Poslovni broj: Us I-1864/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Zrinki Pivac zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ad.1) AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužitelja ad.2) ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Nikolina Golubić odvjetnica u OD Golubić i partneri j.t.d., Zagreb, Amruševa 13, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, u ponovnom postupku izdavanja uporabne dozvole za zgradu stambene i pomoćne namjene – ljetna kuhinja i roštilj, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2025., a objavljene 24. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad. 2) kojim traže poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361- 05/23-02/165, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 12. travnja 2024., kao i poništenje rješenja Šibensko - kninske županije, Grad Šibenik, Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju, Klasa: UP/I-361-05/18-01/000033, Urbroj: 2182-1-08- 23-0025 od 12. listopada 2023., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja ad. 1) i ad. 2) za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-02/165, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 12. travnja 2024., odbijena je žalba AC i ŠC, ovdje tužitelja ad. 1) i ad. 2), izjavljena protiv rješenja Šibensko - kninske županije, Grad Šibenik, Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju, Klasa: UP/I-361-05/18-01/000033, Urbroj: 2182-1-08-23-0025 od 12. listopada 2023.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem rješenja Šibensko - kninske županije, Grad Šibenik, Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju, Klasa: UP/I-361-05/18-01/000033, Urbroj: 2182-1-08-23-0025 od 12. listopada 2023. odbija se zahtjev koji su podnijeli AC i ŠC, za izdavanje uporabne dozvole za zgradu stambene i pomoćne namjene - ljetna kuhinja i roštilj, izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Srima na [adresa] kod [adresa].

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelji ad. 1) i ad. 2) su pravodobno podnijeli tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da je rješenje doneseno protivno propisu jer da su i prvostupanjsko rješenje i drugostupanjsko rješenje doneseni na temelju pogrešnog zaključka da bi za predmetnu građevinu bilo potrebno utvrditi građevnu česticu, a koja da već postoji. Da se tuženik u obrazloženju Rješenja neosnovano poziva na odredbe članka 20. st. 2. ZPNIZ i čl. 157. st. 2. ZPU, te na temelju istih izvodi zaključak o nepostojanju građevne čestice i nemogućnosti usvajanja zahtjeva te potom citira odredbe. Da naslov utvrđuje da bi za predmetnu građevinu bila izdana građevinska dozvola, kako su tužitelji već pojasnili tijekom postupka, međutim smatra je irelevantnom, jer da bi prilikom gradnje došlo do odstupanja od građevinske dozvole, zbog čega da je za građevinu naknadno izdano rješenje o izvedenom stanju KLASA: UPI-361-02/12-01/468 od 30.09.2013. godine. Da na temelju gore navedenih odredbi, tuženik zaključuje da „činjenica da je doneseno rješenje o izvedenom stanju ne znači da je utvrđena čestica, već da je istu potrebno utvrditi nakon donošenja navedenog rješenja....“Međutim da je takvo utvrđenje pogrešno jer da se temelji na pogrešnom tumačenju navedenih odredbi i jer ne uzima u obzir značenje postojeće građevinske dozvole i građevne četice koja je njome formirana.

3.1. Tužitelji ad. 1) i ad. 2) ističu da se u konkretnom slučaju ne radi o građevini koji je građena bez građevinskog akta, već o građevini koja je građena na temelju izdane građevinske dozvole, ali da se pri gradnji odstupilo od građevinskog akta, zbog čega da je dijelove građevine bilo potrebno ozakoniti. Da je gradnja provedena na zemljištu koje je građevinske namjene, na građevnoj čestici koja je definirana građevinskom dozvolom Klasa: UPI-361-03/95-01/185 od 15.06.1995. godine. Da navedena građevinska dozvola nije stavljena van snage te da prava iz te dozvole čine dio imovinskih prava koje tužitelji imaju kao vlasnici predmetne čestice zemljišta. Kao dokaz poziva se na Građevinsku dozvolu Županije Šibenske, Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Klasa: UPI-361- 03/95-01/182, URBROJ: 2182-09-06-95-1 od 15.06.1995. godine te na uvid u predmetni spis. Nadalje navode da se odredbe čl. 20. st. 2. ZPNIZ i čl. 157. st. 2. ZPU odnose na objekte koji su građeni bez ikakvog građevinskog akta i bez postojeće građevne čestice te da je svrha tih odredbi da se otkloni pitanje je li u takvim situacijama potrebno utvrđivati građevnu česticu (obzirom da se ista inače utvrđuje u sklopu ishodovanja građevinske dozvole). Međutim, da se u ovom predmetu se ne radi o takvoj situaciji, jer da postoji raniji akt za gradnju te da se ne radi o gradnji bez građevinske dozvole, već o odstupanju od iste. Da odredba članka 20. st. 2. ZPNIZ predstavlja presumpciju, da legalizirani objekt nema građevnu česticu (jer su takvi objekti uglavnom građeni bez dozvola i nemaju utvrđenu građevnu česticu, koja se u pravilu utvrđuje prilikom ishodovanja građevinske dozvole). Međutim, da su tužitelji dokazali suprotno, da postoji građevna čestica za predmetnu građevinu na temelju ranije građevinske dozvole, a da upravna tijela to nisu uvažila, zbog čega da su pogrešno utvrdila činjenice i pogrešno primijenila materijalne propise na temelju kojih se predmet rješava. Ističu da je Građevinska čestica nesporno utvrđena građevinskom dozvolom iz 1995. godine, što da upravna tijela niti ne spore u obrazloženjima svojih rješenja, te da stoga tuženik neosnovano tvrdi da građevinsku česticu treba tek utvrditi. Da sve i kada bi se odredbe članka 157. st. 2. ZPU i čl. 20 st. 2. ZPNIZ mogle tumačiti na način na koji to tuženik čini, da bi prvo trebalo provesti postupak u kojem se ukida ranije utvrđena građevna čestica, a takav postupak da nije proveden, niti da upravna tijela to utvrđuju u obrazloženjima svojih rješenja. Da niti jednom odredbom ZPNIZ, niti ZPU nije predviđeno da bi uslijed ozakonjenja objekta koji je prekoračio gabarite postojeće građevinske dozvole automatizmom došlo do ukidanja građevne čestice, odnosno promjene zemljišta nužnog za redovitu uporabu građevine.

