ovog suda pod br. Pr-151/2021-8 od 21. veljače 2023. i br. Pr-710/2019 od 8. ožujka 2021., službene zabilješke tuženika od 17. 9. 2025., Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U- III-400/2023od 22. veljače 2017., saslušanjem svjedokinje HĐ te saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, dok je tuženik odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje OĐ, a tužiteljica je odustala od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje DĐ, a sud je odustao od izvođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem smatrajući isti suvišnim i nepotrebnim s obzirom na to da je tuženik učinio neprijepornom visinu tužbenog zahtjeva, dok iskaze svjedokinja, glavnih sestara svih Klinika bolnice saslušanih u drugim predmetima koje je tuženik dostavio uz podnesak od 7.10.2025. sud nije cijenio, s obzirom na to da se tužiteljica nije suglasila s korištenjem njihovih iskaza i u ovom predmetu pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.
7. Neprijeporno je između parničnih stranaka:
-da je tužiteljica zaposlenica tuženika na neodređeno vrijeme,
- da radi na radnom mjestu medicinske sestre-primalje na hitnom prijemu Klinike za ženske bolesti i porode na Firulama;
- da radi u turnusima 12-24-12-48, te je njezino radno vrijeme od 7:00 do 19:00 i od 19:00 do 7:00.
8. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovu primopredaje službe za razdoblje od 1. lipnja 2018. do 30. 9. 2024., te posljedično tim pravnim osnovama naknada za godišnji odmor i bolovanje. Prijeporna je i osnovanost istaknutog prigovora presuđene stvari.
9. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.
10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1. lipnja 2018. do 30. rujna 2024. s osnova primopredaje službe, jer je tužiteljica u utuženom razdoblju kao zaposlenica tuženika poslije završetka radnog vremena ostajala 30 minuta duže na svom radnom mjestu radi primopredaje službe, te naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja, a što joj od strane tuženika nije plaćeno.
11. Naime, Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) zaključen je 30. rujna 2019., a u primjeni je od 1. rujna 2019. (osim čl. 12. koji je u primjeni od 1. siječnja 2020.). Člankom 9. Dodataka II. izmijenjen je članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. koji glase: „8. Primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena i 9. Organizacijom rada određuje se osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe.“
12. Dodatkom IV. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 3/2023; dalje: Dodatak IV.) od 5. siječnja 2023. produljeno je razdoblje primjene KU/18, Dodatka I., Dodatka II. i Dodatka III. do 25. ožujka 2023.
13. Zaključkom broj 108. s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17. 2. 2023. navodi se kako primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno 30 minuta nakon početka radnog vremena. Organizacijom rada određuje se osoba zadužena za obavljanje primopredaju službe. Poslodavac je zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.
13.1. Dakle, iz Zaključka br. 108 jasno proizlazi kako poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koja mora biti evidentirana u evidenciji prisutnosti na radu.
14. Odredbom čl. 81. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22; dalje: ZR) određeno je kako za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.
15. Nadalje, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20), koji je na snazi od 1. ožujka 2018., u članku 34. navodi da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. I čl. 81. ZR.
16. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 56/2022) u čl. 37. st.5. određuje kako se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zaposleniku isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za zaposlenika povoljnije; st. 6. pod ostvarenim plaćama u prethodna tri mjeseca smatraju se plaće ostvarene za rad u tri mjeseca koja prethode mjesecu korištenja godišnjeg odmora; st.7. ako je u prethodna tri mjeseca zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva uračunava u prosjek iz stavka 5. ovoga članka.
16.1. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12, 24/17, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) u čl. 59., kasnije 58. regulira ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje. Od 1. svibnja 2022. godine Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 56/2022) u čl. 57. navodi ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za zaposlenika, odnosno ako je u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek.
17. Odlukom tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur. broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.12.2022., koja se stupa na snagu i primjenjuje se od 1. siječnja 2023., određeno je kako pod se izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. Primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, a liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, kao i da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i zbraja se s ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a višak iznad mjesečnog fonda sati plaća se kao prekovremeni rad.
18. U konkretnom slučaju, nesumnjivo je utvrđeno da tužiteljica radi kod tuženika kao primalja na Klinici za ženske bolesti i porode od 1981., da su smjene od 7:00 do19:00 i od 19:00 do 7:00, da svaki put nakon završetka formalno propisanog radnog vremena radi duže i da obavlja primopredaju službe, da radi na tri radilišta (dnevna bolnica, jednodnevna kirurgija i hitna ambulanta) i dok se pokriju ta tri radilišta prođe vremena, najmanje 30 minuta, a što proizlazi ne samo iz iskaza tužiteljice, već i svjedokinje HĐ, glavne sestre Klinike za ženske bolesti i porode (a koja je iskazala kako primopredaja traje 15-20 minuta, usmena je primopredaja, a isto se i evidentira tijekom radnog vremena u bilježnice, kao i u bolničkom sustavu, odnosno računalu te da primopredaju vrše sve sestre).
