- 1 -              Rev 750/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 750/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barač-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. M., iz S. B., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i kolege u Z., protiv tuženika A. M. vlasnika O. S. u. g. s., S. B., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-765/16-2 od 12. srpnja 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-188/14-25 od 5. srpnja 2016., ispravljena rješenjem poslovni broj P-188/14-27 od 29. srpnja 2016., u sjednici održanoj 25. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja G. M., protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-765/16-2 od 12. srpnja 2017., u dijelu kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-188/14-25 od 5. srpnja 2016. ispravljena rješenjem poslovni broj P-188/14-27 od 29. srpnja 2016., pod toč. 2. izreke.

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-765/16-2 od 12. srpnja 2017., u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-188/14-25 od 5. srpnja 2016. ispravljena rješenjem poslovni broj P-188/14-27 od 29. srpnja 2016. u toč. 1. i 3. izreke.

 

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-188/14-25 od 5. srpnja 2016. ispravljenoj rješenjem poslovni broj P-188/14-27 od 29. srpnja 2016. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 5. srpnja 2016. pa do isplate (toč. 1. izreke) odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 234.280,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 5. srpnja 2016. pa do isplate (toč. 2. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.498,04 kn (toč. 3. izreke).

 

2. Presudom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-765/16-2 od 12. srpnja 2017. prvostupanjska je presuda potvrđena u izreci pod toč. 2., a preinačena u izreci pod toč. 1. i 3. izreke, na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 15.000,00 sa zateznim kamatama tekućim od 5. srpnja 2016. pa do isplate i zahtjev za naknadom troška parničnog postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju, iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava. Tužitelj je predložio preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu, a podredno ju ukinuti.

 

4. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

 

5. Revizija je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog neizvršavanja svih radova od strane tuženika, kako su stranke ugovorile usmenim ugovorom o dijelu - Izvođenje radova na zemljištu tužitelja u mjestu O.

 

7. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, u postupku pred drugostupanjskim sudom u odnosu na odbijanje dijela tužbenog zahtijeva za isplatom iznosa od 234.280,00 kn, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, drugostupanjska presuda u tom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva, nije proturječna i sa jasno i potpuno navedenim razlozima i činjenicama sadržanima u obrazloženju, zbog kojih je drugostupanjski sud zahtjev tužitelja, u odnosu na ovaj dio zahtjeva za naknadom štete, ocijenio neosnovanim.

 

8. Nižestupanjski sudovi u tijeku postupka u bitnome utvrđuju, da su stranke zaključile usmeni ugovor o djelu, prema kojem je tuženik trebao izvesti radove na zemljištu tužitelja (izvaditi panjeve i maksimalno poravnati zemljište) te da je prilikom izvođenja tih radova, naišao na pijesak kojega je tuženik odvezao. Stranke nisu ugovorile da se tuženik obvezuje tužitelju isplatiti naknadu za odvezeni pijesak sa njegova zemljišta. Uz utvrđenje da su stranke nakon sklapanja Ugovora, dogovarale daljnje radove i pomicale rokove izvršenja tih radova zbog kašnjenja tuženika, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se potražuje isplata iznosa troškova radova koji nisu izvršeni a ugovoreni su (iznos od 15.000,00) dok odbija preostali dio zahtjeva u vidu naknade štete za prihod tuženika od prodaje pijeska, kojeg je po dogovoru sa tužiteljem odvezao sa njegova zemljišta, bez prethodno ugovorene obveze plaćanja naknade za odvoz pijeska.

 

9. Uz zaključak, da ne postoji pravna osnova za isplatu utuženog iznosa, kojega je tuženik uprihodio prodajom pijeska odvezenoga sa zemljišta tužitelja, drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je ovaj dio zahtjeva odbijen.

 

10. Materijalno pravo je, u odnosu na odlučivanje o ovom dijelu zahtjeva, pravilno primijenjeno.

 

11. S obzirom na revizijske navode, potrebno je navesti da je tužitelj zahtjev postavio na ispunjenje ugovorne obveze (isplatu protuvrijednosti izvršenja radova, kako su stranke ugovorile a tuženik nije izvršio) i naknadu štete (troškova isplate vrijednosti odvezenoga pijeska sa zemljišta tužitelja od strane tuženika). Tužitelj tužbeni zahtjev, nije temeljio na učincima utvrđenog raskida ugovora iz odredbe čl. 368. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) prema kojima (st. 1.) raskidom ugovora su obje strane oslobođene svih obveza, osim obveza na naknadu štete (st. 2.), a ukoliko je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat onoga što je dala.

 

12. Sud nije vezan pravnom osnovom tužbe (arg. iz čl. 186. st. 3. ZPP) ali je vezan tužbenim zahtjevom, jer u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku prema čl. 2. st. 1. ZPP. Nižestupanjski sudovi su, dakle, mogli odlučiti samo o osnovanosti tužbenog zahtjeva kojega je postavio tužitelj i u okviru činjeničnih navoda tužbe. Nije odlučno kako je tužitelj tužbom pravno kvalificirao spor ali je sud bio vezan njegovim tvrdnjama, da potražuje isplatu vrijednosti odvezenoga pijeska sa svoga zemljišta od strane tuženika, jer da taj iznos predstavlja neosnovani prihod tuženika.

 

12.1. U ovom je slučaju bilo odlučno utvrđenje da stranke nisu ugovorile obvezu tuženika na plaćanje vrijednosti pijeska odvezenoga sa zemljišta tužitelja. Ne postoji stoga obveza tuženika na isplatu utuženog iznosa sa osnove ispunjenja ugovora i neosnovano je tužiteljevo pozivanje na načelo dužnosti ispunjenja obveze (čl. 9. ZOO) jer takvu obvezu tuženik nije niti preuzeo. Nadalje, kako tužbeni zahtjev tužitelj nije temeljio na učincima utvrđenog raskida ugovora, nije niti mogla nastati obveza tuženika na isplatu, temeljem navedene zakonske odredbe čl. 368. ZOO, na što se poziva tužitelj u reviziji.

 

13. Zbog iznijetih razloga, pravilno je pravno shvaćanje na kojemu se temelji pobijana presuda, prema kojem tužitelj nije dokazao postojanje valjane pravne osnove za isplatu utuženog iznosa od 234.280,00 kn.

 

14. Trebalo je stoga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja u navedenom dijelu odbiti kao neosnovanu, pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

15. Međutim, odlučujući o dijelu zahtjeva koji se odnosi na isplatu troškova dovršetka ugovorenih radova (isplatu iznosa od 15.000,00) drugostupanjski sud je prekoračio tužbeni zahtjev.

 

16. Protiv presude suda prvoga stupnja od 5. srpnja 2016. tuženik nije uložio žalbu. Iz sadržaja žalbe tuženika zaprimljene 9. kolovoza 2016. proizlazi da se ista odnosi na rješenje o ispravku presude od 29. srpnja 2016., a ne na presudu.

 

16.1. Odredbom čl. 396. st. 2. ZPP propisano je da će revizijski sud ako utvrdi da je drugostupanjskom presudom odnosno i prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo, rješenjem ukinuti presudu drugostupanjskog suda, odnosno presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev.

 

17. U konkretnom predmetu je presuda drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-765/16-2 od 12. srpnja 2017. odlukom revizijskog suda ukinuta samo u dijelu kojem je prekoračen tužbeni zahtjev, odnosno u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda povodom „žalbe tuženika“ i to bez vraćanja predmeta drugostupanjskog sudu na ponovni postupak, te je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 25. listopada 2023.