3.2. Nadalje navode da su upravna tijela, kada su zanemarila postojanje ranije građevinske dozvole i građevne čestice iz te dozvole, povrijedila pravo vlasništva tužitelja, koje je između ostalog zaštićeno i člankom 48. Ustava RH, te da je postupljeno i protivno legitimnim očekivanjima tužitelja, koji da se imaju pravo pouzdati da će im naslov kao nadležno tijelo izdati uporabnu dozvolu sukladno zakonu kada ispune zakonom i pravilnikom propisane uvjete. Ističu da je tuženik pogrešno zaključio da bi se zatvaranjem terase promijenili lokacijski uvjeti te da je pogrešno utvrdio odlučne činjenice u pogledu zatvaranja terase, a posljedično da je pogrešno primijenjen Pravilnik jer da predmetnim projektiranjem i gradnjom nisu mijenjani ni tlocrtni, ni visinski gabariti predmetne građevine, a uprava tijela da to niti ne spore u svojim odlukama. Da su Glavnim projektom projektirani radovi na postojećoj zgradi radi preuređenja, odnosno prilagođavanja prostora novim potrebama prema kojima se mijenja organizacija prostora, ne nosivi pregradni elementi zgrade, a kojim promjenama se ne utječe na ispunjavanje mehaničke otpornosti i stabilnosti za građevinu. Osim toga, da su tuženik i prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdili da bi zatvoreni dio terase postao dio stana u prizemlju, a da je iz svih nacrta razvidno da ne postoji otvor između stana i zatvorenog dijela terase. Stoga da taj zatvoreni dio terase ne može predstavljati stambeni prostor, niti dio stana jer da nije s njim funkcionalno povezan. Stoga da ne dolazi do povezivanja terase sa stambenim prostorom, niti da se mijenja namjena u odnosu na raniju natkrivenu terasu, čija legalnost da ne može biti upitna. Slijedom svega navedenog, da je razvidno da je glavni projekt sačinjen i radovi izvedeni u skladu s glavnim projektom temeljem članka 5. st. 1. i 2. Pravilnika, koje su prvostupanjsko upravno tijelo i tuženik propustili primijeniti pri donošenu Rješenja. Tužitelji navode da su ispravno primijenjene ove odredbe Pravilnika, da tuženik ne bi došao do pogrešnog zaključka da je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu za rekonstrukciju stambene građevine, već da bi izdao zatraženu uporabnu dozvolu.

