Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-708/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika SE iz [adresa], S 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Milenko Ilić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženice-protutužiteljice GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Vujičić, radi utvrđenja – spor iz nasljeđivanja, odlučujući o žalbi tužitelja- protutuženika izjavljenoj protiv točke IV. izreke, te žalbi tužene-protutužiteljice izjavljenoj protiv točke I., III. i IV. izreke presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1689/2019 od 29. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužene-protutužiteljice kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-1689/2019 od 29. srpnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-1689/2019 od 29. srpnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkama IV. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužene-protutužiteljice za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Prihvaća se dio tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika koji glasi: "I. Utvrđuje se da je tužitelj SE podmirio dugove pok. ostavitelja VE i to:

- za smještaj u ustanovu Obiteljsko zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba Esperanza Pula prema navedenoj ustanovi u iznosu od 17.600,00 kuna (2.335,92 EUR),

- za utrošak vode u stanu u [adresa] prema trgovačkom društvu Vodovod d.o.o. Pula, u iznosu od 1.268,34 kuna (168,34 EUR), te za popravak puknuća cijevi u iznosu od 635,97 kune (84,41 EUR), te da se navedeni iznosi imaju uzeti u obzir prilikom izračuna obračunske vrijednosti ostavine iza pok. VE i vrijednosti nužnog dijela tuženice GE.“

II. Utvrđuje se da u vrijednost nužnog dijela tuženice GE se uračunava vrijednost ½ prava korištenja grobnog mjesta na gradskom groblju u [adresa], oznake A/VI- 29, koji je ista naslijedila iza pok. DE i navedena ½ prava korištenja grobnog mjesta predstavlja ostavinsku imovinu pok. VE."

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika koji glasi: "I. Utvrđuje se da je tužitelj SE podmirio dugove pok. ostavitelja VE i to:

- za smještaj u ustanovu Obiteljsko zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba Esperanza Pula prema navedenoj ustanovi u iznosu od 29.200,00 kuna (3.875,51 EUR), za utrošak vode u stanu u Koparskoj ulici 4, Pula prema trgovačkom društvu Vodovod d.o.o. Pula, u iznosu od 1.268,34 kuna (168,34 EUR) te za popravak puknuća cijevi u iznosu od 635,97 kune (84,41 EUR), te da se navedeni iznosi imaju uzeti u obzir prilikom izračuna obračunske vrijednosti ostavine iza pok. VE i vrijednosti nužnog dijela tuženice GE.“

III Odbija se tužbeni zahtjev tužene - protutužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da ostavinu pokojnog ostavitelja VE pok. G, rođenog **.**.1934., a umrlog **.**.2015., OIB: [osobni identifikacijski broj] čini i daljnjih 43/272 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno ukupno 179/272 dijela iste nekretnine.

II. Utvrđuje se da pokojni ostavitelj VE pok. G rođen **.**.1934., a umro **.**.2015., OIB: [osobni identifikacijski broj] godine nije oporučno raspolagao porodičnom stambenom zgradom površine 85 m2, sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što odgovara dijelu od 85/272 k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se ista ne nasljeđuje po oporuci nego po zakonu.“

IV Svaka stranka snositi će svoj parnični trošak."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se tužena- protutužiteljica (dalje: tužena) i tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj)

2.1. Tužena se žali protiv presude u dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i nepravilne odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i prihvati protutužbeni zahtjev, te tuženoj dosudi cjelokupan parnični trošak uvećan za trošak žalbe, ili podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na novo suđenje, ali pred drugim sucem. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 567,50 eura.

2.2. Tužitelj se žali protiv presude u dijelu pod točkama IV. izreke u kojoj je odlučeno o troškovima parničnog postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o parničnom trošku. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu u odluci o troškovima, te naloži tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka.