18.1. Dakle, a imajući u vidu iskaz tužiteljice, te svjedokinje HĐ, koji iskazi se u bitnim činjenicama podudaraju i isti su o odlučnim činjenicama dali neposredno uvjerljive iskaze pa ih sud prihvaća, utvrđeno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala primopredaju službe svaki put nakon završetka svoje smjene (prenosila podatke o pacijentima kolegama koji preuzimaju smjenu), da je primopredaja službe nužna radnja, da ju sestre pa tako i tužiteljica vrše usmeno, a i pisano u bilježnicu i na računalo te da bi primopredaja trajala u prosjeku 30 minuta nakon svake odrađene smjene, turnusa i dežurstva (što je određeno i Zaključkom Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 108. prema kojemu primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno 30 minuta nakon početka radnog vremena). Također utvrđeno je da ne postoji pisana odluka poslodavca o točno određenoj osobi za primopredaju službe, već su svi iz smjene sudjelovali u toj primopredaji, kako je iskazala tužiteljica i svjedokinja HĐ. Dakle, u ovom slučaju poslodavac nije organizirao primopredaju službe na način kako je to bilo potrebno i određeno Zaključkom, nije odredio osobu zaduženu za primopredaju službe, niti je vodio evidenciju o osobama, kao niti radnom vremenu provedenom u primopredaji službe.
18.2. Naime, kako proizlazi iz iskaza svjedokinje HĐ primopredaja službe znači da se kaže sve što se događalo tijekom noći, je li se kome vadila krv, odnosno govori se o općem stanju pacijenata (kolegica koja je radila tijekom noći predaju službu sestrama koje dolaze u dnevnu smjenu) ili tijekom dana (kolegici koja dolazi u noćnu smjenu predaje se na isti način stanje o pacijentima), dok tuženik kao poslodavac vrijeme primopredaje službe nije evidentirao u evidenciji prisutnosti na radu, a činjenica da navedeni rad nije evidentiran u evidenciji prisutnosti na radu, ne oslobađa poslodavca od obveze da taj rad plati tužiteljici.
19. Sukladno odredbi čl. 5. ZR poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu. Odredbom čl. 135. st. 4. istog Zakona propisano je kako u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 5. Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Slijedom navedenog, s obzirom na to da tuženik kao poslodavac očito nije vodio evidenciju radnog vremena na propisani način, u ovoj pravnoj stvari tuženik nije dokazao da tužiteljica nije ostajala duže 30 minuta nakon radnog vremena radi primopredaje, a da je vršila primopredaju nesumnjivo proizlazi ne samo iz njezinog iskaza već iskaza svjedokinje HĐ.
19.1. Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''Narodne novine” br.' 73/17), a koji Pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''Narodne novine” br.' 55/24) koji je stupio na snagu dana 1.10.2024. Prema odredbi članka 8. st. 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika bilo je propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa, odnosno u vezi s radnim odnosom kao što su primjerice, prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novo važećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''Narodne novine“ br. 55/24) i to odredbom članka 13. stavak 1. i 2. tog Pravilnika.
19.2. Teret dokazivanja radnog vremena prema odredbi čl. 135. st. 4. ZR-a upravo je na tuženiku kao poslodavcu. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da je uredno vodio evidencije o radnom vremenu, a vezano za sate primopredaje službe koji se odnose na tužiteljicu, a samo nepostojanje evidencije prisutnosti na radu ne znači da tužiteljica nije obavljala primopredaju službe. Sud je na temelju provedenog dokaznog postupka – saslušanja tužiteljice, te svjedoka nesumnjivo utvrdio da je tužiteljica zaista i obavljala primopredaju (kao i svi ostali iz smjene, kako je iskazala tužiteljica) i da se ta primopredaja obavljala oduvijek i još uvijek se obavlja, a time je provela radno vrijeme u primopredaji nakon svakog završetka svog redovnog radnog vremena u trajanju u prosjeku od 30 minuta, samo što nije bila plaćena sve do odluke tuženika od 28.12.2022. kada se ista evidentira i plaća.
19.3. Činjenica da se primopredaja službe prvi put spominje u Dodatku II. KU/19 ne znači da tužiteljica nema pravo na isplatu neisplaćene plaće za sate odrađene u primopredaji službe i prije 1. rujna 2019. (dakle, od 1. 6. 2018.), kako tvrdi tuženik, budući da se primopredaja oduvijek obavljala, usmeno i pisano, i da su je obavljali svi u smjeni pa tako i tužiteljica.
19.4. I iz iskaza svjedokinje HĐ proizlazi kako im se tek od 1. 1. 2023. plaća primopredaja, što dovodi do zaključka kako se primopredaja prije nije evidentirala niti u evidencijama prisutnosti na radu niti u evidencijama o radnom vremenu, niti se isplaćivala (sve do odluke tuženika od 28.12.2022.), a primopredaja se obavljala oduvijek.
