Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-902/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice ST iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Mataić, odvjetnik iz Slavonskog Broda, protiv ovršenika ĐT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe naplatom sudskih penala, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 30. kolovoza 2024. poslovni broj Ovr-1113/2024-2, 29. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovrhovoditeljice se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 30. kolovoza 2024. poslovni broj Ovr-1113/2024-2.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prijedlog ovrhovoditeljice od 12. srpnja 2024., radi naplate sudskih penala u iznosu od 218.788,92 eura, s kamatama.

2. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditeljica je pravovremeno izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje OZ), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži i preinači pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, a podredno da ukine navedeno rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji je prethodio i žalbene navode ovrhovoditeljice, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl.365. st. 2. u vezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a te čl. 21. OZ-a te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Suprotno navodima žaliteljice, pobijano rješenje jasno je i razumljivo, nema nejasnoća ni proturječnosti te sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa se može ispitati, tako da pri donošenju istog prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire žaliteljica.

7. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da se u pobijanom rješenju navodi samo čl. 247. st. 1., a bez navođenja o kojem se zakonu radi, valja odgovoriti da isti nisu osnovani, jer prvostupanjski sud u toč. 3. obrazloženja istog rješenja (str. 1.), kada prvi put spominje taj članak, navodi: "...sukladno odredbi čl. 247. st. 1. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a, NN 112/12, 25/13, dalje OZ)", tako da je jasno o kojem se zakonu radi, dok se na str. 2. obrazloženja navodi sadržaj upravo tog članka pa sama činjenica što se u cijelom tekstu obrazloženja ne navodi ponovo naziv tog Zakona ne utječe na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, jer je jasno da se navedena odredba odnosi na OZ, koji prvostupanjski sud citira na str. 1. obrazloženja.

8. Iz sadržaja spisa proizlazi da je ovom ovršnom postupku prethodila parnica radi smetanja posjeda te je uvidom u pravomoćno i ovršno rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1211/12-14 od 21. prosinca 2012. ovaj sud utvrdio da je navedenim rješenjem utvrđen čin smetanja posjeda vozila, zabranjeno tuženiku ČT svako daljnje takvo smetanje posjeda i naloženo mu je da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da tužiteljici ST vrati vozilo, kao i ključ koji posjeduje te prometnu dozvolu vozila marke VW Polo, godina proizvodnje 2005., te da omogući tužiteljici daljnju i nesmetanu uporabu istoga u roku od 8 dana. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 13. studenog 2012., a ovršno 6. prosinca 2013.

8.1. Nadalje, rješenjem Općinskog suda u Opatiji od 14. siječnja 2015. (pravomoćno 23. lipnja 2015.) ovršeniku je određen naknadni rok od 15 dana da ovrhovoditeljici ispuni obvezu utvrđenu pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1211/12-14 od 21. prosinca 2012., s tim da ukoliko to ne učini u određenom roku, nalaže se ovršeniku da ovrhovoditeljici plati na ime sudskih penala po 500,00 kn dnevno za svaki dan zakašnjenja, počevši od isteka ostavljenog mu naknadnog roka sve dok ne ispuni obvezu.

8.2. Međutim, iz spisa proizlazi da je prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, radi naplate sudskih penala, na temelju naprijed navedene ovršne isprave, podnesen prvostupanjskom sudu tek 12. srpnja 2024., a koji prijedlog je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem od 30. kolovoza 2024. odbio kao neosnovan.

9. Žalbenim navodima ovrhovoditeljica niti ne spori da nije tražila ispunjenje nenovčane obveze, već je tražila samo ovrhu radi naplate sudskih penala u iznosu od ukupno 218.788,92 eura s pripadajućim kamatama na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, pa je prvostupanjski sud, i po stavu ovog suda, pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za određivanje sudskih penala, brižljivo cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, odnosno da ovrhovoditeljica nije u vremenskom razdoblju od 9 godina (od 2015. do srpnja 2024.) pokrenula ovrhu radi ispunjenja obveze, odnosno ostvarenja nenovčane tražbine - predaje vozila starog skoro 20 godina. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju ovrha radi naplate dosuđenih penala u okviru čl. 248. OZ-a predstavlja zlouporabu ovlaštenja. Naime, određivanjem ovrhe radi naplate sudskih penala kroz traženi period za svaki dan po 66,36 eura/500,00 kuna odnosno ukupno 218.788,92 eura ne postiže se svrha koja je propisana čl. 247 st. 1. i 4. OZ-a. Valja napomenuti da bi izricanje i svrha sudskih penala kroz sporno razdoblje trebalo motivirati ovršenika da ispuni obvezu, a ovrhovoditeljici, s druge strane, dati satisfakciju zbog neizvršenja tražbine, no određivanje sudskih penala i njihova ovrha ne mogu predstavljati osnovu za neosnovano bogaćenje ovrhovoditeljice, jer su visina dosuđenih sudskih penala i njihova ovrha nerazmjerni s tražbinom koju je trebao izvršiti ovršenik.

10. Odredbom čl. 247. st. 4. OZ-a propisano je da se plaćanje sudskih penala može tražiti sve dok se, na temelju ovršne isprave, ne predloži ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine, dok je st. 5. propisano da pravo na sudske penale prestaje od dana podnošenja prijedloga za ovrhu iz st. 4. istog čl. OZ-a.

11. Dakle, normativni sadržaj odredbe čl. 247. OZ-a ne treba shvaćati kao sredstvo kažnjavanja, nego kao simbolično sredstvo ili produženi instrument koji bi trebao potaknuti ovršenika na ispunjenje dužne tražbine, pri čemu sudski penali ne mogu zamijeniti rješenje i ni u kojem slučaju ne mogu biti sredstvo za ostvarivanje zarade ovrhovoditelja, kao što se ne mogu pretvoriti niti u neki oblik rente, a niti su predviđeni kao sredstvo za ostvarivanje potraživanja s osnove izgubljenih prihoda.

12. Stoga, imajući u vidu odredbu čl. 247. st. 4. OZ-a (prema kojoj se odredbi upućuje ovrhovoditelja da pokrene ovršni postupak radi ostvarivanja nenovčane tražbine na činjenje, trpljenje ili nečinjenje, makar je sud ovršeniku izrekao sudske penale), po ocjeni ovog suda, nema mjesta beskonačnoj naplati sudskih penala u korist ovrhovoditelja, a na teret ovršenika, već sud mora od slučaja do slučaja ocijeniti koji su razlozi zbog kojih ovrhovoditelj ne postupa po odredbi čl. 247. st. 4. OZ-a i da li se naplatom sudskih penala (čl. 248. OZ-a) pogoduje bogaćenju ovrhovoditelja.

13. Pored navedenog, valja istaći da je odredbom čl. 444. ZPP-a propisano da tužitelj gubi pravo da u ovršnom postupku zahtijeva ovrhu rješenja kojim se tuženiku po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje (kao što je u konkretnom slučaju), ako nije zahtijevao ovrhu u roku od trideset dana nakon proteka roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje. Stoga je ovrhovoditeljici protekao prekluzivni rok za podnošene prijedloga za ovrhu protiv ovršenika, jer je ovršeniku protekao naknadni rok od 15 dana za dobrovoljno ispunjenje tražbine ovrhovoditeljici (vraćanje vozila, ključa vozila i prometne dozvole), određen rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Opatiji od 14. siječnja 2015., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 23. lipnja 2015., a koje rješenje je ovršenik primio 18. kolovoza 2015. Naime, ovršeniku je zadnji dan roka za dobrovoljno ispunjenje tražbine ovrhovoditeljice po tužbi zbog smetanja posjeda bio 2. rujna 2015., a ovrhovoditeljica nije zahtijevala ovrhu u roku od trideset dana nakon proteka roka za dobrovoljno ispunjenje, niti naknadno, već je podnijela samo prijedlog za ovrhu radi naplate sudskih penala.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

Osijek, 29. prosinca 2025.

Sutkinja

Tatjana Varžić