3. Na žalbe tužene i tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP- a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajem žalbe ukazuje tužena, a ovo iz razloga jer presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni, te u cijelosti utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

7. Prvostupanjski sud je temelju provedenih dokaza utvrdio sljedeće:

- da među strankama nije sporno:

- da je pok. VE u razdoblju od **.**.2014. do smrti **.**.2015. bio smješten u Ustanovu koja skrbi o starijim i nemoćnim osobama u Puli, Esperanza, te da ga tužena i njezina obitelj nisu posjećivali u domu,

- da je suvlasnički dio pok. VE prema presudi na temelju priznanja ovog suda poslovni broj P-378/94 od 12. listopada 1994. trebao biti veći od ½ zbog činjenice da je nadogradio kuću u dvorištu u [adresa], koja nekretnina da je u zemljišnim knjigama upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] – zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u naravi da predstavlja porodičnu stambenu zgradu površine 85 m2,

- da je provedba presude na temelju priznanja ovog suda poslovni broj P-378/94 od 12. listopada 1994. u zemljišnim knjigama odbijena te da su stoga tužitelj i njegov pok. brat ostali upisani kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u ½ dijela,

- da su stranke i svjedoci SEA zvali V,

- da je među strankama sporno:

- tko je i čijim novčanim sredstvima plaćao trošak smještaja pok. VE u domu Esperanza,

- tko je podmirio dug od 2.563,67 kuna poduzeću Vodovod d.o.o. Pula nastao do 23. travnja 2015. te tko je bio obveznik plaćanja tog duga, zatim tko je podmirio trošak popravka vodovodne instalacije u iznosu od 1.271,93 kn te tko je bio obveznik plaćanja tog popravka,

- kakvi su bili osobni odnosi pok. VE i kćeri GE (tuženice),

- je li pok. ČE predmetnom oporukom raspolagao cjelokupnim svojim suvlasničkim dijelom nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., k. o. [katastarska općina], u korist brata SE,

- treba li u vrijednost nužnog dijela tužene GE uračunati vrijednost ½ prava korištenja grobnog mjesta na gradskom groblju u [adresa], oznake A/VI-29.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica prvostupanjski sud je proveo dokaz čitanjem isprava uloženih u sudski spis, zatim uvidom u predmete ovog suda poslovni broj O- 3053/15 i P-378/94, saslušanjem parničnih stranaka i predloženih svjedoka te uviđajem na licu mjesta i vještačenjem po vještaku mjerniku i vještaku građevinske struke.

9. U odnosu na žalbeni navode tužene u kojem ističe da u spisu postoji točan podatak o visini mirovine pok. VE i to u vidu potvrde HZMO-a od 30. prosinca 2016., iz koje potvrde proizlazi da je mirovina pok. VE iznosila 3.536,34 kune, a ne 3.000,00 kuna, kako je utvrdio sud prvog stupnja, potrebno je odgovoriti da isti nije osnovan, a ovo iz razloga jer iz priložene potvrde proizlazi da je nakon smrti korisnika mirovine VE, koji je preminuo **.**.2015. ostala neisplaćena svota mirovine za veljaču 2015. u iznosu od 3.536,34 kune. Međutim da okolnost ne znači da je pok. VE imao mirovinu u tom iznosu. Naime, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio, obzirom da tužitelj nije imao ovlaštenje za podizanje novčanih sredstava sa bratova računa već je to imala treća osoba SEA koja je u svom iskazu navela da mirovina pok. VE nije iznosila više od 3.000,00 kuna, a obzirom da je ona imala punomoć na račune pok. VE jedina je imala neposredna saznanja o visini mirovine pok. VE. Potvrda na koju se poziva tužena odnosi se samo na jedan mjesec i to veljaču 2015. kako je to naprijed navedeno.

10. Nadalje, neosnovano tužena u žalbi ističe da je nepravilan navod obrazloženja pobijane presude da nije dokazano da je pok. VE iznajmljivao stan jer navedena činjenica proizlazi iz iskaza svjedokinje SEA koja je iskazala da je njena unuka bila podstanar pok. VE oko godinu dana u razdoblju prije nego je VE otišao u dom i plaćala 1.500,00 kuna mjesečno, a iz istog iskaza proizlazi i to da je novac od najma stana šteđen upravo za potrebe plaćanja doma, tako da je potpuno irelevantno da je stan bio iznajmljivan baš u periodu od lipnja 2014. do veljače 2015., jer je pok. VE novac od iznajmljivanja stana čuvao upravo za potrebe plaćanja doma.

11. Naime, u odnosu na ovaj žalbeni navod potrebno je odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenicu tko je i čijim novčanim sredstvima plaćao troškove boravka pok. VE u Domu "Esperanza" u [adresa] u razdoblju od **.**.2014. do veljače 2015., uvidom u uplatnice koje su priložene u spis, tako je utvrđeno da je trošak za boravak u domu za lipanj 2014. u iznosu od 5.200,00 kuna uplatila svjedokinja SEA (s nadimkom V), koja je tada uplatila novčana sredstva koja je podigla s računa pok. VE budući je imala punomoć na njegov račun u OTP banci.