19.5. Osim toga, za istaknuti je kako tuženik nije svojom odlukom ni zadužio određenu osobu koja bi bila zadužena za vođenje primopredaje službe (odlukom tuženika od 28.12.2022. nije određeno tko će vršiti primopredaju, već da medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj, odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice).
20. Slijedom prednjeg, tužiteljici pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće i naknade plaće vezano za odrađene sate u primopredaji službe za razdoblje od 1. 6. 2018. do 30. 9. 2024. Kako tuženik nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva, to je sud odustao od izvođenja dokaza financijskim vještačenjem, a da se ne bi stvarali bespotrebni troškovi i odugovlačio postupak i tužiteljici dosudio zatraženi iznos od 1.368,00 eura.
20.1. Na dosuđeni iznos od 1.368,00 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa (od po 18,00 eura) do isplate, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 92. st. 4. ZR), po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), kako je to tužiteljica pravilno i zatražila tužbenim zahtjevom, radi čega je odlučeno kao u izreci presude.
21. Nadalje, tuženik je istakao prigovor presuđene stvari u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a koji prigovor po ocjeni ovog suda nije osnovan pa ga je sud odbio i odlučio kao u točki I. izreke rešenja.
22. Prema odredbi članka 333.stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 i 89/14, 80/19, 114/22 i 155/23; drugdje u tekstu ZPP-a) prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno odbacit će tužbu.
23. Uvidom u spis ovog suda pod br. Pr-151/2021 utvrđeno je da se postupak vodio radi isplate razlike plaće na ime povećanja osnovice od 6 % za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., a u spisu pod br. Pr-710/2019 utvrđeno je da se postupak vodio radi isplate razlike manje isplaćene naknade bruto plaće na ime dodataka na plaću za sve odrađene sate te naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja za razdoblje od listopada 2014. do siječnja 2020., a u ovom predmetu postupak se vodi radi isplate razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće s osnova neisplaćene primopredaje službe, posljedično tome naknade za godišnji odmor i bolovanje (jer tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe, što nije u vezi s dodatcima na plaću) za razdoblje od 1. 6. 2018. do 30. 9. 2024. Dakle, ne radi se o istovjetnom tužbenom zahtjevu, radi čega se prigovor presuđene stvari ukazuje neosnovanim.
24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a pa je tužiteljici, koja je u cijelosti uspjela u sporu , a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023), VPS te priloženom popisu dosuđen sljedeći trošak: za sastav tužbe 150,00 eura, za sastav podnesaka od 24. 3. 2025. i 20.10.2025. po 150 eura, za pristup na ročišta od 6. 2. 2025., 27. 3. 2025., 28. 5. 2023., 24. 9. 2025. i 13.11.2025. po 150,00 eura, za pristup ročištu za objavu presude 75,00 eura, ukupno 1.275,00 eura, uvećano za 25 % PDV- a u iznosu od 318,75 eura, sveukupno iznos od 1.593,75 eura, a koji će se isplatiti na žiro račun punomoćnice tužiteljice, a kao u točki II. izreke rješenja. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 29.prosinca 2025., kao dana presuđenja, do isplate.
24.1. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.
24.2. U punomoći od 30.prosinca 2019. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnicu da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun, a to je tužiteljica potvrdila i u svom iskazu danom na ročištu od 28. svibnja 2025.
24.3. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska od 21.11.2024., kojim je ispravila tužbu postupajući po rješenju ovog suda od 5. studenoga 2024. kojim je tužiteljica pozvana da točno i određeno postavi tužbeni zahtjev, koji nije postavila u tužbi, stoga su troškovi ispravka nastali krivnjom tužiteljice i te troškove nije u obvezi snositi tuženik, kao ni trošak sastava podneska-požurnice od 12. 8. 2025. jer taj trošak nije bio nužan ni potreban.
24.4. Nadalje, tuženik ističe kako se protivi preinaci tužbe u točki II izreke, glede isplate troškova postupka na račun punomoćnice tužiteljice, međutim, protivljenje tuženika je neutemeljeno, jer se ne radi o preinaci tužbe. Naime, odredbom čl. 194.st.1. ZPP-a određeno je da parnica počinje teći dostavom tužbe tuženiku. U pogledu zahtjeva koji je stranka postavila u tijeku postupka parnica počinje teći od časa kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka (čl. 194. st. 2.ZPP). Dakle, parnica ne počinje teći podnošenjem zahtjeva za naknadu parničnih troškova nego samo u pogledu tužbenog zahtjeva. Zahtjev za naknadu parničnog troška nije sastavni dio predmeta spora, niti o tom zahtjevu teče parnica. Parnične troškove čine samo izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st.1 ZPP) i o njemu odlučuje sud u presudi ili rješenju kojim se završava postupka pred sudom. Stoga se ne radi o preinaci tužbe kada je u zahtjevu za naknadu parničnog troška zatraženo da se isti isplati na račun punomoćnice tužiteljice.
Split, 29. prosinca 2025.
Sutkinja
Katica Bojčić Vidović
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.
DNA:
- pun. tužiteljice
- tuženiku