3.3. Nadalje navode da su pri donošenju Rješenja povrijeđena pravila upravnog postupka jer da je odlučeno o zahtjevu koji nije postavljen u postupku. Ističu da su podnijeli prijedlog za izdavanje uporabne dozvole za rekonstrukciju za zgradu stambene i pomoćne namjene – ljetnu kuhinju i roštilj te da zahtjevom za izdavanje uporabne dozvole nije obuhvaćen bazen. Štoviše, da aktualnim propisima nije niti predviđeno da se za bazen, površine manje od 100 m[2] , izdaje uporabna dozvola pa da tužitelji nisu imali razloga tražiti izdavanja uporabne dozvole za bazen, jer da ih zakon niti ne obvezuje da istu ishode. Međutim da usprkos tome i prvostupanjsko upravo tijelo i tuženik obrazlažu odbijanje zahtjeva za izdavanje uporabne dozvole navodima da bazen ne bi bio izgrađen prema odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, time da upravna tijela izlaze izvan okvira svoje nadležnosti, jer da u upravom postupku odlučuju o zahtjevu koji nije podnesen (zahtjev za uporabnu dozvolu za bazen) zbog čega da su pri donošenju Rješenja povrijeđene odredbe ZUP-a. Slijedom svega naprijed navedenog, da je rješenje arbitrarno i ne može se ispitati, radi čega su predložili da sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje te naložiti tuženiku da tužiteljima naknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 10. listopada 2024. ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložilo da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelj ad. 1) i ad. 2).

5. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, zamjenik opunomoćenika tužitelja je ustrajao u navodima tužbe ad. 1) i ad. 2).

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

7. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je zatražio naknadu troška.

8. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-02/165, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 12. travnja 2024.

9. Među strankama je sporno je li prvostupanjskim rješenjem Šibensko - kninske županije, Grada Šibenika, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju, Klasa: UP/I-361-05/18-01/000033, Urbroj: 2182-1-08-23-0025 od 12. listopada 2023., pravilno odbijen zahtjev koji su podnijeli AC i ŠC, za izdavanje uporabne dozvole za zgradu stambene i pomoćne namjene - ljetna kuhinja i roštilj, izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Srima na [adresa] kod [adresa].

10. Među strankama je sporno je li u ponovljenom postupku, u izvršenju rješenja Ministarstva Klasa: UP/II-361-05/19-02/136, Urbroj: 531-09-2-20-2 od 17. veljače 2020. kojim je poništeno rješenje prvostupanjskog tijela, Klasa: UP/I-361-05/18- 01/000033, Urbroj: 2182/01- 08-19-0008 od 30. kolovoza 2019. i predmet vraćen na ponovno rješavanje, postupljeno po uputi sadržanoj u citiranom rješenju.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad. 2) nije osnovan.

12. Odredbom čl. 137. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) je propisano da zahtjev za izdavanje uporabne dozvole podnosi investitor, odnosno vlasnik građevine, dok je stavkom 2. istog članka Zakona propisano koju dokumentaciju investitor odnosno vlasnik građevine prilaže.

13. Prema odredbi članka 144. stavka 2. Zakona o gradnji u postupku izdavanja uporabne dozvole za građevinu izgrađenu, odnosno radove izvedene bez građevinske dozvole na temelju glavnog projekta, kao u konkretnom slučaju, utvrđuje se da građevina svojom namjenom, smještajem i vanjskim mjerama svih nadzemnih i podzemnih dijelova nije protivna prostornom planu u vrijeme izrade glavnog projekta.

14. Člankom 20. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a temeljem kojeg je ozakonjena navedena zgrada, propisano je da se građevna čestica zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju utvrđuje sukladno posebnom zakonu a kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja po pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju.

15. Odredbom čl. 157 t. 2. podstavak 5. Zakona o prostornom uređenju, propisano je da se smatra da za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine ukoliko se radi o zgradi ozakonjenoj sukladno posebnom zakonu.

16. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja ad.1) i ad.2), kako to isti neosnovano smatraju, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

17. Iz obrazloženja osporavanog rješenja te spisa tuženog tijela koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu nespornim proizlazi da su tužitelji ad. 1) i ad. 2) od ranijih vlasnika kupoprodajnim ugovorom otkupili građevinu za koju je izdana građevinska dozvola Klasa: UP/I-361-03/95-01/185 od 15. lipnja 1995. te da je, s obzirom da je prilikom gradnje došlo do odstupanja od navedene građevinske dozvole, naknadno proveden postupak ozakonjenja navedene izgrađene građevine, slijedom čega je izdano Rješenje o izvedenom stanju, Klasa: UP/I-361-02/01/468 od 30. rujna 2013., a koje činjenice među strankama nisu sporne.

18. Nadalje proizlazi da je upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja proveden na zahtjev tužitelja od 27. srpnja 2018. za izdavanje uporabne dozvole za izgrađenu građevinu stambene i pomoćne namjene - ljetna kuhinja i roštilj na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Srima na [adresa] kod [adresa].

19. Točan je tužbeni navod tužitelja da u konkretnom slučaju nisu podnijeli zahtjev za uporabnu dozvolu za bazen, koji je, između ostalog, naveden u obrazloženju osporavanog rješenja, međutim što nije niti može biti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari budući da osporavanom odlukom nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja ad. 1) i ad. 2).