12. Nadalje, prvostupanjski sud je u vezi plaćanja za boravak pok. VE u domu za razdoblje srpanj 2014. do **.**.2015. također pravilno utvrdio, temeljem provedenih dokaza (iskaza tužitelja i uplatnica), da je taj trošak platio tužitelj SE i to tako da je ta plaćanja vršio, dijelom vlastitim sredstvima, što su potvrdili svjedoci D i EE (supruga i sin tužitelja), koji o tome imaju neposredna saznanja, a to je u svom iskazu potvrdila i svjedokinja SEA.

13. Nije sporno da tužitelj nije imao ovlaštenje za podizanje novčanih sredstava s bratova računa, već je to imala treća osoba SEA, koja je u svom iskazu potvrdila da je novcima koje je podigla s računa pok. VE platila dom za njega, ali samo za prvi mjesec njegova boravka u domu, a iz čega proizlazi zaključak, da su ostali mjeseci podmireni novčanim sredstvima ostvarenim po osnovu mirovine pok. VE i da je ostatak podmirio tužitelj za kojeg je nesporno utvrđeno da je vršio uplate što je dokazao priloženim uplatnicama.

14. Neosnovano tužena u žalbi tvrdi da je predlagala pribavu podataka o prometu po računima pok. VE, što je sud neosnovano odbio, jer bi provođenjem toga dokaza bilo utvrđeno kojim novčanim iznosom je pok. VE raspolagao prije smrti i kako su ta sredstva trošena, obzirom da taj dokaz nije proveden činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno. Suprotno ovom žalbenom navodu tužene prvostupanjski sud je pravilno odbio provođenje ovog dokaz, jer je tijekom postupka nesporno utvrđeno da tužitelj nije imao punomoć za podizanje novca s računa pok. brata, a činjenica je raspolagao mirovinom pok. brata za podmirenje troškova doma utvrđena je posredno iz iskaza saslušanih svjedoka D i ME, te SEA, pa stoga nije bilo potrebe za pribavom tog dokaza.

15. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj samo djelomično vlastitim sredstvima platio smještaj u domu za brata VE i to razliku između troškova doma 5.200,00 kuna i mirovine pok. VE 3.000,00 kuna, koja razlika je iznosila 2.200,00 kuna mjesečno (razdoblje srpanj 2014. do ožujka 2015.), s tim da je trošak za boravak u domu za lipanj 2014. u iznosu od 5.200,00 kuna uplatila svjedokinja SEA, pri čemu je raspolagala novčanim sredstvima pok. VE.

16. Tužena u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja u cijelosti odbio njen protutužbeni zahtjev obrazlažući svoju odluku time da je utvrdio pravu volju ostavitelja sadržanu u njegovoj oporuci, pri čemu ističe da uopće nije bilo potrebno utvrđivati "pravu volju ostavitelja" jer je prava volja ostavitelja potpuno i jasno izražena u njegovoj oporuci. Naime, ostavitelj je oporučno raspolagao nekretninom koju je definirao kao "nekretninu koju posjeduje u vlasništvu polovice dijela (1/2) koja je na adresi [adresa], u [adresa], te dodatno "da tu moju polovicu ostavljam vlasniku druge polovice, mojem bratu SE". To koju nekretninu je ostavitelj posjedovao u vlasništvu u ½ dijela je i ostavitelju i njegovom bratu i svima drugima bilo potpuno jasno i poznato, odnosno ostavitelju i tužitelju je bilo poznato da je ostavitelj vlasnik samo jedne zgrade, kao i to da su ostavitelj i tužitelj suvlasnici svaki u ½ druge zgrade.

