Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž Ovr-591/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Filki Pejković, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja 1. FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. Caki trans d.o.o., OIB: 17478959244, Koškovec 1/A, zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kozjak & Rendić, odvjetnicima iz Varaždina, protiv ovršenika ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-1325/2022-29 od 13. listopada 2025., 29. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba ovršenika te se ukida rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-1325/2022-29 od 13. listopada 2025. te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da se odbija prijedlog za odgodu ovrhe ovršenika kao neosnovan.
2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) koji se sukladno čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 150/11, 154/11, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20., 114/22, 06/24; dalje OZ) primjenjuje u ovršnom postupku. U bitnome ovršenik u žalbi navodi da bi mu nastupila nenadoknadiva šteta provedbom ovrhe jer da je izvršio ulaganje u predmetnu nekretninu preko 10.250,00 eura te da se radi o jedinoj nekretnini u koju je ulagao jer je smatrao da će mu biti dana mogućnost otkupa nekretnine prema sporazumu i dogovoru sa ovrhovoditeljem. Stoga je predložio da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. Donoseći osporavano rješenje sud prvog stupnja navodi da je ovršenik podnio prijedlog za odgodu ovrhe, da je istaknuo prigovor prava zadržanja te da temelji prijedlog na odredbi čl. 65. st. 1. t. 1. i 8. OZ-a.
5. Odlučujući o prijedlogu za ovrhu sud prvog stupnja utvrđuje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 65. st. 1. t. 1. OZ-a za odgodu ovrhe jer da protiv odluke na temelju koje je određena ovrha nije izjavljen pravni lijek.
6. U odnosu na razloge za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. t. 8. OZ-a u kojoj odredbi je propisano da sud može ako ovršenik učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu, ako ovrha prema sadržaju ovršne isprave ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni, utvrđuje uvidom u presudu Općinskog suda u Varaždinu, pod posl. br. Ps-1/2022-2 od 17. ožujka 2022. i Ps- 7/2019-34 da tim ovršnim ispravama nije utvrđeno istodobno ispunjenje nekih obveza ovrhovoditelja prema ovršeniku pa da stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe.
7. U odnosu na istaknuti prigovor zadržanja sud prvog stupnja navodi da je ovršenik pokrenuo postupak kod Općinskog suda u Čakovcu, pod posl. br. P-123/2023 radi naknade ulaganja u navedenu nekretninu pa da stoga navedeni prigovor ne može biti predmetom raspravljanja povodom prijedloga za odgodu ovrhe.
8. Osnovani su žalbeni navodi ovršenika da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer ovršenik u žalbi navodi da bi iseljenjem pretrpio nenadoknadivu štetu jer da je izvršio ulaganje u predmetnu nekretninu, da navedena nekretnina je jedina nekretnina koju posjeduje i da predstavlja njegov jedini dom, da je u nju ulagao jer je smatrao da će imati mogućnost otkupa nekretnine.
9. Naime, tijekom ovog postupka trebalo je utvrditi da li se predmetna nekretnina smatra domom ovršenika zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa se stoga ne može ispitati niti pravilnost primijenjenog materijalnog prava.
10. Prema praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl.br. Rev-1129/16 i Rev-489/2021 bilo je sporno pitanje da li je ovršenik provedbom ovrhe radi ispražnjenja nekretnine trpi nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a ukoliko se nekretnina koja je predmetom ovrhe smatra domom ovršenika i da li su u takvom postupku prilikom provođenja ovrhe radi ispražnjenja nekretnine provodi test razmjernosti izražen presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu F protiv Republike Hrvatske, te da je na ta pitanja odgovorio Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci pod posl. br. U-III-869/14 od 29. kolovoza 2014. povodom razmatranja spornih pitanja u rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Ovrs-384/14.
11. Dakle u navedenim odlukama izraženo je pravno shvaćanje da u slučaju kad je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio teško nadoknadivu štetu u vidu gubitka jedine nekretnine koju posjeduje za stanovanje koja je jedini dom za stanovanje njegove obitelj i središte njegovog obiteljskog života u kojem živi, provodi se test razmjernosti.
12. Također u navedenoj odluci Ustavnog suda zauzeto je pravno shvaćanje da je gubitak doma najekstremniji oblik miješanja u pravo na poštovanje doma i da se to pitanje ne nameće automatski u svakom sporu vezanom za prisilno iseljenje i da se je stranka dužna pozvati na istaknutu povredu tog prava, te ako stranka istakne taj prigovor nezavisni sud treba ocijeniti razmjernost i razumnost takvog prigovora, bez obzira na postojanje pravne osnove. Naime test razmjernosti provodi sud koji treba utvrditi da li se predmetna nekretnina smatra domom ovršenika i je li došlo do miješanja u njegovo pravo na dom te ovisno o tom utvrđenju ispitati je li miješanje bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, da li je postojao legitiman cilj i je li mjera iseljenja iz stana bila nužna u demokratskom društvu.
13. Stoga će sud prvog stupnja u nastavku postupka odlučiti o istaknutom prigovoru ovršenika o pravu na dom te nakon utvrđenja relevantnih činjenica ponovno će odlučiti o prijedlogu za odgodu ovrhe.
14. U odnosu na istaknuti prigovor zadržanja u ovom postupku sud prvog stupnja pravilno navodi da se taj prigovor ne razmatra u ovršnom postupku kada je uvidom u ovršnu presudu Općinskog suda u Varaždinu pod posl. br. Ps-1/2022 od 17. ožujka 2022. utvrđeno je da je u tom postupku bilo razmatrano pitanje zadržanja predmetne nekretnine i da je taj prigovor odbijen kao neosnovan.
15. Slijedom obrazloženog žalbu ovršenika je trebalo uvažiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U. Rijeci, 29. prosinca 2025.
Sutkinja
Filka Pejković