20. Ovo stoga što tužitelji ad. 1) i ad. 2) svojim tužbenim navodima polaze od pogrešnog utvrđenja da je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari građevna čestica za predmetnu nekretninu za koju je podnesen zahtjev za uporabnu dozvolu već utvrđena Građevinskom dozvolom od 15. lipnja 1995., radi čega da je pogrešan zaključak prvostupanjskog, a potom i tuženog tijela, slijedom čega da je u obrazloženju osporavanog rješenja pogrešno pozivanje tuženika na odredbe članka 20. st. 2. ZPNIZ i čl. 157. st. 2. ZPU, te u konačnici izveden pogrešan zaključak o nepostojanju građevne čestice i nemogućnosti usvajanja zahtjeva, a kako to tužitelji pogrešno smatraju.

21. Naime, pored nesporne činjenice da zbog toga što je prilikom gradnje došlo do odstupanja od izdane građevinske dozvole od 15. lipnja 1995., naknadno proveden postupak ozakonjenja predmetne izgrađene građevine, slijedom čega je i izdano Rješenje o izvedenom stanju, Klasa: UP/I-361-02/01/468 od 30. rujna 2013., a koje činjenice među strankama nisu sporne, to je potrebno naglasiti da je predmet upravnog postupka u konkretnom slučaju upravo građevina za koju je izdano Rješenje o izvedenom stanju za koju se i traži izdavanje uporabne dozvole. Dakle, od trenutka izdavanja Rješenja o izvedenom stanju, koje je izdano 30. rujna 2013., radi se o građevini u pravnom prometu koja je ozakonjena na temelju i u skladu s odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, slijedom čega je u cijelosti neosnovano pozivanje tužitelja na građevinsku dozvolu koja je u konkretnom slučaju irelevantna.

22. Pravilno tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja navodi da unatoč činjenici da je za navedenu građevinu izdana građevinska dozvola 1995. godine, ista je irelevantna s obzirom da je u konkretnom slučaju prilikom gradnje iste došlo do odstupanja od akta za gradnju te se uporabna dozvola i nije mogla izdati, te da su upravo radi navedenog žalitelji, a ovdje tužitelji, temeljem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine" br. 86/12), pokrenuli postupak ozakonjenja te ishodili Rješenje o izvedenom stanju.

23. Slijedom navedenog pravilno se i prvostupanjsko, a potom i tuženo tijelo pozivaju na odredbe čl. članka 20. st. 2. ZPNIZ i čl. 157. st. 2. ZPU-a.

24. Odredbom člankom 4. točkom 1. podstavkom 1. Pravilnika o jednostavnim građevinama i radovima, propisano je da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade i to: pomoćna zgrada koja ima jednu etažu do 50 m površine.

25. Međutim, prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama na temelju kojeg je i ozakonjena predmetna stambena zgrada, odredbom članka 20. stavka 2. propisano je da se građevna čestica zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju utvrđuje sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja po pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju.

26. Prema odredbi članka 157. točka 2. podstavka 5. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine, broj 153/13, 65/17) smatra se da za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine ako se radi o zgradi ozakonjenoj sukladno posebnom zakonu.

27. Slijedom navedenog, ispravno je utvrdilo prvostupanjsko tijelo da je Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, nakon donošenja rješenja o izvedenom stanju propisano da se građevna čestica zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju utvrđuje naknadno, sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja po pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju. Činjenica da je doneseno rješenje o izvedenom stanju ne znači da je utvrđena čestica, već je istu potrebno utvrditi nakon donošenja navedenog rješenja, rješenjem o utvrđenju građevne čestice ili aktom kojim se odobrava građenje odnosno građevinskom dozvolom. Međutim kako tužitelji u konkretnom slučaju nisu utvrdili građevnu česticu naknadno, to nije bilo mjesta ni izgradnji pomoćne zgrade predviđene citiranim čl. Pravilnika, a kako je to pravilno i obrazložilo tuženo tijelo, a koje obrazloženje kao pravilno, argumentirano i na Zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

28. Po ocjeni ovog Suda, osporavano, kao i prvostupanjsko rješenje se ocjenjuju pravilnim i zakonitim, odnosno donesenim u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje.

29. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad. 2) kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

30. Odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. 31. Kako tužitelji ad. 1) i ad. 2) nisu uspjeli u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja ad. 1) i ad. 2) za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 24. prosinca 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

DNA:

1. tužiteljima ad. 1) i ad. 2) po opunom.

2. tuženiku

3. pozvati tužitelje ad. 1) i ad. 2) na plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 i za rješenje 66,36 eura, po pravom.

5. tuženiku povrat spisa t. tijela, po pravom.

6. Spis kal. do 16.02.2026.