17. U odnosu na ove žalbene navode potrebno je odgovoriti da isti nisu osnovani budući je prvostupanjski sud pravilno uvidom u presudu na temelju priznanja poslovni broj P-398/94 od 12. listopada 1994. utvrdio da je ona donesena u parničnom predmetu koji je vođen između tužitelja VE i tuženika SE, te da se njome utvrđuje da je tužitelj VE iz [adresa], izgradnjom stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine koja je u zemljišnim knjigama upisana kao k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja porodičnu stambenu zgradu površine 85 m2, pa se slijedom navedenog tuženiku nalaže da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis takvog vlasništva na ime tužitelja u zemljišnim knjigama, jer da će u protivnom istu zamijeniti ta presuda, po pravomoćnosti. Među strankama nije sporno da ta presuda nikada nije provedena u zemljišnim knjigama, odnosno, da je njezina provedba bila odbijena. Nakon što je provedba te presude u zemljišnim knjigama bila odbijena pok. VE nije poduzimao nikakve radnje s ciljem provedbe čime je konkludentno prihvatio stanje, onakvim kakvo je ono upisano u zemljišnim knjigama, a to je suvlasništvo njega i brata svakog u ½ dijela, a što je potvrdio i sadržajem svoje oporuke.

18. Naime, u oporuci pok. VE jasno navodi da svom bratu SE nakon svoje smrti ostavlja nekretninu koju posjeduje, pri tome on spominje ½ dijela, koja je na adresi [adresa], u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], te da tu svoju polovicu ostavlja, daje vlasniku druge polovice svom bratu SE. Obzirom na sadržaj tog dijela oporuke, kao i dijela oporuke u kojem navodi da sve pokretnine namještaj i tehničke uređaje ostavlja svom bratu SE, ovaj sud utvrđuje da je prava volja pok. ostavitelja bila da njegov brat SE naslijedi u cijelosti njegov suvlasnički dio nekretnina na adresi [adresa] u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] jer jasno navodi da svoju polovicu ostavlja vlasniku druge polovice bratu SE, čime SE uz svoju polovicu dobiva i drugu polovicu, što predstavlja jedno cijelo. Osim toga u točki 3. oporuke bratu ostavlja i pokretnine (namještaj i tehničke uređaje) koje se u tim nekretninama nalaze. Tumačeći pravu volju ostavitelja valja napomenuti da je ostavitelj u točki 2. oporuke jasno i nedvojbeno naveo koje to nekretnine ostavlja svojoj kćeri GE pa bi zasigurno to bio učinio i s dijelom nekretnina koje su sporne da je želio da ih ona naslijedi. Volja ostavitelja je bila da njegov suvlasnički dio nekretnina na adresi [adresa], u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] naslijedi brat SE.

19. Pored toga iz iskaza svih saslušanih svjedoka prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je pok. VE stanovao u kući u dvorištu (površine 85m2) za koju tužena tvrdi da nije bila predmetnom oporučnog raspolaganja, dok je drugu nekretninu zgradu koja gleda prema prometnici iznajmljivao podstanarima, a ostavitelj je u oporuci jasno naveo da bratu ostavlja nekretninu koju posjeduje. Budući je u toj nekretnini kući u dvorištu (površine 85m2) stanovao nju je nedvojbeno neposredno posjedovao, dok je drugu nekretninu zgradu prema prometnici također posjedovao, ali posredno jer su u njoj boravili jedno vrijeme sin tužitelja ŠE, zatim unuk ostavitelja, odnosno sin tužene UE i unuka svjedokinje SEA, kao podstanari.

20. Prema tome, utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući je isto u cijelosti utemeljeno na rezultatima provedenog dokaznog postupka i pravilnoj ocjeni svih u postupku provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, a koju ocjenu tužena neosnovano osporava, ponavljajući iste prigovore kao i tijekom postupka, te preocjenjujući u postupku provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, nasuprot pravilnoj ocjeni danoj od strane prvostupanjskog suda.

21. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužena svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

22. Dakle, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

23. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojim osporava odluku prvostupanjskog suda u odnosu na parnični trošak pod točkom IV. izreke potrebno je odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno temeljem odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak. Naime, iz stanja spisa razvidno je da je većina od brojnih provedenih dokaza provedena radi utvrđenja činjenica koje se odnose na tužbeni zahtjev tužitelja, što je u najvećem dijelu uzrokovalo troškove postupka, a kako je tužitelj sa svojim tužbenim zahtjevom uspio samo djelomično pravilna je odluka prvostupanjskog suda da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, bez obzira na okolnost što tužena nije uspjela sa svojim protutužbenim zahtjevom.

24. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbe tužene i tužitelja odbiti kao neosnovane, a prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke,

25. Tuženoj nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer ista nije uspjela sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 29. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić